REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

44 SSS Povrv-526/2021 - 24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić-Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. Z.

S. d.o.o., OIB: … , N. G.,

zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika Z. D., OIB: … , S. S.,(ranije N. G.,), zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 02. studenog 2022. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. M., odvjetnika iz S. i tuženika osobno,

uz njegovog punomoćnika, dana 16. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. iz S. N., poslovni broj OVRV-

1469/2020 od 30. listopada 2020. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Z. D., OIB: … , S. S., (ranije N.

G.,) platiti tužitelju V. Z. S.

d.o.o., OIB: … , N. G., iznos od 12,60 eur /

94,92 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 7,91 kn od 16. studenog 2019. - na

iznos od 7,91 kn od 16. prosinca 2019., - na

iznos od 7,91 kn od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 7,91 kn od 16. veljače 2020., - na

iznos od 7,91 kn od 16. ožujka 2020., - na

iznos od 7,91 kn od 16. travnja 2020., - na

iznos od 7,91 kn od 16. svibnja 2020., - na

iznos od 7,91 kn od 16. lipnja 2020.,

- na iznos od 7,91 kn od 16. srpnja 2020.,

- na iznos od 7,91 kn od 16. kolovoza 2020., - na

iznos od 7,91 kn od 16. rujna 2020.,

- na iznos od 7,91 kn od 16. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,

44 SSS Povrv-526/2021 - 24

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku Z. D., OIB: … , S. S.,

(ranije N. G.,) platiti tužitelju V.

Z. S. d.o.o., OIB: … , N. G., trošak parničnog postupka u iznosu od 189,13 eur / 1.425,00 kn[1] sa zakonskom

zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 16.

ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 87,93 eur / 662,50 kn i predvidivih troškova postupka u iznosu od 87,93 eur / 662,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od 30. listopada 2020., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za neplaćene račune u razdoblju od 30. listopada 2019. do 30. rujna 2020., s dospijećem u razdoblju od 15. studenog 2019. do 15. listopada 2020. u ukupnom iznosu od 12,60 eur / 94,92 kn, kako je to sve pobliže navedeno u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja odnosno kartice partnera po nivou i naknadi, naslovljenog na tuženika (partner: 0097250, prostor: 097314) za objekt na adresi N. G., ovrhom općenito na imovini tuženika,

kao ovršenika.

2. Rješenjem posl. br. OVRV-1469/2020 od 30. listopada 2020. godine javni bilježnik T. K. iz S. N. odredio je predloženu ovrhu, te naložio platež

utužene tražbine tuženiku kao ovršeniku, a trošak ovršnog postupka određen je u iznosu od 206,25 kn, dok predvidivi troškovi postupka iznose 193,75 kn.

3. U prigovoru tuženik navodi kako gore navedeno rješenje o ovrsi nije na zakonu, niti na činjenicama osnovano. Prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, pozivajući se na odredbu čl. 232 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Podredno se protivi osnovu i visini tražbine tužitelja, držeći da istome ništa ne duguje, time da nema nikakvih podataka o dugu tužitelju, a izvadci iz poslovnih knjiga odnosno računi na koje se tužitelj poziva, da mu nisu nikada dostavljeni.

44 SSS Povrv-526/2021 - 24

4. Rješenjem poslovni br. Povrv-526/2021 od 23. travnja 2021. godine, ovaj sud je navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem se određuje ovrha, te je odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona.

5. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja odnosno karticu partnera po nivou i naknadi, u izvadak iz sudskog registra, u prijepise utuženih računa sa specifikacijom (list 78-89 spisa), u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. broj O- 688/02 od 25. veljače 2003., izvršio je uvid u Odluku tužitelja o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodne usluge na području Grada Nova Gradiška, Općine Cernik, Općine Davor, Općine Dragalić, Općine Gornji Bogićevci, Općine Nova Kapela, Općine Okučani, Općine Rešetari, Općine Stara Gradiška, Općine Staro Petrovo selo, Općine Vrblje (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), u Odluku o cijeni vodnih usluga, saslušao je svjedoke D. D. i J. J. zamolbenim putem pri Općinskom sudu

u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, te je saslušao tuženika.

6. Druge dokaze sud nije provodio jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka sukladno čl. 7 i 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno čl. 8 ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

9. Stranke ne čine spornim da je tužitelj pravni slijednik društva S. d.o.o. za komunalne djelatnosti i Regionalnog vodovoda D.-N. G. d.o.o. za

komunalne djelatnosti, proizvodnju i distribuciju vode, a temeljem Ugovora o pripajanju od 01. kolovoza 2017., kako je to i vidljivo iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu odnosno da je društvo S.

d.o.o. N. G. prestalo postojati uslijed navedenih statusnih promjena.

10. Nesporno je da tužitelj ima utuženu novčanu tražbinu prema tuženiku na ime pruženih komunalnih usluga na adresi Nova Gradiška, C. M. (partner: 0097250, prostor: 097314) za neplaćene fiksne troškove održavanja-odvodnje, na navedenoj adresi, sve na temelju izdanih mjesečnih računa (list 78-89 spisa), da je tuženik naslijedio objekt na navedenoj adresi iza pok. oca S. D., umrlog

28. studenog 2002. temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novoj Gradiški, posl. br. O-688/02 od 25. veljače 2003. u ½ dijela, dok je preostalih ½ dijela naslijedio njegov sada pok. brat Z. D.. Konačno je nesporna visina tužiteljeve tražbine, budući tuženik tijekom postupka izričito navodi da istu ne osporava.

11. Sporna je zastara tužiteljeve tražbine. Sporan je osnov tražbine, jesu li utuženi računi dostavljeni tuženiku, je li tuženik priznao dugovanje tužitelju i time prekinuo tijek zastare, te je li tuženik postupio sukladno Općim uvjetima tužitelja i o bilo kakvim promjenama korisnika usluga obavijestio tužitelja.

12. Stoga je valjalo raspraviti ova sporna pitanja.

44 SSS Povrv-526/2021 - 24

13. Svjedok D. D., zaposlenik tužitelja na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika za opće i pravne poslove na kojima radi od 2018. godine, a ranije na radnom mjestu voditelja sektora općih i pravnih poslova i pravnika u tvrtki S.

d.o.o., predniku tužitelja, tvrdi da je tuženik u mjesecu svibnju ili lipnju 2021. godine telefonskim putem razgovarao s V. J., tadašnjem zaposleniku

odvjetničkog ureda N. N. iz N. G., radi plaćanja glavnice za sva

dugovanja, uz prijedlog da mu tužitelj otpiše kamate, a radi se o dugovanju za razdoblje od 31. listopada 2019. do 30. rujna 2020. za fiksne troškove za odvodnju. Tvrdi da su računi za pružene komunalne usluge iz mjeseca kolovoza 2015. glasili na ime sada pok. S. D., oca tuženika, dok su već u mjesecu rujnu 2015. isti

računi za pružene komunalne usluge glasili na ime tuženika iz čega slijedi da je tuženik morao doći prijaviti promjenu korisnika usluga, što da je i bio dužan učiniti prema Općim uvjetima tužitelja u slučaju promijenjenih okolnosti u osobi korisnika usluga odnosno izvršiti promjenu. Međutim, sud nije mogao povjerovati takvom iskazu svjedoka, budući isti nije potkrijepljen materijalnim dokazima u spisu i to prijepisima računa sa specifikacijom priležećom na listu 78-89 spisa, jer da je tuženik doista došao prijaviti promjenu korisnika, bilo bi logično za očekivati da je prijavio i svoju adresu u S. S., na koju bi pristizali računi, dok iz

priležećih računa proizlazi kako isti glase na ime tuženika, ali na adresi u Novoj Gradiški, C. M. , nekadašnjoj adresi prebivališta pok. oca S.

D.. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza tuženika, a iz kojeg je utvrđeno da živi na adresi u S. S., od 2006. godine, što je približno

podudarno podacima priležećim spisu i to Evidenciji MUP-a. Sud nije povjerovao iskazu navedenog svjedoka da bi telefonskim putem razgovarao s tuženikom o nenaplaćenim računima i da bi tuženik izjavljivao kao priznaje dug i obećavao isti podmiriti, budući isto nije potkrijepljeno nikakvim materijalnim dokazima, a obzirom da je tužitelj pravna osoba za očekivati je da je svjedok kao viši stručni savjetnik za pravne poslove sačinio barem službenu bilješku o telefonskim razgovorima, a isto tako sud nije mogao povjerovati da bi tuženik dolazio u prostorije tužitelja i priznavao dug, te iskazao volju za podmirivanje istog, koje informacije da su mu prenosili zaposlenici tužitelja, jer bi bilo životno logično za očekivati da isti takve informacije i dokumentiraju ili barem sačine službenu bilješku. Stoga sud nalazi da svjedok samo paušalno iskazuje kako je obavještavan od strane referenata i blagajnika da bi tuženik dolazio u prostorije tužitelja i iskazivao namjeru za obročnom otplatom dugovanja, ne navodeći čak niti imena tih referenata, niti blagajnika.

14. Sud nije povjerovao niti iskazu svjedoka J. J., referenta naplate potraživanja kod tužitelja, koji tvrdi da je u proljeće 2016. tuženik došao u prostorije tužitelja i prijavio promjenu svoje adrese, budući isto ne proizlazi iz utuženih računa priležećih spisu, obzirom se na istima nalazi adresa tuženikovog pok. oca S.

D., a isto tako je neuvjerljivo da bi s tuženikom telefonskim putem razgovarao u vezi otplate dugovanja, o čemu nije priložio nikakav materijalni dokaz, pa tako niti službenu bilješku, što bi bilo logično za očekivati, obzirom je isti referent naplate tužitelja, dakle, pravne osobe, te obzirom na tu činjenicu za očekivati je da se o tome sačini pisana bilješka. Neuvjerljiv je i dio iskaza svjedoka da bi jedna kolegica koja je radila na poslovima blagajnice, ali koja više ne radi kod tužitelja, spominjala da je tuženik jednom došao u prostorije tužitelja radi podmirivanja duga za komunalne usluge, dok je u daljnjem tijeku iskaza tvrdio da ne zna je li tuženik tijekom 2019. i 2020. dolazio u prostorije tužitelja.

44 SSS Povrv-526/2021 - 24

15. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je na adresi N. G., C.

M. , živio prije 20-tak godina (saslušan 02. studenog 2022.), da je nakon smrti oca S. D., s kojim je prethodno živio na navedenoj adresi, odselio u Z.

2002. godine, a potom u S. S. i da su njegovi nasljednici on i pok. brat

Z. D., svaki u ½ dijela nekretnine na navedenoj adresi, kako je to utvrđeno iz

Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novoj Gradiški, posl. br. O-688/02 od 25. veljače 2003., time da je u međuvremenu i njegov brat Z. D. preminuo 2021.

godine. Na navedenoj adresi u Novoj Gradiški da se nalazi stara obiteljska kuća, time da tvrdi da u istu ne zalazi, jer je zapuštena, već da odlazi samo na groblje svojih roditelja. Sud nije mogao povjerovati iskazu tuženika da je nakon smrti svog oca S. D. izvršio odjavu svih usluga, pa tako i usluga tužitelja, jer o tome ne postoji nikakav materijalni dokaz, pa tako tuženik nije dokazao da bi postupio sukladno odredbi članka 79 Općih uvjeta tužitelja, iz koje proizlazi da je korisnik dužan izvijestiti isporučitelja o svakoj promjeni vlasništva građevine ili druge nekretnine, a tuženik ni sa čim nije dokazao da je izvijestio tužitelja o promjeni vlasništva građevine, a korisnikom se smatra, između ostalog, svaka fizička osoba koja je vlasnik građevine priključene na sustav javne odvodnje kojom upravlja isporučitelj ili na samostalni kanalizacijski sustav kojim upravlja potrošač. Iz iskaza tuženika proizlazi kako ne provjerava pristiglu poštu na adresi u N. G., C. M. , niti je

preuzima, koje postupanje tuženiku ide na štetu i ne ekskulpira ga od njegove odgovornosti odnosno obveze, time da se računi tužitelja ne dostavljaju preporučeno,

već običnom pošiljkom na navedenu adresu. Iako tuženik tvrdi da kuća u N.

G. nije imala vodovod, valja istaknuti da je iz utuženih računa vidljivo kako tužitelj ne tereti tuženika za uslugu potrošnje vode, već za fiksne troškove održavanja- odvodnje u mjesečnom iznosu od po 7,00 kn uz 13 % PDV u iznosu od 0,91 kn odnosno u iznosu od po 7,91 kn u utuženom razdoblju.

16. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i svaki dokaz zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, temeljem odredbe članka 232, stavak 1, točka 1 ZOO, zastarijevaju za 1 godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, time da je najstarija utužena tražbina tužitelja dospjela na naplatu 15. studenog 2019., a ovršni prijedlog je zaprimljen kod javnog bilježnika T. K. iz S. N. dana 30. listopada 2020.

17. Međutim, tužitelj u ovoj pravnoj stvari ne potražuje naknadu za isporučenu vodu, već fiksne troškove održavanja-odvodnje, za koju tražbinu postoje zastarni rokovi propisani odredbom članka 74, stavak 1 Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, na temelju kojeg se na zastru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada primjenjuje Opći porezni zakon. Na temelju odredbe članka 108, stavak 1 Općeg poreznog zakona, prava i obveze zastarijevaju za 6 godina, računajući od dana kada je zastara počela teći, dakle, u ovom konkretnom slučaju se ne primjenjuje jednogodišnji rok zastare u smislu odredbe članka 232, stavak 1, točka 1 ZOO, obzirom da je isti određen drugim zakonom i iznosi 6 godina, a primjena kojeg zakona je dopuštena odredbom članka 225 ZOO iz koje pak proizlazi da tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen neki drugi zastarni rok. Sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i 44 SSS Povrv-526/2021 - 24

Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 15. lipnja 2018. zastara tražbine po osnovi vodnih doprinosa i naknade za zaštitu voda računa se prema odredbi članka 94, stavak 1 i 2 Općeg poreznog zakona, u vezi s odredbom članka 74, stavak 1

Zakona o financiranju vodnog gospodarstva.

18. U zastarnom roku od 6 godina na temelju odredbe članka 74, stavak 1 Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, u vezi s odredbom članka 108, stavak 1 Općeg poreznog zakona zastarijevaju naknade za fiksne troškove održavanja voda, naknade za korištenje vode, naknade za zaštitu voda, usluge potrošnje odvodnje i naknade za fiksne troškove održavanja odvodnje. Slijedom navedenog, tužiteljeva tražbina nije u zastari, obzirom da je dospijeće najranijeg utuženog računa 15. studenog 2019., a ovršni prijedlog tužitelja zaprimljen je pri javnom bilježniku T. K. iz S.

N. dana 30. listopada 2020. Stoga je potpuno neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

19. Tijekom postupka tužitelj navodi kako račune dostavlja ulaganjem u poštanski sandučić odnosno na drugo vidljivo mjesto objekta na adresi dostave, time da je iz utuženih računa vidljivo da isti glase na ime tuženika, ali na adresi u N. G.,

C. M. , na koju adresu tuženik i vrši dostavu istih računa. Pri tome valja istaknuti da ne postoji zakonska obveza tužitelja vršiti osobnu dostavu računa, pa tako niti uz povratnicu odnosno dostavnicu, pa se ukazuje neosnovanom tvrdnja tuženika da mu tužitelj nije nikada slao račune za utuženu tražbinu i da nikada nije primio uplatnice od strane tužitelja. Naime, iako tuženik u svom iskazu tvrdi da je izvršio odjavu svih usluga pri tužitelju, isti ni sa čim ne dokazuje da je postupio sukladno odredbi članka 79 Općih uvjeta tužitelja, pa tako niti da je tužitelju dostavio svoju adresu u S. S., na kojoj je prijavljen od 30. listopada

2008., kako je to utvrđeno uvidom u Pretragu osoba iz MUP evidencije, a niti na tu okolnost predlaže provođenje bilo kakvih dokaza.

20. Kako je tuženik postao vlasnik odnosno suvlasnik predmetnog objekta na adresi u N. G., C. M. temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok oca

S. D., posl. br. O-688/02 od 25. veljače 2003. godine, to je isti korisnik vodnih usluga u smislu Zakona o vodnim uslugama, budući se temeljem odrede članka 79 Općih uvjeta korisnikom smatra, između ostalog, svaka fizička osoba koja je vlasnik građevine, pa je dužan plaćati tužitelju vodne usluge, kojih je korisnik u smislu odredbe članka 3, stavak 1, točka 6 Zakona o vodnim uslugama, upravo iz razloga što je tuženik nesporno suvlasnik u ½ dijela nekretnine na navedenoj adresi. Činjenica što je suvlasnik preostalih ½ dijela te nekretnine tuženikov sada pok. brat Z. D.,

odnosno njegovi zakonski nasljednici, nije od odlučnog značaja, budući se radi o solidarnoj obvezi vlasnika nekretnine.

21. Nadalje, kako objekt na adresi u N. G., C. M. , ulazi u

uslužno područje tužitelja, a koji je javni isporučitelj vodnih usluga, te s tog osnova vrši obračun i naplatu svoje tražbine po osnovi Odluke o cijeni vodnih usluga od 11. prosinca 2018., a temeljem odredbe članka 42, stavak 7 Zakona o vodnim uslugama,

to je tužitelj dokazao osnov svoje tražbine za plaćanje utuženog duga za fiksne troškove održavanja-odvodnje.

22. Tvrdnja tuženika da ne postoji njegova obveza plaćanja utužene tražbine jer da nije primio utužene račune je neosnovana, a imajući u vidu činjenicu da osnov

44 SSS Povrv-526/2021 - 24

zaduženja nastaje već samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki propisanim Zakonom o vodnim uslugama odnosno nesporne činjenice da je tuženik suvlasnik odnosno vlasnik predmetne nekretnine. Pri tome je tuženiku predstojala mogućnost tužitelju dostaviti svoju adresu prebivališta u S. S., na kojoj ima prijavljeno prebivalište od 30. listopada 2008., time da tuženik nije ni sa

čim dokazao da bi to doista i učinio i time postupio sukladno citiranoj odredbi Općih uvjeta tužitelja, već samo navodi kako je izvršena odjava svih usluga za predmetnu nekretninu, pravdajući to time da kuća na navedenoj adresi niti nema vodovod, već samo bunar, što ni sa čim ne dokazuje, a tužitelj u ovoj pravnoj stvari niti ne potražuje uslugu potrošnje vode, već samo fiksne troškove održavanja-odvodnje. Dakle, radi se o tražbini po osnovi vodnih usluga, a ne isporuke vode odnosno potrošnje vode. Činjenica da tuženik ne živi u predmetnoj nekretnini, pa tako niti ne koristi vodu, valja istaknuti da već sama činjenica da je kuća na navedenoj adresi spojena na vodnu infrastrukturu čini tuženika obveznikom plaćanja fiksnih troškova održavanja-odvodnje, a sve kraj neprijeporne činjenice da je tužitelj javni isporučitelj, dok je tuženik suvlasnik nekretnine.

23. Slijedom svega gore izloženog, kako je tuženik obveznik plaćanja fiksnih troškova održavanja-odvodnje u utuženom razdoblju, a koji neprijeporno nisu podmireni, te kako utužena tražbina nije u zastari i to, niti po odredbama ZOO, niti po odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva odnosno Općeg poreznog

zakona, a kako je tužitelj dokazao osnov svoje tražbine i da je tuženik obveznik plaćanja usluge tužitelja specificirane u utuženim računima (fiksni troškovi održavanja- odvodnje), to je tuženik u obvezom odnosu s tužiteljem u utuženom razdoblju i dužan je izvršavati svoje obveze koje proizlaze iz tog obveznopravnog odnosa. Stoga je valjalo odlučit kao u izreci ove presude pod točkom I. (članak 4 i 9 ZOO).

24. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29, stavak 1 ZOO-a, a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje, pored glavnice, i zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29, stavak 2 ZOO-a.

25. Temeljem odredbe čl. 164, stavak 4 ZPP proizlazi da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

26. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154, stavak 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 kn (Tbr.11 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- u daljnjem tekstu: Tarife), javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 60,00 kn (članak 7, stavak 1 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku) uz 25 % PDV u iznosu od 77,50 kn, te zastupanja tužitelja u

44 SSS Povrv-526/2021 - 24

prvostupanjskom postupku u iznosu od 500,00 kn (Tbr.7.8. Tarife) na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

28. Tužitelju ne pripadaju troškovi poštarine u iznosu od 30,00 kn uz 25 % PDV, budući nije dokazao visinu iste, niti trošak u iznosu od 500,00 kn na ime konferencije sa strankom, budući nije dokazao okolnosti iz Tbr.31 Tarife, a isto tako tužitelju ne pripadaju predvidivi troškovi postupka u iznosu od 662,50 kn, budući isti nisu niti nastali, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Samoboru 16. ožujka 2023.

Sudac

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem

ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka objave ove presude

Dna:

1. N. N., odvj.

uz rješenje o pristojbi na presudu tužitelju 100,00 kn 2. M.

K., odvj.

Broj zapisa: 9-30856-4e639

Kontrolni broj: 0943e-bab69-70b15

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ines Golešić Plašić, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.