Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-706/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. I. A. iz M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z. i 2. S. A. iz M., OIB …., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. J. B. iz M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. B. Š. iz P., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici V. Š., odvjetnik u P. i A. Z., odvjetnik u P. i 2. C. O. d.d., Z., OIB …, radi uspostave prijašnjeg stanja, predaje u posjed, isplate i naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-933/2012-187 od 15. veljače 2022., 16. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja, kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-933/2012-187 od 15. veljače 2022. u točki I. izreke.

II. Odbacuju se žalbe tužitelja, kao nedupuštene u odnosu na točku II. izreke rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-933/2012-187 od 15. veljače 2022..

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, djelomično je odbijena preinaka tužbe iz točke III. i IV. tužbenog zahtjeva iz podnesaka tužitelja od 7. prosinca 2020., dok je točkom II. izreke odbijen prijedlog tužitelja za razdvajanje postupka po preinačenoj tužbi.

2. Protiv navedenog rješenja žalbe su podnijeli tužitelji, iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe nisu dopuštene u odnosu na točku II. izreke prvostupanjskog rješenja, dok u odnosu na točku I. izreke žalbe nisu osnovane.

5. Tužitelji se žalbama neosnovano pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a, jer eventualna pogrešna primjena odredbi ZPP-a o preinaci tužbe ne predstavlja navedenu bitnu procesnu povredu, već bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesenih žalbi na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji u tužbi kumulirali više tužbenih zahtjeva i to:

- zahtjev za uspostavu prijašnjega stanja uklanjanjem dijela građevine izgrađene na k.č.br. 1167/17 k.o. M.,

- zahtjev za isplatu novčane rente za uzurpirani dio nekretnine u ukupnom iznosu od 76.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, i

- zahtjev za naknadu štete s osnove troškova ishođenja građevinske dozvole koju ne mogu realizirati, u iznosu od 96.997,93 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama,

dok je tuženik postavio protutužbeni zahtjev za otkup nekretnine tužitelja odnosno sklapanje ugovora o kupoprodaji te za utvrđenje da je građenjem stekao dio nekretnine tužitelja na kojem je izgrađena njegova zgrada.

6.1. Nadalje, utvrđuje da su tužitelji podnescima od 7. prosinca 2020. povukli tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjega stanja i istovremeno preinačili tužbu na način da su:

- proširili tužbeni zahtjev za isplatu novčane rente za daljnje razdoblje do 1. studenoga 2020.

- postavili nove zahtjeve za naknadu štete, i to na ime razlike odnosno povećanja cijene gradnje u iznosu od 738.000,00 kuna, na ime smanjenja vrijednosti zemljišta u iznosu od 200.000,00 kuna, na ime izmakle dobiti u iznosu od po 160.000,00 kuna godišnje te na ime naknade troškova ishođenja izmjene i dopune građevinske dozvole u iznosu od 20.000,00 kuna, 7.500,00 kuna i 800,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama,

a kojoj preinaci se tuženik usprotivio.

7. Cijeneći da su tužitelji temeljili tužbeni zahtjev postavljen u tužbi na tvrdnji da je tuženik prekoračio među građenjem zbog čega da tužitelji ne mogu na svojoj nekretnini izgraditi kuću u skladu sa izdanom Građevinskom dozvolom od 20. prosinca 2010., a da preinaku tužbe temelje na činjenici ishođenja pravomoćnog Rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole odjela klasa: …, ur.broj … od 16. rujna 2020., kojim je izmijenjena građevinska dozvola u pogledu vanjskih gabarita i smještaja stambene građevine, kao i veličine i oblika građevne čestice te je investitoru dopuštena gradnja stambene građevine sukladno glavnom projektu zajedničke oznake 23/19, ovjerenom od strane glavnog projektanta M. N., dipl.ing.arh., ujedno imajući u vidu da su u vezi tužbenog zahtjeva istaknutog u tužbi tijekom postupka već izvedeni brojni dokazi, kao i vezano za protutužbeni zahtjev tuženika, dok preinačenom tužbom tužitelji traže, osim isplate zakupnine za naredno razdoblje, naknadu štete zbog povećanja cijene gradnje te smanjenja vrijednosti zemljišta uslijed izgradnje dijela objekta tuženika na njihovom zemljištu, kao i naknadu troškova izmjene građevinske dozvole, a što bi iziskivalo izvođenje čitavog niza daljnjih dokaza radi odlučivanja o osnovanosti i visini tih zahtjeva, ujedno cijeneći dugogodišnje trajanje postupka, prvostupanjski sud zauzima stav da preinaka tužbe u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, osim u dijelu kojim je proširen tužbeni zahtjev za isplatu zakupnine za naredno razdoblje, slijedom čega donosi pobijano rješenje.

8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 190.st. 3. ZPP-a kada je odbio preinaku tužbe.

9. Odredom čl. 190. st. 3. ZPP-a, propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9.1. U smislu navedene zakonske odredbe, da li je određena preinaka tužbe s procesnopravnog stajališta svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama odlučuje sud uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, a vodeći računa o načelima procesnog prava, posebno načelu ekonomičnosti, suđenja u razumnom roku i sprječavanja zloupotreba pa da bi preinaka bila svrsishodna promjena tužbenog zahtjeva mora biti u određenoj činjeničnoj i pravnoj vezi sa prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom.

10. U konkretnom slučaju, tužitelji su tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zatražili uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem dijela građevine tuženika, te isplatu zakupnine za uzurpirani dio nekretnine i naknadu troškova ishođenja građevinske dozvole, a koji zahtjev činjenično temelje na tvrdnji da je tuženik gradnjom prekoračio među i zauzeo dio nekretnine u njihovu vlasništvu te ih onemogućio u gradnji objekta sukladno ishođenoj građevinskoj dozvoli od 20. prosinca 2010..

10.1. Tijekom postupka tužitelji su podneskom od 7. prosinca 2020. povukli tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem dijela građevine tuženika, s obzirom na rezultate izvedenih građevinskih vještačenja kojima je utvrđena nemogućnost uklanjanja dijela građevine tuženika sa njihove nekretnine i istovremeno istaknuli tužbeni zahtjev za utvrđenje da je dio zgrade tuženika izgrađen na nekretnini u njihovu vlasništvu te zahtjev za isplatu novčane rente za uzurpirani dio nekretnine za naredno razdoblje, kao i zahtjev naknadu štete, s osnove prekoračenja međe građenjem i to štete koju su pretrpjeli povećanjem cijene gradnje do koje je došlo od vremena izdavanja ranije Građevinske dozvole do ishođenja Izmjena i dopuna građevinske dozvole, zatim smanjenjem vrijednosti zemljišta uslijed izgradnje dijela objekta tuženika na njihovoj nekretnini, te štetu u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja turističko smještajnog objekta za koji su ishodili Građevinsku dozvolu 2010. i naknade troškova ishođenja Izmjene i dopune građevinske dozvole, a koji zahtjev temelje na činjenici da su tijekom ovog postupka ishodili Rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole te da će uslijed nemogućnosti uklanjanja dijela građevine tuženika trpjeti postojanje iste na njihovoj nekretnini, zbog čega trpe navedenu štetu.

10.1. Dakle, tužbeni zahtjev za naknadu štete postavljen u podnesku od 7. prosinca 2020. djelomično je činjenično i pravno povezan sa tužbenim zahtjevom iz tužbe za uklanjanje dijela građevine tuženika, s obzirom da se oba zahtjeva temelje na prekoračenju međe građenjem od strane tuženika, međutim, imajući u vidu da tužitelji preinačenom tužbom traže naknadu za različite vidove štete, to je činjenična i pravna osnova preinačenog tužbenog zahtjeva značajno šira od one iz tužbe, zbog čega je za odlučivanje o tom zahtjevu potrebno izvesti i druge dokaze glede osnove i visine pa ujedno cijeneći dužinu trajanja postupka do preinake tužbe od osam godina, to vodeći računa o načelu ekonomičnosti i suđenja u razumnom roku okolnosti konkretnog slučaja s procesnopravnog stajališta i prema ocijeni ovog suda ne upućuju na zaključak o svrsishodnosti preinake tužbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 190. st. 3. ZPP-a kada nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu štete (točka III. i IV. tužbenog zahtjeva).

11. Žalbeni navodi kojima tužitelji ističu da se tuženik ne može protiviti preinaci tužbe jer da su preinačili tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe i to tijekom postupka vještačenjem utvrđene nemogućnosti gradnje prema postojećoj građevinskoj dozvoli i ishođenog Rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, a da iz iste činjenične osnove (prekoračenja međe građenjem) zahtijevaju naknadu štete, nisu osnovani.

11.1. Sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U smislu navedene zakonske odredbe, radi se o preinaci tužbe koja je posljedica nastanka ili promjene činjenica nakon podnošenja tužbe, zbog čega parnični postupak sa određenim tužbenim zahtjevom postaje bespredmetan.

11.2. U konkretnom slučaju, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 2012. godine te činjenicu da je građevinska dozvola tužiteljima izdana 2010. i da su tužitelji prema vlastitim navodima nemogućnost gradnje u skladu sa izdanom dozvolom zbog prekoračenja međe građenjem od strane tuženika utvrdili 2011., to je nemogućnost gradnje prema izdanoj građevinskoj dozvoli postojala već u vrijeme podnošenja tužbe, neovisno o tome što je utvrđena tijekom postupka građevinskim vještačenjem, pa se ne radi se o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe zbog koje bi tužbeni zahtjev za uklanjanje dijela građevine tuženika postavljen u tužbi postao bespredmetan, slijedom čega nije riječ o preinaci tužbe kojoj se u smislu čl. 191. st.2. ZPP-a tuženik ne bi mogao protiviti.

12. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelji ističu da mi odbijanjem preinake tužbe prijeti zastara zahtjeva za naknadu štete, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer materijalnopravne pretpostavke novog zahtjeva nisu odlučne za dopuštenost preinake tužbe sukladno čl. 190. st. 3 ZPP-a, a niti je suprotno žalbenim navodima od odlučnog značaja pravo tužitelja na ostvarivanje sudske zaštite, jer tužitelji imaju mogućnost zaštitu svojih prava ostvarivati u zasebnom parničnom postupku.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja, kao neosnovane i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u točki I. izreke, kao u točki I. izreke ovog rješenja.

14. Žalbe tužitelja u odnosu na točku II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je odbijen prijedlog tužitelja za razdvajanje postupka po preinačenoj tužbi, ukazuju se nedopuštenima, s obzirom da se radi o odluci protiv koje sukladno čl. 311. st. 5. u vezi s čl. 313. st. 3. ZPP-a nije dopuštena posebna žalba, slijedom čega je primjenom čl. 366. st.1. i čl. 367. st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 16. ožujka 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v. r.