Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1904/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Željke Sebelić, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja E. K. iz S., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica A.M. K., odvjetnica iz R., protiv tuženice N. D. iz P., ..., OIB: ...., koju zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik iz R., radi utvrđenja pravne nevaljanosti i ništetnosti oporuke, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 31. ožujka 2021., poslovni broj P-279/2019-66, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 31. ožujka 2021., poslovni broj P-279/2019-66.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"1. Utvrđuje se da je pravno nevaljana i ništetna oporuka od 15. prosinca 2016. pok. S. D. proglašena u ostavinskom postupku kod Općinskog suda u Rijeci br. O-4471/17, Upp/OS-1/18 po javnom bilježniku kao povjereniku suda dana 08. veljače 2018.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 21.935,30 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 31. ožujka 2021.g. pa do isplate u skladu s odredbom čl. 29 Zakona obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navodi i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučio na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza.

7. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno u istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pravno nevaljana i ništetna oporuka od 15. prosinca 2016. pok. S. D. proglašena u ostavinskom postupku broj O-4471/17, UPP/OS-1/18 na zapisnik 8. veljače 2018. pred javnim bilježnikom M. G. D. kao povjerenikom Općinskog suda u Rijeci i to iz razloga što pok. S. D. u vrijeme sačinjenja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje.

9. Među strankama nije sporno da je pok. S. D. preminula ... u domu za starije osobe N. B. u D., da je u taj dom smještena 24. studenog 2017., da je prethodno od mjeseca rujna boravila u bolnici, a prije toga živjela sama u kući na Kantridi, da je tužitelj njezin sin iz prvog braka, a tuženica njezina kći iz drugog braka koji je okončan smrću njezinog supruga, da je iza smrti pok. S. D. vođen ostavinski postupak broj O-4471/17, Upp/OS-1/18 pred javnim bilježnikom M. G. D. kao povjerenikom suda, da je javni bilježnik 8. veljače 2018. proglasio oporuku pok. S. od 15. prosinca 2016. u kojoj je navedeno da ostaviteljica svu svoju imovinu nakon smrti ostavlja u nasljedstvo svojoj kćerki N. D. iz razloga što je čuva i brine se o njoj, da isključuje iz nasljedstva svoga sina E. K. jer se teže ogriješio prema njoj, jer nije brinuo za nju nakon smrti njezinog supruga, nije se javljao i nije joj nudio pomoć u trenucima kad joj je ta pomoć bila potrebna, da se ispod štamparskih slova S. D. nalazi njezin potpis, kao i potpisi D. D. i I. N., te da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj O-4471/17 od 2. siječnja 2019. tužitelj upućen da pokrene parnicu u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja protiv sunasljednice N. D. radi utvrđenja nevaljanosti pisane oporuke.

10. Odredbom članka 26. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN) propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života (st. 1), da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem (st. 2.).

11. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da pok. S. D. u vrijeme sastavljanja oporuke od 15. prosinca 2016. nije bila sposobna za rasuđivanje odnosno da u tom trenutku nije bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice.

12. Naime, stalni sudski vještak specijalist psihijatar E. D. H. uzevši u obzir sve raspoložive podatke o psihičkom stanju pok. S. navela je u svom nalazu i mišljenju da postoji dovoljno pouzdanih i utvrđenih psihopatoloških argumenata koji dovode u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje svoje volje u trenutku sastavljanja predmetne oporuke od 15. prosinca 2016. i da zaključuje u tom trenutku nije bila sposobna za pravno shvaćanje posljedice sastavljanja oporuke.

12.1. Stalnu sudski vještak navela je da je u osnovnom zdravstvenom kartonu pok. S. prvi put zabilježena dijagnoza F01.8 Ostale vaskularne demencije 11. siječnja 2013., da za tu dijagnozu nema specijalističkog nalaza, ali da je može dijagnosticirati i liječnik opće prakse, da je drugi puta zabilježena demencija F01.8 Ostale vaskularne demencije 18. srpnja 2014., da demencija ne nastupa naglo nego da nastupa postepeno kroz duži vremenski period, da opaske liječnika obiteljske medicine ukazuju na kritičan dementan razvoj odnosno ponašanje dementne osobe i to u približnom vremenskom periodu kad je sačinjena oporuka, da u dokumentaciji stoji da 2. prosinca 2016. kćer navodi da se majka povremeno gubi, da je izgubila dokumente, da ne čisti, da je zapalila lončić, da se brine da nešto ne napravi sebi, da 8. prosinca 2016. kći dolazi i navodi da majka nije htjela da izvadi krv, da će je pokušati nagovoriti da želi doći kod nje stanovati, da živi sa psom i da živi u prljavštini, te da 26. prosinca 2016. u telefonskom razgovoru kći navodi da ne zna što će s mamom jer ona ne može biti sama.

12.2. Liječnica je istakla da kod demencije ne postoji poboljšanje i da je nije moguće zaliječiti, da je dementni razvoj progresivan i ne nastupa naglo, da je prosječno potrebno nekoliko godina da se razvoje klinička slika koja je bila razlog hospitalizacije u mjesecu rujnu 2017 na Klinici za psihijatriju, da se od rujna 2017. dijagnosticirala razvijena demencija kad je pok. S. bila neorijentirana, a što se objektiviziralo učinjenim CT-om mozga gdje je bila kortikalna atrofija, te učinjenim MMSE 14/30, a što sve ukazuje da se radi o razvijenoj demenciji.

13. Prvostupanjski je sud prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je on uvjeren da njegova pok. majka nije bila svjesna što potpisuje, da mu je u razgovoru rekla da je nešto potpisala ali da nije znala što i da je gotovo siguran da nije shvatila pravni značaj i težinu toga što je potpisala, da je kod svoje pok. majke unazad par godina primijetio demenciju i to na način da kad bi razgovarali da se puno stvari ne bi sjetila, da je sumnjala da joj susjedi zalijevaju vodu, da psi prestanu lajati, da je to nemoguće jer su prve kuće udaljene 50-ak metara, da je sumnjala da joj kradu daske i slično, te je prihvatio i iskaz svjedoka M. K., supruge tužitelja u dijelu u kojem je navela da joj je tijekom 2016. suprug rekao da mu je majka jako loše, da se gubi i da ne zna što će s njom biti, da je to saznao iz posjeta majci koji su bili kratki, ali da drugačije nije moglo biti, s obzirom da je tužitelj radio u I.

13.1. Naime, iskazi tužitelja i njegove supruge u skladu su i sa nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, dok su iskaz tuženice, kao i iskazi svjedoka oporuke i njezinog sina i kćeri, u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, te posebno sa navodima same tuženice koje je iznijela liječnici opće prakse, a radi se i o osobama koje su zainteresirane za ishod ovog spora.

13.2. Iskaz svjedoka S. J. s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio iz razloga što je naveo da je on s pok. ostaviteljicom praktički uvijek vodio isti razgovor, dok je svjedok V. M. razgovarala s pok. ostaviteljicom unazad 2-3 godine na slavlju rođendana kod njene unuke, tako da se opravdano može zaključiti da nisu ni mogli primijetiti neku razliku u ponašanju pok. ostaviteljice.

13.3. Za istaći je također da se iskazi svjedoka oporuke razlikuju s obzirom da je D. D. naveo da je prilikom potpisivanja oporuke zatekao pok. ostaviteljicu te jednu curu, da je vidio kad je potpisao oporuku da su na oporuci potpisi od none i valjda te cure, dok je I. N. navela da su ona i drugi svjedok istovremeno potpisali navedenu oporuku, te da je u vrijeme kad je ona došla u kuću ostaviteljice tamo već bio g. D., da je g. D. D. djed od njezinog dečka s očeve strane i da nju poznaje 15 godina otkada je prohodala sa svojim dečkom.

14. S pravom je stoga prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tako da je utvrdio da je pravno nevaljana i ništetna oporuka pok. S. D. od 15. prosinca 2016.. proglašena u ostavinskom postupku kod Općinskog suda u Rijeci br. O-4471/17, Upp/OS-1/18 po javnom bilježniku kao povjereniku suda 8. veljače 2018.

15. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženice da dr. E. D. H. nije odgovorila na sve primjedbe tuženice, s obzirom da suprotno proizlazi iz danog nalaza i mišljenja, dopunskog očitovanja, kao i iskaza dr. D. H., tako da se provođenje vještačenja po drugom liječniku specijalisti psihijatru ukazuje nepotrebnim i po mišljenju ovog suda.

16. Ne mogu se prihvatiti ni žalbeni navodi tuženice da tužitelj nije pričao preko 10 godina sa svojom majkom, da majku nije vidio 10 godina i da nije baš imao nikakve veze s njom, jer suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja i njegove supruge koje je sud prihvatio.

17. Ne mogu se prihvatiti ni žalbeni navodi tuženice da je pok. ostaviteljica normalno funkcionirala, s obzirom da suprotno proizlazi iz navoda koje je sama tuženica saopćila liječnici opće prakse.

18. Tuženica je pak bila upoznata da je njezinu pok. majku liječila liječnica opće prakse K. S. Š. i dolazila je kod nje radi liječenja svoje majke, tako da i ovaj sud smatra da je njezino saslušanje tuženica mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a što je propustila učiniti.

19. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. st. 1. ZPP-a).

20. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za presuđenje ove pravne stvari (članak 155. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 16. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović, v.r.