Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11877/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z.M. kojeg brani odvjetnik M.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog Z.M., podnijete protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: 11. Pp-1301/2022- 5 od 17. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni Z.M. oslobađa se obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni Z.M. proglašen je krivim zbog dva prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog pod točkama a) i b) u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, za svaki prekršaj utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 20 dana i kojem je na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 dana, a kojem se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 16. listopada 2022. u 22,35 sati do 17. listopada 2022. u 09,00 sati kao dva dana zatvora i kojem je preostalo za izdržati još 38 dana kazne zatvora. Istom presudom okrivljenom Z.M. je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji supruzi L.M. i kćerki L.M. na udaljenost manju od 10 metara u trajanju od 2 mjeseca i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju od 3 mjeseca. Istom presudom okrivljeni Z.M. je dužan naknaditi troškove postupa u ukupnom iznosu od 37,16 EUR-a.

2. Okrivljeni Z.M. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći da se bavi poljoprivredom i stočarstvom, da je njegova supruga teško bolesna, da njihova punoljetna kćer L.M. nije zbog težine posla u mogućnosti brinuti se o kućanstvu i poslovima, pa smatra da bi za njegovu obitelj bilo svrsishodnije da se izrečena kazna zamijeni radom za opće dobro i koji bi tada mogao pomoći svojoj obitelji kao i da je svjestan da ima probleme sa alkoholom zbog čega će zatražiti stručnu pomoć i zbog čega dolazi do verbalnih napada, a koji su posljedica prigovaranja supruge i kćeri te u tom smislu predlaže saslušanje oštećenica L.M. i L.M..

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani te da je izrečena ukupna kazna zatvora primjerena svim utvrđenim okolnostima slučaja.

5. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te u tijeku zakonito provedenog žurnog postupka sukladno odredbi članka 221. stavka 1. točki 3. Prekršajnog zakona budući je okrivljeni Z.M. uhićen, zakonito i pravilno ispitao okrivljenog Z.M. na ročištu dana 17. listopada 2022. godine, a koji je se prije ispitivanja izričito odrekao prava na branitelja te u cijelosti priznao odlučne činjenice te detaljno, opširno i okolnosno iznio obranu koji se odnose na obiteljske i osobne prilike okrivljenika kao i na protupravnu radnju okrivljenika koja se realizirala u inkriminirano vrijeme i koja mu se stavlja na teret, a nakon čega je prvostupanjski sud pročitao druge dokaze, uključujući i prekršajnu evidenciju iz koje je razvidno da je višestruko kažnjavan za prekršaje iz područja javnog reda i mira te da je specijalni povratnik u odnosu na prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu, broj Pp J-266/2020 od 25. rujna 2020., nakon čega je donio osuđujuću presudu. Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i samostalno koje je prihvatio kao istinite i o čemu je dao valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, slijedom čega je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja predmetnog prekršaja, dok žalbeni navodi okrivljenog Z.M. ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući je isti pred prvostupanjskim sudom nedvojbeno priznao sve odlučne činjenice koje tvore biće prekršaja i čija je obrana u skladu sa drugim provedenim dokazima koji ga terete i zbog čega nije bilo potrebno pred prvostupanjskim sudom ispitati u svojstvu svjedokinja oštećenice L.M. i L.M., slijedom čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenog Z.M..

6. Nadalje, prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenog Z.M., ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana te je utvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Za prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana. Prvostupanjski je sud okrivljenom Z.M. za počinjene prekršaje utvrdio uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kazne zatvora u trajanju od po 20 dana i kojem je na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 40 dana, a kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu ukupnu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 16. listopada 2022. u 22,35 sati do 17. listopada 2022. u 09,00 sati kao dva dana zatvora i kojem je još preostalo za izdržati 38 dana kazne zatvora. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, na način da je utvrdio kao olakotne okolnosti priznanje i primjereno držanje pred sudom, te osobne i imovinske prilike, dok je kao otegotne okolnosti pravilno cijenio da je specijalni povratnik u odnosu na prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu, broj Pp J-266/2020 od 25. rujna 2020. kao i težini djela, kako to proizlazi iz stanja spisa, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena ukupna kazna zatvora primjerena vrsti i stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te da će se ovako izrečenom kaznom zatvora ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, slijedom čega će se okrivljeniku tako izrečenom ukupnom kaznom zatvora nedvosmisleno i izričito naglasiti da je takvo protupravno ponašanje apsolutno društveno neprihvatljivo koje je posljedica alkoholiziranog stanja okrivljenika u koje se sam doveo (2,01 g/kg alkohola u organizmu) i čije su posljedice eskalirale u vidu ponovljenog obiteljskog nasilja, a što je svakako društveno neprihvatljivo i za težu osudu i koji je sam priznao kako je spreman podvrgnuti se liječenju.

6.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro, potrebno je navesti da u prekršajnom postupku, sukladno članku 34. Prekršajnog zakona, samo u slučaju kada je izrečena novčana kazna, ista može zamijetiti radom za opće dobro, dakle ne i u slučaju kada je izrečena kazna zatvora koja je izrečena u konkretnom slučaju i koja je mogućnost propisana u kaznenom postupku kada se izrekne kazana zatora u trajanju manjem od jedne godine sukladno članku 55. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22) i već o osuđenoj osobi na kaznu zatvora u trajanju to pod uvjetom da se ne radi

duljem od šest mjeseci, pa je i u tom dijelu trebalo odbiti žalbu okrivljenika.

7. S obzirom na utvrđena osobna svojstava žalitelja i njegovo utvrđeno imovinsko stane, ovaj sud je odlučujući o žalbi, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika i njegove obitelji.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci

U Zagrebu, dana 16. ožujka 2023. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.