Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj:10 Pr-165/2022-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja A. H. OIB: … iz I., …, kojeg zastupa odvjetnik I. E., V., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, za M. O. R. H., OIB: …, koju zastupa O. D. O. u K., G.- U. O., …, K., radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 8. veljače 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika D. G. iz K., … i zamjenice općinske državne odvjetnice B. Ć. B., po objavi 16. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju bruto iznos od 812, 20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj na pojedinačne iznose kako slijedi:
-18,73 eura / 141,32 kn s kamatom tekućom od 15.07.2012. godine pa do isplate
-36,72
eura / 277,05 kn s kamatama tekućim od 15.10.2012. pa do isplate
- 5,20 eura / 39,28 kn s kamatama tekućim od 15.03.2013. pa do isplate
-
-47,00 eura / 354,55 kn s kamatama tekućim od 15.08.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 881,81 eura / 6.644,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 16. 3. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 28. prosinca 2018. godine podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete. Tužitelj je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti ciljač, premješten na radno mjesto dekontaminator, ustrojbeni čini vojnik, s mjestom službe u V.. U vremenskom razdoblju od 1.12.2011. godine pa sve do podnošenja odštetnog i tužbenog zahtjeva tužitelj je bio angažiran radi obavljanja službenih poslova i zadaća na terenu, pri čemu je radio prekovremene sate, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke mu tuženik nije uveo niti platio. Tužitelj je imao pripreme za misije i same misije koje nisu adekvatno novčano plaćene. Godišnji odmor nije tužitelju obračunat na način da je obračunat u skladu sa satnicom i prosjekom zarade tužitelja kroz zadnja tri mjeseca u prosjeku. Slijedom navedenog tužitelj tvrdi da je zbog neplaćanja razlike plaće i dodataka na plaću te naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca primao manju plaću u minimalnom bruto mjesečnom iznosu od 500,00 kn za svaki mjesec utuženog razdoblja. Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku međutim tuženik je dostavio odgovor na ne postoji mogućnost za mirno rješenje spora. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, a nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju, tužitelj predlaže da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, donese presudu kojom se tuženiku nalaže isplata utuženog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
2. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 10. 12. 2021. tako da glasi:
"Nalaže se tuženiku R. H. OIB:… da isplati tužitelju A. H. OIB:… iz I., ul. ..., i to razliku na ime godišnjeg odmora iznos od 4.276,66 kn i to kako slijedi:
-na iznos od 141,32 kn od 15.08.2012.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 277,05 kn od 15.11.2012.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 39,28 kn od 15.04. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 354,55 kn od 15.09. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 68,30 kn od 15.01. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 793,76 kn od 15.09. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 80,52 kn od 15.11. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 201,32 kn od 15.01. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 84,25 kn od 15.08. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 645,95 kn od 15.09. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 44,04 kn od 15.11. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 242,79 kn od 15.01. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 212,73 kn od 15.02. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 501,54 kn od 15.09. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 104,87 kn od 15.10. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 274,65 kn od 15.11. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 209,74 kn od 15.01. 2017.godine s z.z. kamatama do isplate,
Na ime prekovremenih sati tužitelja u skladu s dopunom nalaza i mišljenja predmetnog vještaka, a isti će korigirati po dostavi dopune nalaza, a koje se do 31. srpnja 2015 godine određuju prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015 godine do isplate, određuju se prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak sve zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate i sve u roku od 8 dana."
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare za tražbine dospjele prije 9. 10. 2013., jer je zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljen 9. 12. 2016., a tužba 28. 12. 2018. Priznaje pravnu osnovu tužbenog zahtjeva za naknadu godišnjeg odmora od 9. listopada 2013. do 8. svibnja 2014. te prekovremeni rad na terenu od 9. listopada 2013 do 1. lipnja 2014. godine, osim za misiju. Navodi kako je u utuženom razdoblju na snazi bilo više propisa. U razdoblju do 01. lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o oružanim snagama RH (NN-33/02), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08). Dana 26. lipnja 2013. godine stupa na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13) temeljem kojeg je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14 i 53/14). Važno je napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14). Prema članku 154. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama (NN-73/13), radno vrijeme tužitelja zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanog punog radnog vremena. Kad je radno vrijeme raspoređeno na ovaj način ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Ove odredbe ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potrebe službe. Osporava i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za godišnji odmor. Prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 140/02, 68/11) propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Prema čl. 4. st. 3. Pravilnika (NN 68/11) propisano je da se djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Zakonom o službi u Oružanim snagama RH u čl. 142. (NN 54/14) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Tuženica ističe da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04.,76/07.,, 88/09., 124/09.) te Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15.). Tuženica se poziva na sudsku praksu VSRH koji je zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u OS RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i KU sklopljene u skladu s općim propisima o radu.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao odštetni zahtjev, dopise i rješenja MORH-a, knjigovodstvenu karticu, kartice djelatnika, evidencije radnog vremena, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. K..
5. Predmet ove tužbe je potraživanje razlike plaće tužitelja za rad na terenu s osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama te razlike naknade plaće za godišnji odmor, sve to za razdoblje od 1. 12. 2011. do 9. 12. 2016.
6. Na temelju izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 9. 12. 2016., da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba M. O. R. H., Hrvatska kopnena vojska, da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, te da je vještak knjigovodstvene struke izradio nalaz i mišljenje od 21. 5. 2021., te je na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak utvrdio:
- da tužitelj nije ostvario prekovremeni rad na terenu u utuženom razdoblju,
- na ime godišnjeg odmora tužitelju bi u razdoblju od 01. prosinca 2011. do 9. prosinca 2016. godine pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 4.276,66 kuna,
- tužitelju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.
7. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud je zaključio glavnu raspravu te je donio presudu poslovni broj:10 Pr-…/2018-32 od 11. svibnja 2022. kojom je suđeno: "I. Nalaže se tuženiku R. H. OIB:… da isplati tužitelju A. H. OIB:… iz I., …, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 3.464,46 kn bruto zajedno sa zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, kako slijedi:
-na iznos od 68,30 kn od 15.01. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 793,76 kn od 15.09. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 80,52 kn od 15.11. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 201,32 kn od 15.01. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 84,25 kn od 15.08. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 645,95 kn od 15.09. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 44,04 kn od 15.11. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 242,79 kn od 15.01. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 212,73 kn od 15.02. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 501,54 kn od 15.09. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 104,87 kn od 15.10. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 274,65 kn od 15.11. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 209,74 kn od 15.01. 2017.godine s z.z. kamatama do isplate, sve to u roku 15 dana.
II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 812,20 kuna, te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće i plaće u t. I. izreke presude.
III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 4.041,25 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 11. 5. 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."
8. Presudom i rješenjem Ž. S. u Z. Poslovni broj: 12 Gž R-…/2022-2 od 14. listopada 2022. odlučeno je:
"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda O. S. u Karlovcu, poslovni broj Pr-…/2018-32 od 11. svibnja 2022. u točki I. izreke.
II. Odbija se tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima plaće u točki I. izreke."
"Ukida se navedena presuda u točki II. izreke (dio kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 812,20 kuna) i u točki III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O trošku žalbi odlučit će se konačnom odlukom."
9. Drugostupanjski sud u obrazloženju navodi:
"24. U pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 812,20 kuna) ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a to stoga jer razlozi prvostupanjske presude nisu jasni u smislu toga kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora Republici Hrvatskoj tj. tuženiku te je li tuženik odlučio o tom zahtjevu, a sve to obzirom na to jer podnošenjem tog zahtjeva zastarijevanje zastaje. Naime, u smislu odredbe čl. 238. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) prvostupanjski sud nije dao jasne razloge o tome kada je započeo zastoj zastare u ovom predmetu te koliko je dugo trajao odnosno kada je zastara počela teći te u tom smislu nisu jasni razlozi prvostupanjskog suda je li protekao zastarni rok propisan odredbom Zakona o radu odnosno posljedično je li osnovan prigovor zastare kojeg tuženik ističe tijekom ovog postupka.
25. Također treba reći da niti izreka u dijelu točke II. nije u potpunosti jasna niti određena jer prvostupanjski sud nije naveo (osim navođenja sveukupnog iznosa od 812,20 kuna) koliki su pojedinačni iznosi za koje odbija dio tužbenog zahtjeva te koje zatezne kamate – tijek zateznih kamata, tužitelj potražuje u odnosu na pojedine iznose koji čine glavnicu njegovog potraživanja jer je u slučaju da tužbeni zahtjev u dijelu treba odbiti potrebno navesti svaki pojedinačni iznos za koji se odbija dio tužbenog zahtjeva s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos. 26. Stoga će u ponovnom postupku prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva, a za svoj zaključak dati jasne i razumljive razloge."
10. Slijedom navedenog ovaj sud daje obrazloženje u odnosu na t. II. izreke presude ovog suda poslovni broj:10 Pr-…/2018-32 od 11. svibnja 2022., odnosno na dio "kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 812,20 kuna", te na t. III. izreke presudu u odnosu na odluku o parničnom trošku.
11. Valja istaknuti da je tužitelj na ročištu 8. veljače 2023. ponovno specificirao tužbeni zahtjev u dijelu na koji se odnosi ukidno rješenje, prema kojoj specifikaciji tužitelj zahtijeva ukupno "812,30 kn" pa se radi o očitoj omašci jer dio u odnosu na koji je presuda ukinuta iznosi "812,20 kuna" i odgovara zbroju pojedinačnih mjesečnih iznosa razlike naknade plaće za godišnji odmor za mjesec srpanj i listopad 2012., te ožujak i kolovoz 2013. Stoga je sud u ovoj presudi odlučio u odnosu na ukupni iznos od 812,20 kuna što bi iznosilo 107,80 eura, pri čemu je tužitelj propustio navesti ukupni iznos u valuti euro. Tužitelj je naznačio pojedinačne mjesečne iznose razlike naknade plaće za navedene mjesece u valuti euro, međutim, ne radi se o iznosima koji bi odgovarali iznosima u kunama, tako da bi ukupni zbroj prema specifikaciji tužitelja iznosio 107,65 eura ili 811,08, a ispravno treba biti 107,80 eura ili 812,20 kuna. Tužitelj je i tijek zatezne kamate utužio drugačije nego u specificiranom tužbenom zahtjevu od 10. 12. 2021. tako za zateznu kamatu zahtijeva od 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec. Dakle, ispravno bi trebalo biti:
"Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju bruto iznos od 107,80 eura / 812, 20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj na pojedinačne iznose kako slijedi:
-na iznos od 18,76 eura / 141,32 kn od 15.08.2012.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 36,77 eura / 277,05 kn od 15.11.2012.godine s z.z. kamatama do isplate
-na iznos od 5,21 eura / 39,28 kn od 15.04. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 47,06 eura / 354,55 kn od 15.09. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate, sve u roku 15 dana."
12. Međutim, kako je u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara, o čemu sud dalje obrazloženje u nastavku, to je sud odlučio o tužbenom zahtjevu onako kako ga je postavio tužitelj na ročištu 8. veljače 2023. s korekcijom ukupnog iznosa potraživanja, jer je nesporno da odbijajući dio iznosi 812, 20 kuna, a ne 812, 30 kuna.
13. Potraživanja iz radnog odnosa, prema čl. 139. Zakona o radu (("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR14), zastarijevaju za pet godina od dana dospijeća, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu prvo potraživanje tužitelja odnosi se na razliku plaće za mjesec srpanj 2012. s dospijećem 15. 8. 2012. (članak 92. stavak 3. ZR14. Naime, s obzirom na činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. 12. 2018., da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 9. 12. 2016., da taj zahtjev ima za posljedicu zastoj zastare na rok od tri mjeseca (vidjeti odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-…/2013 od 3. siječnja 2017.), kao i da treba imati u vidu i odredbu čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), to sud nalazi da je od 9. 12. 2016. do 9. 3. 2017. nastupio zastoj zastare, te da je na iznos od 141,32 kn koji se odnosi na razliku plaće za mjesec srpanj 2012. koji dospijeva 15. 8. 2012. do zastoja zastare 9. 12. 2016. protekao rok od 4 godine, 3 mjeseca i 25 dana, a od prestanka zastoja 9. 3. 2017. do dana podnošenja tužbe 28. 12. 2018. protekao rok od 2 godine, 9 mjeseci i 20 dana, dakle, više od 5 godina, na iznos od 277,05 kn za mjesec listopad 2012. koji dospijeva 15. 11. 2012. do zastoja zastare 9. 12. 2016. protekao rok od 4 godine, 0 mjeseca i 24 dana, a od prestanka zastoja 9. 3. 2017. do dana podnošenja tužbe 28.
12. 2018. protekao rok od 2 godine, 9 mjeseci i 20 dana, dakle, više od 5 godina, na iznos od 39,28 kn za mjesec ožujak 2013. koji dospijeva 15. 4. 2013. do zastoja zastare 9. 12. 2016. protekao rok od 3 godine, 7 mjeseci i 25 dana, a od prestanka zastoja 9. 3. 2017. do dana podnošenja tužbe 28. 12. 2018. protekao rok od 2 godine, 9 mjeseci i 20 dana, dakle, više od 5 godina, na iznos od 354,55 kn za mjesec kolovoz 2013. koji dospijeva 15. 9. 2013. do zastoja zastare 9. 12. 2016. protekao rok od 3 godine, 2 mjeseca i 24 dana, a od prestanka zastoja 9. 3. 2017. do dana podnošenja tužbe 28. 12. 2018. protekao rok od 2 godine, 9 mjeseci i 20 dana, dakle, više od 5 godina, stoga su sva navedena potraživanja u zastari, radi čega je za iznos od 812,20 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
14. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) kojom je izmijenjena odredba članka 154. ZPP-a, koja u stavku 2., između ostaloga, propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tako je u odnosu na konačno postavljeni zahtjev u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitej uspio sa 81%. U odgovoru na tužbu tuženica je priznala pravnu osnovu tužbenog zahtjeva za naknadu plaće na godišnji odmor od 9. 10. 2013. do 8. 5. 2014. (potraživanje tužitelja je zaključno s mjesecom prosincem 2016.). Stoga valja dodati i djelomičan uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu potraživanja razlike naknade plaće za godišnji odmor koji iznosi 80%, pa kad se ova dva postotka zbroje dobije se postotak od 162% što podijeljeno sa 2 daje iznos od 80,5% (161%:2=80,5%), koji predstavlja uspjeh tužitelja, iz čega proizlazi da je tuženica uspjela s preostalih 19,5%. Kad se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku (tužitelj), oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku (tuženica) dolazi se do postotka od 61%, pa tužitelju pripada trošak koji odgovara tom postotku koji je preostao nakon opisanih obračuna.
15. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 50 bodova prema vrijednosti konačno postavljenog zahtjeva od 4.276,66 kuna, pri čemu vrijednost 1 boda iznos 1,99 eura ili 15,00 kuna, kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 99,50 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 99,50 eura (Tbr.7.st.1.), zastupanje na ročištu 8. 2. 2019. iznos od 99,50 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 10. 12. 2021. – obrazloženi podnesak – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 99,50 eura (Tbr.8.t.1.) i zastupanje na ročištu 9. 3. 2022. iznos od 99,50 eura (Tbr.9.t.1.), zbrojeno 497,50 eura. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u odnosu na odbijajući dio i odluku o parničnom trošku, dočim je tuženica podnijela žalbu u odnosu na dosuđujući dio i odluku o parničnom trošku. U konačnici, tužitelj nije uspio sa žalbom u odnosu na odbijajući dio, niti je tuženica uspjela sa žalbom u odnosu na dosuđujući dio, to niti jedna stranka nema pravo na naknadu parničnog troška za radnje nakon ukidne odluke. Međutim, što se pak tiče troška tužitelja za sastavljanje žalbe protiv presude, tužitelj je djelomično uspio sa žalbom protiv presude u odnosu na odluku o trošku (trošak vještačenja tužitelju pripada u cijelosti jer je tuženica osporila visinu tužbenog zahtjeva pa je trošak vještačenja bio neophodan) stoga mu pripada trošak za sastavljanje žalbe po Tbr.10.t.5. Tarife u visini od 50% nagrade iz Tbr.7.t.1., 3. i 6., dakle, pripada mu iznos od 49,75 eura, koji treba dodati gornjem iznosu od 497,50 eura, što daje zbroj od 547,25 eura što uvećano za PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife iznosi 684,07 eura što pomnoženo sa 61% daje iznos od 417,28 eura. Kad se tom iznosu doda trošak vještačenja koji iznosi 464,53 eura (3.500,00 kuna), dobije se iznos od 881,81 eura ili 6.644,00 kuna koji pripada tužitelju.
16. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
U Karlovcu 16. ožujka 2023.
Sutkinja: Sylviane Kraljević,v.r.
