Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž Ovr-370/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. Š. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i Š. K. j.t.d., Z., protiv ovršenice M. N. iz H., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Ovr-1/2023 od 4. siječnja 2023., 16. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice M. N. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Ovr-1/2023 od 4. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Ovr-1/2023 od 4. siječnja 2023. odbijen je prijedlog ovršenice za prekidom predmetne ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem P-4474/2016.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12 i 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. 3. Žalba ovršenice nije osnovana.

4. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

5. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja, proizlazi da je temeljem prijedloga za ovrhu od 21. svibnja 2019., rješenjem o ovrsi istoga suda poslovni broj Ovr-945/2019 od 3. lipnja 2019., određena ovrha na nekretnini suvlasništvo ovršenice u ½ dijela (z.k.č.br.. 647/4, upisanoj u zk.ul.br. 2289 k.o. H.).

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da je na predmetnoj nekretnini (temeljem Ugovora o kreditu za osnovna sredstva broj … od 14. listopada 1997. zaključenog između S. b. d.d., kao vjerovnika i „Ž. C.“ d.o.o., kao korisnika i dužnika, dalje Ugovor o kreditu), zasnovano založno pravo u korist pravne prednice ovrhovoditelja, S. b. d.d. (koja je Ugovorom o prijenosu od 22. listopada 2018., solemniziranog 16. studenog 2018., prenijela na ovrhovoditelja sva prava, potraživanja i koristi prema dužniku navedenog Ugovora o kreditu, pa time i založno pravo na nekretnini (su)vlasništvo ovršenice), kojim Ugovorom o kreditu je S. K. (na koga je tada bilo uknjiženo pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti), kao založni dužnik, dobrovoljno očitovao svoju suglasnost da na temelju Ugovora o kreditu, vjerovnik može izravno provesti ovrhu na založenim nekretninama založnog dužnika, radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu po njegovoj dospjelosti, temeljem čega prvostupanjski sud zaključuje da je na predmetnoj nekretnini stečeno založno pravo na temelju pravnog posla te da se ovršenica takvoj ovrsi ne može protiviti (jer se zahtjev ovrhovoditelja temelji na ugovornoj klauzuli s kojom se složio dužnik koji ju je prihvatio), s time da se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu s iskazanom klauzulom ovršnosti, koji predstavlja ovršnu javnobilježničku ispravu, koja, kao takva, ima svojstvo javnobilježničkog akta.

7. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi također da je pred istim sudom u tijeku postupak koji se vodi pod brojem P-4474/16, u pravnoj stvari tužitelja N. K., Lj. N. i M. N., protiv tuženih S. b. d.d. i „Ž.-C.“ d.o.o., radi utvrđenja da je tužiteljica N. K. suvlasnica za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 647/4 k.o. H., koje vlasništvo idealnog dijela je stekla u braku sa S. K., kao bračnu stečevinu, nadalje, radi utvrđenja da su tužitelji M. N. i Lj. N. zajedno suvlasnici stana sagrađenog na prvom katu kuće na čest. zem. 647/4 k.o. H., vlasništvo kojeg stana su stekli građenjem te radi utvrđenja da nije dopuštena ovrha na nekretnini oznake 647/4 k.o. H., u dijelu u kojem su tužitelji utvrđeni kao suvlasnici, a koja ovrha se vodi pred istim sudom pod posl.br Ovr-462/02 temeljem rješenja o ovrsi od 11. prosinca 2002. (preslik tužbe s lista 63-64 spisa), u kojem postupku tužitelji u tužbi navode kako su tuženici postupali prijevarno, da su znali da je založni ovršenik S. K. u braku s prvotužiteljicom N. K., da je raznim manipulacijama Ugovor o kreditu doživio više izmjene i Dodataka, kojim su tuženici mijenjali, odnosno dopunjavali osnovni ugovor bez privole založnog dužnika S. K., u kojoj pravnoj stvari je 21. travnja 2021. pod poslovnim brojem P-4474/16, određen prekid postupka do upisa Stečajne mase stečajnog dužnika „Ž.-C.“ d.o.o. u stečaju, u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu.

8. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud zaključuje da konačni ishod u postupku P- 4474/16, ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 213. st. 1. ZPP-a te odbija prijedlog ovršenice za prekidom postupka (do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-4474/16).

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenja.

10. Prije svega treba naglasiti da se, kako to ispravno u pobijanoj odluci navodi i prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju radi o ovrsi na temelju ovršne isprave i to Ugovoru o kreditu koji je solemniziran pred javnim bilježnikom koji je potpisan od strane založnog dužnika, kojim potpisivanjem navedene isprave je isti dobrovoljno radi osiguranja cjelokupne tražbine ovrhovoditelja, založio svoju nekretninu te time prihvatio i sve moguće posljedice koje iz toga proizlaze, a jedna od njih je i mogućnost da predmet zaloga postane predmet ovrhe te da ovrhovoditelj može neposredno temeljem tog Ugovora zatražiti protiv njega kao založnog dužnika ovrhu na predmetnoj nekretnini.

11. Iz stanja spisa slijedi da je na temelju predmetnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud odredio predloženu ovrhu, rješenjem protiv kojeg je ovršenica izjavila žalbu, koja žalba je odbijena.

12. Treba naglasiti da je, s obzirom na specifičnost ovršnog postupka, primjena instituta prekida postupka u odnosu na parnični postupak, znatno sužena, pa će do prekida ovršnog postupka svakako doći u situacijama koje se odnose na nemogućnost suda i stranaka za vođenje postupka, a na što upućuje odredba čl. 9. OZ-a.

13. Međutim, u pogledu odlučivanja o tzv. prethodnom pitanju, na čemu ovršenica temelji prijedlog za prekidom ovršnog postupka (do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-4474/16), u postupku ovrhe sud je vezan načelom strogog formalnog legaliteta.

14. Dakle, u konkretnom slučaju vodi se parnica kod istoga suda pod poslovnim brojem P-4474/16, po tužbi više tužitelja, između kojih je i ovršenica u ovom ovršnom postupku, u odnosu na nekretninu za koju je određena predmetna ovrha (temeljem Ugovora o kreditu kao javnobilježničkoj ispravi na temelju koje je određena ovrha), na kojoj nekretnini treće osobe svojataju određena vlasnička prava te radi proglašenja da, s obzirom na (su)vlasnička prava trećih osoba, ovrha na predmetnoj nekretnini u tom dijelu nije dopuštena.

15. U prijedlogu za prekid postupka, a istovjetno i sada u žalbi, ovršenica ističe kako kao tužiteljica vodi parnicu protiv pravnog slijednika S. b. d.d., radi utvrđenja da nekretnina označena kao č.zem. 647/4 k.o. H., predstavlja bračnu stečevinu sada pok. N. K. i sad pok. S. K., njezinih roditelja, te radi utvrđenja ništavosti Ugovora o kreditu iz 1997. i njegova 4 Dodatka, kao i za utvrđenje ništetnosti (djelomične) javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha (čl. 6. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja), pa smatra kako u slučaju uspjeha s istaknutim tužbenim zahtjevom, otpada ovršna isparava ovrhovoditelja u ovom postupku. Stoga drži da je odluka suda u parničnom postupku P-4474/16 od prejudicijelnog značaja za ovaj ovršni postupak, te da od odluke u tom predmetu ovisi obustava ovog ovršnog postupka.

16. I prema ocjeni ovoga suda, prijedlog ovršenice za prekid ovog ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja navedene parnice, neosnovan je, pa je osporavanje pravilnosti stajališta prvostupanjskog suda na način kako je to navedeno u žalbi, pogrešno. Pored navedenog, za naglasiti je, da institut prekida postupka ne može u konkretnom slučaju predstavljati supsidijarno pravno sredstvo kojim će se ishoditi mogućnost odgode ovršnog postupka.

17. Naime, odluka u parničnom postupku koji se vodi u odnosu na nekretninu za koju je određena ovrha, a na kojoj nekretnini i treće osobe svojataju vlasnička prava, odnosno činjenica vođenja navedenog parničnog postupka, ne predstavlja prethodno pitanje za provođenje ovrhe u ovoj pravnoj stvari, niti stoga predstavlja razlog za prekid postupka, slijedom čega pokretanje takve parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, već podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, predstavlja samo jedan od zakonskih razloga za odgodu ovrhe (čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a).

18. Neovisno o žalbenim prigovorima kojima ovršenica upire na pogrešno utvrđenje u svezi s predmetom spora u postupku P-4474/16 (u odnosu na koji je predložen prekid postupka), sve i da se u navedenom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je određena predmetna ovrha (ovršenica tvrdi da je predmet postupka P-4474/16 i utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu iz 1997. i njegova 4 Dodatka), vođenje navedenog parničnog postupka (radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je određena predmetna ovrha), i odluka suda u tom postupku, također ne predstavlja prethodno pitanje za provođenje ovrhe u ovoj pravnoj stvari, niti stoga predstavlja razlog za prekid postupka, već se i u ovom slučaju radi eventualno o postojanju zakonskog razloga za odgodu ovrhe propisanog čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, koju odgodu ovršenica u konkretnom slučaju niti ne traži. S druge strane, u slučaju da ovršna isprava (Ugovor o kreditu) bude pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, sukladno čl. 62. st. 1. toč. 1. OZ-a, u tom slučaju ovršenik može zatražiti protuovrhu.

19. Dakle, u konkretnom slučaju, kako to ispravno ocjenjuje i sud prvog stupnja, nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka po odredbama Zakona o parničnom postupku ( čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a), ali isto tako nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka niti u smislu odredaba Ovršnog zakona.

20. Stoga, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

21. temeljem svega obrazloženog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. OZ-a, odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Zagrebu 16. ožujka 2023.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.