Poslovni broj: Usž-654/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja H… D. d.o.o., M., zastupanog po prokuristu I. K., a on po M. B. i G. L., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi odbačaja prigovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-903/22-7 od 4. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 903/22-7 od 4. studenog 2022.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/47, urbroj: 513- 04-22-2 od 7. ožujka 2022.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana od dana dostave ove presude iznos od 1.608,14 eura[1] /12.116,53 kn na ime naknade troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje osporenog rješenja tuženika od 7. ožujka 2020. godine, kao i zahtjev da mu se prizna pravo na neoporezivi otpis robe u vrijednosti po nabavnim cijenama u iznosu od 7.530,73 kn te je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja tužbene navode te ponovno ističe da je tuženiku podnio zahtjev da ovlašteni djelatnik tog upravnog tijela prisustvuje prilikom evidentiranja robe – otpada kojoj je istekao rok trajanja, a u svrhu naknadnog poreznog priznanja otpisa istog. Tuženik je obavijestio tužitelja da neće prisustvovati očevidu, ali da je tužitelj dužan robu iz zahtjeva predati tvrtki ovlaštenoj za zbrinjavanje pića i hrane. Upravno tijelo je zapisnikom od 6. kolovoza 2021. godine utvrdilo kako ne može porezno priznati navedeni otpis robe u vrijednosti po nabavnim cijenama u iznosu od 7.530,73 kn jer roba nije zbrinuta od strane ovlaštene tvrtke za takvu vrstu otpada, a nakon podnošenja prigovora protiv tog zapisnika isto odgovorilo novim zapisnikom od 6. prosinca 2021. godine kojim otklanja navode tužitelja i ponovno odlučuje o njegovim pravima i obvezama, bez upute o pravnom lijeku. Tužitelj je protiv tog zapisnika ponovno izjavio prigovor koji je ovog puta odbačen rješenjem prvostupanjskog tijela kao nedopušten, a povodom izjavljene žalbe ista je odbijena osporenim rješenjem koje je potvrđeno ovom presudom. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud, a također i upravno tijelo, pogrešno primijenilo materijalno pravo. Prije svega ističe da, suprotno tumačenju prvostupanjskog suda, jasno je zaključiti da predmetni postupak nije postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti, već se radi o postupku koji se pokreće na zahtjev stranke, odnosno postupak je normiran odredbama članka 41. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Ovaj postupak pokrenut je na zahtjev tužitelja da mu se prizna porezni otpis robe, te je očito da je zaključak suda prvog stupnja u cijelosti promašen te se ne radi o postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti, a što posljedično znači da je pobijana presuda u potpunosti neosnovana. Čak i da je tvrdnja prvostupanjskog suda točna i da se uistinu radi o postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti, što tužitelj spori, upravno tijelo je dužno donijeti rješenje u roku od 30 dana od podnošenja predstavke, kojom obavještava tužitelja da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti uz uputu o pravnom lijeku, prema kojoj uputi bi tužitelj mogao izjaviti prigovor javnopravnom tijelu. Takvo rješenje – obavijest nikada nije donesena, a posebno nije bilo nikakve upute o pravnom lijeku, već je upravno tijelo faktički odlučilo o pravima i obvezama tužitelja zapisnikom, protiv kojeg mu ne dopušta pravni lijek. Smatra da je upravno tijelo bilo dužno donijeti u određenom roku bilo kakvu odluku uz uputu o pravnom lijeku, kako bi se osobi omogućilo sudjelovanje u postupku i istu odluku pobijati u zakonski određenom roku, što je u konkretnom slučaju u potpunosti izostalo. Slijedom iznijetog, tužitelj smatra kako je dokazao da su upravna tijela počinila niz evidentnih bitnih povreda postupka, da je u pobijanoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno primijenjeno materijalno pravo, radi čega predlaže njegovu žalbu usvojiti, preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tuženika na naknadu troškova upravnog spora, kao i troškova žalbe u visini od 5.959,37 kn.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).
5. Žalba je osnovana.
6. Iz spisa predmeta je vidljivo da je tužitelj podnio Poreznoj upravi S. poziv od 21. travnja 2021. godine radi prisutnosti ovlaštene osobe toga tijela u smislu odredbe članka 26. stavka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 79/13. do 1/21. – dalje u tekstu: Pravilnik) radi utvrđenja manjka robe (hrana i piće) kojoj je istekao rok trajanja i bez mogućnosti povrata. Tužitelj je obaviješten da Porezna uprava neće obaviti očevid, te je nakon toga zapisnikom od 6. kolovoza 2021. godine Porezna uprava utvrdilo stanje iz kojeg proizlazi zaključak da u konkretnom slučaju tužitelj robu nije zbrinuo putem ovlaštene tvrtke za tu vrstu otpada, temeljem čega mu se ne priznaje otpis robe u iznosu od 7.530,73 kn. Na taj zapisnik tužitelj je izjavio prigovor te je porezno tijelo novim zapisnikom od 6. prosinca 2021. godine potvrdilo činjenično stanje i svoj zaključak u vezi otpisa robe, a prigovor protiv tog zapisnika odbacilo prvostupanjskim rješenjem od 17. siječnja 2022. godine, nakon čega je tužitelj podnio žalbu koja je osporenim rješenjem tuženika odbijena kao neosnovana, kao što je to tužitelj i naveo u navodima svoje žalbe, te Sud ocjenjuje da je činjenično stanje među strankama nesporno.
7. Kao sporno pitanje među strankama se pojavilo da li je protiv zapisnika od 6. prosinca 2021. godine tužitelju trebalo omogućiti izjavljivanje prigovora, obzirom da je isti odbačen kao nedopušten.
8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako ocjenjuje da se zapisnikom o očevidu radi utvrđenja činjenica u smislu članka 26. stavka 4. Pravilnika ne odlučuje o nikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu poreznog obveznika. Taj akt poreznog tijela, u formalnom i sadržajnom smislu ne može se podvesti pod samostalnu pojedinačnu odluku ili postupanje javnopravnog tijela kojima bi se odlučilo, odnosno kojim bi bilo povrijeđeno neko pravo, obveza ili pravni interes stranke. Sud je također mišljenja da se u konkretnom slučaju u biti radi o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti na temelju poreznog akta, što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u točki 17. obrazloženja presude te da nije riječ niti o šutnji uprave zbog neodlučivanja o tužiteljevu prigovoru, koji kao pravni lijek može biti korišten i zbog nepokretanja postupka po službenoj dužnosti (članak 42. stavak 4. ZUP-a).
9. Ovaj Sud, međutim, nije prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju.
10. Naime, zapisnikom o obavljenom očevidu u poslovnu dokumentaciju temeljem prigovora poreznog obveznika koji je sačinila Porezna uprava Područnog ureda S., klasa: 471-01/21-02/178, urbroj: 513-07-17-21-5 od 6. prosinca 2021. godine, porezno tijelo je izašlo iz okvira utvrđivanja činjenica u smislu odredbi članka 26. stavka 4. Pravilnika te zaključilo kako se ne može utvrditi da je roba iz zahtjeva stvarno bila bačena, budući ne postoji izjava tvrtke da je preuzela robu iz zahtjeva, te se shodno utvrđenom poreznom obvezniku ne može priznati pravo na neoporezivi otpis spomenute robe. Na taj način porezno tijelo je već u zapisniku odlučilo u smislu odredbe članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka, te je navedeni zapisnik u stvari zadobio formu rješenja kojim se odlučilo o kakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, kao što je to naprijed navedeno. S obzirom da je navedenim zapisnikom odlučeno o pravu stranke, to joj je u smislu odredbe članka 12. Zakona o općem upravnom postupku trebalo biti priznato pravo na pravni lijek, što su upravna tijela propustila učiniti, a prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava potvrdio takvo postupanje tuženika.
11. Temeljem iznijetog ovaj Sud je prihvatio žalbene navode tuženika te poništio prvostupanjsku presudu kao i osporeno rješenje tuženika primjenom odredbe članka 74. stavak 2. i članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom da je postupanjem upravnih tijela i prvostupanjskog suda tužitelju uskraćeno pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske, radi čega je riješeno kao u točci I. i II. izreke ove presude.
12. Odluka o troškovima upravnog spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. Zakona o upravnim sporovima te kako je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu, to su mu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku primjenom Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), a odnose se na sastav tužbe u iznosu od 415,00 eura, zastupanje na ročištu od 27. listopada 2022. godine u iznosu od 415,00 eura te sastav žalbe u iznosu od 778,13 eura, što čini ukupan iznos od 1.608,13 eura/12.116,53 kn.
U Zagrebu 16. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Lidija Rostaš, v.r.
