Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1688/2022-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja zavoda iz Z., OIB: …, protiv tuženice D. V. iz S., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2897/2021 od 22. kolovoza 2022., 16. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje točka III. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2897/2021 od 22. kolovoza 2022.
II. Prihvaća se žalba tuženice, te preinačuju točke I. i II. izreke citiranog rješenja i rješava:
Odbacuje se tužba tužitelja od 23. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke obustavljen je predmetni parnični postupak, dok je točkom II. izreke određeno da će se, nakon pravomoćnosti rješenja iz točke I. izreke, postupak nastaviti po pravilima izvanparničnog ovršnog postupka pred prvostupanjskim sudom kao nadležnim sudom. Točkom III. izreke određeno je da se neće održati ročište za objavu i uručenje presude zakazano za 1. rujna 2022.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženica ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), ne navodeći poseban žalbeni prijedlog.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana, ali iz drugih razloga.
5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je 23. srpnja 2021. tužitelj podnio tužbu protiv tuženice u kojoj je naveo je sa tuženicom, kao direktoricom trgovačkog društva D. d.o.o. iz S., sklopio dva ugovora o dodjeli potpore za zapošljavanje ženskih osoba iznad 45 godina i muških osoba iznad 50 godina starosti od 16. travnja 2007. i 30. srpnja 2007., kojim ugovorima da se tuženica obvezala, za vrijeme financiranja, protekom svakih šest mjeseci dostaviti tužitelju ID obrasce ovjerene od Porezne uprave, obračunske liste potpisane od strane sufinancirane osobe i poslodavca i izvode sa žiro računa iz kojih je razvidna uplata obveznih doprinosa za sve radnike za mjesece za koje se podnosi dokumentacija, a ukoliko to ne učini, da se ugovor raskida, a tužitelj može pokrenuti postupke za povrat navedenih sredstava. Nadalje, utvrđuje da je temeljem navedenih ugovora tuženica, kao sredstvo osiguranja naplate tražbine tužitelja, predala tužitelju dvije bjanko zadužnice s ovjerenim potpisom, ali da se, temeljem navedenih zadužnica, nije uspio naplatiti zbog nedostataka novčanih sredstava na računima tuženice, odnosno da tuženica ne raspolaže pokretninama prikladnim za naplatu tražbine. Nadalje, utvrđuje da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare.
6. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da iz samih navoda tužbe proizlazi da tužitelj podnosi tužbu radi isplate novčane tražbine iz navedenih ugovora za koje već ima ovršne isprave (bjanko zadužnice) temeljem koje može zahtijevati naplatu, iz kojeg razloga da nije ovlašten za istu tražbinu pokretati parnični postupak, slijedom čega, a primjenom odredbe članka 19. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. i II. izreke pobijanog rješenja, te određuje da se ročište za objavu i uručenje presude zakazano za 1. rujna 2022. neće održati i odlučuje kao u točki III. izreke pobijanog rješenja.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda.
8. Međutim, iako je, prema stajalištu ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije ovlašten pokretati parnični postupak radi naplate tražbine u situaciji kada već raspolaže ovršnom ispravom podobnom za naplatu te tražbine, pogrešno je, primjenom odredbe članka 19. ZPP-a, zaključio da navedeno predstavlja razlog za obustavu parničnog postupka.
9. Naime, cilj pokretanja parničnog postupka je ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoju tražbinu, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvim ovršnim ispravama, i to dvjema bjanko zadužnicima koje je tuženica izdala radi osiguranja naplate tražbine tužitelja po navedenim ugovorima, koje u smislu odredbe članka 214. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje OZ) u vezi članka 215. stavka 3. OZ-a, imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na tražbine ovršenika na novčanim sredstvima po računima ovršenika).
10. Osim toga, odredbom članka 214. stavka 7. OZ-a u vezi članka 215. stavka 3. OZ-a propisano je da zadužnica ima svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.
11. Sukladno navedenom, tužitelj, a s obzirom da već raspolaže ovršnom ispravom priznatom po odredbama OZ-a, nema pravni interes za podnošenje tužbe, odnosno za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1133/2020 od 2. veljače 2021.), slijedom čega je tužbu tužitelja od 23. srpnja 2021. valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
12. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da se ročište za objavu i uručenje presude zakazano za 1. rujna 2022. neće održati.
13. Zbog tih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a
U Rijeci, 16. ožujka 2023.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
