Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 11 Gž Ovr-621/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice B. Š. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćnici B. K.-Z., odvjetnici iz Z. protiv ovršenika D. T. iz Z., OIB:… radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, povodom žalbe ovrhovoditeljice izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2019., poslovni broj: Ovr- 1744/2018-20, dana 16. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Žalba ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1744/2018-20 od 19. veljače 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine u ovom predmetu dovršena.
2. Pravodobnom žalbom ovrhovoditeljica pobija navedeno rješenje ne navodeći zakonske žalbene razloge, uz prijedlog drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.
5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj: Ovr-1744/18 od 7. ožujka 2018. na temelju ovršne isprave određena ovrha ispražnjenjem i predajom auto garaže broj 51, sagrađene na čk.br. 1400 k.o. P. (dalje u tekstu: auto garaža) u posjed ovrhovoditeljici, slobodne od osoba i stvari, da je to rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 27. ožujka 2018., te da je predmetna auto garaža ispražnjena i predana putem sudskog ovršitelja u posjed ovrhovoditeljici na uredovanju održanom 18. veljače 2019., posljedično čemu je temeljem odredbe čl. 73. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka US RH; 73/17.; dalje u tekstu: OZ) odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
6. Pobijajući navedeno rješenje ovrhovoditeljica u žalbi navodi da ovrha u ovom ovršnom predmetu nije dovršena jer sud nije izvršio sve zakonom propisane radnje. Ističe da je točno da je na uredovanju 18. veljače 2019. putem sudskog ovršitelja auto garaža ispražnjena i da joj je ista predana u posjed, time da su joj stvari koje su zatečene u istoj predane na čuvanje kao čuvarici stvari sukladno odredbi čl. 257. st.
2. OZ. Obzirom na izneseno, ovrhovoditeljica smatra da je navedenu radnju sudskog ovršitelja trebao zaključkom potvrditi sud i obavijestiti ovršenika da su ovrhovoditeljici predane pokretnine zatečene u auto garaži na čuvanje, kao i o troškovima čuvanja tih pokretnina, ostavljajući ovršeniku primjeran rok u kojem može zatražiti predaju tih pokretnina nakon što ovrhovoditeljici naknadi trošak čuvanja istih, odnosno, po službenoj dužnosti odrediti prodaju tih pokretnina radi namirenja troškova čuvanja istih. Kako je prvostupanjski sud propustio navedeno učiniti, ovrhovoditeljica smatra da je pogrešno primijenio odredbu čl. 73. OZ.
7. Prema odredbi čl. 73. OZ postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe (st. 1.), a dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem.
8. Odredbom čl. 256. st. 1. OZ propisano je da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz čl. 255. tog Zakona provodi tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, predaje nekretninu u posjed ovrhovoditelju.
9. Ovrhovoditeljica je prijedlogom za ovrhu od 21. veljače 2018. tražila da prvostupanjski sud na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-730/11 od 24. rujna 2013. odredi ovrhu na način da sudski ovršitelj udalji ovršenika i treće osobe koje se zateknu u auto garaži i ukloni pokretnine koje se nalaze u auto garaži, te istu, zajedno s ključevima, preda ovrhovoditeljici na raspolaganje. Povodom ovršnog prijedloga ovrhovoditeljice, prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1744/2018 od 7. ožujka 2018. kojim je odredio predloženu ovrhu i odredio trošak ovrhovoditeljice u iznosu od 1.200,00 kn. Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 27. ožujka 2018., te je na uredovanju 18. veljače 2019. auto garaža po sudskom ovršitelju predana ovrhovoditeljici u posjed slobodna od osoba i stvari. U zapisniku s navedenog uredovanja sudski ovršitelj je popisao pokretnine koje su zatečene u auto garaži i naveo da iste ostaju na čuvanju kod ovrhovoditeljice te je konstatirao da se auto garaža predaje punomoćnici ovrhovoditeljice slobodna od osoba i stvari i da je ovrha provedena u cijelosti. Zapisnik s uredovanja potpisala je između ostalog i punomoćnica ovrhovoditeljice.
9.1. Kako je dakle, u konkretnom slučaju, ovrha radi ispražnjenja i predaje auto garaže koja je predmet ovog ovršnog postupka provedena u skladu s odredbom čl. 256. st. 1. OZ, odnosno na način da je sudski ovršitelj predao istu u posjed ovrhovoditeljici slobodnu od osoba i stvari, to je i prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 74. st. 2. OZ pravilno pobijanim rješenjem utvrdio dovršetak ovrhe.
10. Kod toga nisu od odlučnog značaja žalbeni navodi ovrhovoditeljice da nije bilo uvjeta za donošenje pobijanog rješenja jer su joj pokretnine ovršenika zatečene u auto garaži predane na čuvanje, budući da su čl. 256. st. 1. OZ propisane radnje koje su potrebne da bi se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine smatrala dovršenom, a koja odredba ne podrazumijeva i obavještavanje ovršenika o predaji na čuvanje njegovih pokretnina zatečenih na nekretnini koja je predmet ovrhe, niti obavještavanje istog o troškovima čuvanja istih. Prema tome, ovrhovoditeljica žalbenim navodima nije uspjela otkloniti ovlaštenje (i obvezu) ovršnog suda da primjeni odredbu čl. 74. OZ (koja je kogentnog značaja) i rješenjem utvrdi dovršetak ovrhe.
10.1. Ovrhovoditeljica svoje pravo može ostvariti temeljem odredbe čl. 258. st. 1. OZ kojom je propisano da će sud po službenoj dužnosti odrediti prodaju stvari za račun ovršenika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi trošak čuvanja, time da se prodaja tih stvari obavlja po odredbama tog Zakona o ovrsi na pokretninama.
11. Stoga kako žalbeni navodi ovrhovoditeljice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitujući pobijano rješenje, sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) koji se u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud nije utvrdio da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, dok je prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo, na koji žalbeni razlog ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Varaždin, 16. ožujka 2023.
Sudac
Milko Sambolek v.r.
