Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-47/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RZ, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog RZ podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 15. lipnja 2022., broj Kzd-7/2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog RZ te njegove braniteljice, odvjetnice Katarine Ćopo,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina za kaznena djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., činjenično i pravno opisana pod točkom I i II izreke prvostupanjske presude pa se optuženi RZ na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) godina te mu se na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. siječnja 2020. pa nadalje.

II Odbija se žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu i žalba optuženog RZ u cijelosti kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku od 15. lipnja 2022. broj Kzd-7/21. optuženi RZ proglašen je krivim, zbog počinjena dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta-teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama I i II izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženiku su po članku 166. stavak 2. KZ/11. izrečene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina za svako kazneno djelo te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom RZ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 14. siječnja 2020. pa nadalje.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11.,91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećena maloljetna FZ se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6., 7. i 8. optuženi RZ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, troškove psihijatrijskog vještačenja optuženika 7.207,00 kuna, biološkog vještačenja 17.350,00 kuna, psihijatrijskog vještačenja oštećenice 3.024,00 kuna i psihologijskog vještačenja 6.835,00 kuna te nagradu i nužne izdatke postavljenog opunomoćenika oštećenice od 13.750,00 kuna, a koje je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. Predlaže da se uvaži žalba kao osnovana i preinači pobijana presuda u smislu žalbenih navoda jer da je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude pogrešno navedeno vremensko razdoblje za koje se optuženik tereti kao i da optuženik nije spolno zlostavljao žrtvu jednom, nego dva puta, kao i da je pogrešno navedeno i vrijeme počinjenja kaznenog djela u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude. Nadalje, predlaže da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni izricanjem strožih pojedinačnih kazni zatvora kao i izricanjem strože jedinstvene kazne zatvora.

6. Žalbu je podnio i optuženi RZ putem braniteljice, odvjetnice Katarine Ćopo u Zagrebu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kao i da se optuženiku ukine istražni zatvor.

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi RZ po braniteljici navodeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, ali ne zbog okolnosti na koje se poziva državno odvjetništvo, već da optuženik niti u jednom navratu nije spolno zlostavljao svoje dijete. U odnosu na žalbene navode zbog odluke o kazni navodi da je žalba i u tom dijelu neosnovana te da izrečena kazna nije preblaga i da je nejasno na temelju čega ta kazna neće polučiti rezultate u smislu prevencije. Stoga predlaže da se odbije žalba državnog odvjetnika.

8. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik u kojem navodi da žalba optuženika nije osnovana.

9. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog RZ putem video veze kao i njegove odvjetnice Katarine Ćopo dok nije pristupio uredno izvješten državni odvjetnik što sukladno s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

11. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana (u odnosu na kaznu), dok žalba optuženika nije osnovana.

12. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi citira zakonski tekst članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da se presuda ne može ispitati jer je izreka proturječna razlozima presude, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju tih isprava ili zapisnik o iskazima danim u postupku i samih isprava ili zapisnika. Također navodi da obrazloženje pobijane presude sadrži parcijalne dijelove pojedinih iskaza svjedoka optužbe te da sud odluku u pretežitom dijelu temelji na navodima za koje tvrdi da su sadržani u iskazima svjedoka na koje se poziva, iako ti navodi u zapisnicima i ispravama uopće nisu sadržani, pa je stoga počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Međutim takvim žalbenim navodima optuženik upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku presude.

12.1. Optuženik u žalbi ističe i povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. navodeći da je obrana prigovarala na provedeno psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje te predložila novo takvo kombinirano vještačenje kojeg je sud odbio ističući da bi time bila počinjena sekundarna viktimizacija oštećenice te da je time onemogućio optuženika u korištenju procesnih jamstava i povrijedio je načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pravični postupak iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje EKLJP). Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. na koju se poziva optuženik jer su vještaci dodatno ispitani na raspravi od 26. svibnja 2022. u nazočnosti optuženika kao i njegove braniteljice koja je postavljala pitanja vještacima, sve na listu 774 do 780 spisa pa u tom smislu nije povrijeđen članak 6. EKLJP. Stoga nije počinjena bitna povreda na koju se upire u žalbi. Suprotno žalbenim navodima nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja niti je počinjena povreda prava na pošteno suđenje iz članka 6. EKLJP, jer je ispravno prvostupanjski sud odbio prijedlog optuženika za novo psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje djeteta žrtve kao nevažan i neprikladan dokaz za utvrđivanjem odlučnih činjenica, a upravo stoga jer su vještaci u pisanom nalazu, kao i usmenoj dopuni na raspravi odgovorili na sva potrebna pitanja pa tako i pitanja branitelja optuženika važna za utvrđivanje odlučnih činjenica. S novim vještačenjem kako je ispravno naveo prvostupanjski sud pod točkom 6. obrazloženja pobijane presude ne bi se utvrdile nikakve nove činjenice koje već do sada nisu utvrđene, a izazvala bi se i nepotrebna sekundarna viktimizacija djeteta žrtve, a upravo stoga nisu ni prihvaćeni prigovori optuženika koji se odnose na vještačenje niti je postupljeno suprotno članku 317. i 318. ZKP/08. jer nalaz vještaka nije ni nejasan ni nepotpun niti je u proturječnosti sam sa sobom ili s ostalim izvedenim dokazima.

12.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije mu povrijeđeno ni pravo obrane na što upire u žalbi jer je tijekom postupka ispitan i predloženi svjedok obrane IZ pa ni u tom pravcu nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Nadalje suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za dodatnim ispitivanjem EZ, majke žrtve jer ista nije neposredan, već posredan svjedok i ima saznanja o onome što je ispričalo dijete žrtva te se njezinim dodatnim ispitivanjem ne bi utvrdile nikakve nove okolnosti niti neke nove odlučne činjenice bitne za donošenje meritorne odluke, a što je ispravno obrazložio prvostupanjski sud koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Osim toga njezinom ispitivanju bio je nazočan optuženik kao i njegov branitelj koji su također bili u mogućnosti postavljati i pitanja.

13. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

14. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude navodi da iz provedenih dokaza proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik zlostavljao dijete FZ od polovine prosinca 2019. do 6. siječnja 2020., a ispravno je do 11. siječnja 2020. kao i da je spolno zlostavljao u dva navrata na krevetu u spavaćoj sobi i to jednom po noći, jednom po danu, a ne samo po noći kako je to pogrešno utvrđeno, pa to i obrazlaže. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 1. i 2. izreke prvostupanjske presude utvrdio vremensko razdoblje u kojem bi bila počinjena kaznena djela za koja se tereti optuženik. Naime, u pogledu izmjene činjeničnog opisa za kazneno djelo pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude sud se izjasnio u pogledu vremenskog razdoblja i naveo da nije prihvaćeno po državnom odvjetniku izmijenjeno vremensko razdoblje da bi to kazneno djelo bilo počinjeno do 11. siječnja 2020. jer bi državno odvjetništvo tada širilo kriminalno razdoblje u odnosu na prvu presudu koja je bila izrečena, a državno odvjetništvo se u odnosu na tu prethodnu presudu žalilo samo zbog visine kazne. Također je navedeno da je iz činjeničnog opisa ispušten drugi događaj iz točke 1. izreke za koji se navodilo da se dogodio po danu u sobi, a sve sukladno iskazu oštećenice koja je iskazivala da je optuženik počinio to kazneno djelo dva puta, jednom po noći u sobi, a drugi puta u podrumu o čemu je govorila i psihologici iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, a što sve proizlazi prema podacima na listu 164 spisa. Također se prvostupanjski sud izjasnio i u pogledu razdoblja u odnosu na vremensko razdoblje za kazneno djelo navedeno pod točkom 2. izreke pobijane presude a što da proizlazi iz iskaza žrtve FZ kao i iz iskaza ispitane svjedokinje EZ, a što je sud obrazložio pod točkom 32.1. i 32.2. pobijane presude te je utvrđeno vrijeme počinjenja tog kaznenog djela u razdoblju od 12. do 13. siječnja 2022., te ni u tom pravcu nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje kako se navodi u žalbi državnog odvjetnika. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika u tom pravcu, s obzirom da se nije zadiralo u identitet činjeničnog opisa optužnice, već su precizirani događaji i usklađeni su s provedenim dokazima što je ispravno sud obrazložio pod točkom 34. i 36. pobijane presude, a što sve prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

15. Velikim dijelom žalbenih navoda optuženik obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Suprotno žalbenim navodima optuženika kada prigovara vjerodostojnosti iskaza kako žrtve FZ tako i svjedokinje EZ i RZT, za istaknuti je da su iskazi kako žrtve tako i svjedokinja od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni kao vjerodostojni, a što je potvrđeno i drugim provedenim dokazima. Naime, ispravno je sud analizirao iskaz djeteta FZ pod točkom 11. i 11.1. obrazloženja presude kao i iskaz svjedokinje EZ pod točkom 12. obrazloženja presude te iskaz svjedokinje RZT pod točkom 13. obrazloženja presude, te se u odnosu na vjerodostojnost iskaza navedene žrtve i svjedokinja izjasnio i pod točkama 27. do 29. presude, koje svjedokinje su iskazivale uvjerljivo i okolnosno o događajima, odnosno o onome što im je dijete ispričalo, dok je žrtva ispitana na dokaznom ročištu i za koju je utvrđeno da je sposobna dati iskaz, dok je vještačenjem utvrđeno da je žrtva FZ kognitivno dostatno kompetentna za iskazivanje i nije nađeno da je sklona izmišljanjima i laganju, ni konfabuliranju, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga ispitana je svjedokinja NZ te su njenim iskazom potvrđeni iskazi kako žrtve tako i svjedokinje EZ kao što je i obrazloženo pod točkom 28.1. pobijane presude te ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi koji se tiču vjerodostojnosti iskazivanja svjedokinje EZ. Iako optuženik navodi da svjedokinje EZ, RZT i NZ nisu neposredno svjedočile na raspravi, ove svjedokinje ispitane su u istrazi kada je bio nazočan optuženik i njegov branitelj te su stranke imale i pravo postavljati pitanja radi razjašnjenja stanja stvari, a njihovi iskazi su pročitani na raspravi sukladno članku 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08. te se čitanjem njihovih iskaza ne umanjuje uvjerljivost iskaza te stoga nisu prihvaćeni žalbeni navodi ni u tom pravcu.

15.1. Prigovarajući psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju žrtve optuženik navodi da je netočno da žrtva ne bi bila u mogućnosti iskazivati u slobodnoj formi pa da je zato bilo nužno postavljati pitanja, a da to proizlazi iz video snimke o ispitivanju djeteta FZ, te da se u pozadini snimke čula sutkinja istrage kada je na postavljena pitanja djetetu navela da je dijete već odgovorilo na pitanje, ali da će je probati ponovo pitati, to ne umanjuje vjerodostojnost zaključka vještaka u pogledu načina iskazivanja žrtve. Naime, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza ocjenjuje vjerodostojnim ili nevjerodostojnim iskaz ispitanog djeteta žrtve, dok se psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje ne upušta u ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve jer to ocjenjuje sud nakon provedenog dokaznog postupka. Stoga činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno zato što su žrtvi postavljana konkretna pitanja koja nisu ugrozila vjerodostojnost iskazivanja, a branitelj i optuženik su bili nazočni dokaznom ročištu prilikom ispitivanja djeteta. Postavljanje pitanja po sucu istrage, putem stručnog suradnika radi razjašnjenja stanja stvari nije zabranjeno tijekom postupka. Osim toga nisu osnovani ni navodi optuženika da dijete žrtva nije dalo iskaz u formi slobodnog izlaganja, nego da je rezultat odgovora na konkretna pitanja, a pogotovo uzimajući u obzir dob djeteta žrtve i sposobnost izražavanja. Stoga u tom pravcu nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Optuženik također prigovara psihologijskom- psihijatrijskom vještačenju djeteta žrtve u kojem se navodi da je iskaz žrtve dat na dokaznom ročištu autentičan iskustvu koje je doživjela navodeći da su postavljeni prigovori u odnosu na provedeno vještačenje jer da je to promatrano samo sa psihologijske strane, što ne umanjuje vjerodostojnost i stručnost provedenog vještačenja djeteta žrtve, s obzirom da je pod točkom 22. i 22.3. prvostupanjski sud detaljno analizirao provedeno vještačenje, iznio sve relevantno iz nalaza i mišljenja vještaka kao što se pod točkom 22.4. također osvrnuo i na sposobnost djeteta žrtve za iskazivanje. Iako su vještaci utvrdili da kod djeteta se nije našlo znakova simptoma koji bi upućivali na neki posttraumatski sindrom vezan za seksualno zlostavljanje pod točkom 22. 5. obrazloženja pobijane presude, ispravno je prvostupanjski sud naveo da je također vještačenjem utvrđeno da dijete žrtva pokazuje odsutnost sjećanja na predmetna događanja kako iz razloga njenih manjkavih kognitivnih kapaciteta tako iz pozicije potiskivanja neugodnih sjećanja kao mehanizama obrane. Vještačenjem je utvrđeno da nije dijete zaboravilo sve što se događalo, a iako je djevojčica naknadno vještačena po proteku vremena, a s obzirom na ukidnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. listopada 2021. broj Kžzd 6/21. kojom je naloženo provođenje vještačenja žrtve. Osim toga vještaci su ocijenili žrtvu FZ sposobnom iskazivati za potrebe suda uz odsutnost vanjskih utjecaja na dijete koje bi imali za cilj njeno navođenje, a što je ispravno obrazloženo pod točkom 22.6. pobijane presude te ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika. Optuženik također navodi da s obzirom na mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba gdje je u dijelu navedeno da simptomatika uočena kod djeteta nije psihijatrijski uvjerljivo povezana sa seksualnim zlostavljanjem te da iz nalaza specijaliste psihijatra iz Siska koji je pregledao dijete zbog sumnje na seksualno zlostavljanje, uz određene dijagnoze proizlazi da nije dijagnosticira seksualna zlouporaba djeteta, nego navodne seksualne zlouporabe djeteta. Stoga žalitelj navodi da sud nije bio u mogućnosti utvrditi da je u postupku utvrđeno da dijete nije sklono laganju i manipuliranju. Međutim, suprotno žalbenim navodima iz medicinske dokumentacije [obrt] gdje je izvršen pregled djeteta žrtve, utvrđeno je da nema vidljivih znakova tjelesne traume niti svježe niti stare, a niti znakova spolno prenosivih bolesti, što ne znači da kazneno djelo nije počinjeno, a osim toga iz nalaza psihologa iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi da se radi o seksualno zlostavljanom djetetu od strane oca u dva navrata i o kompleksnoj obiteljskoj situaciji, što je sud obrazložio pod točkom 18. pobijane presude, dok iz nalaza psihijatra iz iste poliklinike proizlazi da se ne uočava simptomatologija dubljih psihijatrijskih etniteta s početkom u djetinjstvu, dok se emocionalne poteškoće u vidu anksioznosti doimaju reaktivne prirode. Nadalje, provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem djeteta ocijenjeno je da je iskaz djeteta koje je dala na dokaznom ročištu 30. siječnja 2020. autentičan iskustvu koje je doživjela i utvrđeno je da je bilo kognitivno dostatno kompetentna za iskazivanje te nije nađeno da bi bila sklona izmišljanjima, laganju i konfabuliranju. Stoga ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika u pravcu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Suprotno žalbenim navodima koje se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude da je sud optuženika osudio zbog diranja žrtvinog spolovila rukom, a ne njegovim spolovilom, pa da postoji proturječnost jer je optuženik osuđen zbog toga što je rukom dirao spolovilo djeteta žrtve za istaknuti je da je u činjeničnom opisu kaznenog djela pod točkom 2. izreke pobijane presude navedeno da je optuženik skinuvši svoj dio trenerke i gaće i donji dio odjeće, ljubio žrtvu u usta, stavljao svoje spolovilo u njena usta, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. za koje se optuženik tereti, dok ostali modaliteti ne spadaju u obilježja ovog kaznenog djela te u tom pravcu nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako se navodi u žalbi. Suprotno žalbenim navodima optuženika kada iznosi da navodi suda kojima obrazlaže da se događaj u podrumu zbio 12. ili 13. siječnja 2020. ukazuje na razlike u iskazima svjedoka NZ i EZ te prigovara i vjerodostojnosti iskaza navedene svjedokinje EZ, za istaknuti je da je sud taj iskaza analizirao, te se izjasnio pod točkom 32. do 32.2. obrazloženja pobijane presude, a to što se radi o svjedocima optužbe ne umanjuje vjerodostojnost iskazivanja. Osim toga, svjedoci su prilikom ispitivanja upozoreni na dužnost kazivanja istine i u spisu ne postoji podatak da bi se radilo o njihovom lažnom svjedočenju.

17. Suprotno žalbenim navodima optuženika kada ističe da se sud ne dotiče okolnosti koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka za biološka vještačenja Sunčice Papić, za navesti je isto sud analizirao pod točkom 21. i 21.2. obrazloženja pobijane presude te iz provedenog vještačenja proizlazi da su na ručniku pronađeni tragovi koji potječu od sperme te je DNA analizom je potvrđeno da se radi o optuženikovoj. Također je vještakinja navela da ako bi se željelo utvrditi da je u usnoj šupljini oštećenice bilo kontakta muškog spolnog organa optuženika, da je bilo nužno uzeti bris bukvalne sluznice nakon događaja i to u roku od 24 sata. Vještačenjem je utvrđena i prisutnost miješanog DNA profila, a što znači da sporni trag potječe od dvije ili više osoba kao donora biološkog materijala, te je vještakinja na raspravi objasnila što to znači, kao što je i navela da taj miješani DNA nije pogodan za identifikaciju osoba u tragu, objasnila je pri kojim temperaturama pranja bi DNA mogao ostati na ručniku, a pri kojima ne bi. Nadalje suprotno žalbenim navodima iz iskaza ŽZ ne proizlazi da je ista imala saznanja da bi se optuženik nedolično ponašao prema kćerkama i da bi ih tukao, te je opisala obiteljsku situaciju u toj obitelji kao i da joj se optuženik znao povjeravati u pogledu djeteta FZ, da je ista gledala neprimjerene sadržaje na televiziji, a to što određena svjedokinja nema saznanja u pogledu kaznenih djela za koja se optuženik tereti, ne znači da se ista nisu ni dogodila. Osim toga prvostupanjski sud je njezin iskaz o okolnostima koji se ne tiču kaznenih djela za koja nema neposrednih saznanja ocijenio kao pristranim i nevjerodostojnim u cilju umanjenja kaznene odgovornosti optuženika upravo iz razloga jer je u prijateljskim odnosima s optuženikom, što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 25. pobijane presude. Suprotno žalbenim navodima nije nevjerodostojan ni iskaz psihologinje RZT koja je kao psihologica u Centru za socijalnu skrb Sisak, razgovarala sa djetetom žrtvom, a sud je analizirao iskaz te svjedokinje pod točkom 13. obrazloženja pobijane presude te ga je prihvatio kao istinit, s obzirom da joj se dijete povjerilo o događanjima i nije navela da je dijete iskazivalo oskudno i nepovezano kada je opisivalo tri događaja te je to proizvoljan zaključak optuženika. Ova svjedokinja navela je da je dijete na početku razgovora djelovalo opušteno, a kada su počele razgovarati o inkriminiranim događanjima djevojčicu je bilo sram, pokazivala je otpor pri razgovoru, htjela je promijeniti temu tj. izbjeći razgovor o događajima. Međutim o samim događanjima joj je ispričala kako su se odvijala. Nadalje suprotno žalbenim navodima analizirajući mišljenje ginekologa [obrt] ne znači da kazneno djelo nije počinjeno, niti se vještak u tom pravcu izjašnjavao već je u okviru svoje domene utvrdio da kod žrtve nema vidljivih znakova tjelesne traume, a niti znakova spolno prenosivih bolesti kod djeteta što je sve navedeno pod točkom 16. obrazloženja pobijane presude. Nadalje suprotno žalbenim navodima optuženika da prilikom pretrage doma i drugih prostorija kao i prilikom pretrage pokretnih stvari nisu nađene stvari koje bi ukazivale da bi optuženika seksualno privlačila djeca, niti bilo kakve stvari koje je moguće dovesti u vezu s počinjenjem kaznenih djela za koje se optuženik tereti, za istaknuti je da je činjenično stanje utvrđeno na temelju drugih provedenih dokaza koje je sud naveo u presudi. Suprotno žalbenim navodima kada se prigovara izvješću o provođenju nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi za EZ za istaknuti je da je sud ispravno naveo da iz rješenja Centra od 25. ožujka 2015., 9. travnja 2015. i 1. rujna 2017. proizlazi da su EZ i optuženiku određene mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi kao i da je optuženiku 24. svibnja 2019. postavljena skrbnica za davanje izjava vezanih za osobna stanja jer mu je u 2018. vraćena poslovna sposobnost, ne umanjuje vjerodostojnost iskaza kako žrtve tako i svjedokinje EZ, a isto se može dovesti u vezu sa psihijatrijsko- psihologijskim vještačenjem žrtve djeteta. Osim toga ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 33. obrazloženja pobijane presude naveo zbog čega nije našao razloga zbog kojih bi izvanbračna supruga EZ lažno teretila optuženika kao počinitelja kaznenih djela, a da se ona nisu i dogodila. Stoga ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika. U pogledu nalaza i mišljenja psihijatra dr. Dijane Staver suprotno žalbenim navodima kada se prigovara da nisu usklađeni nalaz i mišljenje psihijatra dr. Dijane Staver sa psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem žrtve, za istaknuti je da je sud obrazložio navedena vještačenja, a ista nisu u sukobu kao što se navodi u žalbi. Zaključno u vještačenju psihijatra je navedeno da se kod djevojčice ne uočava simptomatologija dubljih psihijatrijskih etniteta s početkom u djetinjstvu, a emocionalne poteškoće u vidu anksioznosti da se doimlju reaktivne prirode te u samom vještačenju nisu navedene rečenice koje optuženik navodi u žalbi i odnose se na seksualno zlostavljanje djevojčice, stoga isto vještačenje nije u suprotnosti sa vještačenjem psihologa koji je naveo da je žrtva koristila obrambene mehanizme potiskivanje i projekcije s obzirom da je naknadno vještačena protekom duljeg vremena od počinjenja kaznenog djela. Od značaja nije ni navod iznesen u žalbi, a odnosi se na psihijatrijsko vještačenje optuženika da se navodi da nije utvrđeno da bi imao neki od poremećaja seksualnih sklonosti jer iz vještačenja proizlazi da isti ima poremećaj ličnosti sa antisocijalnim i graničnim obilježjima, a također je vještačen i u pogledu ubrojivosti te ni u tom pravcu nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a niti je provedeno vještačenje u suprotnosti, a ostalim provedenim dokazima o postupku kako se to navodi u žalbi. Suprotno žalbenim navodima nije u pravu optuženik kada navodi da prema medicinskoj dokumentaciji ima spolno prenosivu bolest, za koju je opće poznato da se prenosi kontaktom kada se nalazi na površini kože, iz čega bi proizlazilo da je optuženik djetetu kontaktom odnosno stavljanjem spolnog organa na kojem postoje perianalni kondilomi na koži prenio spolnu bolest, jer je pitanje na kojem dijelu spolnog organa se nalazi spolno prenosivo oboljenje, sam optuženik je naveo da ima bradavice na desnoj strani penisa i u debelom crijevu, sve kao pod točkom 8.5. obrazloženja pobijane presude te ni u tom pravcu činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno. 18. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud odbio novo psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje djeteta žrtve kao nevažan i neprikladan dokaz za utvrđivanjem odlučnih činjenica, a upravo stoga jer su vještaci u pisanom nalazu, kao i usmenoj dopuni na raspravi odgovorili na sva potrebna pitanja pa tako i pitanja branitelja optuženika važna za utvrđivanje odlučnih činjenica. S novim vještačenjem kako je ispravno naveo prvostupanjski sud pod točkom 6. obrazloženja pobijane presude ne bi utvrdile nikakve nove činjenice koje već do sada nisu utvrđene, a izazvala bi se i nepotrebna sekundarna viktimizacija djeteta žrtve, a upravo stoga nisu ni prihvaćeni prigovori optuženika koji se odnose na vještačenje niti je postupljeno suprotno članku 317. i 318. ZKP/08. jer nalaz vještaka nije ni nejasan ni nepotpun niti je u proturječnosti sam sa sobom ili s ostalim izvedenim dokazima.

19. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno kada se navodi da je sud obranu optuženika otklonio jer da je iznio samo djelomično njegovu obranu, a da je nije analizirao niti je doveo u vezu sa bilo kojim dokazom u postupku jer je sud isto analizirao pod 33.obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud jer je obrana optuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenih djela nelogična i neuvjerljiva dana je da bi od sebe otklonio odgovornost za kaznena djela za koja se tereti i u suprotnosti je sa iskazom žrtve, te svjedokinja EZ i FZT.

20. Suprotno žalbenim navodima nije povrijeđen ni kazneni zakon na štetu optuženika kada se navodi da ga je sud povrijedio prilikom utvrđivanja olakotnih i otegotnih okolnosti jer da nije vidljivo iz čega bi proizlazila upornost u protupravnom ponašanju niti prvostupanjski sud objašnjava što je kriminalna količina koju spominje kao otegotnu okolnost, dok s druge strane prema stavu obrane kao olakotno optuženiku treba uzeti da je bio izrazito brižan u odgoju djece te da ima dijagnosticiran poremećaj ličnosti. Suprotno žalbenim navodima nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika jer je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 38. obrazloženja pobijane presude naveo da nije našao posebnih olakotnih okolnosti, te se svakako u odnosu na počinjena kaznena djela prema djetetu žrtvi s kojom je optuženik živio u zajedničkom kućanstvu ne može uzeti kao olakotno da je pokazao izrazitu brižnost kao otac, u odgoju djece, jer je upravo kao roditeljska figura bio dužan štititi dijete, a počinio je kaznena djela na štetu vlastitog djeteta. Ispravno je prvostupanjski sud kao otegotno ocijenio osim dosadašnje osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela i količinu kriminalnih radnji koje proizlaze iz samog činjeničnog opisa kaznenih djela pod točkom 1. i 2. izreke pobijane presude te u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu.

21. Protiv odluke o kazni žali se državni odvjetnik, navodeći da sud u dovoljnoj mjeri nije cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika te njegovu dosadašnju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo kao i da ne postoji niti jedna olakotna okolnost na strani optuženika već samo otegotne okolnosti. Stoga navodi da je potrebno izreći kako strože pojedinačne kazne, tako i strožu jedinstvenu kaznu zatvora jer da se izrečenom kaznom neće ostvariti zakonska svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

22. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

23. Zato je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti na strani optuženika, jer da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika za istovrsna kaznena djela kao i njegovu upornost u činjenju kaznenih djela na štetu djeteta u dobi od 7 (sedam) godina kao i veću količinu kriminalnih radnji te ne postojanje niti jedne olakotne okolnosti. Međutim, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ispravno je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio kazne za pojedinačna kaznena djela, a to su kazne zatvora od po 5 (pet) godina za svako kazneno djelo, jer će se tako utvrđenim kaznama zatvora postići svrha kažnjavanja. Međutim, kako su pojedinačno utvrđene kazne zatvora u odnosu na kaznena djela iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. utvrđene u trajanju od po 5 (pet) godina, za svako kazneno djelo ovaj sud je mišljenja da prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora te smatra da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) godina postići svrha kažnjavanja. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da će se strožom jedinstvenom kaznom zatvora moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Upravo takvom kaznom utjecat će se na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, a i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Tako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti pobijanu presudu o odluci o kazni na način kako je to pobliže označeno pod točkom I izreke ove presude.

24. Slijedom iznesenog kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 16. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić