Broj: Jž-666/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J EŠ E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. Z. i dr, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. Z. i okrivljenog O. V. podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj Pp J-3473/2019 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Temeljem članka 155. stavak 1. i 4. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), obustavlja se prekršajni postupak protiv okrivljenog M. Z., OIB xxxx, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, po optužnom prijedlogu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Sinj, broj 511-12-31/05-5-76-1/2019 od 14. studenog 2019.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog O. V. i potvrđuje se pobijana presuda.
II.
Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni Oliver Vuletić obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura) / 226,04 kuna (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe)[1] kuna u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj Pp J-3473/2019 od 28. veljače 2020., okrivljeni M. Z. i okrivljeni O. V. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljenom M. Z. izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna (protuvrijednost domaće valute iznosa od 39,00 EURA odnosno 78,00 DEM), a okrivljenom O. V. novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna (protuvrijednost domaće valute iznosa od 78,00 EURA odnosno 156,00 DEM), dok oba okrivljenika imaju pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne
Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svaki.
2. Protiv te presude pravodobne žalbe podnijeli su okrivljeni M. Z., po svome branitelju N. B., odvjetniku iz S., te okrivljeni O. V., po svojoj braniteljici J. Š. M., odvjetnici iz S., pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama.
U odnosu na rješenje
3. U spis predmeta zaprimljen izvadak iz JRO MUP RH, sa podatkom da je okrivljeni M. Z., OIB xxxx, umro dana 11. prosinca 2022., te je imajući u vidu navedeno, uz primjenu odredbe članka 155. stavak 1. i 4. Prekršajnog zakona, riješeno kao u dijelu izreke pod rješenje.
U odnosu na presudu
4. Žalba okrivljenog O. V. nije osnovana.
5. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Pri svega valja otkloniti žalbene navode o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka koja bi se ogledala u kontradiktornosti izreke. Pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona i istu je moguće ispitati.
7. Stoga žalba u suštini, sadržajno i smisleno, predstavlja žalbu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.
8. Prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj počinitelj koji se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
9. Ugostiteljski objekt, u konkretnom slučaju caffe bar L. u V., Ulica b. B. x, u radno vrijeme ima svojstvo javnog mjesta, pri čemu javnost kao zakonsko obilježje prekršaja ne treba dalje utvrđivati, a naročito ne kroz eventualnu uznemirenost gostiju, kako to žalitelj sugerira u žalbi.
10.Nadalje, da bi okrivljeni O. V. počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira tučom, prvostupanjski sud je utvrdio kroz provedeni dokazni postupak, slobodnu ocjenu provedenih dokaza, sve sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona. Potom je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja, pravilno pravno označivši njegovo djelo prekršaja.
11.Sam žalitelj ne negira da bi odgurnuo okrivljenog M. Z., upravo onako kako mu se inkriminacijom stavlja na teret, međutim smatra da je takva reakcija opravdana obzirom na prethodnu dinamiku događaja, da pri tome nije vikao i da nije dokazano da bi okrivljeni M. Z. uistinu zadobio ozljede.
12.Stoga se žalitelju odgovara da je irelevantan izostanak vike s njegove strane, budući je tuča jednakovrijedno zakonsko obilježje terećenog prekršaja i nije postavljeno kumulativno sa vikom. Nadalje, eventualno nastale lakše tjelesne ozljede nisu zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, stoga ih nije bilo potrebno utvrđivati. Zaključno, okrivljeni O. V. nije postupao u nužnoj obrani, kako to pokušava žalbom ukazati iako izrijekom ne navodi pojam nužne obrane, budući niti iz njegove obrane niti iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi mu od strane okrivljenog M. Z. prijetio napad na njegov tjelesni integritet koji se nije mogao otkloniti na drugi način.
13.Slijedom svega navedenog, nema dvojbe oko utvrđenog činjeničnog stanja, kao i valjane primjene materijalnog prava, niti je isto žalbenim navodima dovedeno u sumnju.
14.Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je izrekao kaznu primjerenu opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Novčana kazna kao blaža, budući je za djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano kažnjavanje i kaznom zatvora, i to unutar zakonskog okvira, ostvariti će svrhu kažnjavanja iz članka 6. i 36.
Prekršajnog zakona.
15.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. ožujka 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa, za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.
