Poslovni broj: 18. UsI-1413/22-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. d.o.o., OIB: …, N. M., kojeg zastupa opunomoćenica D. G., OIB: …, odvjetnica Z. o. u. D. G. i J. P., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,

…,  Z., radi

Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: poreznog nadzora, 16. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/92, Urbroj: 513-04-22-2 od 6. travnja 2022. II Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-471-02/22-01/92, Urbroj: 513-04- 22-2 od 6. travnja 2022. odbijena je žalba izjavljena na rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda V., Klasa: UP/I-471-02/18-01/96, Urbroj: 513- 07-05/22-24 od 17. siječnja 2022. kojim se tužitelju nalaže uplatiti dužne iznose s naslova porezne obveze zajedno s obračunanim kamatama koje su utvrđene u postupku kontrole i to poreza na dobit za razdoblje i u iznosu te na način pobliže određenim u tom rješenju, te mu se nalaže provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.

2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava rješenje tuženika jer porezno tijelo obrazlaže samo dijelove dokaza koje spominje i prvostupanjsko tijelo bez da ocjenjuje sve dokaze pojedinačno i skupno kako je zatraženo u žalbi te po uputi Upravnog suda u Zagrebu. Netočno se navodi da je prvostupanjsko tijelo postupilo po uputi Upravnog suda u Zagrebu iz presude Posl.br. Usl-2228/9 od 12. srpnja 2021. Ne navodi činjenice da je sva dokumentacija dostavljena poreznom tijelu te je ponovno propušteno očitovanje na žalbeni navod kako se mišljenje Ministarstva financija na koje se prvostupanjsko tijelo poziva u svojoj odluci ne može primijeniti na ovaj predmet, dok se oglašuju na pozivanje poreznog obveznika na Mišljenje Središnjeg ureda PU klasa: 410-01/16-01/14/4 od 22. kolovoza 2016. Netočno se iskazuje da tužitelj nije ispunio osnovne zakonske uvjete, a vezano uz iznimku da ukoliko imovina koju je porezni obveznik investirao u razdoblju za koje se podnosi porezna prijava nije stavljena u uporabu zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave zbog toga što je investicija u tijeku, a radi čega je tužitelj investiciju vodio da je ista u tijeku, izvodeći na njoj građevinske zahvate koje je porezno tijelo paušalno odbilo prihvatiti te je tvrdilo da se ne radi o investiciji u tijeku, već o tekućem održavanju. Naglašava da je u nekretninu porezni obveznik izvršio investiranje temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. veljače 2015. te Anexa istog od 14. travnja 2015. i 23. prosinca 2015., te za isto primio rn 2050000399 od 23. veljače 2015. Investiranje kroz kupoprodajnu cijenu, što je osnovno, najhitnije i najveće ulaganje u nekretninu, javnopravna tijela u potpunosti zanemaruju, kao da se radi o nekretnini koja je cijelo vrijeme u vlasništvu poreznog obveznika, a ne ulaganju kroz njezinu kupnju, a koja je uredno i ispravno knjižena, što nije sporno, a porezni obveznik se na isto pozvao tijekom poreznog nadzora, te istaknuo i kao žalbeni navod. U toj nekretnini je zaposlio radnike kojima je isplaćivao plaću, a koji su raščišćavali nekretninu i pripremali je za daljnje radove do kraja prosinca 2015.g. Znači, investiranje u kupoprodaju nekretnine, kao i njezino pripremanje za uporabu je izvršeno temeljem svih zakonskih mogućnosti i trebalo bi biti nesporno da je taj uvjet ispunjen. Porezni obveznik je u prijašnjem Prigovoru, a potom i u ovopredmetnoj žalbi istaknuo da je tek po Zapisniku saznao da mu se ne priznaju radovi koje su obavljali njegovi djelatnici, te da se isti smatraju "planiranjem budućih aktivnosti", stoga je porezni obveznik uz taj Prigovor dostavio Odluku o promjeni mjesta rada od dana 4. studenog 2015. kojom se određuju zaposlenici S. L., I. Č. i J. S. da odrade poslove investiranja u smislu čišćenja objekta i okoliša, rušenje pregradnih zidova i ostalih pripremnih radnji na rekonstrukciji građevine u K. koja je predmet ovog postupka, a što mu porezni inspektori ponovno ukazuju da se radi o dokazu koji je trebao dostaviti tijekom nadzora. Nastavno, ulaganja poreznog obveznika Porezno tijelo naziva "redovito održavanjem nekretnine", iako bi trebalo biti nesporno da su ulaganja koja je porezni obveznik obavio "ulaganja u tijeku", jer se radi o nekretnini koja je tek prešla u posjed poreznog obveznika, prije toga se koristila kao skladište i nije se mogla koristiti kao prodavaonica prije nego se osposobi za redovno korištenje, sve kako će biti nastavno potkrijepljeno mišljenjem revizora. Porezni inspektori uporno pronalaze načine na koji bi pobili reinvestiranje, pa su u pobijanom zapisniku, potom i u pobijanom poreznom rješenju naveli kako je iz Zapisnika o primopredaji razvidno da je nekretnina bila u zakupu drugog poreznog obveznika do primopredaje, pa opetovano paušalno zaključuju da je prostor bio u funkcionalnom stanju što je u suprotnosti s navodima poreznog obveznika da poslovni prostor nije stavljen u uporabu do podnošenja prijave PD jer nije bio u funkcionalnom stanju, što je ponovno objašnjeno u prigovoru, ali zanemareno od strane poreznih inspektora, te je zahtijevao opsežne građevinske radove za stavljanje u uporabu. Predmetna nekretnina je bila skladište, a za što ju je koristio prethodni zakupoprimac, porezni obveznik nije upoznat, no zna da je nije koristio kao prodavaonicu, jer u nekretnini nije bilo provedeno centralno grijanje, niti su bili izgrađeni i razdvojeni poslovni prostori. Nekretnina je preuzeta 16. studenog 2015. U 7 mjeseci uspješno je renoviran kompletan prostor. Porezni obveznik ističe da se radilo o investicijskim radovima za koje nije trebalo otvarati gradilište i voditi dnevnike rada, niti građevinske knjigu. U zakonu nije određeno kakvi su to investicijski radovi, niti koliko je potrebno u novčanim jedinicama uložiti u to investiranje, stoga činjenično stanje porezno tijelo ponovno nije točno utvrdilo. Prvi radovi raščišćavanja i pregrađivanja objekta obavijali su se u godini kad je nekretnina kupljena, dok se materijal još dodatno nabavljao od veljače, (Porezna prijava predana je 5. veljače 2016.). Porezni obveznik nije obvezan dokazivati da su svi radovi završeni do tog datuma jer je u Zakonu pisalo da investicija može biti u tijeku tj. ne moraju biti svi radovi završeni do predaje PD-a. Jasno je kako su radovi obavljani u razumnom roku, te je i nekretnina stavljena u uporabu u razumnom roku. Porezni obveznik se tijekom cijelog postupka uporno poziva na Mišljenje Središnjeg ureda PU klasa: 410- 01/16-01/1474 od 22. kolovoza 2016. kojim se potvrđuje da se dugotrajnom imovinom smatra materijalna i nematerijalna imovina utvrđena prema računovodstvenim standardima, a stavljena u uporabu, odnosno iznimno nije stavljena u uporabu na zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave zbog toga što je investicija poreznog obveznika u tijeku pod određenim uvjetima koje je porezni obveznik ispunio. Mišljenja Porezne uprave su obvezujuća, te upravo stoga čudi da se na isto opetovano sva javnopravna tijela oglušuju. Nadalje, netočno se utvrđuje da je porezni obveznik na rednom broju PD-a br. 28 iskazao 19,89 kn veće smanjenje dobiti od iznosa povećanja temeljnog kapitala. Radi se o pogrešno utvrđenoj činjenici i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa se porezni obveznik poziva na Odluku o povećanju temeljnog kapitala koja se nalazi u spisu predmeta i iz koje je razvidno da je povećanje temeljnog kapitala provedeno u skladu sa prisilnim pravnim pravilima. Porezni obveznik je u reinvestiranje dobiti uključio ugovor sa M. u iznosu od 15.000.000,00 kn što je bilo već više od mogućeg iznosa za reinvestiranje u iznosu 14.113.937,52 kn. Stoga nisu tu uključivali otpremnice za materijal u iznosu 2.727,19 kn čemu inspektori neosnovano prigovaraju i insinuiraju da porezni obveznik nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju. Porezni inspektori osporavaju da radovi koji su obavljeni na nekretnini krajem prosinca 2015. ne predstavljaju ulaganje u istu, jer da su plaće radnika pogrešno knjižene. No, propuštaju utvrditi da je Sud u svojoj presudi utvrdio kako je Odluka o promjeni mjesta rada za nekolicinu zaposlenika poreznog obveznika donesena "blagovremeno". Za plaće radnika porezni obveznik nije tražio reinvestiranje dobiti, pa je irelevantno utvrđivanje knjiženje istih u smislu osporavanja reinvestiranja. Tužitelj naglašava da je ispunio sve uvjete propisane člankom 12.a. Pravilnika o porezu na dobit, što uostalom da nije niti poreznom tijelu sporno, ali ističe da kako porezni inspektori nisu imali više nikakvih razloga osporavati reinvestiranje poreznog obveznika, iskonstruirali su netočno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodeći da porezni obveznik nije ispunio uvjet, jer nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama u dugotrajnu imovinu. Smatra da je valjalo utvrditi: da je nekretnina kupljena tijekom 2015., da je kupoprodajna cijena isplaćena tijekom 2015. i da ista predstavlja ulaganje, da je primopredaja nekretnine izvršena 16. studenog 2015. i da su se tek od toga dana mogli početi obavljati radovi čišćenja, raskrčivanja, ulaganja u nekretninu i okoliš kako bi se nekretnina stavila u funkcionalno stanje za djelatnost poreznog obveznika u najkraćem mogućem roku. Da adaptacija predstavlja dodatna ulaganja u nekretninu tj. dovođenje nekretnine u upotrebno stanje, a ne održavanje, sve prema HSFI 6.2.2. prema kojem se dugotrajna imovina početno mjeri po trošku nabave koji uključuju između ostalog „sve troškove koji se izravno mogu pripisati dovođenju imovine na mjesto i u radno stanje za namjeravanu upotrebu. Da su u nekretninu izvršena ulaganja od strane poreznog obveznika, za koje nije sam sebi izdavao račune, ali je za ista plaćao plaće zaposlenicima koji su radili u toj nekretnini. Da je porezni obveznik povećao broj radnih mjesta i da ih i dalje kontinuirano povećava, a što je bila intencija zakonodavca kod propisivanja mogućnosti reinvestiranja dobiti. Da nekretnina nije bila u funkcionalnom stanju u smislu da bi se u njoj mogla obavljati gospodarska djelatnost poreznog obveznika, već je predstavljala skladište koje zakupoprimac koji ga je držao u zakupu nije ni održavao, a možda ni koristio, a kupljena nekretnina nije zadovoljavala uvjete za obavljanje djelatnosti poreznog obveznika i zbog toga ju je trebalo adaptirati. Ne može se tvrditi da se nekretnina mogla odmah koristiti jer ju je koristio prethodni vlasnik, da je nekretnina očišćena, okoliš uređen i pripremljena za provedbu centralnog grijanja i ugradnju zidova do kraja prosinca 2015. te da se radi o investicijama u tijeku, da su u nekretnini obavljeni građevinski radovi unutarnjeg uređenja postavljeno centralno grijanje do početka srpnja 2016., a za dio tih radova je porezni obveznik u mjesecu lipnju 2016. primio račun, a nije ga mogao primiti prije nego su radovi izvršeni, jer je tako propisano Zakonom o PDV-u, čime dokazuje da su se prvu polovicu godine 2016. obavljala ulaganja i uređenje nekretnine, da porezni obveznik iz opravdanih razloga nije mogao staviti nekretninu u uporabu do podnošenja porezne prijave poreza na dobit za 2015., već je to učinio u razumnom roku.

3. Predlaže da sud tužbu uvaži te poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, te predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Sud je 9. ožujka 2023. održao usmenu i javnu raspravu te je time strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je temeljem članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev za poništenje osporavanog rješenja nije osnovan.

8. Člankom 6. stavak 5. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj: 177/2004, 90/2005, 57/2006, 80/2010, 22/2012, 146/2008, 148/2013, 143/2014. – dalje u tekstu: Zakon ) propisano je da se u smislu stavka 1. točke 6. ovoga članka, reinvestiranom dobiti smatra ostvarena dobit poreznog razdoblja iskorištena za povećanje temeljnog kapitala sukladno posebnim propisima, koja je jednaka iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu s ciljem očuvanja postojećih radnih mjesta i za koju se rashodi u cijelosti utvrđuju kao porezno priznati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

9. Stavkom 6. ovog članka Zakona propisano je da porezni obveznik koji smanjuje poreznu osnovicu sukladno stavku 1. točki 6. ovoga članka mora u roku od šest mjeseci nakon isteka roka za podnošenje prijave poreza na dobit dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave dokaz da je izvršio povećanje temeljnog kapitala i to ostvarenom dobiti poreznog razdoblja za koje je iskazao smanjenje porezne osnovice, a minimalno u iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu, tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava, prema stavku 5. ovoga članka.

10. Stavkom 7. ovog članka Zakona propisano je da porezni obveznik koji je izvršio reinvestiranje dobiti prema stavku 5. ovoga članka dužan je zadržati broj radnika utvrđenih na početku poreznog razdoblja za koje se iskazuje umanjenje porezne osnovice temeljem reinvestirane dobiti, i to najmanje dvije godine nakon proteka toga razdoblja. Umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit neće se priznati u slučaju smanjenja temeljnog kapitala povećanog reinvestiranom dobiti ili u slučaju smanjenja broja radnika prije proteka razdoblja iz stavka 7. ovoga članka (stavak 8.). Dugotrajna imovina iz stavka 5. ovoga članka mora biti kupljena po tržišnim uvjetima (stavak 9.).

11. Člankom 12.a. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine broj: 95/2005, 133/2007, 156/2008, 146/2009, 123/2010, 137/2011, 61/2012, 146/2012, 160/2013, 12/2014, 157/2014. – dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da pravo na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit prema članku 6. stavku 1. točki 6. i stavku 5. Zakona mogu ostvariti porezni obveznici koji su u poreznom razdoblju ostvarili dobit prije uvećanja i umanjenja prema članku 5. stavku 1. Zakona ukoliko je: 1. tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava, izvršeno investiranje u dugotrajnu imovinu prema članku 6. stavku 5. Zakona,

2. tijekom poreznog razdoblja za koje se podnosi porezna prijava, te u trenutku podnošenja prijave poreza na dobit ili podnošenja druge vjerodostojne dokumentacije, zadržan broj radnika utvrđen na početku toga razdoblja,

3. dobit ili dio dobiti poreznog razdoblja za koje se podnosi prijava poreza na dobit uporabljena za povećanje temeljnog kapitala, a minimalno u iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu tijekom toga poreznog razdoblja,

4. u sudskom registru, sukladno posebnim propisima, upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti odnosno minimalno u visini izvršenih investicija, 5. dobit ostvarena izvan bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora.

12. Stavkom 2. ovog članka Pravilnika propisano je da porezni obveznik koji iskazuje umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit dostavlja uz prijavu poreza na dobit:

1. popis nabavljene dugotrajne imovine i vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama u dugotrajnu imovinu,

2. dokaz da je u sudskom registru upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti ili najkasnije u roku od 6 mjeseci od proteka roka za podnošenje prijave poreza na dobit, i

3. izjavu da temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu ne koristi porezne poticaje prema Zakonu u poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja uz popis dugotrajne imovine uključene u projekte prema tom Zakonu.

13. Stavkom 7. ovog članka Pravilnika propisano je da ukoliko imovina iz stavka 6. ovoga članka, u koju je investirano u razdoblju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, nije stavljena u upotrebu na zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave zbog toga što je investicija poreznog obveznika u tijeku, može se pod propisanim uvjetima iz ovoga članka priznati pravo na umanjenje porezne osnovice. Porezni obveznik je dužan dostaviti svu dokumentaciju iz stavka 2. ovoga članka, a te investicije ne može uključiti u reinvestiranu dobit u idućem poreznom razdoblju.

14. Iz podataka spisa tuženika vidljivo je da je kod tužitelja obavljen inspekcijski nadzor te je u ponovnom postupku, u izvršenju presude ovog Suda posl. br. UsI- 2228/20-9 od 12. srpnja 2021., sastavljen Zapisnik Klasa: UP/I-471-02/18-01/96, Urbroj: 513-07-05/21-22 od 29. studenog 2021., za nadzirano razdoblje poreza na dobit od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.

15. Predmetnim Zapisnikom je utvrđeno da je porezni obveznik ulaganje u nekretninu u K. na adresi …, koristi kao temelj porezne olakšice za reinvestiranu dobit kao investicija u tijeku, no nadzorom je utvrđeno da navedeno ulaganje ne može biti temelj za utvrđivanje porezne olakšice za reinvestiranu dobit jer porezni obveznik nije uz prijavu poreza na dobit kao ni tijekom provođenja nadzora predočio dokaze o izvršenim ulaganjima kojima bi se nekretnina stavila u upotrebu u što kraćem roku odnosno, nije dokazao da su ulaganja bila u obimu zbog čega navedena nekretnina nije mogla biti stavljena u upotrebu do predaje prijave poreza na dobit, odnosno da se radilo o investiciji u tijeku. Za priznavanje prava na korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit po osnovi investicije u tijeku bitno je utvrditi da je porezni obveznik započeo s postupkom investiranja koje će uskoro dovesti do stavljanja imovine u uporabu. Naime, samo kupnja nekretnine (u veljači 2015. godine) te izdatnice iz skladišta (u prosincu 2015. godine) u iznosu od 2.727,19 kn ne smatraju se početkom ulaganja koje će uskoro dovesti do stavljanja imovine u uporabu, odnosno prava korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit u 2015. Nadzorom je utvrđeno da nekretnina u K. na adresi … nije stavljena u upotrebu na zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave, odnosno do 5. veljače 2016., utvrđeno je i da se rashodi po osnovi korištenja te imovine ne utvrđuju kao porezno priznati u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit te je utvrđeno da se intenzitet ulaganja ne može smatrati investicijom u tijeku u smislu članka 12.a stavka 7. Pravilnika o porezu na dobit, odnosno utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit u prijavi poreza na dobit za 2015.

16. Osporenim kao i prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da za priznavanje porezne olakšice za reinvestiranu dobit dugotrajna imovina mora biti stavljena u uporabu do kraja poreznog razdoblja, do podnošenja porezne prijave ili iznimno kasnije, prema uvjetima iz članka 12. a stavka 7. Pravilnika, ali pod uvjetom da je investicija bila u tijeku za što je porezni obveznik uz prijavu poreza na dobit bio dužan, između ostalog i priložiti vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama a kako je propisano stavkom 2. ovog članka Pravilnika o porezu na dobit.

17. Prema ocjeni suda, porezni postupak i utvrđivanje relevantnih činjenica proveden je iznimno detaljno, te je porezno tijelo postupilo u skladu sa zauzetim stavom iznesenim u naprijed naznačenoj ovosudnoj presudi.

18. Naime, sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, nije sporno da je tužitelj izvršio investiranje temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 5. veljače 2015., te Anexa istog od 14. travnja 2015. i 23. prosinca 2015., da je sadržan broj radnika utvrđen na početku toga razdoblja, odnosno porezni obveznik je čak povećao broj radnika. Tužitelj je izvršio povećanje temeljnog kapitala što dokazuje Odlukom o uporabi dobitka za 2015., Odlukom o povećanju temeljnog kapitala, Popisom nabavljene dugotrajne imovine temeljem koje se reinvestira dobit ostvarena u 2015., Pregledom kapitala i rezervi nakon upisa reinvestirane dobiti 2015. u temeljni kapitala, a posebice rješenjem Trgovačkog suda u V. od 8. srpnja 2016. U sudskom registru je upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti odnosno minimalno u visini izvršenih investicija, što porezni obveznik dokazuje rješenjem Trgovačkog suda u V. od 8. srpnja 2016., te je dobit ostvarena izvan bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora.

19. Sporno je, je li tužitelj uz prijavu poreza na dobit za 2015. dostavio vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama u dugotrajnu imovinu, propisano odredbom članka 12.a. stavak 2 toč. 1. Pravilnika, imajući u vidu stavak 7. ovog članka Pravilnika.

20. Nadalje, iz spisa predmeta nespornim proizlazi da tužitelj kupljenu nekretninu u Koprivnici nije stavio u upotrebu na zadnji dan poreznog razdoblja ili do podnošenja porezne prijave, odnosno do 5. veljače 2016. U tužbi tužitelj navodi da je do kraja prosinca 2015. nekretnina očišćena, uređen okoliš, a da su u nekretnini obavljeni građevinski radovi unutarnjeg uređenja do početka srpnja 2016., te je prema izjavi samog tužitelja nekretnina stavljena u uporabu u srpnju 2016.

21. Tijekom 2015. osim kupnje nekretnine tužitelj je na kontu 027102-Građ. u pripremi evidentirao ukupno povećanje u iznosu od 2.727,19 kn koje se odnosi na izlaz građevinskog materijala iz skladišta poreznog obveznika (vijci, čavli, štafle i sl.) te navodi da je ostale građevinske radove (sanacija krova, u unutarnjem dijelu je uklonjen dio pregradnih zidova, očišćen je prostor) obavio u vlastitom aranžmanu, odnosno iste su obavili njegovi zaposlenici, što je vidljivo iz Odluke o promjeni mjesta rada od 4. studenog 2015. Svi ostali radovi izvršeni su tijekom 2016. te je evidentirano prvo ulaganje dana 26. veljače 2016.

22. Dakle, iz svega navedenog razvidno je da se tužitelju osporava pravo na reinvestiranu dobit za 2015. jer ulaganje u navedenu nekretninu nije zadovoljilo glavni uvjet, a to da je imovina stavljena u upotrebu do kraja obračunske godine, odnosno do dana podnošenja porezne prijave, a nije niti dostavljena dokumentacija iz koje bi slijedilo da je izvršeno investicijsko ulaganje do dana podnošenja prijave poreza na dobit.

23. Isticani prigovori tužitelja su u potpunosti neosnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, tim više što tužitelj niti u tijeku ovog upravnog spora nije osporio utvrđeno činjenično stanje već ističe istovjetne prigovore kao i u provedenom upravnom postupku, dok je tuženo tijelo iznimno detaljno provelo postupak, ocijenjena je sva dostavljena dokumentacija, te je omogućeno tužitelju da sudjeluje u tijeku postupka.

24. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima u toč. I izreke tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

25. Nadalje, tužitelj postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.

26. Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

27. Sukladno citiranoj odredbi zakona, imajući u vidu da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, predmetni zahtjev za naknadu troška upravnog spora je odbijen, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stoga je odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. ožujka 2023.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.