Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž R-20/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB:... iz B., zastupanog po punomoćnici I. G. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu R. i k. u Z., protiv tuženice R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 296/2018-33 od 3. studenoga 2022., na sjednici dana 16. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-296/2018-33 od 3. studenoga 2022. u točkama II. i IV. izreke.

II. U nepobijanim točkama I. i III. izreke presude te nepobijanom rješenju, prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

III. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću ukupan bruto iznos od 14.179,44 kn/1.881,94 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate, izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor ukupan bruto iznos od 9.891,34 kn/1.312,81 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Pod točkom III. izreke presude odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva za ukupni iznos od 6.575,99 kn/872,78 EUR-a te dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos razlike naknade plaće za godišnji odmor za siječanj 2017. u iznosu od 270,73 kn/35,93 EUR za razdoblje od 16. veljače 2016. do 15. veljače 2017. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.961,25 kn/923,92 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. studenoga 2022. do isplate. Rješenjem je odbačena tužba u odnosu na potraživanje tužitelja s osnova razlike plaće za plovidbeni dodatak za razdoblje od ožujka 2017. do kolovoza 2017. za iznos od 2.509,62 kn/333,08 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u točkama II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima, rad na terenu (vojne vježbe, obuke, pomoć u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu) te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost s plovidbenim dodatkom za mjesece travanj, lipanj i kolovoz 2013., svibanj 2014., lipanj do prosinca 2014. cijelu 2015. i 2016. te siječanj do kolovoza 2017. te zahtjev za isplatu naknade plaće za godišnji odmor za mjesece lipanj, srpanj i studeni 2012., siječanj, lipanj i srpanj 2013., siječanj, svibanj, lipanj, srpanj i prosinac 2014. siječanj, travanj, lipanj, srpanj i listopad 2015., ožujak, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2016. te siječanj 2017.

6. Prvostupanjski sud polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska, na dužnosti kormilara, ustrojbeni čin narednik s mjestom službe u Osijeku,

- da se nesporno tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora na koje je nadležno državno odvjetništvo negativno odgovorilo,

- da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom,

- da je provedeno financijsko vještačenje po D. d.o.o. K. te da je sudski vještak u nalazu i mišljenju od 28. lipnja 2021. izračun sačinio u 2 varijante – prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane i drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane, prema kojem nalazu bi u prvoj varijanti dug tuženice prema tužitelju iznosio 33.156,37 kn (na ime naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 13.006,77 kn, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i plovidbenim dodatkom u iznosu od 20.149,62 kn), dok bi u drugoj varijanti dug tuženice prema tužitelju iznosio 28.498,23 kn (na ime naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 11.809,18 kn te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i plovidbenim dodatkom u iznosu od 16.689,06 kn), a kako je to detaljno opisano u točki 13. obrazloženja prvostupanjske presude,

prihvaćajući izračun sudskog vještaka u varijanti s umanjenjem za korištene slobodne dane,

te pozivajući se na odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'' broj 118/2009., dalje: Odluka/09) donesene temeljem čl. 10. st. 3. Zakona o obrani (''Narodne novine'' broj 33/2002., 58/2002. i 76/2007., dalje: ZO/02) i čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007. i 88/2009., dalje: ZSOS/02), Odluke o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/2012.) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/2009 i 99/2012.) te odredbe čl. 136. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 73/2013., 75/2015. i 50/2016., dalje: ZSOS RH/13),

zaključuje da tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad sukladno prihvaćenom izračunu vještaka, slijedom čega je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom te na ime plovidbenog dodatka u iznosu od 14.179,44 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

6.1. Vezano za potraživanje s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor, prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja:

- da tuženica za razdoblje do 7. svibnja 2014., a u kojem je naknada plaće za godišnji odmor obračunavana primjenom odredbe čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'' broj 140/2002, dalje: Pravilnik o korištenju godišnjeg odmora/02) nije osporavala osnovanost zahtjeva tužitelja,

- da iz isplatnih lista dostavljenih po tuženici proizlazi da je tužitelju za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za vojnu službu,

zaključuje da, u razdoblju nakon 8. svibnja 2014., dodatak za vojnu službu ulazi u redovan rad sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'' broj 33/2014, dalje: Pravilnik o dodacima na plaću/2014), čl. 139. st. 3. ZSOS RH/13), čl. 4. st. 2. i čl. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'' broj 54/2014, dalje: Pravilnik o korištenju godišnjeg odmora/2014) i čl. II. i III. Odluke o rasporedu radnog vremena (''Narodne novine'' broj 66/2014), radi čega je tužitelju prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor taj dodatak trebalo uračunati kao sastavni dio redovne plaće, slijedom čega je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 9.891,34 kn kao osnovan, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, pri čemu je ocijenio osnovanim prigovor zastare za potraživanje razlike naknade plaće za godišnji odmor za lipanj i srpanj 2012. obzirom je tužba podnesena 23. studenoga 2017.

7. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022 – dalje u tekstu: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama glede utvrđene razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje nakon 8. svibnja 2014., radi čega prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da tužitelj kao djelatna vojna osoba nakon 8. svibnja 2014. ostvaruje pravo na naknadu plaće za godišnji odmor sukladno čl. 142. ZSOS RH/2013, kojim je propisao da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, što znači u visini osnovne plaće djelatne vojne osobe bez dodataka na plaću iz čl. 139. ZSOS/2013 (prema tom članku dodaci na plaću su dodatak za posebne uvjete vojne službe i za deficitarna zvanja i struke – opaska ovog suda), pri čemu ističe da nema osnova da se na naknadu plaće za godišnji odmor primijeni drugi povoljniji propis, jer citirane odredbe ZSOS/2013 kao lex specialis izričito isključuju primjenu povoljnijeg prava za radnika. Tuženica je stajališta da odredbu čl. 142. ZSOS/2013 i čl. 4. Pravilnika o korištenju godišnjeg odmora/2014 treba tumačiti na način da se u spornom razdoblju naknada za godišnji odmor obračunava kao i redovan rad, bez ikakvih dodataka (dodataka za vojnu službu), a u tom slučaju prema izračunu vještaka (strana 7., 3. odlomak nalaza vještaka) u konkretnom predmetu tužitelj nema neisplaćenih razlika naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014., radi čega je prvostupanjski sud, prihvaćajući izračun vještaka prema Zakonu o radu iz 2014. (čl. 81. istoga je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad), pogrešno primijenio materijalno pravo, a u prilog svojih navoda poziva se na odluke drugostupanjskih sudova pobrojane u žalbi.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženica u žalbi jer presuda sadrži obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi proizlaze iz provedenih dokaza i nisu proturječni istima. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio razliku naknade plaće za godišnji odmor i za razdoblje nakon 8. svibnja 2014.

10. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 2. Pravilnika o korištenju godišnjeg odmora/2014 djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Odredbom čl. 6. Pravilnika o dodacima na plaću/2014 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe u propisanim iznosima, dok se prema čl. 19. st. 2. istog Pravilnika dodaci na plaću određuju odlukom o rasporedu na ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne specijalnosti.

11. Kako iz citiranih odredbi proizlazi da dodatak za vojnu službu djelatnoj vojnoj osobi pripada temeljem samog rasporeda na određenu dužnost te je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio citirane zakonske odredbe kada je iznose dodatka za vojnu službu uračunao prilikom obračuna naknade plaće tužitelja, obzirom da je i u ovom konkretnom slučaju iz priloženih obračuna plaća (dostavljenih po samoj tuženici za razdoblje nakon 8. svibnja 2014.) vidljivo da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće tužitelja, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice.

12. Pravilna je odluka o troškovima parničnog postupka, koju je prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, dok je visinu odredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022), dosudivši tužitelju, prema uspjehu u parnici u omjeru od 42,6%, trošak parničnog postupka u iznosu od 6.961,25 kn/923,92 EUR-a, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak predujma za financijsko vještačenje, pobliže opisanim u točki 36. i 37. obrazloženja prvostupanjske presude, a koju odluku tuženica pobija samo vezano za osnovanost pobijanog dijela zahtjeva pod točkom II. izreke presude.

13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke.

14. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom.

15. U nepobijanim točkama I. i III. izreke presude te nepobijanom rješenju, prvostupanjska presuda i rješenje nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te ostaju neizmijenjeni.

U Varaždinu 16. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.