Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-984/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz S., protiv tuženice R. A. d.d. Z., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima iz O. D. K. & P.d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3126/2019

od

31.

svibnja

2022.,

u

sjednici

vijeća održanoj dana 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. B. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3126/2019 od 31. svibnja 2022. U dijelu pod toč. I. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice R. A. d.d. Zagreb za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata iznosa od 1.832,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja sa zateznim kamatama.

II. Prihvaća se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik isplatiti tužitelju ukupan iznos od 9.626,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i to po stopi od 15% godišnje od 30. studenog 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

a koje zakonske zatezne kamate teku kako slijedi:

na iznos u kn

od

do

98,49

30.11.07.

isplate 96,96

31.12.07.

isplate 97,65

31.01.08.

isplate 97,57

29.02.08.

isplate 98,10

31.03.08.

isplate 94,61

30.04.08.

isplate 143,57

31.05.08.

isplate 143,71

30.06.08.

isplate 139,48

31.07.08.

isplate 137,99

31.08.08.

isplate 137,83

30.09.08.

isplate 147,25

31.10.08.

isplate 138,10

30.11.08.

isplate 145,57

31.12.08.

isplate 145,10

31.01.09.

isplate 143,84

28.02.09.

isplate 230,71

31.03.09.

isplate 228,20

30.04.09.

isplate 220,98

31.05.09.

isplate 214,93

30.06.09.

isplate 212,73

31.07.09.

isplate 211,21

31.08.09.

isplate 208,03

30.09.09.

isplate 203,42

31.10.09.

isplate 203,15

30.11.09.

isplate 202,18

31.12.09.

isplate 202,06

31.01.10.

isplate 198,08

28.02.10.

isplate 198,85

31.03.10.

isplate 194,71

30.04.10.

isplate 192,77

31.05.10.

isplate 201,66

30.06.10.

isplate 195,49

31.07.10.

isplate 199,28

31.08.10.

isplate 192,93

30.09.10.

isplate 185,12

31.10.10.

isplate 189,62

30.11.10.

isplate 195,97

31.12.10.

isplate 184,65

31.01.11.

isplate 183,04

28.02.11.

isplate 175,86

31.03.11.

isplate 172,30

30.04.11.

isplate 180,45

31.05.11.

isplate 177,15

30.06.11.

isplate 164,50

31.07.11.

isplate 155,74

31.08.11.

isplate 146,79

30.09.11.

isplate 95,79

31.10.11.

isplate 92,73

30.11.11.

isplate 91,26

31.12.11.

isplate 89,51

31.01.12.

isplate 86,70

29.02.12.

isplate 82,97

31.03.12.

isplate 80,48

30.04.12.

isplate 77,79

31.05.12.

isplate 74,24

30.06.12.

isplate 71,34

31.07.12.

isplate 67,91

31.08.12.

isplate 64,13

30.09.12.

isplate 61,84

31.10.12.

isplate 59,09

30.11.12.

isplate 55,77

31.12.12.

isplate 51,40

31.01.13.

isplate 49,28

28.02.13.

isplate 46,20

31.03.13.

isplate 42,69

30.04.13.

isplate 38,58

31.05.13.

isplate 35,44

30.06.13.

isplate 32,50

31.07.13.

isplate 29,61

31.08.13.

isplate 26,74

30.09.13.

isplate 23,31

31.10.13.

isplate 20,13

30.11.13.

isplate 16,91

31.12.13.

isplate 13,61

31.01.14.

isplate 10,30

28.02.14.

isplate 6,88

31.03.14.

isplate 2,73

30.04.14.

Isplate."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbija se kao neosnovan. II. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.962,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

3. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno da se u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.1. U žalbi ističe da prvostupanjski sud zanemaruje odlučne činjenice da je između stranaka zaključen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, da je tužitelj svaki mjesec vršio plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa određenog u CHF te da je slijedom toga tužitelj ovlašten zahtijevati povrat onoga što je tuženica primila. Stoga da je svojim glavnim tužbenim zahtjevom pravilno tražio isplatu pojedinačnih iznosa izraženih u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti i to prema tečaju tuženice koji je vrijedio na dane anuitetnih plaćanja, odnosno, nije tražio isplatu u stranoj valuti kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud. Radi toga da u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ima nedostataka koji je čine nerazumljivom te je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Pored toga, ističe da je postavio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku te na taj način nije preinačio tužbu jer je u podrednom tužbenom zahtjevu promijenio valutu u kojoj se traži isplata tražbine čime nije promijenio istovjetnost zahtjeva (isplata) niti je time tužbeni zahtjev povećan ili istaknut drugi tužbeni zahtjev uz onaj već postojeći već je došlo do kumuliranja zahtjeva koji su u međusobnoj vezi na način da se traži od suda da slijedeći od istaknutih zahtjeva usvoji tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3.2. Tuženica u odgovoru na žalbu ističe da je ista neosnovana jer je tužitelju kredit bio isplaćen u kunama i vraćan je u kunama radi čega nema osnove da sud usvoji tako postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga, tužitelj ni nema pravni interes za podnošenjem žalbe u ovoj pravnoj stvari budući da je prvostupanjskom presudom usvojen podredni tužbeni zahtjev. Predlaže da joj se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u odgovoru na žalbu ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenjem žalbe jer da je prvostupanjskom presudom usvojen podredni tužbeni zahtjev.

5.1. Ovaj drugostupanjski sud, smatra da, suprotno navodima tuženice, tužitelj ima pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv toč. I. izreke pobijane prvostupanjske presude stoga što je glavni tužbeni zahtjev odbijen pa tužitelj u tom dijelu nije uspio u sporu, a sve ovo bez obzira na činjenicu što je pod toč. II. izreke prvostupanjski sud usvojio podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa od 9.626,24 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

6. Nije u pravu tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), jer je u pobijanom dijelu izreka prvostupanjske presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni što znači da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6.2. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

7. U ovoj fazi postupka predmet spora je glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 1.832,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te da je tuženica tužitelju na dan korištenja kredita isplatila kune obračunate prema tečaju valutne klauzule u CHF, da je tužitelj kredit vraćao u kunama prema tečaju CHF na dan dospijeća pa da je sukladno odredbi čl. 21. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) glavni tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz priloženog Ugovora o kreditu od 4. travnja 2007. (list spisa 6 – 8) koji je solemniziran kod javne bilježnice u S. N. K. pod brojem Ov-3167/2007 od 10. travnja 2007. proizlazi da su po čl. 1. parnične stranke ugovorile kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF 28.348,71 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

9.1. U čl. 7. Ugovora o kreditu navedeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

10. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo A. B. od 29. studenoga 2021. (list spisa 67 – 76) proizlazi da je zbog promjene kamatne stope tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio tuženici s osnove predmetnog Ugovora o kreditu na ime kamate iznos od 9.626,24 kn, tj. upravo onaj iznos koji je prvostupanjski sud pod toč. II izreke usvojio.

11. Člankom 21. ZOO propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo.

12. Nadalje, čl. 22. st. 1. ZOO određuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

12.1. U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja (čl. 22. st. 2. ZOO).

13. Dakle, u situaciji kada su stranke, kao što je to u konkretnom slučaju riječ, ugovorile valutnu klauzulu u tom slučaju treba razlikovati valutu novčane obveze od valute plaćanja budući da je valuta novčane obveze ona valuta u kojoj je određena novčana obveza izražena. Valuta plaćanja predstavlja onu valutu u kojoj se novčana obveza mora ispuniti i upravo valuta obveze daje odgovor na pitanje što i koliko se duguje dok valuta plaćanja utvrđuje način ispunjenja obveze.

14. Kako je u konkretnom slučaju valuta novčane obveze CHF, dok je valuta plaćanja izražena u kunskoj protuvrijednosti te je tužitelj u konkretnom slučaju na dan korištenja kredita primio iznos kredita u kunama, a ne u CHF, te je, kao što to proizlazi iz spisa predmeta, ispunjavao svoju obvezu u kunama, a ne u valuti CHF, to znači da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Pritom okolnost da je glavni tužbeni zahtjev izražen u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja ne može se tumačiti na način kao što to tužitelj ističe u žalbi jer je kredit realiziran u kunskoj protuvrijednosti te je tužitelj svoju obvezu plaćanja anuiteta također izvršavao u kunama, a ne u valuti CHF pa je sukladno tome tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 9.626,24 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a ne iznos od 1.832,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I izreke.

17. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod toč. II izreke te prvostupanjsko rješenje ostaju neizmijenjeni.

18. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu jer nije riječ o trošku koji je u smislu odredbe čl. 155. ZPP bio nužan za vođenje ovog postupka.

Zadar, 1. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović