Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-125/2021-17

U  I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz D. V., Z. 74 A, OIB:64385943923, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika N. hrvatska banka d.d. Z., V. ulica 9, OIB:78427478595, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 2. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 16. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 2. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 207476 koji su dana 11. svibnja 2007. sklopili tužitelj T. R., D. V., Z. 74 A, OIB 64385943923, kao Z.,V. 9, OIB: 78427478595, kao kreditor u dijelu u kojem je korisnik kredita i tuženik S. d.d.

tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopamatuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 6,15 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d. Z., V. 9, OIB: 78427478595 da tužitelju T. R., D. V., Z. 74 A, OIB 64385943923, isplati iznos od 458,31 eura/3.453,16 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu:

- 18,56 kn/2,46 eura od 01.04.2008.

- 34,18 kn/4,54 eura od 02.05.2008.

- 17,53 kn/2,33 eura od 02.06.2008.

- 1,59 kn/0,21 eura od 01.07.2008.

- 16,89 kn/2,24 eura od 01.08.2008.

- 16,77 kn/2,23 eura od 01.09.2008.

- 16,84 kn/2,24 eura od 01.10.2008.

- 50,57 kn/6,71 eura od 03.11.2008.

- 80,24 kn/10,65 eura od 02.01.2009.

- 62,48 kn/8,29 eura od 02.02.2009.

- 62,02 kn/8,23 eura od 02.03.2009.

- 43,71 kn/5,80 eura od 01.04.2009.

- 75,68 kn/10,04 eura od 02.05.2009.

- 41,78 kn/5,55 eura od 01.06.2009.

- 55,70 kn/7,39 eura od 01.07.2009.

- 55,16 kn/7,32 eura od 01.08.2009.

- 54,67 kn/7,26 eura od 01.09.2009.

- 96,78 kn/12,84 eura od 01.10.2009.

- 110,49 kn/14,66 eura od 02.11.2009.

- 79,24 kn/10,52 eura od 01.12.2009.

- 109,67 kn/14,56 eura od 02.01.2010.

- 78,26 kn/10,39 eura od 01.02.2010.

- 91,30 kn/12,12 eura od 01.03.2010.

- 91,78 kn/12,18 eura od 01.04.2010.

- 118,07 kn/15,67 eura od 03.05.2010.

- 59,92 kn/7,95 eura od 01.06.2010.

- 91,77 kn/12, eura od 01.07.2010.

- 102,56 kn/13,61 eura od 02.08.2010.

- 76,07 kn/10,10 eura od 01.09.2010.

- 86,11 kn/11,43 eura od 01.10.2010.

- 95,16 kn/12,63 eura od 02.11.2010.

- 71,56 kn/9,50 eura od 01.12.2010.

- 112,68 kn/14,96 eura od 03.01.2011.

- 54,99 kn/7,30 eura od 01.02.2011.

- 78,31 kn/10,39 eura od 01.03.2011.

- 74,77 kn/9,92 eura od 01.04.2011.

- 85,05 kn/11,29 eura od 02.05.2011.

- 62,73 kn/8,33 eura od 01.06.2011.

- 72,54 kn/9,63 eura od 01.07.2011.

- 74,99 kn/9,95 eura od 01.08.2011.

- 70,45 kn/9,35 eura od 01.09.2011.

- 64,42 kn/8,55 eura od 01.10.2011.

- 71,13 kn/9,44 eura od 02.11.2011.

- 49,36 kn/6,55 eura od 01.12.2011.

- 65,40 kn/8,68 eura od 02.01.2012.

- 45,58 kn/6,05 eura od 01.02.2012.

- 50,79 kn/6,74 eura od 01.03.2012.

- 55,00 kn/7,30 eura od 02.04.2012.

- 44,77 kn/5,94 eura od 02.05.2012.

- 35,36 kn/4,69 eura od 01.06.2012.

- 44,11 kn/5,85 eura od 02.07.2012.

- 29,63 kn/3,93 eura od 01.08.2012.

- 31,46 kn/4,18 eura od 01.09.2012.

- 27,85 kn/3,70 eura od 01.10.2012.

- 28,64 kn/3,80 eura od 02.11.2012.

- 18,25 kn/2,42 eura od 01.12.2012.

- 20,73 kn/2,75 eura od 02.01.2013.

- 12,08 kn/1,60 eura od 01.02.2013.

- 10,76 kn/1,43 eura od 01.03.2013.

- 8,45 kn/1,12 eura od 02.04.2013.

- 3,15 kn/0,42 eura od 01.05.2013.

do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet

određuje za svakopolugodište postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 207476 koji su dana 11. svibnja 2007. sklopili tužitelj T. R., D. V., Z. 74 A, OIB64385943923 kao korisnik kredita i tuženik S. d.d. Z., V. 9,OIB 78427478595 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d. Z., V. 9, OIB 7842747859 da tužitelju T. R., D. V., Z. 74 A, OIB 64385943923, isplati iznos od 3.781,47 eura/28.491,45 kuna[1] , sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

- 15,59 kn/2,07 eura od 1. lipnja 2007.

- 3,28 kn/0,44 eura od 2. srpnja 2007.

- 9,86 kn/1,31 eura od 1. kolovoza 2007.

- 17,97 kn/2,39 eura od 1. rujna 2007.

- 9,71 kn/1,29 eura od 1. prosinca 2007.

- 11,50 kn/1,53 eura od 2. siječnja 2008.

- 40,76 kn/5,41 eura od 1. veljače 2008.

- 67,87 kn/9,01 eura od 1. ožujka 2008.

- 92,22 kn/12,24 eura od 1. travnja 2008.

- 39,20 kn/5,20 eura od 2. svibnja 2008.

- 21,47 kn/2,85 eura od 2. lipnja 2008.

- 45,43 kn/6,03 eura od 1. srpnja 2008.

- 7,25 kn/0,96 eura od 1. kolovoza 2008.

- 12,90 kn/1,71 eura od 1. rujna 2008.

- 43,91 kn/5,83 eura od 1. listopada 2008.

- 190,86 kn/25,33 eura od 3. studenog 2008.

- 80,92 kn/10,74 eura od 1. prosinca 2008.

- 218,48 kn/29,00 eura od 2. siječnja 2009.

- 235,43 kn/31,25 eura od 2. veljače 2009.

- 247,86 kn/32,90 eura od 2. ožujka 2009.

- 225,61 kn/29,94 eura od 1. travnja 2009.

- 220,74 kn/29,30 eura od 2. svibnja 2009.

- 194,56 kn/25,82 eura od 1. lipnja 2009.

- 160,90 kn/21,36 eura od 1. srpnja 2009.

- 172,55 kn/22,90 eura od 1. kolovoza 2009.

- 189,58 kn/25,16 eura od 1. rujna 2009.

- 170,22 kn/22,59 eura od 1. listopada 2009.

- 166,20 kn/22,06 eura od 2. studenog 2009.

- 196,47 kn/26,08 eura od 1. prosinca 2009.

- 223,51 kn/29,66 eura od 2. siječnja 2010.

- 244,16 kn/32,41 eura od 1. veljače 2010.

- 239,17 kn/31,74 eura od 1. ožujka 2010.

- 289,62 kn/38,44 eura od 1. travnja 2010.

- 274,19 kn/36,39 eura od 3. svibnja 2010.

- 300,57 kn/39,89 eura od 1. lipnja 2010.

- 426,95 kn/56,67 eura od 1. srpnja 2010.

- 396,09 kn/52,57 eura od 2. kolovoza 2010.

- 503,93 kn/66,88 eura od 1. rujna 2010.

- 449,19 kn/59,62 eura od 1. listopada 2010.

- 400,11 kn/53,10 eura od 2. studenog 2010.

- 541,02 kn/71,81 eura od 1. prosinca 2010.

- 617,06 kn/81,90 eura od 3. siječnja 2011.

- 547,48 kn/72,66 eura od 1. veljače 2011.

- 556,02 kn/73,80 eura od 1. ožujka 2011.

- 525,36 kn/69,73 eura od 1.travnja 2011.

- 560,50 kn/74,39 eura od 2. svibnja 2011.

- 671,33 kn/89,10 eura od 1. lipnja 2011.

- 700,82 kn/93,01 eura od 1. srpnja 2011.

- 883,93 kn/117,32 eura od 1. kolovoza 2011.

- 826,11 kn/109,64 eura od 1. rujna 2011. ,

- 712,08 kn/94,51 eura od 1. listopada 2011.

- 714,54 kn/94,84 eura od 2. studenog 2011.

- 704,76 kn/93,54 eura od 1. prosinca 2011.

- 756,53 kn/100,41 eura od 2. siječnja 2012.

- 768,06 kn/101,94 eura od 1. veljače 2012.

- 769,12 kn/102,08 eura od 1. ožujka 2012.

- 770,99 kn/102,33 eura od 2. travnja 2012.

- 780,18 kn/103,55 eura od 2. svibnja 2012.

- 793,66 kn/105,34 eura od 1. lipnja 2012.

- 779,13 kn/103,41 eura od 2. srpnja 2012.

- 780,38 kn/103,57 eura od 1. kolovoza 2012.

- 766,93 kn/101,79 eura od 1. rujna 2012.

- 742,08 kn/98,49 eura od 1. listopada 2012.

- 772,39 kn/102,51 eura od 2. studenog 2012.

- 783,38 kn/103,97 eura od 1. prosinca 2012.

- 778,97 kn/103,39 eura od 2. siječnja 2013.

- 734,76 kn/97,52 eura od 1. veljače 2013.

- 765,42 kn/101,59 eura od 1. ožujka 2013.

- 772,43 kn/102,52 eura od 2. travnja 2013.

- 759,24 kn/100,77 eura od 1. svibnja 2013.

do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet određuje za svakopolugodište postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d. OIB:78427478595 isplatiti tužitelju T. R. iz D. V., Z. 74 A, OIB:64385943923, parnični trošak u iznosu od 2.010,08 eura/15.144,97 kuna[1] , sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od 16. ožujka 2023., kao dana donošenja ove presude, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. travnja 2021. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi pretplate na temelju ugovorene valutne klauzule u ugovoru o kreditu od 11. svibnja 2007. Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 2 i 4. navedenog Ugovora ništetne, jer se o istima nije pregovaralo. 2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložio i prigovor zastare, kao i prigovor mjesne nenadležnosti.

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 11. svibnja 2007. (list 10 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 23.407,18 CHF. U članku 2. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 6,15% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva.

4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 11. svibnja 2007. što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 6,15% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka

81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

5. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kako je to naznačeno u tužbi. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev (list 129 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka Jasmine Fijačko iz Kutine. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti utemeljen na nespornoj i relevantnoj dokumentaciji, a ni tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.

6. Odredbom članka 5. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 23.407,18 CHF i kamata otplaćuje u 72 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.

Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno ugovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako unaprijed formulirao trgovac, zbog čega

je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje: ZOO), propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

U konkretnom slučaju radi se o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenjivu kamatnu

tužitelja na način da je u

stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost unaprijed formulirano standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati. Na ove okolnosti saslušan je tužitelj kao stranka, te je iz njegovog iskaza vidljivo da isti nije sudjelovao u kreiranju predmetnog ugovora o kreditu, niti su mu djelatnici tuženika objasnili pojedine odredbe ugovora, a prije svega odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Iz iskaza tužitelja proizlazi da isti nije osobno niti kontaktirao sa službenicima banke, nego su to u njegovo ime učinili djelatnici auto kuće, a tužitelj je samo preuzeo ugovor u banci i ovjerila ga kod javnog bilježnika. Tužitelj je po struci pravosudni policajac, pa nije raspolagao potrebnim stručnim znanjem, da bi u trenutku zaključenja ugovora mogao razumjeti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Stoga je sud usvojio i drugi dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na valutnu klauzulu u točkama 2. izreke.

8. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje opći zastarni rok od 5 ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju

godina. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, / u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Nije sporno da prednik tuženika Volks banka d.d. nije bio obuhvaćen kolektivnom tužbom Udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, pa

stoga ni jedna od utuženih tražbina nije u zastari, jer je tek ovom presudom utvrđena ništetnost odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti zaključio predmetni ugovor o kreditu radi kupnje automobila, a što je naznačeno i u priloženom ugovoru o kreditu. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Osim toga, teret dokaza ove tvrdnje je na tuženiku.

10. Nije osnovan niti prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovog suda, u kojem se poziva da je u ugovoru o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu (članak 11.

pregovaralo, pa tužitelj kao potrošač ugovora). Niti o ovoj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno

nije imao utjecaj na njen sadržaj. Ovdje se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Prema odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iz podataka u spisu vidljivo je da tužitelj stanuje u Donjoj Vlahinički, pa bi bio izložen dodatnim troškovima ukoliko bi morao tužbu podnijeti sudu u Zagrebu, koji je udaljen od mjesta stanovanja tužitelja više od 70 km. Stoga je valjalo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbiti.

11. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, prema članku 154. ZPP-a, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav 3 podneska, zastupanja na 2 ročišta, sve po 199,08 euraa/1.500,00 kuna, sastav 1. podneska od 11.5.2022. od 49,77 euraa, pristup na ročište za objavu presude 99,54 euraa/750,00 kuna, što sveukupno sa PDV-om iznosi 1.679,77 euraa/12.656,25 kuna. Tužitelj je imao i troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu po 131,23 euraa/988,72 kuna i trošak financijskog vještačenja 199,08 euraa/1.500,00 kuna. Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 2.010,08 eura/15.144,97 kuna.

Kutina, 16. ožujka 2023.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Odvj. D. P., P., Z. 17

2. Odvj. društvo Ž. i P., Z., S. cesta 32