Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-269/2020-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz D., J. R. 20, OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda D. K. i I. B. iz S., protiv tuženika O. banka d.d. S., D. rata 61, OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva V.&P. iz Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 2. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 16. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. banka H. d.d., OIB: isplatiti tužitelju M. M., OIB:, temeljem preplate po osnovi ništetne valutne klauzule CHF iznos od 2.207,04 eura /16.628,97 kuna[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući iste:

Na iznos od 3,84 eur odnosno 28,97 kn od 10.3.2009 do isplate Na iznos od 0,91 eur odnosno 6,82 kn od 10.2.2010 do isplate Na iznos od 0,25 eur odnosno 1,92

kn od 10.3.2010 do isplate

Na iznos od 2,87 eur odnosno 21,59 kn od 10.4.2010 do isplate Na iznos od 6,62 eur odnosno 49,88 kn od 10.5.2010 do isplate Na iznos od 9,97 eur odnosno 75,10 kn od 10.6.2010 do isplate Na iznos od 16,39 eur odnosno 123,46 kn od 10.7.2010 do isplate Na iznos od 10,11 eur odnosno 76,17 kn od 10.8.2010 do isplate Na iznos od 26,05 eur odnosno 196,31 kn od 10.9.2010 do isplate Na iznos od 17,69 eur odnosno 133,27 kn od 10.10.201 do isplate Na iznos od 19,31 eur odnosno 145,47 kn od 10.11.201 do isplate Na iznos od 26,24 eur odnosno 197,74 kn od 10.12.201 do isplate Na iznos od 35,42 eur odnosno 266,84 kn od 10.1.2011 do isplate Na iznos od 25,01 eur odnosno 188,45 kn od 10.2.2011 do isplate Na iznos od 28,20 eur odnosno 212,49 kn od 10.3.2011 do isplate Na iznos od 23,69 eur odnosno 178,48 kn od 10.4.2011 do isplate Na iznos od 33,90 eur odnosno 255,42 kn od 10.5.2011 do isplate Na iznos od 40,90 eur odnosno 308,14 kn od 10.6.2011 do isplate Na iznos od 44,07 eur odnosno 332,07 kn od 10.7.2011 do isplate Na iznos od 79,36 eur odnosno 597,95 kn od 10.8.2011 do isplate Na iznos od 45,89 eur odnosno 345,77 kn od 10.9.2011 do isplate Na iznos od 40,90 eur odnosno 308,14 kn od 10.10.201 do isplate Na iznos od 42,13 eur odnosno 317,41 kn od 10.11.201 do isplate Na iznos od 41,67 eur odnosno 313,98 kn od 10.12.201 do isplate Na iznos od 46,03 eur odnosno 346,81 kn od 10.1.2012 do isplate Na iznos od 49,07 eur odnosno 369,74 kn od 10.2.2012 do isplate Na iznos od 50,01 eur odnosno 376,82 kn od 10.3.2012 do isplate Na iznos od 47,80 eur odnosno 360,14 kn od 10.4.2012 do isplate Na iznos od 48,98 eur odnosno 369,04 kn od 10.5.2012 do isplate Na iznos od 50,20 eur odnosno 378,22 kn od 10.6.2012 do isplate Na iznos od 48,37 eur odnosno 364,47 kn od 10.7.2012 do isplate Na iznos od 48,20 eur odnosno 363,17 kn od 10.8.2012 do isplate Na iznos od 44,76 eur odnosno 337,26 kn od 10.9.2012 do isplate Na iznos od 45,94 eur odnosno 346,10 kn od 10.10.201 do isplate Na iznos od 48,49 eur odnosno 365,36 kn od 10.11.201 do isplate Na iznos od 47,68 eur odnosno 359,24 kn od 10.12.201 do isplate Na iznos od 48,85 eur odnosno 368,09 kn od 10.1.2013 do isplate Na iznos od 45,52 eur odnosno 342,96 kn od 10.2.2013 do isplate Na iznos od 915,75 eur odnosno 6.899,71 kn od 5.3.2013

do isplate

II. Nalaže se tuženiku O. banka H. d.d., OIB: isplatiti tužitelju M. M., OIB: parnični trošak u iznosu od 1.954,05 eura/14.722,78 kuna[1] , sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. prosinca 2020., podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 18. studenog 2004. (list 8 spisa). Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 2. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 27. siječnja 2023. (list 96 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 18. studenog 2004. (list 8 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 25.000,00 CHF. U članku 2. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 120 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 16.628,97 kuna. To je prikazano u koloni broj 14 u pismenom nalazu vještaka na strani 3-5 nalaza (list 73-75 spisa).

4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 18. studenog 2004., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 2. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Na okolnosti zaključenja ugovora, saslušan je tužitelj kao stranka, te je isti potvrdio da mu službenici banke nisu pojasnili odredbu ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu, niti ga upozorili na eventualne opasnosti koje mogu uslijediti zbog promjene tečaja. Tužitelj je po struci konobar, te nema potrebna znanja da bi mogao sam shvatiti sve pojedinosti valutne klauzule.

6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom I. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.

8. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužitelj podnio tužbu 4. prosinca 2020. vidljivo je da nije došlo do zastare njegove tražbine.

9. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 27.1.2023. (list 96 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani zahtjev tužitelja. Sud nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike, budući da je tražbina tuženika na ime negativnih razlika tečaja u zastari, imajući u vidu dospijeće iste. Osim toga, tuženika kao trgovca ne štite odredbe o zaštiti potrošača, koje štite tužitelja.

10. Iz predmetnog ugovora o kreditu je vidljivo da je tužitelj podigao kredit radi adaptacije kuće. U svom iskazu tužitelj je naveo da u vrijeme zaključenja ugovora nije bio vlasnik OPG-a. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača. Tuženik ovu svoju tvrdnju nije dokazao u tijeku postupka, a teret dokaza je na njemu.

11. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 1.9.2021., 11.1.2022., i 27.1.2023., zastupanja na ročištima od 29.11.2021. i 2.2.2023., sve po 199,08 eura/1.500,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude 99,54 eura/750,00 kuna, što sve zajedno sa PDV-om iznosi 1617,56 eura. Tužitelj je imao i troškove pristojbe na tužbu i presudu 137,41 eura/1.035,28 kuna i troškove financijskog vještačenja od 199,08 eura. Stoga ukupni parnični troškovi tužitelja 1.954,05 eura/14.722,78 kuna.

Kutina, 16. ožujka 2023.

S u d a c

D. S.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Z. D. K. i I. B., S., S. i A. R. 15

2. O.. društvo V. i P., Z., P. G. D. 30