R E P U B L I K A H R V A T S K A

Broj: 19. Pp J-792/2019

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Prekršajni odjel po sucu Damiru Šurini uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Štoković Iskra u prekršajnom postupku protiv okr. M. Š. zbog prekršaja iz članka 13. st.1. u svezi sa st.2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, br. 5/90. i 47/90.), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga PUI, Policijske postaje Pula broj: 511-08-21/108-185/2019. od 03. listopada 2019., nakon završene glavne rasprave, u odsutnosti stranaka, dana 16. ožujka 2023. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e :

Temeljem članka 182. toč.3. Prekršajnog zakona

Okrivljenik: M. Š., OIB, rođen u Puli, sa prebivalištem u Puli, C. , akademski slikar, nezaposlen, oženjen, bez djece, neosuđivan, državljanin Republike Hrvatske i Republike Italije,

oslobađa se od optužbe

I. da je dana 14.04.2019., u 10,00 sati, u P., G. br. , parkiralište Centra gradskih udruga R. narušavao javni red i mir na sajmu prodaje rabljene robe, među većim brojem građana, na način da je prolazeći pored M. D. obratio se ovom glasno govoreći: "jebem ti mater, bježi od nas", da bi nakon toga prišao bliže M. te nogom ga udario u predjelu njegove noge (koljena), a sve to iz razloga što da je njegov punac S. K. ranije imao nesuglasice sa M.,

II. pa da je time počinio prekršaj iz članka 13. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/1990., 47/1990.) kažnjiv po st.2. tog članka istog Zakona u svezi sa člankom 2. st.10. Zakona o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje („Narodne novine“ 29/1994).

III. Na temelju članka 140. st.2. Prekršajnog zakona paušalni iznos troškova postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Pula je dana 10. listopada 2019. pod broj: 511-08-21/108-185/2019. podnijela Optužni prijedlog protiv okrivljenika M. Š. zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci Presude.

2. Sud je dana 17. listopada 2019. u tom predmetu, pod broj 7. Pp J-792/2019-3, izdao Prekršajni nalog na koji je okrivljenik putem opunomoćenog branitelja, odvjetnika S. D., u roku određenom istim podnio prigovor zbog poricanja prekršaja i stoga ovaj dana 30. srpnja 2021., stavljen izvan snage.

3. Sud je radi provjere osnovanosti navoda iz Optužnog prijedloga citiranog u točki 1, dana 30. srpnja 2021. započeo glavnu raspravu, koja je završena dana 26. siječnja 2023. godine.

4. Okrivljenik M. Š. pozvan na očitovanje o optužbi izjasnio se, da se ne smatra krivim za prekršaj za koji se optužuje.

5. Okrivljenik M. Š. iznosi u svojoj obrani, da se sjeća predmetnog događaja, da je toga dana sa izvanbračnom suprugom M. K. K. i njezinim ocem S. K. došao na sajam rabljenih stvari koji da se uobičajeno održava na parkiralištu Centra gradskih udruga R. u G. ulici u Puli, da se u jednom trenutku njemu nepoznata osoba počela obraćati Stojanu ponavljajući: "Što si ukrao", da nisu na njega obraćali pažnju i krenuli ka izlazu tim povodom kada da je primijetio neki kako je isprva pomislio, štap koji da je netko gurao kroz noge mu u smjeru S., da je odmah zatim tim predmetom, poslije se ispostavilo kišobranom, on pogođen u cjevanicu, da ga je zaboljelo, ističe da i inače ima problema sa venama, da se okrenuo i ugledao tog istog čovjeka i povikao mu: "Makni se od nas", da su nastavili ići ka izlazu, da ga više nije vidio, sve do nakon otprilike pola mjeseca kada da je ta ista osoba dočekala njega i M. ispred Opće bolnice Pula i on primijetio da je zapisala broj reg. pločica njegovog auta, da mu je u međuvremenu punac kazao da ga je ta osoba tražila manje novčane svote i da je redovito izlazio ovoj u susret, dok nije zatražio veću i ovaj mu to zamjerio.

6. Sud je u dokaznom postupku ispitao u svojstvu svjedoka M. D., S. K. i M. K., proveo suočenje okr. M. Š. sa M. D. i izvršio uvid u Izvadak iz Prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni, od 10. listopada 2019., list 7 spisa, čitajući ovaj.

7. M. D., ispitan kao svjedok, iskazao je, da se dobro sjeća predmetnog događaja, da mu tu prisutni, kako ga Sud upoznaje, M. Š. nije bio poznat prije događaja u povodu kojeg da je i pozvan, da je toga dana, ne može reći točno kojeg, bila nedjelja, da je kao i inače svratio na sajam rabljene robe u ulici G. u P., da je primijetio kako mu ususret dolazi osobno poznati S. K. koji da je bio u društvu sa kćerkom i M. Š., da je htio nešto reći S., no da nije ni zaustio, a M. Š. prišao mu i triput udario ga u desno koljeno i zatim povikom rekao: "Marš", da je ostao sam zatečen. dok S. i njegova kćerka mirno nastavili svojim putom kao i on, no u suprotnim smjerovima, da je rekao nekim ljudima koji da su se tamo zatekli da ga je udario nogom i da ne zna je li da zove policiju koju da nije zvao, da je nakon nekog vremena došao u OB Pula gdje da je primio inekcije, da je sjeo ispred ulaza kod portirnice i primijetio da tu sjedi M. Š., no da nije bio siguran je li to on pa da mu je rekao: "Je li se mi poznajemo", da je ovaj šutio, da je malo zatim došla kćerka S. K. i tada bio siguran da je to osoba koja da ga je udarala nogom, tri puta, da je krenuo ka autu kao i M. Š. sa kćerkom od S., da se okrenuo se ka njemu i rekao kćerki od S.: "Što hoće ova budala", dok kćerka od S. rekla mu: "Ajmo, ajmo", da je nakon toga zamolio jednu njemu nepoznatu osobu da pozove policiju, da više nisu imali susreta, napominje da S. poznaje 20 godina i da su se međusobno družili i dolazili jedan drugome u stan, da mu je ovaj pomagao, dok on njemu prodavao knjige, da je neposredno prije predmetnog događaja, možda mjesec dana, predložio S. da mu proda knjigu "Naivni umjetnici svijeta" koju je on njemu prije prodao i da je u međuvremenu kupio je od druge osobe.

8. Okrivljenik je zatim pitao svjedoka je li rekao da ga je udario u desnu nogu, svjedok je odgovorio potvrdno.

9. Okrivljenik je pitao svjedoka kako je bio okrenut prema njemu, svjedok je odgovorio da su stajali sučelice.

10. Okrivljenik je pitao svjedoka koliko su tada bili udaljeni jedan od drugog, svjedok je odgovorio oko metar.

11. Okrivljenik je na to konstatirao da je dešnjak i da kako je mogao udariti ga u desnu nogu, svjedok je odgovorio da nije bitan položaj i da je okrivljenik sa desnom nogom u odnosu na lijevu bio malo unazad prije ovog udarca.

12. Branitelj okrivljenika pitao je svjedoka kojom jačinom ga je M. Š. udario, svjedok je odgovorio, da se ne može izraziti, no da je osjetio bol, a na trapericama koje da je tada nosio, da je ostao trag vjerojatno od potplate obuće koju da je okrivljenik imao.

13. Branitelj je pitao svjedoka je li nakon tog udarca nešto rekao M. Š., svjedok je odgovorio da nije.

14. Branitelj je pitao svjedoka zašto je taj dan nosio kišobran, a nije bilo kiše, svjedok je odgovorio, da budući je znanac o oblacima, a ovi vjerojatno bili crni, pa da ga je zato nosio.

15. Branitelj je pitao svjedoka je li se nakon tog incidenta, tijekom dana, još vidio sa njih troje, svjedok je odgovorio da nije.

16. Branitelj je pitao svjedoka koliko dugo je trajao ovaj incident, svjedok je odgovorio nekoliko sekundi.

17. Branitelj je pitao svjedoka je li netko primijetio ovaj incident, svjedok je odgovorio da je tamo bilo ljudi, no da ne zna je li ikog interesira što se drugome događa, no da je ljudi bilo.

18. Branitelj je pita svjedoka je li toga dana nekoga uboo sa tim kišobran, svjedok je sa čuđenjem odgovorio, "Ubo!!??"

19. Branitelj je pitao svjedoka je li možda njime vitlao, svjedok je u neozbiljnom tonu odgovorio, da može biti i da je pokosio njih desetak, ali da se toga ne sjeća.

20. Sud je tada od svjedoka zahtijevao ozbiljnost i konkretan odgovor, a branitelj upitao je li konkretno udario M. Š., svjedok je odgovorio da nije, da je svjetski putnik i imao niz incidentnih situacija, gdje da je bio i napadnut ili mu prijetio napad i da nije reagirao, da ima jaku samokontrolu i da mu nikad nije palo napamet da napada ljude.

21. Sud je zatim s obzirom na to pitao svjedoka zašto je reagirao kada mu je kako tvrdi M. Š. rekao da je budala, svjedok je odgovorio da je čovjek i da ima svoje samopoštovanje.

22. Branitelj je pitao svjedoka je li predmetnog dana nastojao sa S. K. uspostaviti kontakt i na tome inzistirao, svjedok je odgovorio da nije.

23. Branitelj je pitao svjedoka je li toga dana pratio M. Š., svjedok je odgovorio da nije.

24. Sud je pitao svjedoka je li bi s obzirom na vremensku distancu, protek dvije godine, a glede svjetonazora, mogao oprostiti događaj sličan ovom, svjedok je odgovorio da bi.

25. S. K., ispitan kao svjedok, iskazao je, da se sjeća toga dana, mada je bilo sličnih situacija prije toga više puta, da je bio na sajmu koji da se održava na parkiralištu centra gradskih udruga R. u G. ulici u P., da je spazio M. D. koji da mu je osobno poznat, da je ovaj krenuo žurnim korakom prema njemu, da je imao kišobran u ruci, da se on okrenuo i požurio u suprotnom smjeru, da je dvaput osjetio ubod u predjelu donjeg dijela leđa, da nije bio jakog intenziteta, da kada je spazio zeta, koji da tada to nije bio, M. Š. i kćerku M. da je stao iza njih, da se M. D. zaletio prema njima i kišobranom u dva navrata djelomično zahvatio po unutarnjoj strani noge M. Š. koji da je tada ovom bio okrenut leđima, da se zatim M. okrenuo i odgurnuo M. D., a ovaj njemu unašao u lice, da je tada njegova kćer M. nešto rekla i okrenula se prema njima i M. D. i nju tim kišobranom zakačio u predjelu noge, da su nakon toga njih troje otišli na njegov zahtjev. 26. Na upit Suda svjedok je odgovorio da je tu bilo dosta ljudi i da događaj nije trajao ni minutu.

27. Na upit Suda svjedok je odgovorio da koliko se sjeća da nije bilo međusobnih psovki.

28. Na upit Suda svjedok je odgovorio je da nije smatrao da je to potrebno prijaviti policiji, jer da to ni ranije nije činio u drugim situacijama.

29. Na upit Suda svjedok je odgovorio da M. D. pozna od 2002. godine, da su im poveznice bile knjige kojih da ovaj ima prilično i on pojedine kupovao od njega, da se jednom zgodom prilikom kupnje nije držao dogovorene cijene, da je ovom više puta posuđivao novac koji da mu je M. D. u pravilu i vraćao, da je negdje 2003.-2004. godine bio vrlo neugodan i njegovu suprugu time prilično povrijedio, no da je unatoč tome što mu je supruga rekla da njemu više ne posuđuje novac, s njim održao kontakt glede kupnje knjiga i kupio ih, misli, dvije do tri, da su neposredno prije predmetnog događaja imali jedan susret prilikom kupnje knjiga na sajmu i ovaj mu zamjerio što da je za važeću cijenu kupio knjigu glede koje da je ovaj licitirao kod jednog mladog čovjeka i nakon toga dogodilo se ono što da je rekao u iskazu.

30. Na upit Suda odgovorio je da poslije predmetnog događaja više nije imao susrete sa M. D..

31. Okrivljenik nije imao pitanja za ovog svjedoka.

32. M. K.-K., ispitana kao svjedok, iskazala je, da su otprilike nekoliko godina prije ovog događaja M. i ona doselili u P., da joj je majka kazala da otac posuđuje novac jednoj osobi koja da baš i nije baš i da ju to smeta, da je svezi toga spominjala i neke knjige, da je u više navrata primijetila da otac izbjegava tu neku osobu prelazeći uvijek na drugu stranu ceste kada bi je uočio, da je toga dana, koji da joj je u magli, bila sa suprugom u P. na sajmu na parkiralištu u ulici G., da je otac žurno došao do njih i krenuo ispred a oni za njim, prema izlazu sa tog sajma, da je u jednom trenutku, koliko se sjeća, netko straga nekim štapom gurao isti između nje i supruga i zakačio je ovim po nozi, a misli i supruga kada ga je vraćao natrag, da se tim povodom okrenula i spazila tog čovjeka, M. D., da je njen suprug odgurnuo ovog i oni zatim nastavili ići ka izlazu sa sajma, a na upit odgovorila, da tada nije bilo nikakvih udaraca, pa ni nogom, da je njen suprug povikao M. D. u smislu da se makne od njih, da događaj nije trajao dulje od pola minute, te da je primijetila da ih je taj čovjek učestalo pratio kad god bih išla posjetiti majku u bolnicu, što da je trajalo neko vrijeme i da motiv tome nezna.

33. Sud je u cilju otklanjanja protuslovlja glede bitnih obilježja predmetnog prekršaja proveo suočenje okrivljenika M. Š. sa M. D. kao svjedokom, kada je M. D. okrenut licem prema okrivljeniku rekao ovom, da je toga dana spazio poznatog mu S. K. i htio mu nešto reći, kada da je on zastao i okrenuo se prema njemu, a S. i koliko je shvatio, njegova kćer produžili prema izlazu sa sajma, i povikao mu "Marš" i triput nogom udario ga u predio desne potkoljenice, da je ostao iznenađen i bilo ga sram ljudi koji da su tada tu bili, da je otprilike nekoliko mjeseci zatim bio u hitnom

prijemu Opće bolnice Pula, kako bi primio injekciju, da je primijetio jednu žensku osobu i njega kako idu prema osobnom automobilu, da je on krenuo u istom smjeru i kada da je bio na udaljenosti od cca 15 m, da je ovaj ulazeći u osobni automobil okrenuo se prema njemu i kazao "što hoće ova budala", a njegova suputnica rekla "idemo", da je zato što mu je rekao da je budala, zatražio od portira u bolnici da pozove policiju da se utvrdi tko je vlasnik tog automobila kojim da je ovaj upravljao, a u cilju da utvrde tko ga tako vrijeđa i je li on ta osoba koja ga je i napala na sajmu u Puli na parkiralištu centra gradskih udruga 14.4.2019 kada da ga nije prepoznao i da je on ta osoba koja ga je napala.

34. Okrivljenik M. Š. je zatim okrenut licem M. D. rekao ovom, da je toga dana bio sa M. i njezinim ocem S. na sajmu, da je u jednom trenutku S. prišao do njih i rekao "opet me napada ona stara budala" i stao ispred njih, da su krenuli ka izlazu, da je tada spazio neki predmet između njegovih i nogu M., da je tim predmetom zakačen po nozi i to ga zaboljelo, napose jer da ima bolesne vene na nogama, da se okrenuo i vidio njega i odgurnuo ga, dok on da mu se unio u lice, kada da ga je još jednom odgurnuo i tada on nekim čudom, stao, da su nakon udaljili se od njega i otišli van tog sajma.

35. Okrivljenik je zatim upitao M. D. zašto je toliko čekao sa konkretnom prijavom policiji odnosno zašto to nije učinio istog dana, M. D. je odgovorio protupitanjem, zar ga nije toga dana na tom sajmu tri put udario nogom i povikao "marš", okrivljenik je odgovorio protupitanjem kojom nogom, svjedok odgovorio desnom, okrivljenik je na to konstatirao da je dešnjak i da ga nije mogao udariti u desnu potkoljenicu kako tvrdi.

36. Sud je zatim pitao M. D. je li bilo i kakvih ozljeda na mjestu udaraca, svjedok je odgovorio da nije bilo ozljeda, već samo znaka od obuče na hlačama i na gornjem epitelu kože.

37. Okrivljenik je potom pitao svjedoka zašto bi ga udario, da mu je do tada ovaj bio nepoznat i zašto je toliko čekao sa tom prijavom, svjedok je odgovorio da misli ga je netko na to nagovorio, okrivljenik ga je upitao tko, svjedok je odgovorio da misli da je to supruga od S., okrivljenik je zatim upitao svjedoka zašto ga je lažno prijavio, svjedok je odgovorio da nije lažno i da ga je prijavila policija, a prema njegovoj izjavi.

38. Sudu je prema vanjskim manifestacijama suočenih, M. D. ostavljao dojam osobe koja je naglašeno nervozna, što se odražavalo i kroz smijeh u više navrata, kojemu tu nije bilo mjesta i izgledao usiljen i povremenim skretanjem pogleda u stranu, dok okrivljenik M. Š. smiren i usredotočen, gledajući M. D. za svo vrijeme u oči.

39. Prema Izvadku prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni citiranom u točki 6., okrivljenik nije osuđivan.

40. Okrivljenik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

41. Okrivljenik je u završnoj rijeći iznio da M. D. nije niti jednom udario, pa tako ni nogom, već samo ga odgurnuo kada da je ovaj nasrnuo prema njemu M. i S. za kojim da je prethodno trčao i kada im se približio kišobranom zakačio ga po nozi, da mu je rekao samo da ih ostavi na miru, da je događaj kratko je trajao, da su zatim otišli doma, da nezna zašto se tako ponaša, da ga do tada nije poznavao, no da je prema zatim utvrđenom shvatio da ovom smeta što S. K. više ne želi s njim imati ikakav odnos. 42. Sud je na temelju provedenog postupka našao da nema dokaza da je okr. M. Š. povrijedio odredbu članka 13. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/1990., 47/1990.) odnosno počinio prekršaj činjenično opisan u izreci Presude i shodno tome oslobodio ga od optužbe za isti temeljem odredbe članka 182. toč.3. Prekršajnog zakona.

43. Sud prema u dokaznom postupku utvrđenom, dakle, i obrani okrivljenika i iskazima ispitanih kao svjedoka predmetnog događaja, smatra nespornim, da je dana 14. travnja 2019. u 10,00 sati u P., u ulici G. br. , na parkiralištu Centra gradskih udruga "Rojc", gdje se održavao sajam prodaje rabljene robe, došlo do susreta okrivljenika M. Š. i M. D., dakle, na mjestu koje ima značaj javnosti, no upitnim pak je li u tim okolnostima došlo i do fizičkog napada okrivljenika M. Š. na M. D. na način kako to tužitelj iznosi u Optužnom prijedlogu citiranom u točki 1. i shodno tome do povrede odredbe članka 13. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što je kažnjivo po st.2. tog članka ovog Zakona, a to stoga, jer osim što okrivljenik M. Š. to izričito poriče i tvrdi da je M. D. tada samo odgurnuo i to nakon što da ga je ovaj prilazeći mu straga, kišobranom zakačio po nozi, što da ga je zaboljelo, dakle, da je prethodno on, iako to ničim nije izazvao, bio napadnut i k tom neočekivano, nalazi da je isto razvidno i iz iskaza S. K. i M. K. K., očevidaca tog događaja i prema iskazu M. D., dok iz provedenog suočenja pak i pritom držanja suočenih, kako je to već iznio u točki 38., iskaz M. D. neuvjerljivim, cijeneći tu napose nelogičnim tijek u kojem da je napadnut od okrivljenika M. Š., budući da iz ovog proizlazi da ga je okrivljenik napao, a da mu se on prethodno nije niti obraćao, niti mu ovaj do tada bio poznat, ni stigao obratiti i S. K., što da je htio i k tom da unatoč intenzitetu ovog, triput udaren nogom u istu nogu, nije trpio ni površinsku ozljedu na mjestu udaraca i naposljetku da nitko, iako je u pitanju osoba starije dobi, 1936. godište, od prisutnih na sajmu nije reagirao, mada im se tim povodom i obraćao, što bi u toj situaciji, neizazvan fizički napad na stariju osobu, bilo svakako za očekivati, pa kako upravo to predstavlja bitno obilježje prekršaja za koje okrivljenika M. Š. optužuje, a tužitelj osim ispita M. D. nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, rukovodeći se načelom "in dubio pro reo", odlučio je kao u izreci.

44. Sud se nije posebno upuštao u ocijenu je li okrivljenik pritom i što rekao M. D., odnosno je li rekao ovom "jebem ti mater, bježi od nas", budući da tužitelj u Optužnom prijedlogu citiranom u točki 1, navodi da se okrivljenik obratio tim riječima ovom glasno govoreći, što se pak ne može podvesti i pod pojam "vike" u smislu članka 13. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da ovaj pojam podrazumjeva takvo glasovno izražavanje koje prelazi zvučni intenzitet normalnog glasovnog izražavanja, odnosno takvo izgovaranje rijeći kojima se remeti mir građana (ispuštanje krikova, neartikuliranih glasova, dernjava).

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140. st.2. Prekršajnog zakona, kojom je određeno da ako se donosi oslobađajuća presuda da troškovi postupka koji se odnose na paušalni iznos troškova prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

46. Slijedom iznesenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Rovinju, 16. ožujka 2023. godine

Zapisničarka:

S u d a c :

Gordana Štoković Iskra,v.r.

Damir Šurina,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv Presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se dostavlja pismeno u dva istovjetna primjerka putem ovog Suda.

DOSTAVITI:

- Tužitelju;

- Okrivljeniku;

- Branitelju;

- Spis.