REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-66/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. C. zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika mr.sc. M. V., odvjetnika u O., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 19. studenog 2020. br. K-202/2016, u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženog T. C., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te se izriče da je optuženik T. C. djelima opisanim u izreci te presude pod točkom II. podtočke 1. i 2. počinio jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, pa se optuženi T. C. na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci time da se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 određuje da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Odbija se žalba optuženog T. C. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem K-202/2016 od 19. studenog 2020. u točki I. izreke te presude, na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19,130/20 i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalozi izdani presudama toga suda pod brojevima 15 K-275/2016-2 od 12. rujna 2016. i 9 K- 202/2016-2 od 01. kolovoza 2016. su stavljeni izvan snage.

2. Točkom II. Izreke, optuženi T. C. proglašen je krivim za učin u stjecaju dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 pobliže opisanih u podtočkama 1. i 2., pa su optuženiku na temelju toga zakonskog propisa utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci za svako kazneno djelo, te je isti osuđen na (pravilno jedinstvenu) kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 oštećeno poduzeće Hrvatske šume d.o.o. Š. J. se sa eventualnim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu, dok je optuženi na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 obvezan na plaćanje troškova toga kaznenog postupka i to iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 700,00 kuna / 92,91 eura[1] , što je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti te presude, pod prijetnjom ovrhe.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi T. C., po branitelju mr.sc. M. V., odvjetniku u O. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, sa prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud usvoji predmetnu žalbu i ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinskog državno odvjetništvo u Karlovcu sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. U smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis br. KŽ-DO-77/2021 od 05. ožujka 2021.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj u žalbi, nakon što je izložio cjelovitu zakonsku odredbu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 kao i obranu optuženika te iskaz saslušanog svjedoka N. B., smatra da su obrana optuženika i iskaz toga svjedoka u potpunoj suprotnosti, a da prvostupanjski sud u svom obrazloženju nije obrazložio „toliki obim kontradikcije“ u njihovim iskazima, a niti činjenicu da za kazneno djelo krađe opisano u točki I. podtočka 1. izreke pobijane presude, nema niti jednog dokaza da bi optuženik to djelo počinio. U odnosu na djelo opisano u točki I. podtočka 2. izreke, da nije do kraja objašnjeno a niti dokazano, da li se radi o napuštenoj stvari i da li je optuženi bio u zabludi u pogledu stvarnog vlasništva nad predmetnim stablima bukve. Time u stvari žalitelj osporava zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijane presude i na taj način pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, o čemu će biti više govora u nastavku ove odluke.

8.1. Osim toga, optuženi smatra i da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna, kao i u proturječnosti sa razlozima presude koji se odnose na oblik krivnje, jer sa stajališta žalitelja, nije jasno i nedvojbeno precizirano biće kaznenog djela krađe u izreci pobijane presude.

8.2. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima žalitelja prvostupanjska presuda je u svemu jasna i razumljiva i to kako njena izreka tako i obrazloženje, dok je prvostupanjski sud za sva svoja utvrđenja dao jasne i određene razloge koji nisu proturječni i koje zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije osnovana žalba izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti je utvrđeno da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

9. U dijelu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u stvari u bitnom ističe da, u odnosu na kazneno djelo krađe opisano u točki I. podtočka 1. izreke, da ga nitko nije vidio da siječe stabla bukve, niti bi ga u tome zatekao, a niti su ta stabla pronađena, pa da niti jedan dokaz ne upućuje na njega kao počinitelja djela, a štetu da je platio jer da je na to bio prisiljen.

9.1. Suprotno izloženim žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi obranu optuženika cijenio kao pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti nalazeći da je obrana optuženika prema kojoj bi bio ucijenjen od strane policijskog službenika te zbog toga priznao počinjenje djela i naknadio štetu, posve neživotna. Osnovano i logično prvostupanjski sud utvrđuje da nije životno i realno da netko plati štetu koju nije počinio, te da je time u stvari namjera optuženika bila da, podmirivanjem nastale štete, izbjegne kazneni progon za terećeno kazneno djelo.

9.2. Stoga, bez obzira što optuženika nitko nije zatekao u sjeći stabala bukve, niti bi ta stabla zatekao kod njega, uzimajući u obzir da optuženik stanuje u blizini područja na kojemu je do sječe stabala došlo, da je po zanimanju šumski radnik te posjeduje odgovarajuću mehanizaciju za izvlačenje stabala iz šume (traktor sa prikolicom), kraj nesporne činjenice, kako to proizlazi iz iskaza lugara-čuvara šume N. B. da je krajem ožujka 2016. u šumskom predjelu M., došlo do sječe 18 stabala bukve, što potvrđuju i podaci iz zapisnika o provedenom očevidu na mjestu događaja, kao i podaci iz prijave šumske štete br. 6/2016 od 29. ožujka 2016., a da je upravo pričinjenu štetu sječom stabala u iznosu od 2.430,18 kuna / 322,54 eura[1] platio optuženi, i to nakon 15-ak dana, dana 15. travnja 2016., to doista sve izloženo upravo upućuje na zaključak da je optuženi T. C. počinio terećeno kazneno djelo krađe. Prema tome, činjenica da optuženog nitko nije vidio u sječi niti bi kod njega bila zatečena odsječena stabla, ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi počinitelj djela.

9.3. Što se tiče kaznenog djela krađe opisanog u točki I. podtočka 2. izreke pobijane presude žalitelj u žalbi navodi, jednako kao i za prethodni događaj, da ne postoji dokaz da bi on posjekao 14 stabala bukve. Naime, odsječena debla bi zatekao u šumi, a kako neko vrijeme nitko po njih nije dolazio da je smatrao da se radi o napuštenim stvarima pa da je bio, u stvari, u zabludi u pogledu vlasništva, kada ih je odvezao svojom prikolicom na kojoj su i zatečena, dovodeći pri tome u pitanje količinu odsječenih stabala obzirom da je kod njega zatečena manja količina drva od one posječene.

9.4. Pravilno je prvostupanjski sud i u odnosu na ovo djelo obranu optuženika, koju sada ponavlja i u žalbi, cijenio kao pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, nerealno je i neživotno da bi netko uložio energije i vremena da u šumi odsječe 14 stabala bukve, pa da potom, ta ista stabla ostavi i ne odnese ih, već eto optuženik, kako potpuno neuvjerljivo u obrani tvrdi, nakon tjedan dana što po odsječena debla nitko nije dolazio, on ih utovario na prikolicu i odveo kući, gdje su i zatečena. Sasvim se logičan zaključak nameće, da je upravo optuženi ta stabla odsjekao, za što je uostalom i podmirio štetu, isplaćujući Hrvatskim šumama vrijednost odsječenog drveta. Slijedom izloženog, potpuno se neprihvatljivim ukazuju žalbeni navodi žalitelja u kojima isti naglašava da je bio u neotklonjivoj zabludi o protupravnosti djela (članak 31. stavak 1. KZ/11) u kojem slučaju da dolazi do isključenja protupravnosti. To iz razloga što je prvostupanjski sud na temelju svih izvedenih dokaza pravilno takvu obranu ocijenio kao pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti, nalazeći da optuženi stanuje u blizini područja gdje se sječa drva dogodila i sam je iskazao da mu je poznato da je šuma u Odjelu… u vlasništvu Hrvatskih šuma, a na kojem području je i došlo do sječe.

9.5. U odnosu na količinu odsječenog drveta iz podataka prijave šumske štete br. 6/2016 proizlazi da je dana 12. travnja 2016. prilikom obilaska lugar N. B. uočio 14 panjeva posječenih stabala bukve, ukupne drvne mase 18,30 m[3] , što u svom iskazu potvrđuje i svjedok N. B., a koji izračun drvne mase od 18,30 m[3] proizlazi i iz obračuna šumske štete za drvne proizvode. Okolnost da je od optuženog, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 12. travnja 2016. oduzeto 13 m[3] svježe napravljenih metrica bukovog drva, ne dovodi u dvojbu činjenicu da je upravo on počinio predmetno djelo. To iz razloga, što je pripremljene metrice ogrjevnog drveta od sječe drveta do njihova zaticanja na prikolici, mogao pohraniti na neko drugo mjesto ili čak i prodati, što je uostalom, kako tvrdi u svojoj obrani, i učinio, te novcem od prodaje metrica ogrjevnog drveta i podmirio nastalu štetu. Prema tome, okolnost da je kod optuženika zatečena nešto manja količina drva od onoga posječenog, ne dovodi u sumnju osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je i u ovom slučaju počinio terećeno kazneno djelo.

10. Nadalje, potpuno neutemeljeno žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao provesti suočenje između optuženika i svjedoka B. sukladno članku 278. ZKP/08 iz razloga što su, po stajalištu žalitelja, navodi obrane optuženika i iskaza toga svjedoka, u bitnome kontradiktorni. Po stajalištu ovoga suda, osim što žalitelj sasvim paušalno navodi kontradiktornosti u iskazima optuženog i svjedoka te iste pobliže niti ne navodi, doista nije jasno na koje bi se to važne činjenice optuženi i svjedok trebali suočiti da bi prvostupanjski sud, nakon provođenja te radnje, mogao na nedvojben način utvrđivati kakvu odlučnu činjenicu u tom postupku.

10.1. Suprotno tomu, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, temeljem svih u postupku izvedenih dokaza, pravilno zaključio da su se u ponašanju optuženika T. C. utuženih prigoda ostvarila sva obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, za što ga je i proglasio krivim. Stoga je neosnovana žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je na štetu žalitelja povrijeđen kazneni zakon.

11.1. Naime, žalitelj je proglašen krivim za počinjenje dvaju kaznenih djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, iako se radi o istim kaznenim djelima koja s obzirom na prostornu i vremensku povezanost čine u pravnom smislu jedinstvenu cjelinu. Naime, sječa bukovih stabala izvršena je u periodu od kraja ožujka do 08. travnja 2016., dakle, u svega nekoliko dana i to na relativno istom šumskom predjelu M., zbog čega se, po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, a imajući u vidu način počinjenja, vremensku povezanost, jedinstvo namjere sječe bukovih stabala na području kojem gospodare Hrvatske šume, u konkretnom slučaju radi o djelima optuženika koja čine cjelinu i u smislu članka 52. KZ/11 predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

11.2. Zbog toga je pobijanu presudu, povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, valjalo preinačiti u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te presuditi kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbene osnove zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano vrednovao sve okolnosti značajne za odmjeravanje kazne cijeneći olakotnim raniju neosuđivanost optuženika i podmirenje nastale štete čime je iskazana spremnost za otklanjanje štetnih posljedica protupravnog postupanja, dok otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu kriminalnu količinu u postupanju optuženika kod izvršenja produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te primjenom članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 istome izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo izrečena uvjetna osuda, po stajalištu ovoga suda primjerena je težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika, te je prikladna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

13. Zbog svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude (članak 486. i članak 482. ZKP/08).

U Šibeniku, 16. ožujka 2023.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Nives Nikolac,v.r.