Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: M1 Povrv-131/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivanu Katičić kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudskog savjetnika Borne Mišića, u građansko-pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika I. V., OIB: …, V., zastupan po punomoćniku H. L. H., odvjetnici iz V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2023., u prisutnosti odvjetničke vježbenice M. J. kod odvjetnika I. K. iz Vinkovaca, zamjenika odvjetnice S. Š. iz S. i odvjetnice H. L. H. iz V., 17. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N.

V. iz V. poslovni broj Ovrv-4135/2022 od 8. kolovoza 2022. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju E. M. d.o.o., OIB:…, Z., naknaditi tuženiku I. V., OIB: …, V., trošak parničnog postupka u iznosu od 174,20 EUR[1] / 1.312,50 kuna, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik N. V. iz V. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4135/2022 od 8. kolovoza 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 1.739,51 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je protiv gore navedenog rješenja pravodobno podnio prigovor povodom kojeg je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-131/2022 od 7. listopada 2022. godine, a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj tijekom postupka navodi da je stekao utuženu tražbinu temeljem ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom H. t. d.d. od dana 20. listopada 2015. godine te aneksa istom te ja stoga postao vlasnik potraživanja. Naime, radi se o nepodmirenim računima za 09., 10., 11. i 12. mjesec 2021. godine na ime mjesečne 1 1 EUR=7,53450 kn

pretplate po ugovorenoj tarifi Max3 koju je tuženik ugovorio sa H. t. d.d. temeljem zahtjeva za mobilnim uslugama od dana 18.08.2021. godine uz minimalnu mjesečnu naknadu od 249,00 kn u obveznom trajanju od 24 mjeseca. Nadalje, sukladno računu br. 5019279112-271-6 od 31.03.2022. godine zbog neplaćanja je došlo do prijevremenog raskida u 03. mjesecu 2022. godine, a po kojem računu tužitelj potražuje naknadu zbog prijevremenog raskida u iznosu od 864,00 kn, na koju ima pravo sukladno članku 18. Općih uvjeta poslovanja, a u vezi čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Naime, prilikom ugovaranja označenog pretplatničkog odnosa tuženik ostvario popust za instalaciju usluge u iznosu od 624,00 kn jer je puna cijena instalacije bez ugovorne obveze 625,00kn, a tuženik ju je platio 1,00 kn. Također, za tarifu je tuženik ostvario popust od 30,00 kn mjesečno jer je puna cijena tarife bez ugovorne obveze 279,00 kn mjesečno, a tuženik ju je ugovorio za 249,00 kn mjesečno, čime je za 8 mjeseci korištenja tarife (od sklapanja ugovora 08/2021 do raskida 03/2022) ostvario ukupan popust od 240,00 kn (8x30,00kn). Slijedom navedenog, s obzirom da je tuženik ostvario ukupan popust od 864,00 kn (624,00+240,00), osnovano mu je naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida ugovora u visini označenog popusta jer je ista za tuženika povoljnija od plaćanja mjesečne naknade (249,00kn) za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, a koja bi za preostalih 17 mjeseci (od raskida 04/2022 godine pa do isteka ugovorne obveze 08/2023) iznosila 4.233,00 kn (17x249,00kn). U odnosu na prigovor tuženog kojim isti spori ugovorni odnos, tužitelj prilaže analitičku karticu prethodnog vjerovnika H. t. iz koje je vidljivo redovito podmirenje ranije izdanih računa od strane tuženika po označenom ugovornom kontu do zadnje uplate od dana 16.09.2021. godine, dok ovdje utuženi računi nisu podmireni, već su dana 23.05.2022. godine prodani tužitelju. Slijedom navedenog, predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova postupka.

4. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka navodi da nije ni u kakvoj obvezi prema tužitelja niti su isti u poslovnom odnosu te da od tužitelja nije dobio račun ili upozorenje. Nadalje navodi da nije podnio zahtjev za ugovornu obvezu, a u odnosu na navode tužitelja navodi da isti nije predočio dokaze koji bi se odnosili na postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku, i to zahtjev za mobilnim uslugama od 18. kolovoza 2021., pretplatnički ugovor i ugovor od 23. svibnja 2022. godine kojim je tužitelj kupio utužene račune. Budući da tužitelj nije predočio dokaze za postojanje svoje navodne tražbine, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavki dužnika (list 9), okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20.10.2015. (dalje: ugovor), aneks broj 1 ugovora, aneks broj 2 ugovora, aneks broj 3 ugovora, aneks broj 4 ugovora, dodatak okvirnom ugovoru sa specifikacijom, računi (list 69-90), analitička kartica list (91-94), cjenik max2 i max 3 paketa, opći uvjeti poslovanja H. t. d.d. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i tuženika jer su navedeni dokazni prijedlozi suvišni odnosno i bez navedenih dokaza činjenično stanje je dovoljno razjašnjeno.

6. Na temelju ovako provedenog postupka, a sukladno čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija.

8. Uvidom u izvod otvorenih stavaka dužnika (list 9 spisa) sud je utvrdo da prema navedenom izvodu tužitelj prema tuženiku navodno ima potraživanje u ukupnom iznosu od 1.777,23 kn.

9. Iz okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. godine, pripadajućih aneksa predmetnog ugovora i dodatka okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015 i aneksu ugovora 4. od 21. listopada 2021. godine proizlazi da je društvo H. t. d.d. na ovdje tužitelja prenijelo svoje navodno potraživanje prema ovdje tuženiku u ovdje utuženom iznosu tj. u iznosu od ukupno 1.739,51 kn.

10. Uvidom u račune (list 69- list 90 spisa) sud je utvrdio da je H. t. d.d. izdavao račune na ime tuženika, a koji računi po iznosu i datumima dospijeća odgovaraju izvodu otvorenih stavaka (list 9 spisa) te utuženom iznosu u ovom predmetu.

11. Uvidom u analitičku karticu za tuženika sud je utvrdio iznose dugovanja, datume dospijeća i plaćanja tuženika prema društvu H. t. d.d. temeljem ug.kontra 5019279112. Iz analitičke kartice proizlazi da je tuženik zadnju uplatu H. t. d.d. izvršio dana 16. rujna 2021. godine.

12. Uvidom u cjenik max2 i max3 paketa sud je utvrdio iznose usluga za max2 i max3 paket H. t. d.d.

13. Uvidom u Opće uvjete poslovanja H. t. d.d. sud je utvrdio opće uvjete poslovanja navedenog društva.

14. Budući da je među strankama sporno postojanje obveze tuženika u utuženom razdoblju bilo je potrebno utvrditi je li društvo H. t. d.d. upravo u utuženom razdoblju bilo u ugovornom odnosu s tuženikom i prema njemu imalo utuženu tražbinu, a koju navodnu tražbinu je društvo H. t. d.d. prenijelo na ovdje tužitelja što proizlazi iz okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. godine, pripadajućih aneksa predmetnog ugovora i dodatka okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015 i aneksu ugovora 4. od 21. listopada 2021. godine. Na upit sud na ročištu koji su dokazi za postojanje ugovornog odnosa između H. t. d.d. i tuženika tužitelj je odgovorio da ne zna odgovoriti na to pitanje. Nadalje, na upit suda na ročištu dana 10. ožujka 2023. godine zbog čega tužitelj nije priložio zahtjev za mobilnim uslugama od 18. kolovoza 2021. godine, pretplatnički ugovor i ugovor od 23. svibnja 2022. godine o prodaji računa na koje se poziva u podnesku od 24. listopada 2022. godine, tužitelj je također odgovorio da ne zna odgovoriti na ta pitanja. U odnosu na navod tužitelja iz podneska od 24. listopada 2022. godine po kojem bi se analitička kartica H. t. d.d. za tuženika smatrala dokazom postojanja ugovornog odnosa budući da iz iste proizlazi da je tuženik redovito podmirivao ranije izdane račune do zadnje uplate od dana 16. rujna 2021. godine, sud ističe kako je navedena tvrdnja neosnovana, odnosno analitičkom karticom se u ovom slučaju ne dokazuje postojanje ugovornog odnosa između H. t. d.d. i tuženika upravo u utuženom razdoblju. Prije svega, potrebno je ukazati na pravnu narav, ne samo analitičke kartice, već i izvoda otvorenih stavaka i računa koje tužitelj prilaže u spis, a iz kojih proizlazi da H. t. d.d. navodno ima tražbinu prema tuženiku, koja odgovara utuženoj tražbini u ovom predmetu i koja je prenesena na tužitelja temeljem okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. godine, pripadajućih aneksa predmetnog ugovora i dodatka okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015 i aneksu ugovora 4. od 21. listopada 2021. godine. Analitička kartica, računi i izvod iz otvorenih stavaka predstavljaju jednostrano izdane isprave i kao takvi, sami za sebe, bez dokaza o postojanju pravnog odnosa temeljem kojeg su navedene isprave izdane, ne predstavljaju dovoljan dokaz za postojanje tražbine, budući da uz navedene isprave zakon ne veže presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u navedenim ispravama potvrđuje odnosno određuje (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž 3559/2017-2 od 28. rujna 2018. godine, Županijski sud u Varaždinu u Gž 2583/14 od 1. listopada 2015. i u Gž 1765/2018 od 17. prosinca 2018.). Osim toga, neosnovan je i navod tužitelja da iz analitičke kartice H. t. d.d. prema tuženiku proizlazi da je tuženik redovito podmirivao ranije obveze sve do 16. rujna 2021. godine i da je to dokaz da je tuženik u obvezi prema H. t. d.d. i nakon 16. rujna 2021. godine, a na koje razdoblje se odnosi tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Prije svega, sama činjenica ispunjenja obveza u određenom razdoblju nije sama po sebi, bez postojanja odgovarajućeg pravnog temelja, dokaz za postojanje obveze ni u tom razdoblju, a pogotovo nije dokaz za postojanje obveze u razdoblju na koje se ne odnosi ispunjenje / plaćanje obveze. Slijedom navedenog, a budući da je tužitelj izričito na ročištu dana 10. ožujka 2023. godine izjavio da ne zna odgovoriti na pitanje zašto nije priložio zahtjev za mobilnim uslugama od 18. kolovoza 2021. godine, pretplatnički ugovor i ugovor od 23. svibnja 2022. godine o prodaji računa na koje se poziva u podnesku od 24. listopada 2022. godine, a tuženik tijekom postupka spori postojanje ugovornog odnosa, sud je primjenom čl. 219. u vezi s čl. 221a ZPP- a zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine H. t. d.d. prema tuženiku, a koja tražbina je navodno prenesena na tužitelja temeljem okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. godine, pripadajućih aneksa predmetnog ugovora i dodatka okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015 i aneksu ugovora 4. od 21. listopada 2021. godine i kao takva utužena u ovom postupku.

15. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te ujedno odbio tužbeni zahtjev sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. kako je navedeno u točki I izreke ove presude.

16. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca poslovni broj Ovrv-4135/2022 od 8. kolovoza 2022 – iznos od 375,00 kn (25 bodova), sukladno Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), podneska od 15. studenog 2022. godine – iznos od 375,00 kn (25 bodova), sukladno Tbr. 8. Tarife, budući da je riječ o obrazloženom podnesku koji je tuženik podnio temeljem poziva suda sadržanog u rješenju poslovni broj Povrv-131/2022-2 od 7. listopada 2022. godine (t. IV rješenja) te ja kao takav bio nužan za tijek postupka (tako i Županijski sud u Osijeku u Gž 331/2021 od 15. veljače 2021.) budući da je u navedenom postupku tuženik mogao najkasnije iznijeti nove činjenice i dokaze, sukladno upozorenju iz rješenja poslovni broj Povrv-131/2022-2 od 7. listopada 2022. godine (t. IV rješenja) i stavu sudske prakse (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 466/2020-2 od 12. listopada 2020., Županijski sud u Varaždinu u Gž 1308/2020-2 od 10. ožujka 2021., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž 1043/2019 od 26. lipnja 2020.). Tuženiku je nadalje priznat i trošak ročišta od 10. ožujka 2023. godine u iznosu od 375,00 kn (25 bodova), sukladno Tbr. 9 t. 1. Tarife i trošak ročišta za objavu presude od 17. ožujka 2023. godine u iznosu od 187,50 kn (12,5 bodova), sukladno Tbr. 9 t. 3. Tarife (tako i Županijski sud u Varaždinu Gž 1071/2021-3 i Gž 1064/2021-2 od 12. listopada 2021, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž 896/2018-3 od 03. kolovoza 2020.). Tuženiku nije priznat trošak podneska od 2. ožujka 2023. godine, jer je sud uzevši u obzir sve elemente koji su utjecali na tijek postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-129/2021 od 16. veljače 2021.) zaključio da je riječ o podnesku u kojem tuženik u bitnome ponavlja navode iz podneska od 15. studenog 2022. godine, za koji mu je priznat trošak, odnosno da se navedeni podnesak u bitnome sadržajno ne razlikuje od podneska od 15. studenog 2022. godine. Stoga je tuženiku na ime troškova postupka dosuđeno ukupno 1.312,50 kn odnosno 174,20 EUR.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima, 17. ožujka 2023.

Sudac:

Ivan Katičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljan stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana o dana prijema ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnica S. Š., S. – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnica H. L. H., V.– punomoćnik tuženika