REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51260 Crikvenica

Poslovni broj: 25 : P-682/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. iz S., OIB ..., zastupano po R. K. sa adresom u S., tužitelj zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva V. & D. d.o.o. u R., protiv tuženika 1. A. J. iz K., OIB ..., zastupana po punomoćnici L. D., odvjetnici u R., 2. T. M. iz Z., OIB ..., 3. S. M. iz Z., OIB ... i 4. K. j.d.o.o. iz S., OIB: ..., tuženi od 2. do 4. zastupani po punomoćnicima iz odvjetničkog društva u R. V. i partneri, radi zaštite od uznemiravanja, nakon rasprave zaključene 15.veljače 2023. u prisutnosti zastupnika tužitelja i punomoćnika tužitelja, 1.tužene i punomoćnika 1. tužene, te 2. tuženika i punomoćnika 2.do 4. tuženika, 15.ožujka 2023.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženicima A. J. iz K., OIB: ..., T. M. iz Z., OIB: ..., S. M. iz Z., OIB: ... i K. j.d.o.o. iz S., OIB: ... da prestanu uznemiravati tužitelja T. d.o.o. iz S., OIB: ... u izvršavanju vlasničkopravnih ovlaštenja na zajedničkim dijelovima nekretnine označene kao k.č.br. 7921/1, u naravi tri poslovne zgrade, dva bazena, skladište i dvor, upisane u z.k.ul. 2425, k.o. S., na način da o vlastitom trošku sa zajedničkog dijela nekretnine solidarno uklone betonske pokretne i nepokretne prepreke, čeličnu nepomičnu konstrukciju – tendu, kao i svaku drugu prepreku ili njen sastavni dio stavljen na zajednički dio, koji se nalaze ispred posebnog dijela nekretnine odnosno 10. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10), u naravi poslovni prostor – lokal br. 27 u prizemlju površine 39,22 m2 te 27. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-27), u naravi poslovni prostor – lokal broj 29 u prizemlju u površini od 53,32 m2 sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke te nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke, sve u roku 15 dana.

2. Zabranjuje se tuženicima A. J. iz K., OIB: ..., T. M. iz Z., OIB: ..., S. M. iz Z., OIB: ... i K. j.d.o.o. iz S., OIB: ... daljnje uznemiravanje tužitelja T. d.o.o. iz S., OIB: ... u izvršavanju njegovih vlasničkopravnih ovlaštenja na nekretnini označenoj kao k.č.br. 7921/1, u naravi tri poslovne zgrade, dva bazena, skladište i dvor, upisane u z.k.ul. 2425, k.o. S..“

II Nalaže se tužitelju da 1.tuženoj naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 870,63 eura / 6.559,72 kuna[1] , te se nalaže tužitelju da 2. 3. i 4. tuženima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 995,00 eura / 7.496,83 kune[2] , sve u roku od 15 dana.

III Odbijaju se tuženi sa preostalim zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi, tužitelj navodi da je vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. 7921/1, u naravi tri poslovne zgrade, dva bazena, skladište i dvor, upisane u z.k.ul. 2425, k.o. S. i to: - 13. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E- 13), u naravi poslovan prostor – lokal broj 28/1 u prizemlju u površini od 134,33 m2 + 241,26 m2, te - 14. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E- 14), u naravi poslovan prostor – lokal broj 28/2 i 28/3 u prizemlju površine 39,37 m2 + 36,53 m2 terase i 29,45 m2 u suvlasničkom udjelu 1/2. Navodi da je 1.tužena vlasnica nekretnine označene kao k.č.br. 7921/1, u naravi tri poslovne zgrade, dva bazena, skladište i dvor, upisane u z.k.ul. 2425, k.o. S. i to: 10. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E- 10), u naravi poslovni prostor – lokal br. 27 u prizemlju površine 39,22 m2, a 2.tuženik i 3.tužena da su suvlasnici nekretnine označene kao k.č.br. 7921/1, u naravi tri poslovne zgrade, dva bazena, skladište i dvor, upisane u z.k.ul. 2425, k.o. S. i to: - 27. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E- 27), u naravi poslovni prostor – lokal broj 29 u prizemlju u površini od 53,32 m2, svaki u suvlasničkom udjelu 1/2. Navodi dalje tužitelj da su 2.tuženik i 3.tužena prethodno navedeni poslovni prostor – lokal br. 29 dali u zakup 4.tuženiku, koji u istima obavlja ugostiteljsku djelatnost u okviru ugostiteljskog objekta Caffe bar „V.“. Tužitelj navodi da je sukladno uvjerenju Ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo i stambenokomunalne poslove i zaštitu okoliša R., P. C., Odjeljak za graditeljstvo i stambeno komunalne poslove te sastavnom dijelu navedenog uvjerenja - planu posebnih dijelova građevine „Bazeni sa pratećim sadržajima“ na lokaciji S., broj 26/96, iz kolovoza 1996. izrađenom po dipl. ing. arh. H. L., a ovjerenom po Sekretarijatu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u C., Klasa: 371- 01/96-01/15, Ur.broj: 2170-04/96-1, dana 28. kolovoza 1996. g., izrađen raspored posebnih dijelova nekretnine po oznakama, pregled stanja prije diobe i pregled stanja poslije diobe, odnosno povezivanja određenih posebnih dijelova predmetne nekretnine, a iz navedenog uvjerenja jasno da proizlazi da su zajednički dijelovi stambene zgrade koji zgradi služe kao cjelini jesu nedeljivo vlasništvo vlasnika zgrade. Nadalje, u elaboratu da su jasno označeni i grafički prikazani posebni dijelovi nekretnine koji su bili predmet povezivanja s odgovarajućim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine. Suvlasnički dio 1.tuženika da je povezan s posebnim dijelom

1 Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR

2 Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR

nekretnine označenim kao poslovni prostor – lokal L-27, a suvlasnički dio 2. i 3. tuženika s posebnim dijelom nekretnine označenim kao poslovni prostor – lokal L-29. Sukladno oznakama u planu prostora time je jasno označeno koji prostor pripada pojedinom lokalu, a koji dio spada u zajednički prostor. Tužitelj dalje navodi da su 1.tužena kao vlasnica lokala L-27 te 2. i 3. tuženika kao vlasnici lokala L-29, zajednički bez odobrenja i/ili suglasnosti ostalih suvlasnika zagradili zajednički dio nekretnine neposredno ispred navedenih lokala, koji je u naravi put komunikacije s ostatkom nekretnine te isti natkrili nepomičnom čeličnom konstrukcijom – tendom. Nadalje je naveo da nadogradnja terase predstavlja premašivanje okvira redovitog upravljanja stvari jer sukladno čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja potrebna je suglasnost svih suvlasnika, a koju tuženici nisu imali, naveo je da promjene, odnosno nadogradnje koje su tuženici izvršili glede zajedničkog djela premašuju okvir redovitoga upravljanja te da je za njih bilo potrebno nužno ishoditi suglasnost svih suvlasnika, a što tuženici nisu učinili. Uz sve navedeno, zakonski zastupnici tužitelja kao i drugi suvlasnici da ne mogu koristiti predmetne zajedničke dijelove nekretnine sukladno njihovoj namjeni, niti je tužitelju zbog prekida komunikacijskog puta predmetne nekretnine moguće obavljati poslovnu djelatnost, odnosno djelatnost koja je i planirana da se obavlja u poslovnim zgradama s bazenima. Tužitelj je naveo da tuženi svojim radnjama uznemiravaju vlasništvo tužitelja stoga isti da ima pravni interes tražiti da takvo uznemiravanje prestane. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu parničnog troška tužitelju.

2. U svojem odgovoru na tužbu 1.tužena je navela da je tužitelj identičnu tužbu podnio i 2016. te se po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi vodio ovosudni postupak P- 5713/15 , koji je okončan presumiranim povlačenjem tužbe pod poslovnim brojem P- 855/2019, 1. tuženica je istakla prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te je navela da je tužitelj jedan od etažnih vlasnika posebnog dijela zgrade sagrađene na k.č.br. 7921/1 k.o. S., dok su tuženici od 1.-3. tužbe vlasnici drugih etaža u toj istoj zgradi, a 4. tuženik je zakupnik tih prostora. 1. tužena je navela da tužitelj nije ovlašten tužbom tražiti poduzimane bilo kakvih radnji prema pojedinim dijelovima nekretnine koji bi predstavljali zajedničke dijelove zgrade jer bi na takvu tužbu bili ovlašteni suvlasnici koji drže većinu suvlasničkih udjela, da se zakonska odredba na kojoj tužitelj temelji tužbu odnosi na uznemiravanje na druge načine, a ne oduzimanjem stvari, pa je u ovom predmetu isključeno pravo tužitelja tražiti pravnu zaštitu u odnosu na tuženike koji su, kako tužitelj tvrdi, oduzeli suposjed zajedničkih dijelova nekretnine tužitelju i ostalim suvlasnicima. 1. tuženica, dalje navodi da smatra da je vlasnik posebnog dijela zgrade kao suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade ovlašten tražiti zaštitu od uznemiravanja samo u slučaju da je među suvlasnicima postignut sporazum o načinu korištenja zajedničkim dijelovima zgrade (najčešće okućnicom), a neki od suvlasnika mu ograničavaju ili onemogućuju dogovoreni način obavljanja njegova faktične vlasti, da nema pretpostavaka za negatornu tužbu u slučaju kad suvlasnici nisu dogovorili način korištenja okućnice zgrade. Tuženica ističe da radnje na koje ukazuje tužitelj u tužbi nisu bespravne već je tuženica, kao i ostali tuženici ovlaštena na poduzimanje istih tj. na korištenje terase i postavljanje tende, a tužitelj da nije ovlašten na podnošenje ovakve tužbe. 1.tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnog troška 1. tuženoj.

3. U svojem odgovoru na tužbu 2., 3. i 4. tuženi su istu u cijelosti osporili. Opreza radi ističu da se u predmetnom postupku radi zapravo o već presuđenoj pravnoj stvari, pod posl.br. P-855/2019 (ranije pod P-5713/15 i P-3150/2017) tužitelj da je ustao tužbom protiv ovdje navedenih 1.-3. tuženika te 4. tuženika kao trgovačkog društva M. j.d.o.o. tražeći predaju u suposjed i prestanak uznemiravanja u odnosu na istu nekretninu, točnije u odnosu na iste zajedničke dijelove nekretnine „B. S.”, posebnih dijelova L 27 i L 29, a koji je postupak pravomoćno okončan rješenjem suda P-855/2019 od 02.10.2019.g. (i rješenjem P-855/2019 od 03.02.2020.g.). Tužbu i istaknuti tužbeni zahtjev osporili su u cijelosti kao neosnovane, naveli su da ovakva tužba da pripada vlasniku posjedniku, a tužitelj da nije u posjedu spornih dijelova nekretnine. Naveli su da dijelovi nekretnine neposredno ispred lokala L29 ne predstavljaju zajedničke dijelove zgrade ili zemljišta, uznemiravanja vlasničkopravnih ovlaštenja- nema, a nije ga ni bilo. Postavljanjem inventara ispred lokala i čelične konstrukcije za tendu nisu povrijeđene zakonske odredbe o redovitoj upravi zajedničkim dijelovima nekretnine. Nadalje, naveli su da tužitelja već godinama nema u Kompleksu B. S., a niti se u njegovim poslovnim prostorima vrši ugostiteljska djelatnost. Tuženi 2. do 4. predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu parničnog troška 2. do 4. tuženima.

4.U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul. 2425 k.o. S. ( str. 7 9 spisa ), fotografije ( str. 11-12 spisa), uvjerenje od 28.kolovoza 1996. ( str. 13 spisa), nacrte ( str. 14-23 spisa), povijesni vlasnički list za z.k.ul. 2425 k.o. S. ( str. 62120 spisa), nacrt ( str. 12 spisa ), raspored prostora po oznakama ( str. 153 spisa), raspored prostora ( str. 154-156 spisa), pregled stanja prije diobe ( str. 157-160 spisa), plan posebnih dijelova građevine ( str. 161-236 spisa), te je saslušao parnične stranke.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. U svojem iskazu zastupnik tužitelja R. K. je naveo da je od početka vodio poslove u smislu kupovine na bazenima S., da ih je trojica braće i da su to kupili skupa, kupili su poslovni prostor na bazenima, ne zna točno kada i to smatra irelevantnim. Iskazao je da kada je kupovao poslovni prostor išao je vidjeti kome pripada i gdje se nalazi, da su kupili najveći prostor na bazenima S.. U razgovoru sa arhitektom koji je to sve radio i koji je dobio dozvole on da je radio projekt za restoran. U projektu stoje i prolazi koji služe njima za restoran da bi mogli dobiti minimalne tehničke uvjete, a to se osiguralo tako jer postoji etažni elaborat gdje je navedeno točno kome što pripada i za što služe ti prolazi. Da su na osnovu toga i kupili taj prostor jer se sa svih strana može doći do restorana, sa parkinga odozgo i sa strane. Njemu da je rečeno da se bez suglasnosti ne može ništa mijenjati na bazenu S. i zato da su i kupili taj restoran, da su prvi kupili, otvorili su restoran i na taj način su sve koristili. S vremenom su počeli kupovati drugi i počeli ih sprečavati da koriste taj prostor. Iskazao je da je molio da se to ne radi i zato da je pokrenuo postupak, vlasnici drugih lokala nisu kupili terasu već jedino da on u vlasničkom listu ima terasu. Iskazao je da se radi se o uznemiravanju jer oni postavljaju nešto u sezoni pa njegovi gosti tuda ne mogu koristiti pa niti to može koristiti. Ne može biti obavljena dostava, da svoj lokal pokušava iznajmiti, ali ljudi koji iznajme njegov lokal imaju isti problem te ga napuštaju, da se radi se o 4 – 5 lokala i taj problem postoji više godina. Iskazao je da je uvijek poslovao u svom lokalu i normalno da želi i dalje poslovati. Stolice i stolovi da ga uznemiravaju jer je bitno da u sezoni gosti mogu doći do njega. Iskazao je da ne zna točno koliko ima lokala između lokala 1. tužene i njega, dostava da je uvijek dolazila autom do plaže, ne zna kuda, ima put kojim mogu doći do plaže, u sklopu svog poslovnog prostora kupio je terasu koja se nalazi pored njegovog lokala. Iskazao je da se gornjeg dijela poslovnog prostora pješice može doći do njegovog lokala, odnosno moglo se doći. Sada da se više ne može doći. Taj prostor je netko fizički zatvorio. Iskazao je da ne zna koliko je poslovao u svom lokalu od kada ga je kupio, misli da jedno 5 – 6 godina, da je osobno poslovao. U vrijeme kada je otvorio da nije bilo terasa ispred lokala L 27, 28, 29, svi su došli kasnije. Njegov restoran da uvijek radi, da ne kada su točno došle terase ispred lokala L 27, 28, 29. Ispred terasa prema moru postoji pojas šetnice. Tuda se ne prolazi nesmetano, tu su kupači.

7.U svojem iskazu 1.tužena A. J. je iskazala da je u njenom vlasništvu poslovni prostor oznake 27, da su to dali u zakup, odnosno suprug i ona dali su u zakup ispred poslovnog prostora je terasa, ima i nadstrešnica koja je montirana. Ne zna točno kolike površina je terasa možda 20-tak kvadrata, da su lokal kupili 1994.,. dok je bilo u izgradnji, a lokal su dali u zakup 1995. Iskazala je da je terasa bila od početka, odmah i nadstrešnica. Kad su kupili, čitav kompleks B., da je bio u izgradnji, da su 1995. lokal dali u zakup, a oni koji su zakupili su stavili nadstrešnicu. Da ne zna da li su ovi što su kod nje u zakupu razgovarali sa tužiteljem niti on sa njima. Iskazala je da je u projektu postojala terasa i rečeno je da svatko ima pravo koristiti terasu ispred sebe. Ispred njene terase pa do mora nalazi se šetnica kojom mogu proći pješaci i dostava. Može proći i automobil. Na nivou gdje su lokali L 17 i 29 ima i drugih lokala i svi imaju terase, to da je tako od 1995. kako je tko otvarao. Iskazala je da lokal tužitelja ne radi sigurno 10 godina.

8.U svojem iskazu 2.tuženik T. M. je iskazao da je lokal njega i S. M., njegove supruge, br. 29, da su to kupili dok je bilo u izgradnji od Industrogradnje 1993 – 1994., 1995. g. lokali su se počeli otvarati, u njegovom lokalu od prvog dana obavlja se ugostiteljska djelatnost. Iskazao je da sad trenutno u lokalu nije nitko, istekao je ugovor, a tko će biti ovu sezonu još se ne zna, tek se trebaju dogovoriti, sada ugovor nije potpisan. K. j.d.o.o. bili su u zakupu do 10. mjeseca 2022., a ugovor je istekao. Ispred lokala nalazi se tenda i stolovi. Tenda se drži za pod. Iskazao je da nemaju nikakvih betonskih pokretnih i nepokretnih prepreka, imaju samo stolove i stolice i tenda. Terasa ima 40 – 50 m2. Tenda da je od prvog dana, od 1995. – 1996., samo što se obnavljala, nova da je postavljena prošle godine. Iskazao je da nije tužitelju zabranio da posluje u svom poslovnom prostoru, ovdje prisutnog predstavnika tužitelja da prvi puta vidi. Gosti mogu doći do terase tužitelja, uvijek je postojao prolaz i dan danas postoji. Da postoji šetnica koja je sagrađena za šetače koji će posjećivati ovaj centar. Pri tome misli na kompleks B., s time da prostoji prolaz kroz kompleks B. za šetače i za dostavu pića i slično. Kada je kupovao da mu je rečeno da svaki lokal ima svoju terasu, a svaka terasa bila je obilježena pripadajućim pločicama za određeni lokal. To su mu rekli inženjeri i projektanti koji su radili u Industrogradnji.

9. Na temelju čl. 167 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014,

ako treća

dalje: ZVDSP), a na ovu pravnu osnovu se upravo tužitelj pozvao u tužbi, osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Sukladno čl. 167.st.2. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10. U svojoj tužbi tužitelj tvrdi da se lokal L-27 i lokal L- 29 nalaze jedan pored drugog, a tuženi da su zajednički bez odobrenja i/ili suglasnosti ostalih suvlasnika zagradili zajednički dio nekretnine neposredno ispred navedenih lokala, koji je u naravi put komunikacije s ostatkom nekretnine te isti natkrili nepomičnom čeličnom konstrukcijom – tendom. Tužitelj nadalje navodi da su zajednički dijelovi građevine temelji, zidovi, fasade, komunikacije (prolazi i stubišta), parkirališta, javne sanitarije, smećarnik, ravni krov, više stresno krovište te ventilacija na krovu, a svi vlasnici posebnih dijelova nekretnine imaju pravo trajnog korištenja zajedničkih dijelova građevine, sukladno njihovoj namjeni. Nadalje, ističe da nadogradnja terase predstavlja premašivanje okvira redovitog upravljanja stvari jer sukladno čl. 41. st. 1. ZVDSP, za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja potrebna je suglasnost svih suvlasnika, a koju tuženici nisu imali. 1.tužena je u odnosu na ove navode tužitelja navela kako tužitelj nije ovlašten tužbom tražiti poduzimanje bilo kakvih radnji prema pojedinim dijelovima nekretnine koji bi predstavljali zajedničke dijelove zgrade jer bi na takvu tužbu bili ovlašteni suvlasnici koji drže većinu suvlasničkih udjela, tužba tužitelja da se odnosi se na uznemiravanje na druge načine, a ne oduzimanjem stvari, pa je u ovom predmetu isključeno pravo tužitelja tražiti pravnu zaštitu u odnosu na tuženike. Tuženi od 3. do 4. su pak naveli da tužitelj, iako vlasnik, ali ne i neposjednik - nema pravo na vlasničku tužbu za prestanak uznemiravanja, da dijelovi nekretnine neposredno ispred lokala L29 ne predstavljaju zajedničke dijelove zgrade ili zemljišta, uznemiravanja vlasničkopravnih ovlaštenja- nema, a nije ga ni bilo kao i da postavljanjem inventara ispred lokala i čelične konstrukcije za tendu nisu povrijeđene zakonske odredbe o redovitoj upravi zajedničkim dijelovima nekretnine sukladno ZVDSP.

11.U ovom postupku sporno je da li tužitelj uznemiravan u ostvarivanju vlasničkih ovlaštenja te da li je posjedu prostora ispred lokala u vlasništvu tuženika A. J., T. M. i S. M., a sporna je i činjenica predstavlja li prostor ispred lokala 27 i 29 posebno ili zajedničko vlasništvo.

12.Tužitelj je dakle u ovom postupku morao dokazati da ga tuženi bespravno uznemiravaju na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, a tuženi koji to osporavaju su morali dokazati da imaju pravo poduzimati ono što uznemirava tužitelja.

13.Tužitelj u ovoj tužbi traži da ga tuženi prestanu uznemiravati u izvršavanju vlasničkopravnih ovlaštenja na zajedničkim dijelovima nekretnine označene kao k.č.br. 7921/1, u naravi tri poslovne zgrade, dva bazena, skladište i dvor, upisane u z.k.ul. 2425, k.o. S., te traži da o vlastitom trošku sa zajedničkog dijela nekretnine solidarno uklone betonske pokretne i nepokretne prepreke, čeličnu nepomičnu konstrukciju – tendu, kao i svaku drugu prepreku ili njen sastavni dio stavljen na zajednički dio, koji se nalaze ispred posebnog dijela nekretnine u naravi poslovni prostor – lokal br. 27 u prizemlju te u naravi poslovni prostor – lokal broj 29 u prizemlju. U ovom postupku nije sporo da je tužena A. J. vlasnica lokala broj 27, a tuženi T. M. i S. M. da su vlasnici lokala broj 29. Tuženik K. j.d.o.o. nije vlasnik niti jednog poslovnog prostora, već je bio u posjedu lokala broj 27. i 29., na temelju ugovora o zakupu, a po navodu T. M., više nije u posjedu lokala jer je ugovor o zakupu istekao. Tuženi A. J. te T. M. i S. M. ne spore da ispred svojih lokala imaju postavljene terase za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti kao i nadstrešnice.

14. Sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio, te nije provodio građevinsko i mjerničkog vještačenje, radi ekonomičnosti postupanja. Naime, geodetsko vještačenje je nepotrebno, budući tuženi ne spore identitet predmetnih nekretnina, te ne spore činjenicu vlasništva lokala br. 27. i 29. Nadalje, građevinskim vještačenjem ne bi se utvrdila neka odlučna činjenica, a budući tuženi niti ne spore da je ispred lokala 27. i 29. ugostiteljska terasa, te da postoje tende sa pripadajućom konstrukcijom.

15. Međutim, odlučna činjenica u ovom postupka je da tužitelj nije u posjedu prostora ispred lokala 27 i 29 niti je to bio. Da je tome tako sud utvrđuje iz iskaza R. K., zastupnika tužitelja. Nadalje, iz iskaza A. J. i T. M. sud utvrđuje da se terase ispred predmetnih lokala nalaze dugi niz godina, odnosno, od kada su se počele obavljati ugostiteljske djelatnosti u tim lokalima, oko 1995. Dakle, tužitelju ne pripada uznemiravanje vlasnika

pravo na zaštitu iz čl. 167 st.1. ZV jer nije ostvaren uvjet da

mora biti na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Dakle, neodlučna je činjenica da li prostor ispred terasa predstavlja zajedničko ili posebno vlasništvo. Nadalje, a budući tužitelj traži od suda ostvarenje zaštite sukladno čl. čl. 167 st.1. ZVDSP, neodlučna je činjenica predstavljaju ju li radnje koje su poduzeli tuženi posao redovne ili izvanredne uprave. Što se tiče 4.tuženika, isti je bio u zakupu predmetnih poslovnih prostora, a iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi isti postavljao bilo što ispred navedenih lokala, te je u odnosu na istoga, tužba također neosnovana.

16. U odnosu na navod 2. do 4. tuženika da se radi o presuđenoj stvari, budući je spor u predmetu posl. br. P-855/2019 okončan rješenjem kojim je utvrđeno da se smatra da je tužba tužitelja povučena, ističe se kako se ne radi o presuđenoj stvari, budući se u smislu odredbe čl. 193. ZPP povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

17. Budući je tužitelj izgubio u sporu, u obvezi je na plaćanje troškova parničnog troška tuženima koje je u ovom postupku zastupao odvjetnik, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) i čl. 154 ZPP.

18.Sud je priznao 1.tuženoj trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 199,00 eura / 1.499,36 kuna[3] , trošak pristupa na ročišta i to 6.travnja 2022. u iznosu od 99,50 eura / 749,68 kuna[4] , trošak pristupa na ročišta 15.lipnja 2022. i 15.veljače 2022., svako u iznosu od 199,00 kuna/ 1.499,36 kuna[5] , sve uvećano za trošak PDV, ukupno 870,63 eura / 6.559,72 kune[6] . Ostali zatraženi trošak 1.tužene nije bio nužan niti potreban za vođenje ovog postupka.

19.Sud je tuženima T. M., S. M. i K. j.d.o.o. priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 199,00 eura/ 1.499,36 kuna[7] , trošak pristupa na ročišta i to 6.travnja 2022., 15.lipnja 2022. i 15.veljače 2022., svako u iznosu od 199,00 eura / 1.499,36 kuna[8] , sve uvećano za trošak PDV, ukupno 995,00 eura / 7.496,83 kune . Ostali zatraženi trošak 2. do 4. tuženika nije bio nužan niti potreban za vođenje ovog postupka.

20. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Crikvenici, 15.ožujka 2023.

SUDAC:

Kristina Pavelić, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.

3 Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR