Poslovni broj: 32 UsI-1146/2022-9

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja S. Š., OIB…., iz P. S., kojeg zastupa Ž. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. & R. d.o.o. u Đ., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB…., Z., radi prava na invalidsku mirovinu, 16. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/22-03/03915848442, ur. broj: 341-99-06/2-22-1601 od 22. ožujka 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužbu je podnio tužitelj S. Š., kao nasljednik iza pokojne osiguranice N. Š. umrle 12. listopada 2020., na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. Š. iz Đ. poslovni broj O-431/2021, UPP-OS-60/2021-10 od 13. travnja 2021.

2. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II 141-02/22-03/03915848442, ur. broj: 341-99-06/2-22-1601 od 22. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u K., klasa: UP/I 141-02/22-03/03915848442, ur. broj: 341-08-06/2-22-774 od 7. veljače 2022., kojim je pokojnom osiguraniku N. Š., kod koje je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti 100% s danom 1. veljače 2019., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 1. veljače 2019. te je utvrđen iznos mirovine. Nadalje je utvrđeno da joj isplata mirovine pripada od 1. siječnja 2020., kao od prvog idućeg dana „od dana prestanka radnog odnosa“, do dana smrti 12. listopada 2020.

3. Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da rješenje nije obrazloženo. Navodi da nije jasno na temelju čega je utvrđeno da je pokojnoj osiguranici dan prestanka radnog odnosa u SR Njemačkoj bio 31. prosinca 2019., jer je osiguranica od 2019. bila u mirovini te nije bila u radnom odnosu, a niti su mu isprave na koje se poziva tuženik dostavljene na uvid. Navodi da je iz iskaznice za umirovljenika - pokojnu osiguranicu, izdanu od strane tijela njemačkog mirovinskog osiguranja, razdvidno da je ista izdana 1. veljače 2019. te da iz navedenog proizlazi da je osiguranica od tog dana bila u mirovini. Smatra da je izreka rješenja proturiječna obrazloženju te navodi da ZOMO ne poznaje termin „izjednačeno razdoblje“. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev pri čemu je ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja.

Tuženik je tijekom spora pojasnio pokojni osiguranik nije imao pravo na isplatu mirovine za vrijeme trajanja obveznog osiguranja u SR Njemačkoj (od 1. veljače 2019. do 31. prosinca 2019.) na temelju odredaba članka 59. (posebice stavka 8.) i članka 99. ZOMO, iz kojih proizlazi da se invalidska mirovina radi potpunog gubitka radne sposobnosti ne može isplaćivati za vrijeme trajanja obveznog osiguranja. Pojasnio je da termin "izjednačeno razdoblje" pojašnjava da se radi o razdobljima kojima u Njemačkoj nisu uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, te to razdoblje ne predstavlja prepreku za isplatu mirovine. U pogledu razdoblja od 1. veljače 2019. do 31. prosinca 2019., obrazložio je da su za isto razdoblje uplaćeni doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje u SR Njemačkoj.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Odredbom članka 59. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, dalje ZOMO) propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Odredbom članka 59. stavka 2. ZOMO propisano je da osiguraniku kod kojega je na temelju nalaza i mišljenja mjesno nadležne područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, odnosno nalaza i mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu prema članku 56. ovoga Zakona, a koji je u radnom odnosu ili obavlja djelatnost na temelju koje je obvezno osiguran, Zavod donosi rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu na osnovi utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će se rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

Odredbom članka 59. stavka 8. ZOMO propisano je da osiguraniku kojemu je rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona, a koji nije primao naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana od dana do kojega je nakon utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti ostvario plaću.

Odredbom članka 99. stavka 1. ZOMO propisano je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine obustavlja.

9. Iz obrazloženja osporavanih rješenja i spisa tuženika proizlazi da je osiguranica zahtjev podnijela 8. prosinca 2018. i da je tijekom postupka utvrđeno da je kod iste nastao potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti 100% s danom 1. veljače 2019.

Tijekom upravnog postupka je na temelju isprava dobivenih od nadležnog tijela mirovinskog osiguranja SR Njemačke utvrđeno da je osiguranici rješenjem njemačkog nositelja osiguranja od 6. prosinca 2019. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. veljače 2019. Na temelju međudržavne tiskanice E 205 DE od 16. travnja 2021. utvrđeno da se osiguranica nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj od 15. listopada 1992. do 31. prosinca 2019. te radi navedenog ne postoji pravo na isplatu mirovine od 1. veljače 2019. (kao od dana stjecanja prava na mirovinu) do 31. prosinca 2019. (posljednjeg dana kada je osiguranica bila u obveznom osiguranju SR Njemačke.

Obrazloženo je da je prema odredbi članka 59. ZOMO potrebno razlikovati datum stjecanja prava na invalidsku mirovinu, koji može biti različit od stjecanja prava na isplatu te invalidske mirovine te da mirovina ne može biti isplaćivana za vrijeme kada je osiguranik u obveznom osiguranju, već pravo na isplatu mirovine postoji tek od dana prestanka obveznog osiguranja. Nadalje je obrazloženo da je razdoblje od 1. siječnja 2020. do 11. listopada 2020. (dan smrti) u tiskanici E 205 DE označeno kao „izjednačeno razdoblje“ koje se ne smatra obveznim osiguranjem, te da za navedeno razdoblje postoji pravo na isplatu.

Konačno, tuženik se očitovao i o žalbenim navodima tužitelja da mu tiskanica E 205 DE nikad nije dostavljena, na način da je tužitelj imao pravo razgledati spis predmeta na temelju odredbe članka 84. Zakona o općem upravnom postupku.

10. Stav tuženika je osnovan.

11. Iz isprave Rješenja o mirovini nadležnog tijela SR Njemačke od 6. prosinca 2019. proizlazi da je istim, povodom zahtjeva N. Š. od 8. prosinca 2018., istoj priznato pravo na invalidsku mirovinu radi potpune invalidnosti, počevši od 1. veljače 2019. do najkasnije 31. srpnja 2021. (a što potvrđuje i iskaznica umirovljenika koju je tužitelj dostavio u spis). Istim rješenjem odlučeno je da će joj za razdoblje od 1. siječnja 2019. pa nadalje biti isplaćivani mjesečni iznosu od 120,34 Eur. No istim rješenjem je osiguranici za razdoblje od 1. veljače 2019. do 31. prosinca 2019. (ovdje sporno razdoblje) utvrđen iznos od 1.085,37 Eur, za koji je utvrđeno da joj neće biti isplaćen, jer je prethodno potrebno utvrditi koji dio navedenog iznosa je potrebno uplatiti trećim osobama (zdravstvenom osiguranju, zavodu za zapošljavanje, poslodavcu, nositeljima osiguranja u inozemstvu).

Konačno, sud je utvrdio da iz međudržavne tiskanice E 205 DE od 16. travnja 2021. proizlazi da se osiguranica nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj od 15. listopada 1992. do 31. prosinca 2019., a slijedom čega sud utvrđuje pravilnim stav tuženika da radi navedenog ne postoji pravo na isplatu mirovine od 1. veljače 2019. (kao od dana stjecanja prava na mirovinu) do 31. prosinca 2019. (posljednjeg dana kada je osiguranica bila u obveznom osiguranju SR Njemačke).

12. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, da je tuženik pravilno proveo upravni postupak, potpuno i i pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo, radi čega je sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Podredno, ističe se da sud navode tužitelja vezane za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 12. listopada 2020., za koje je priznato pravo na isplatu invalidske mirovine u RH, nije posebno analizirao, jer priznato pravo nije bilo sporno u ovom sporu. Uz navedeno se ističe da je tuženik obrazložio da je "izjednačeno razdoblje" razdobljima kojima u Njemačkoj nisu uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, te to razdoblje ne predstavlja prepreku za isplatu mirovine.

14. Konačno, ističe se tužitelju da je tužitelj tijekom upravnog postupka (članak 84. ZUP-a) i tijekom ovog spora (članak 53. ZUS-a) mogao izvršiti uvid u spis predmeta i priležeće isprave, što nije učinio.

15. Budući da je sud tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim, tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora na temelju odredbe čl. 79. ZUS-s.

U Zagrebu, 16. ožujka 2023.

Sudac:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).