Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 3 P-308/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Tini Grgas, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., protiv tuženice

O. R., R.,

U. X. 61, OIB:, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., D. s. 3, radi ispravka upisa prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, nakon glavne i javne

rasprave održane i

zaključene 15. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika L. V. iz Z. i zamjenice punomoćnice tuženice D. B.-S., odvjetnice

u Z., na ročištu za objavu odluke od 15. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Ispravlja se upis prava suvlasništva proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. na k.č. 696, šuma i pašnjak ukupne površine 60.664 m2, upisana u zk.ul 6628 k.o. R. na ime tuženice O. R., OIB:. za 60194/60664 dijela te se nalaže O. sudu u Z., Z. odjelu, da na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, na

istoj nekretnini provede upis prava suvlasništva u korist R. H., OIB: za 60194/60664 dijela, uz istovremeno brisanje upisanog suvlasništva u korist O. R. u istom udjelu, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 EUR[1] /3.000,00 HRK sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. ožujka 2023. kao dana presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

1 Konverzija tražbine u valutu EUR izvršena je sukladno točki II. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj koju je Vlada RH donijela 21.07.2022. ("Narodne novine" broj: 85/2022) po fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK 2 Dvojno iskazivanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti u sudskim aktima izvršeno je na temelju odredbi čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22)

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 22. prosinca 2021. u bitnom navodi da je na nekretnini oznake k.č. 696 k. o. R., u naravi šuma i pašnjak,

ukupne površine 60.664 m² (dalje: predmetna nekretnina) u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. upisano suvlasništvo tuženice za 60194/60664

dijela, a da je u preostalom dijelu upisano suvlasništvo više fizičkih osoba. Rješenjem O. suda u Z. posl. br. Z-23099/2021 donesenim na raspravi u ispravom

postupku za k.o. R. održanoj 26. kolovoza 2021. da je odbijen kao neosnovan njen prigovor u odnosu na predmetnu nekretninu zaprimljen kod istog suda pod posl. br. Z-1625/18 od 19. siječnja 2018.

Predmetna nekretnina da predstavlja dio k. č. 78/329 stare izmjere k. o. R., koja je imala ukupnu površinu od 501.486 m2 i bila upisana u zk. ul. 1599

sad nevažeće zemljišne knjige. Na toj je nekretnini tuženica da je ishodila nezakoniti upis svog prava vlasništva na temelju rješenja navedenog suda posl. broj Z-12841/06 i to temeljem odredbe čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) te potvrde nadležnog tijela da se ista nekretnina nalazila u građevinskoj zoni na dan 23. srpnja 1991. tj. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91). Tako da nije sporno da se predmetna k. č. 78/329 stare izmjere na dan stupanja na snagu ZID Zakona o šumama (NN 41/90: dalje ZŠ) 16. listopada 1990. prema tada važećem prostornom planu nalazila u građevinskom području. Navedena čestica da je formirana 1987. parcelacijom od matične k. č. 78/1 k. o. R. stare izmjere te da je pod svojim matičnim brojem obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. zbog čega da je imala status šume/šumskog zemljišta prema odredbama tadašnjeg ZŠ (NN 54/83, 32/87, 47/89, 41/90).

Međutim, na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva koje su u vrijeme stupanja na snagu ZID ZŠ (NN 41/90) bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima da je izvršena je pretvorba društvenog vlasništva i stjecanje prava vlasništva u korist R. H. temeljem odredbe članka 6.

tog Zakona. Činjenica da je ista nekretnina na osnovi prostornog plana koji je vrijedio u to vrijeme bila predviđena za gradnju nije od utjecaja na takav vlasnički status kad u smislu članka 17. tadašnjeg ZŠ nije bio proveden postupak izdvajanja tog zemljišta iz šumsko-gospodarske osnove R. H.. Stupanje na snagu prostornog

plana kojim se neka šuma/šumsko zemljište predviđa za gradnju samo je pretpostavka za vođenje postupka izdvajanja. Tek na temelju pravomoćnog upravnog akta o izdvajanju nekretnine iz šumsko-gospodarske osnove ista postaje građevinsko zemljište ali u odnosu na spornu nekretninu taj postupak da nije vođen. Slijedom svega navedenog, tuženica da predmetnu nekretninu nije mogla steći na temelju propisa kojima je reguliran pravni status neizgrađenih građevinskih zemljište bivšeg društvenog vlasništva. Ovu nekretninu da nije mogla preuzeti niti kao pravna sljednica bivše O. Z. jer je tužiteljica po samom zakonu još 1990. stekla pravo vlasništva iste zbog čega da je neosnovano odbijen njen prigovor u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Zbog navedenog, predlaže sudu donošenje presude kojim će se takav upis prava suvlasništva predmetne nekretnine proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. na ime tuženice sada ispraviti u korist tužiteljice uz obvezu naknade joj troškova parničnog postupka.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvotno ističe da je predmetna tužba podnesena po proteku prekluzivnog roka od 30 dana iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama zbog čega predlaže odbaci istu kao zakašnjelu. Ovo iz razloga jer da je tužiteljica u parnicu upućena rješenjima O. suda u Z. sadržanim u raspravnom zapisniku u predmetu Z-

23099/2021 od 26. kolovoza 2021. kojeg je na samom ročištu neposredno zaprimo zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Zadru, stoga da rok od 30 dana počinje teći donošenjem rješenja.

Tužbeni zahtjev u odnosu na k.č. 696 k.o. R. da se temelji isključivo na Potvrdi o uključenosti katastarske čestice u šumsko gospodarski plan izdanoj od H. š d.o.o. od dana 25. siječnja 2018. u kojoj se izričito navodi da stara čestica 78/329 nije bila obuhvaćena programom gospodarenja šuma. Međutim, izdavatelj potvrde u istoj da samo nagađa o tome kako je stara k.č. 78/329 nastala cijepanjem iz obuhvaćene čestice 78/1 za što izdavatelj nije ovlašten jer evidenciju o ovoj činjenici vode druga nadležna tijela. Tako da iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z. (dalje: uvjerenje katastra) proizlazi da je stara katastarska čestica 78/329 nastala cijepanjem od stare k.č. 78/1 još 1987. zbog čega je nejasno kako tužiteljica zaključuje da je stara k.č. 78/329 bila u području obuhvaćenim programom gospodarenja šuma i šumskim zemljištem na dan 16. listopada 1990., kada ista u tom programu nije navedena, premda je formirana više od 3 godine prije tog dana. Za ovaj postupak da je irelevantna činjenica da je stara k.č. 78/329 nastala parcelacijom od matične k.č. 78/1 stare izmjere te da je promašena teza tužiteljice da bi sporna nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem. Također, Zakon o šumama da može predstavljati osnovu za stjecanje vlasništva, ali ne i suvlasništva jer da je cilj istog dodijeliti tužiteljici u vlasništvo nekretnine o kojim skrbi i koje su u njezinom posjedu što ovdje nije slučaj jer je stara čestica 78/329 u k.o. R. prije provođenja nove izmjere bile upisane na tuženu. Štoviše, iz povijesti posjeda kojeg je priložila sama tužiteljica da je vidljivo da je 1987. kao posjednik predmetne nekretnine prednica tuženice O. Z. koju je istu stekla Odlukom komisije V. R.

H. za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županije od 1. srpnja 1996. i temeljem koje je 2006. izvršen i upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Slijedom navedenog, predlaže odbaciti, a podredno predmetnu tužbu te naložiti tužiteljici naknadu tuženici troškova postupka.

3. U daljnjem tijeku postupka, stranke su ostale kod prednjih navoda s tim da su se na pripremnom ročištu suglasile da se kao vrijednost predmeta spora označi iznos od 50.000,00 kuna, a ne iznos od 150.000,00 kuna kojeg je tužiteljica prvotno naznačila u tužbi. Postupajući u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) ovaj sud je raspravnim rješenjem s navedenog ročišta vrijednost predmeta spora odredio upravo u iznosu od 50.000,00 kuna.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem svih isprava podnesenih u spis od strane tužiteljice uz predmetnu tužbu i to; povijesnog/arhivskog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (stranice spisa 5.-92.), elektronskog zk. izvatka za predmetnu nekretninu od 06.09.2021. (str. spisa 93.-97.), elektronskog povijesnog pregleda izvatka Državne geodetske uprave za predmetnu nekretninu (str. spisa 97.-103.),zapisnika O. suda u Z. u predmetu posl. broj Z-23099/2021 od 26. kolovoza 2021. (str. spisa 104.-105.), popisnog lista DGU, Područnog ureda za katastar Zadar broj: 5740 k.o. Ražanac (str. spisa 106.-107.), uvjerenja Upravnog odijela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Z. županije, od 22. siječnja 2018., (str. spisa 108.), potvrde H.

š d.o.o., Uprave šuma P. S. od 25. siječnja 2018. s izvodom iz Programa gospodarenja 1982.-1991. (str. spisa 109. do 11. spisa) te uvjerenja DGU,

Područnog ureda za katastar Z. od 26. veljače 2018. (str. spisa 112.-113.).

Također, sud je pregledao i jedinu ispravu dostavljenu u spis od strane tuženice i to: izvod odluku Komisije V. R. H. za rješavanje sporova

o pravima općina, gradova i županija, Klasa: 940-01/95-01/27, Ur.broj: 515-02-95-13 od 1. srpnja 1996. (str. 120. do 136.).

5. S obzirom da su stranke tijekom postupka stranke iznijele sve odlučne činjenice te da na pripremnom ročištu nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to su u dokaznom postupku, a primjenom odredbi čl. 8., čl. 10. st. 1., čl. 220. i čl. 221. ZPP-a izvedeni samo naprijed navedeni materijalni dokazi.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravak zemljišnoknjižnog upisa prava suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. 696 k.o. R., u naravi šuma i pašnjak ukupne površine 60.664 m² koji je u zk. ul. 6628 k.o. R. proveden korist tuženice O. R. za 60194/60664 dijela na temelju rješenja

O. suda u Z. posl br. Z-23099/2021 donesenog na raspravi za ispravak održanoj 26. kolovoza 2021., a kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tužiteljice zaprimljen pod posl. br. Z-1625/18 od 19. siječnja 2018. Dakle, tužiteljica predmetnom tužbom zahtijeva ispravak u zemljišnim knjigama upis takvog nezakonitog prava vlasništva predmetne nekretnine za suvlasnički udjel od 60194/60664 dijela na način da se ista upiše kao suvlasništvo tužiteljice, uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tuženice.

8. Iz činjeničnog supstrata predmetne tužbe kao i same stipulacije postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno je da je riječ o tužbi za ispravak iz čl. 197. u vezi s čl. 194., čl. 195. i čl. 196. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17, dalje: ZZK/96) važećeg u trenutku pokretanja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka koji je prethodio pokretanju ovog parničnog postupka.

8.1. Dakle, protivno navodima tuženice, u konkretnom slučaju nije riječ o tužbi za ispravak iz čl. 205. novog Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19 i 128/22, dalje: ZZK/19) koji je na snazi tek od 6. srpnja 2019. jer je prijelaznim i završnim odredbama istog izričito propisano da rokovi koji teku sukladno ZZK/96 nastavljaju teći u skladu s odredbama toga Zakona i nakon stupanja na snagu

ZZK/19 te da će se postupci započeti do stupanja na snagu ZZK/19, dovršiti prema odredbama ranije važećeg ZZK/96.

8.2. S obzirom da je zemljišnoknjižni postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. koji se vodio pred O. sudom u Z. i u kojem je doneseno

o rješenje o ispravku upisa zk. stanja u odnosu na predmetnu nekretninu u korist tuženice kojeg tužiteljica pobija u ovom parničnom postupku, započet još prije podnošenja njenog prigovora od 19. siječnja 2018., dakle prije stupanja na snagu ZZK/19, to se isti ima dovršiti upravo prema odredbama ranije važećeg ZZK/96 na temelju kojeg je i pokrenut, a osobito u odnosu na rokove koji već teku i nastavljaju teći u skladu s istim i nakon stupanja na snagu novog ZZK-a.

8.3.Tako je odredbom čl. 197. ZZK/96 propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) između ostalih, imaju pravo i osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora te da se na tužbu za ispravak na odgovarajući primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, kao i pravila ovog Zakona o zabilježbi spora.

8.4. Nadalje, odredbom čl. 195. st. 5. i 6. ZZK/96 je određeno da će zemljišnoknjižni sud u raspravi za ispravak uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak, te ako se ista podnese u roku od trideset dana od zaključenja rasprave, da će zemljišnoknjižni sud, kad mu to bude dokazano, zabilježbu prijave ili prigovora zamijeniti zabilježbom spora. Također, odredbom čl. 194. st. 3. ZZK/96 je propisano da se protiv odluke zemljišnoknjižnoga suda donesene na raspravi za ispravak ne može se uložiti žalba, ali da ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom.

8.5. Dakle, iz sadržaja naprijed citiranih zakonskih odredbi za zaključiti je da tužba za ispravak predstavlja jedino pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju osobama koje se smatraju oštećenima u svojim pravima zbog upisa u zemljišnu knjigu provedenih na temelju odluka suda donesenih na raspravi za ispravak jer se protiv istih ne može izjaviti žalba, a kako je to propisano čl. 194. st. 3. ZZK/96.

9. Uvodno, prije same analize rezultata provedenog dokaznog postupka, za istaknuti je da je tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje predmetne tužbe za ispravak iz čl. 197. ZZK/96, a s obzirom da je nadležni zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku koji je prethodio pokretanju ove parnice, rješenjem posl. br. Z- 23099/2021 od 26. kolovoza 2021. donesenim na raspravi za ispravak u cijelosti odbio njen prigovor zaprimljen kod istog 19. siječnja 2018. pod posl. br. Z-1625/2018 u odnosu na upis prava suvlasništva tuženice na predmetnoj nekretnini.

10. Osim toga, tužiteljica se prije podnošenja predmetne tužbe nije morala obratiti tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora iz odredbe čl. 186.a ZPP-a s obzirom da su upravo stavkom 7. iste propisani izuzeci od primjene ovog instituta u slučajevima kad je posebnim zakonom propisan rok za podnošenje tužbe, a koji u konkretnom slučaju predstavlja upravo ZZK/96 kao lex specialis. Tako je odredbom čl. 197. st. 2. u vezi s čl. 129. ZZK/96 propisano da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok za podnošenje brisovne tužbe počinje teći od trenutka provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

11. S obzirom da je rasprava povodom prigovora tužiteljice za ispravak zk. stanja predmetne nekretnine u kojoj je sudjelovao ovlašteni zastupnik tužiteljice i na kojoj je doneseno sporno rješenje o upisu koje se pobija ovim postupkom održana 26. kolovoza 2021. kada je zaprimila pobijano rješenje, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena ovom sudu 22. prosinca 2021. pravovremena. Ovo iz razloga jer je ista podnesena u prekluzivnom roku od tri godine od dana donošenja tj. provedbe rješenja o određivanju pobijanog upisa određenog naprijed citiranim odredbama ZZK/96 kao posebnog propisa, a zbog čega je ista ujedno i dopuštena u smislu odredbe čl. 186.a st. 7. ZPP-a. Kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 205. st. 1. novog ZZK/19 kojom je propisan rok za podnošenje tužbe za ispravak upisa u zemljišnu knjigu od 30 dana od dana zaprimanja rješenja od strane osoba o čijim prijavama ili prigovorima sud nije udovoljio u ispravnom postupku već naprijed citirane odredbe ZZK/96 kojima takav rok nije propisan, tako je prigovor tuženice u tom pravu neosnovan u cijelosti. U konačnici, i sam zemljišnoknjižni sud se pod točkom VI. izreke svog rješenja o određivanju ovdje pobijanog upisa u korist tuženice i upućivanju tužiteljice kao nezadovoljne stranke na pokretanje parnice pred nadležnim sudom radi ostvarivanja prava za koje smatra da su joj povrijeđena istim, pozvao upravo na naprijed citirane odredbe ZZK/96 kao posebnog zakona te na rokove za podnošenje predmetne tužbe propisane istima.

12. Odredbama čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka već u tužbi i odgovoru na tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu, dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke te da ne treba dokazivati činjenice koje su stranke priznale pred sudom u tijeku parnice.

13. Uvidom u isprave iz spisa predmeta utvrđene su sljedeće činjenice važne za donošenje odluke koje nisu sporne između stranaka i to;

- da se prije podnošenja predmetne tužbe pred Općinskim sudom u Zadru, Zk. odjelom (dalje: zemljišnoknjižni sud) vodio postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 6628 k.o. R., u naravi šuma i pašnjak, ukupne površine 60.664 m² u kojem je određen upis iste u zk. ul. 6628 k.o. R. u korist tuženice za suvlasnički udjel od 60194/60664 dijela,

- da je u navedenom ispravnom postupku rješenjem zemljišnoknjižnog suda posl. br. Z-23099/2021 donesenim na raspravi za ispravak od 26. kolovoza 2021., odbijen kao neosnovan prigovor tužiteljice zaprimljen pod posl. br. Z-1625/18 od 19. siječnja 2018. u odnosu na upis prava suvlasništva tuženice na predmetnoj nekretnini,

- da je tužitelja navedenim prigovorom osporila zakonitost i valjanost takvog upisa iz razloga istovjetnih onima sadržanima u predmetnoj tužbi,

- da je zemljišnoknjižni sud prilikom donošenja rješenja o određivanju pobijanog upisa u korist tuženice odlučivao na temelju svih isprava koje su stranke podnijele u spis i u ovom postupku,

- da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. 696, šuma površine 2953 m², pašnjak površine 3806 m², šuma površine 15072 m², šuma površine 2125 m² i pašnjak površine 2453 m², sveukupne površine 60664 m², upisana u zk. ul. 6628 k.o. R. kao suvlasništvo tuženice O. R. za 60194/60664 dijela te da je u preostalom dijelu upisana kao suvlasništvo tamo navedenih fizičkih osoba,

- da je predmetna nekretnina u popisnom listu nadležnog katastarskog tijela broj: 5740 k.o. R. upisana u korist tuženice,

- da se predmetna nekretnina nove izmjere na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja, a kako to proizlazi iz rješenja nadležnog upravnog odjela od 22. siječnja 2018.,

- da predmetna nekretnina oznake k.č. 696 k. o. R. predstavlja dio matične nekretnine oznake k. č. 78/329 stare izmjere k. o. R. koja je imala ukupnu površinu od 501.486 m² te da je ista bila upisana u zk. ul. 1599 sada nevažeće zemljišne knjige za k.o. R.,

- da je na potonjoj matičnoj nekretnini tuženica prethodno ishodila upis svog prava vlasništva na temelju rješenja O. suda u Z. posl. broj Z-12841/06

te da je osnova takvog upisa bila odredba čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i potvrda nadležnog upravnog tijela da se ova nekretnina nalazila u građevinskoj zoni na dan 23. srpnja 1991. tj. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91),

- da se matična nekretnina oznake k. č. 78/329 stare izmjere za k.o. R. na dan stupanja na snagu ZID Zakona o šumama (NN 41/90, dalje ZŠ) 16. listopada 1990. prema tada važećem prostornom planu nalazila u građevinskom području, da je ista formirana 1987. godine te da je ista ranije bila upisana u zk. ul. 921 k.o. R. stare izmjere kao društveno vlasništvo (str. spisa 38) s pravom korištenja zemljišta upisanog u korist O. Z. (str. spisa 47), a kako to jasno proizlazi iz povijesnog zk. izvatka za istu.

14. U postupku je sporno jesu li u konkretnom slučaju postojale zakonske pretpostavke za donošenje i provedbu rješenja zemljišnoknjižnog suda o određivanju pobijanog upisa prava suvlasništva predmetne nekretnine u korist tuženice u ispravnom postupku koji je prethodio pokretanju ovog postupka. Posljedično navedenog, između stranaka je sporno jesu li u navedenom ispravnom postupku bile ispunjene zakonske pretpostavke za upis prava suvlasništva predmetne nekretnine u korist tužiteljice na temelju Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 54/83, 5/84, 31/86, 32/87 i 47/89: dalje: ZŠ), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 41/90, dalje: ZID ZŠ/90) odnosno Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV). Naposljetku, sporna je i činjenica je li predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZID ZŠ/90 predstavljala šumu i šumsko zemljište o kojoj ovisi ocjena valjanosti i pravilnosti pobijanog upisa te odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

15. Prema shvaćanju ovog suda, za ocjenu navedenih okolnosti bitno je utvrditi odlučnu činjenicu je li predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu ZID ZŠ bila upisana u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo i je li kao takva bila obuhvaćena odgovarajućim Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu R. H. važećim u trenutku stupanja na

snagu ZID ZŠ/90. S obzirom da upravo 16. listopada 1990. predstavlja datum odlučan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, to u ovom postupku nije bitno utvrđenje sadašnje kulture predmetne nekretnine kako one upisane u zemljišnim knjigama, tako i onu stvarne jer su mjerodavni isključivo status i stanje iste na dan stupanja na snagu ovog Zakona.

16. Prije svega, odredbom čl. 18. ZŠ-a koji je izmijenjen na temelju odredbe čl. 6. ZID ZŠ-a koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. izričito je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju R. H. u državnome vlasništvu

R. H., osim ako nisu u privatnome vlasništvu. Ovom odredbom je izvršena pretvorba društvenog vlasništva i stjecanje prava vlasništva u korist R. H. na svim nekretninama bivšeg društvenog vlasništva koje su u

vrijeme stupanja na snagu ovog zakona bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima važećim na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a.

17. Tako je V. sud R. H. u odluci posl. br. Rev-450/11 od

11. siječnja 2012. (kao i Rev-698/10) izrazio shvaćanje da su stupanjem na snagu

ZID ZŠ-a od 16. listopada 1990., sve šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, bez obzira jesu li se nalazile u zoni građevinskog zemljišta ili izvan njega, temeljem samog zakona, dakle ex lege, postale vlasništvo R. H..

Slijedom navedenog, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od utjecaja činjenica da se predmetna nekretnina na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991.

(kao i 1. siječnja 1993.) nalazila unutar građevinskog područja, a koju tuženica ističe kao pravno relevantnu i na temelju koje je nadležni zk. sud u prethodno provedenom ispravnom postupku između ostalog odredio pobijani upis u korist tuženice. S obzirom da V. sud R. H. kao najviši sud u R. H.

osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, to je pravno shvaćanje istog izraženo u naprijed navedenoj odluci obvezujuće i za ovaj sud, tim više što je primjenjivo u konkretnom slučaju. Zbog navedenog, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravno utemeljene navode tužiteljice da za donošenje odluke o predmetu spora nije odlučna okolnost je li predmetna nekretnina prostornim planom predviđena za gradnju odnosno njen status na dan stupanja na snagu ZŠ-a, ZID ZŠ- a, Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91) i Zakon o izmjenama o dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (NN 16/90 , 53/90 i 44/92) jer se istima ne može mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, tim više što takva promjena prema važećim odredbama ZŠ-a nije niti predviđena kao temelj za promjenu.

18. Slijedom navedenog, jedino što je u ovom postupku mjerodavno za ocjenu valjanosti pobijanog upisa prava suvlasništva predmetne nekretnine u korist tuženice je isključivo činjenica je li ista na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu ZID ZŠ/90 bila upisana u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo i je li kao takva bila obuhvaćena odgovarajućim Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu R. H. važećim u trenutku njegovog stupanja na

snagu.

19. Osnovanost prednjih navoda tužiteljice proizlazi iz svih isprava dostavljenih uz predmetu tužbu na kojima temelji tužbeni zahtjev. Tako iz popisnog lista nadležnog katastarskog tijela te povijesnog izvatka za zk. ul. 1599 stare zemljišne knjige za k.o R. jasno proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja dio k. č. 78/329 stare izmjere k. o. R. koja je imala ukupnu površinu od 501.486 m2, da je ista bila upisana u zk. ul. 1599 sad nevažeće zemljišne knjige za k.o. R. te da je tuženica na istoj ishodila upis svog prava suvlasništva na temelju rješenja O. s. u Z. posl. broj Z-12841/06 i to temeljem potvrde nadležnog tijela da se ista nekretnina nalazila u građevinskoj zoni na dan 23. srpnja 1991.tj. dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91) te odredbe čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

20. Naime, odredbom čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisane su pretpostavke za upis prava vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskoga zemljišta odnosno upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu. Tako je stavkom 2. ove odredbe propisano da će zemljišnoknjižni sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenoga vlasništva i prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja te da će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi. Međutim, stavkom 6. ove odredbe propisano je da tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, da navedeno treba dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

21. S obzirom da iz uvjerenja nadležnog upravnog tijela od 22. siječnja 2018., potvrde H. šuma d.o.o. od 25. siječnja 2018. s izvodom iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. (dalje: Program gospodarenja) i uvjerenja nadležnog katastarskog ureda od 26. veljače 2018. dostavljenih uz tužbu jasno proizlazi da je nekretnina oznake čest. zem. 78/329 stare izmjere k.o. R. od dijela koje je nastala predmetna čest. zem. 696 k.o R. nove izmjere, formirana 1987.

parcelacijom od matične čest. zem. 78/1 k.o. R. stare izmjere te da je potonja nekretnina na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a bila obuhvaćena navedenim Programom gospodarenja važećeg u trenutku stupanja na snagu ovog ZID ZŠ-a, to je ova nekretnina prema odredbi čl. 6. u vezi s čl. 17. istog istog imala status šume/šumskog zemljišta prema, a tim više što iz povijesnog izvatka za čest. zem. 78/329 k.o. R. jasno proizlazi da je ista bila upisana kao društveno vlasništvo.

22. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud ocjenjuje kao osnovane navode tužiteljice da je na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva koje su u vrijeme stupanja na snagu ZID ZŠ bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima izvršena pretvorba društvenog vlasništva i stjecanje prava vlasništva u korist R. H. temeljem odredbe članka 6. tog Zakona.

Činjenica da je ista nekretnina na osnovi prostornog plana koji je vrijedio u to vrijeme bila predviđena za gradnju, također nije od utjecaja na takav vlasnički status jer tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi za predmetnu nekretninu bio proveden postupak izdvajanja tog zemljišta iz šumsko-gospodarske osnove R. Hrvatske prema odredbi čl.17. ZID ZŠ-a dok je stupanje na snagu prostornog plana kojim se neka šuma ili šumsko zemljište predviđa za gradnju samo pretpostavka za vođenje postupka izdvajanja. Ovo iz razloga jer tek na temelju pravomoćnog upravnog akta o izdvajanju nekretnine iz šumsko-gospodarske osnove ista postaje građevinsko zemljište dok iz isprava iz spisa predmeta ne proizlazi da bi takav postupak bio proveden u odnosu na predmetnu nekretninu.

23. Također, odredbom čl. 51. prijelaznih i završnih odredbi ZID ZŠ-a bilo je propisano da će se i nakon njegovog stupanja na snagu i dalje primjenjivati već postojeće šumskogospodarstvene osnove i programi za gospodarenje šumama šumskokrških područja doneseni po ranijim odredbama čl. 24. i čl. 25. dotadašnjeg ZŠ-a iz čega se zaključuje da je predmetni Program donesen u studenom 1982. na rok od deset godina bio važeći i na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu ZID ZŠ. Kako je predmetna nekretnina nastala tek u postupku nove izmjere za k.o. R. tj. nakon donošenja predmetnog Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima i to parcelacijom od čest. zem. 78/329 stare izmjere k.o. Ražanac, a ova pak od čest. zem. 78/1 k.o. R. koja je ranije predstavljala šumu i šumsko zemljište i koja je kao takva bila obuhvaćena navedenim Programom, tako je i predmetna nekretnina, upravo kao dio navedene matične nekretnine, bila uvrštena u navedeni Program te se stoga smatra šumom i šumskim zemljištem koja se na dan 16. listopada 1990. nalazila u šumskogospodarskoj osnovi i koja predstavlja isključivo vlasništvo tužiteljice kojeg je stekla temeljem samog zakona i to odredbe čl. 6. ZID ZŠ-a. Ovo posebice i iz razloga jer tuženica tijekom postupka nije podnijela u spis odgovarajuće isprave kojima bi pobila prednje navode i dokaze tužiteljice ili dokazala da bi sporna čestica, odnosno matična nekretnina od koje je ista formirana, bila ikada izdvojena iz šumskogospodarskog područja u koje prema odredbama čl. 14. st . 2. tada važećeg ZŠ-a spadaju šume i šumska zemljišta navedena u Popisu šuma i šumskih zemljišta koji je objavljen uz ovaj Zakon i koji je njegov sastavni dio, a koji postupak izdvajanja je bio propisan odredbom čl. 17. istog. Naime, iz točke II. Popisa šuma i šumskog zemljišta na području krša koji je prilog i sastavni dio navedenog zakona, jasno proizlazi da su u državnom vlasništvu one šume i šumska zemljišta kojima gospodari Poduzeće za šume i na području R. pa se citirane odredbe s obzirom na sve naprijed navedeno, imaju primijeniti i u ovom slučaju. Također, uvidom u povijesni izvadak za matične nekretnine vidljivo je da su iste još prije stupanja na snagu mjerodavnog ZID ZŠ-a predstavljale društveno vlasništvo dok tuženica tijekom postupka ni na koji način nije pobila navode i isprave tužiteljice kojima dokazuje da iste u trenutku njegovog stupanja na snagu ne bi predstavljale šumu i šumsko zemljište.

24. U odnosu na navode tuženice da bi matičnu nekretninu oznake čest. zem.78/329 stare izmjere k.o. R. od koje je nastala predmetna nekretnina stekla odlukom K. V. R. H. za rješavanje sporova o pravima

općina, gradova i županija. od 1. srpnja 1996., dakle, tek nakon donošenja ZŠ/90 kada je ista temeljem samog zakona postala vlasništvo tužiteljice, ističe se da ova odluka nipošto ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste u korist tuženice. Naime, ova odluka prema ocjeni ovog suda predstavlja podzakonski, a ne zakonski akt te nije od pravne važnosti za konačno rješenje spora,

tim više što je predmetna nekretnina ex lege, donošenjem ZŠ/90, postala vlasništvo tužiteljice pa komisija V. R. H. nije niti bila ovlaštena na donošenje

iste. O. toga, ova odluka je donesena 1. srpnja 1996. na temelju Poslovnika o radu K. V. R. H. za rješavanje sporova o pravima općina,

gradova i županija iz 1995., dok je ZID ZŠ donesen 1990. pa je za zaključiti da predmetna nekretnina u trenutku njenog donošenja nije predstavljala neraspoređenu imovinu bivše općine, već da je bila vlasništvo tužiteljice.

25. Također, neutemeljeni su navodi tuženice da tužiteljica u ovom postupku ne bi mogla zahtijevati upis svog prava suvlasništva, već isključivo prava vlasništva na predmetnoj nekretnini jer takvo ograničenje nije propisao niti odredbama ZV-a niti drugim prisilnim propisima.

26. Dakle, iz svih isprava iz spisa predmeta proizlazi da tuženica nije mogla steći pravo suvlasništva predmetne nekretnine na temelju propisa kojima je reguliran pravni status neizgrađenih građevinskih zemljište bivšeg društvenog vlasništva. Isto tako, tuženica predmetnu nekretninu nije mogla preuzeti kao pravna sljednica bivše O. Z. jer je tužiteljica po samom zakonu i to čl. 6. ZID ZŠ, dakle ex lege, još 1990. stekla pravo vlasništva iste. Zbog navedenog, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., neosnovano je odbijen prigovor tužiteljice na upis prava suvlasništva predmetne nekretnine u korist tuženice.

27. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupno provedenog postupka, utvrđeno je da je sporni upis prava suvlasništva predmetne nekretnine u korist tuženice određen u prethodno provedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, a kojeg tužiteljica pobija u ovom postupku, nevaljan i neispravan, da isti ne predstavlja rezultat dokaza koje su stranke podnijele u tom postupku, a koji su istovjetni onima koje su stranke podnijele u spis i u ovom postupku te da okolnost da se predmetna nekretnina nalazila unutar građevne zone na dan 24. srpnja 1991. ne predstavlja činjenicu na temelju koje bi se tuženica mogla upisati kao vlasnica na predmetnoj nekretnini prema čl. 365. ZV-a jer je ista stupanjem na snagu ZID ZŠ-a postala vlasništvo tužiteljice ex lege. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je trebalo prihvatiti kao osnovan te donijeti odluku kao u izreci presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154., 154.a, 155. i 163. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022; dalje: Tarifa) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).Tako su tužiteljici zastupanoj po državnoj odvjetnici koja je u cijelosti uspjela u predmetnom postupku na njen zahtjev priznati nastali troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna za sastav tužbe (Tbr. 7. Tarife) te za zastupanje na ročištu glavne rasprave (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od po 1.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamata slijedom čega je donesena odluka kao u izreci rješenja.

29. Primjenom odredbi čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22) te točki II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 85/2022) sudske odluke je nužno prilagoditi uvođenju eura kao službene valute zbog čega su tijela javne vlasti dužna u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona dvojno iskazivati cijene i druge novčane iskaze vrijednosti u sudskim, upravnim i drugim pojedinačnim aktima koje donosi. Slijedom navedenog, novčani iznos u točki I. izreke rješenja trebalo je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 preračunati u kune te dvojno iskazati u obje valute, sve u skladu s općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. navedenog Zakona.

U Zadru 15. ožujka 2023.

Sutkinja:

Tina Grgas

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po ŽDO Z.

2. Tuženici po punomoćnici