Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-174/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P., OIB:..., iz S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. i p. u Z., protiv tuženika R. M. S. E., OIB:..., P., Republika Austrija, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. & R. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja S. P., OIB:... iz S., koju zastupa punomoćnica G. G., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. siječnja 2023. poslovni broj P-7650/2021-79, u sjednici vijeća 16. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. siječnja 2023. poslovni broj P-7650/2021-79:

- potvrđuje pod toč. I. i II. izreke,

- potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 33.214,00 EUR/250.250,00 kn (slovima: tridesettri tisuće dvjestočetrnaest eura/dvjestopedeset tisuća dvjestopedeset kuna)[1] sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2023. do isplate, dok se u preostalom dijelu preinačuje toč. III. izreke i odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 580,55 EUR/4.374,15 kn sa zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu br. 539.353 sklopljen dana 11.4.2008. između tužitelja T. P. iz S., OIB:... kao korisnika kredita i tuženika R. S. S.-J.-W. eGen, S. S. im R., Republika Austrija, OIB:...,kao davatelja kredita.

2. Utvrđuje se ništetnim Očitovanje o zasnivanju založnog prava dano od T. P. iz S., OIB:... kao založnog dužnika potvrđeno od strane javnog bilježnika B. J. dana 16.4.2008. posl. br. OU-404/08 iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja.

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje upisanog tereta temeljem Ugovora o kreditu 539.353 od 11.4.2008. i Očitovanja OU-404/08 na nekretninama upisanim u u zk.ul.br. 6753 k.o. M., kč.br. 3848/5, u naravi oranica površine 266 hvati, 958 m2,

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Dugo Selo brisanje upisanog tereta temeljem Ugovora o kreditu 539.353 od 11.4.2008. i Očitovanja OU-404/08 na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 304 k.o. O., kč.br. 905, u naravi oranica u selu površine 2383 m2.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Dugo Selo brisanje upisanog tereta temeljem Ugovora o kreditu 539.353 od 11.4.2008. i Očitovanja OU-404/08 na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 158 k.o. O., kč.br. 906, u naravi kuća br. 22, dvorište i oranica u O., površine 7629 m2.

4. Danom donošenja ove presude prestaju vrijediti sva osiguranja koja su tužitelju dali na ime osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu br. 539.353 od dana 11.4.2008.

5. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, tekućim od dana donošenja presude Suda prvog stupnja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužbeni zahtjev postavljen sukladno odredbi čl. 188 Zakona o parničnom postupku koji glasi:

''1. Utvrđuje se ništetnim članak A Ugovora o kreditu br. 539.353 sklopljen dana 11.4.2008. između tužitelja T. P. iz S., OIB:... kao korisnika kredita i tuženika R. S. S.-J.-W. eGen, S. S. im R., Republika Aaustrija, OIB:... kao davatelja kredita.

2. Utvrđuje se ništetnim Očitovanje o zasnivanju založnog prava dano od T. P. iz S., OIB:... kao založnog dužnika potvrđeno od strane javnog bilježnika B. J. dana 16.4.2008. posl. br. OU-404/08 iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja.

3.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, tekućim od dana donošenja presude Suda prvog stupnja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.794,55 EUR / 254.625,00 kn[1] tekućim od 16.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana u dijelu pobijane odluke o glavnoj stvari (toč. I. i II.), dok je djelomično osnovana u dijelu pobijane odluke o troškovima postupka (toč. III.).

5. Polazeći od utvrđenja da je predmet spora zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 539.353 od 11. travnja 2008. i Očitovanja o zasnivanju založnog prava od 16. travnja 2008., zahtjev za brisanje tereta na nekretninama upisanim u zk. ul. 6753 k.o. M., zk. ul. 304 i 158 k.o. O. i zahtjev za utvrđenje da donošenjem presude prestaju vrijediti sva osiguranja izdana radi osiguranja tražbine po navedenom Ugovoru o kreditu

,  te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti članka A Ugovora o kreditu broj 539.353 od 11. travnja 2008. i Očitovanja o zasnivanju založnog prava od 16. travnja 2008., te postupajući po uputi ovoga suda iz rješenja broj Gž-913/2021-2 od 2. rujna 2021. i utvrđenih činjenica:

- da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika 11. travnja 2008. sklopljen Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 539.353 na iznos od 300.000,00 EUR (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), te da je pred javnim bilježnikom B. J. u Z. solemnizirano Očitovanje o zasnivanju založnog prava 16. travnja 2008. pod brojem OU-404/08 radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu, kojim se tužitelj usuglasio da tuženik može zatražiti neposrednu ovrhu na založenim nekretninama kao i na svoj ostaloj imovini ukoliko po dospijeću tražbine ista ne bude namirena;

- da je Ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji jer je kao mjesto sklapanja naveden "S. S. i. R." gdje je tuženik ovlašten obavljati kreditno poslovanje temeljem odobrenja nadležnih austrijskih tijela, te da je za ocjenu osnovanosti zahtjeva, odnosno za ocjenu ništetnosti Ugovora o kreditu mjerodavno pravo Republike Austrije koje su stranke ugovorile na način da je tužitelj potpisom Ugovora prihvatio Opće uvjete tuženika (Z20), a koje bi pravo bilo mjerodavno i da nije ugovoreno temeljem čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine br. 53/91., 88/01.);

- da iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da je bio zainteresiran za sklapanje ortačkog ugovora s tužiteljem radi izgradnje stambene zgrade, od čega je odustao jer nije dobio očitovanje tuženika za brisanje založnog prava na dijelu nekretnine koji bi po ortačkom ugovoru njemu pripao, dok o sklapanju Ugovora o kreditu između stranaka nije imao saznanja;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je podigao kredit radi izgradnje stambene zgrade s nekoliko stanova, da je o kreditu razgovarao s posrednikom i direktorom tuženika A. W., da je očekivao da će mu tuženik odobriti i dodatna sredstva za dovršetak izgradnje, da zgradu nije dovršio zbog nedostatka financijskih sredstava obzirom mu je nedostajalo još 100.000,00 EUR za dovršetak zgrade, a da iz iskaza zastupnika tuženika G. E. proizlazi da nema saznanja o detaljima sklapanja Ugovora o kreditu jer je kod tuženika zaposlen od 2013., ali mu je poznato da je tužitelju isplaćeno 300.000,00 EUR, da je Ugovor o kreditu potpisan u sjedištu tuženika u Republici Austriji, da tuženik usluge nije nudio u Republici Hrvatskoj nego su reklamu širili hrvatski državljani koji su radili u Republici Austriji, te da je u uvjetima otplate jasno ugovoren način povrata kredita i da cjelokupni kredit mora biti vraćen do 31. prosinca 2010., da mu nije poznato je li tužitelj tražio dodatna sredstva za dovršetak izgradnje, a da je tražio pretpostavlja da mu dodatna sredstva ne bi bila odobrena;

- da je Ugovor o kreditu potpisan po ovlaštenim osobama tuženika i tužitelju i da je isti zaključen u skladu s austrijskim pravom prema pribavljenim podacima Saveznog Ministarstva pravosuđa Republike Austrije, odnosno temeljem paragrafa 1. st. 1. red 3. i paragrafu 4. ili 103. red 5. Zakona o bankama jer je tuženik kao registrirana zadruga s ograničenom odgovornošću imao dozvolu sklapati ugovore o kreditu s fizičkim osobama koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, da je isti sastavljen na njemačkom i hrvatskom jeziku, te sadrži jasne i razumljive ugovorne odredbe o visini kredita koji je tuženik isplatio tužitelju, o načinu ispunjenja obveze za povratom kredita što znači da je činidba po ugovoru moguća, dopuštena i određena, te da Očitovanje o zasnivanju založnog prava koje je sastavio javni bilježnik B. J. nema formalnih nedostataka;

- da primjenom Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), čije odredbe prvostupanjski sud analizira pod toč. 22. obrazloženja, Ugovor o kreditu i Očitovanje o zasnivanju založnog prava nisu protivni prisilnim propisima Republike Austrije niti ništetni temeljem austrijskog prava, a niti su ništetni temeljem čl. 322. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., u daljnjem tekstu: ZOO) jer tužitelju nije bilo zabranjeno sklopiti Ugovor o kreditu s tuženikom, te na strani tuženika ne postoje razlozi nesavjesnosti ili nepoštenja, dok se Zakon o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. temeljem čl. 29. ne primjenjuje na ugovore sklopljene prije no što je stupio na snagu.

6. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. To iz razloga što prvostupanjski sud prepisuje odredbe austrijskog prava koje ne analizira i ne objašnjava njihovu primjenu na konkretan ugovorni odnos pa je u presudi izostalo argumentirano obrazloženje i presuda ime nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Navodi da je Županijski sud u Varaždinu u rješenju od 2. rujna 2021. broj Gž-913/2021-2 naložio prvostupanjskom sudu otkloniti bitnu povredu i izjasniti se o mjerodavnom pravu koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, kao i ocijeniti tvrdnje tuženika da Ugovor o kreditu nije potrošački ugovor, dok u ponovljenom postupku sud nije konkretizirao koje se to odredbe austrijskog prava primjenjuju na konkretni slučaj, niti je jasno iz kojih razloga sud smatra da se ne radi o potrošačkom ugovoru. Upravo po mjerodavnom austrijskom pravu Ugovor o kreditu nije valjan jer je ugovorena kamata uz osiguranje založnim pravom na nekretnini viša od 5% godišnje. Osim toga sud je i Očitovanje javnog bilježnika u vezi zasnivanja založnog prava bio dužan ocijeniti primjenom mjerodavnog austrijskog prava, a ne primjenom Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16). Ističe da je tuženik ovlastio javnog bilježnika B. J. da u ime tuženika sklapa ugovore o kreditu i osniva sudske hipoteke i da je ovlašten zastupati tuženika pred svim tijelima vlasti i sudovima, pa u toj situaciji javni bilježnik nije smio sastaviti javnobilježnički akt jer u toj situaciji sudjeluje istodobno u svojstvu stranke i osobe od javnog povjerenja (nositelja javnobilježničke službe). Nadalje, tuženik smatra da je počinjena i relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a jer obrazloženje presude ne sadrži sve elemente propisane citiranom zakonskom odredbom. Ustraje u tvrdnji da je dokazao tuženikovo poslovanje na području Republike Hrvatske i da je dokazao da je Ugovor o kreditu ništetan jer je protivan prisilnim propisima i moralu društva te da nije postojala suglasnost stranaka oko bitnih sastojaka ugovora pa ugovor nije nastao u smislu čl. 270. st. 1. ZOO-a, te smatra da je te činjenične navode sud trebao analizirati kroz primjenu austrijskog prava. Zaključno navodi da sud nije ocijenio sve dokaze, odnosno da nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka za arhitekturu i graditeljstvo R. R., pa da je i iz tog razloga počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nije utvrđeno da je postupanjem tuženika činidba tužitelja za povratom novčanih sredstva na ugovoreni način postala nemoguća.

7. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi žalbenim navodima, te prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koje je sud valjano i opširno obrazložio, a činjenice imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, te presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a jer obrazloženje presude sadrži sve elemente propisane navedenom zakonskom odredbom.

10. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu koje je rezultat pravilne primjene čl. 8. ZPP-a i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Prije svega valja ukazati da tužitelj nije isticao razloge ništetnosti primjenom austrijskog prava. Prvostupanjski sud je pribavio mjerodavno austrijsko pravo u vezi ugovornog odnosa stranaka, te je analizirao zakonske odredbe o ovlasti tuženika za sklapanje ugovora o kreditu, bitnim sastojcima ugovora, pravima i obvezama ugovornih strana, razlozima za raskid ugovora, razlozima za ništetnost ugovora (navedenih pod toč. 22. obrazloženja). U situaciji kada su na strani tužitelja izostali konkretni razlozi temeljem kojih tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju ništetan Ugovor o kreditu primjenom mjerodavnog austrijskog prava, to su neosnovani žalbeni razlozi kojima sada u žalbi tvrdi da sud nije u dovoljnoj mjeri analizirao strano pravo niti ga primijenio na odredbe konkretnog Ugovora.

12. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je Ugovor o kreditu ništetan primjenom čl. 322. ZOO-a jer je sklopljen na teritoriju Republike Hrvatske na kojem tuženik nije imao dopuštenje Hrvatske narodne banke za obavljanje djelatnosti kreditnog poslovanja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je Ugovor sklopljen u Republici Austriji, a kada bi se uzelo da je sklopljen u Republici Hrvatskoj ne bi postojali razlozi ništetnosti iz čl. 322. st. 1. ZOO-a budući da sklapanje ugovora ne bi bilo dopušteno samo jednoj strani.

13. Osim toga tužitelj je tvrdio da je tuženik obustavio isplatu daljnjih novčanih sredstava koja su bila nužna za dovršetak izgradnje stambene zgrade čime je osujetio mogućnosti tužitelja za povratom kredita, da ga nije upoznao s općim uvjetima poslovanja niti s načinom povrata novčanih sredstava, te da je ugovorna tražbina ostala neodrediva protivno čl. 269. st. 2. ZOO-a, da je ugovorna kamata jednostrano određena i da se o istoj nije pregovaralo, te da Očitovanje javnog bilježnika broj OU-404/08 nema svojstvo javnobilježničkog akta jer je javni bilježnik u vrijeme izrade javnobilježničkog akta imao specijalnu punomoć temeljem koje je bio ovlašten tuženika zastupati u svim pitanjima pred svim tijelima vlasti, sudovima i trećim osobama, pa je prilikom ovjere očitovanja postupio protivno čl. 2. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu jer je javnobilježnički akt sastavio kao zastupnik kreditora.

14. Obzirom iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je svrha sklapanja Ugovora o kreditu bila ostvarivanje novčanih sredstava za izgradnju stambene zgrade, što je nedvojbeno između stranaka, te proizlazi iz ugovorenog načina vraćanja kredita po prodaji stanova po određenoj cijeni/m2, tuženik osnovano ukazuje da se ne radi o potrošačkom kreditu.

14.1. Pojam "potrošača" koji je definiran u čl. 2. točka (b) Direktive 93/13/EEZ kao svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije - treba tumačiti objektivno s obzirom na njegovu funkciju i ocijeniti pripada li ugovorni odnos među djelovanja izvan okvira obrta, poduzeća i njegove profesije. U situaciji kada je tužitelj sklopio ugovor sa svrhom stjecanja novčanih sredstava za izgradnju stambene zgrade i prodaje stanova u zgradi, to se u konkretnom slučaju radi o djelovanju tužitelja za potrebe obavljanja svoje profesije (trgovine nekretninama), radi čega tužitelj ne može uživati zaštitu s osnova potrošačkog prava.

15. Kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ugovor sastavljen na njemačkom i hrvatskom jeziku, te da su se stranke usuglasile o bitnim sastojcima ugovora, da je tuženik isplatio tužitelju kredit a tužitelj nije ispunio svoju obvezu za povratom kredita, da je jasno ugovoren način povrata kredita s dospijećem rata 31.

3., 30.6., 30.9. i 31.12. zaključno do konačne otplate s 31.12.2010. što potvrđuje i otplatni plan koji je tužitelj priložio (list 22 spisa), kao i toč. VI. Očitovanja o zasnivanju založnog prava, te da tužitelj u pisanoj korespondenciji s tuženikom ne ukazuje na bilo kakve nejasnoće ili dvojbe u vezi Ugovora nego potražuje (i) dodatna novčana sredstva, to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da ne postoje razlozi ništetnosti, odnosno razlozi nesavjesnosti ili nepoštenja na strani tuženika koji je u cijelosti ispunio ugovornu obvezu za razliku od tužitelja. Uzgred valja spomenuti da tužitelj tvrdi da nije postojala suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora, dok istodobno smatra da postoje razlozi ništetnosti, a što se međusobno isključuje jer ukoliko ne postoji suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora tada ugovor ne nastaje.

16. To što je tužitelj bio uvjerenja da će mu tuženik plasirati dodatna sredstva, odnosno odobriti daljnji kredit za dovršetak izgradnje nisu razlozi za utvrđenje ništetnosti ugovora, niti razlozi koji činidbu tužitelja (za povrat kredita) čine nemogućom. Je li tužitelj novčana sredstva koristio namjenski, a što prema tezi tužitelja potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka za arhitekturu i graditeljstvo R. R.., nisu razlozi koji utječu na ocjenu osnovanosti zahtjeva pa prvostupanjski sud nije bio dužan analizirati i ocjenjivati navedeni nalaz.

17. Neosnovane su i daljnje žalbene tvrdnje da je u Ugovoru o kreditu ugovorena kamata iznad zakonom dopuštene kamatne stope i da je kamatna stopa mijenjana jednostrano, obzirom tužitelj ne dokazuje (niti ne tvrdi) da kamata nije ugovorena, odnosno da kamata nije pregovarana između stranaka, dok je promjena kamate definirana jasnim parametrom (promjenom EURIBOR), što način promjene ugovorne kamate čini odredivim.

18. Niti tvrdnje tužitelja da je javni bilježnik prilikom sklapanja Očitovanja o zasnivanju založnog prava djelovao kao "zastupnik tuženika" na temelju specijalne punomoći, nemaju uporišta u stanju u spisu obzirom je iz sadržaja Očitovanja evidentno da je javni bilježnik postupao kao nepristrani povjerenik, a ne kao zastupnik tuženika, obzirom se tuženik u Očitovanju ne pojavljuje kao stranka jer Očitovanje ovjerava isključivo založni dužnik.

19. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. U žalbi tužitelj sadržajno ne osporava odluku o troškovima postupka, pa je istu ispitao ovaj sud po službenoj dužnosti i utvrdio da je djelomično donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

21. Tuženik nema pravo na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je uspio u sporu pa primjenom čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13., 110/15.) nije bio u obvezi platiti pristojbu na odgovor na tužbu, a nema pravo niti na trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer se radi o trošku koji nije bio potreban za postupanje u žalbenom postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženik nema pravo na trošak sastava podneska od 9. siječnja 2018. kojim činjenično ponavlja već istaknute navode tijekom postupka, kao niti pravo na trošak sastava podnesaka od 19. listopada 2020. i 17. ožujka 2022. koji nisu bili potrebni za postupanje u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Preostali priznati troškovi koji su navedeni po vrsti i visini pod toč. 24. obrazloženja prvostupanjske presude bili su potrebni za vođenje parnice te su odmjereni sukladno čl. 155. st. 2. ZPP-a.

22. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke, te je djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 33.214,00 EUR/250.250,00 kn, dok je u preostalom dijelu preinačio presudu i odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 580,55 EUR/4.374,15 kn sa zateznom kamatom.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 16. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.