REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4779/2017-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB ***, A. 6, S., zastupanog

po punomoćniku I. R., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) L. L.,

OIB * * * , U. S. 12, O.; 2) M. L., OIB

***, N. 24, B.; 3) L. L.-L., OIB * * * ,

I. R. 10, R., zastupane po punomoćniku T. V. B.,

odvjetnici u R.; 4) V. L., OIB * * * , nepoznatog boravišta; 5)

Ž. B., OIB ***, O. 16, Z.; 6) M. M., OIB

***, P. C. 109, D. R., zastupanog po punomoćniku Z.

G., odvjetniku u Z.; 7) G. d.o.o., OIB***, S.

27, S., zastupanog po punomoćniku O. S., odvjetniku u S.; 8)

S. L., OIB * * * , M. 9, M., radi isplate, nakon održane

glavne rasprave zaključene dana 30.siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika pod 6) i 7), dana 15.ožujka 2023. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Nalaže se tuženicima pod 1), 2), 3), 5), 6) i 8) solidarno isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 1.414,56 EUR (10.658,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 2.766,64 DEM od 9.travnja 1999. do 28.veljače 2002.g. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju,

-na iznos od 1.414,56 EUR od 1.ožujka 2002.g. do 31.prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, od 1.siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II - Nalaže se tuženiku pod 6) isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 159.689,56 EUR (1.203.180,99 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 312.325,63 DEM od 9.travnja 1999. do 28.veljače 2002.g. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju,

-na iznos od 159.689,56 EUR od 1.ožujka 2002.g. do 31.prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, od 1.siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženici u roku od 15 dana isplate:

a)tuženicima pod 1), 2), 3), 5) i 8) solidarno daljnji iznos od 482.881,11 EUR sa zateznim kamatama od 9.travnja 1999. do isplate;

b)tuženik pod 6) daljnji iznos od 324.606,11 EUR sa zateznim kamatama od 9.travnja 1999. do isplate;

b)tuženik pod 7) iznos od 100.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 9.travnja 1999. do isplate.

IV - Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku pod 7) u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 7.424,18 EUR (55.937,50 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15.ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V - Nalaže se tuženiku pod 6) naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 44.869,10 EUR (338.066,23 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15.ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se tužba u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od tuženika pod 7) isplatu iznosa od 3.000,86 EUR (22.610,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9.travnja 1999. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 8.6.1999. ovom sudu podnio tužbu protiv V. M. (koji je umro tijekom postupka pa su postupak preuzeli tuženici pod 1. do 5. i 8.) te uvodno označenih tuženika pod 6) i 7) radi isplate: iznosa od 122.610,00 kuna (koji potražuje od tuženika pod 7.), iznosa od 781.522,50 DEM (koji potražuje od V. M.) i iznosa od 260.507,50 DEM (koji potražuje od tuženika pod 6.). Tužba se činjenično u bitnom temelji na tome: da je tužitelj V. M. i tuženika pod 6) zastupao u postupku povrata imovine te između njih je zaključen ugovor o visini naknade; da su tijekom tog postupka te stranke s tuženikom pod 7) sklopile predugovor o prodaji predmet kojeg je nekretnina koja je trebala biti vraćena; da je tuženik pod 7) preuzeo obvezu snositi troškove nakon postupka povrata; da je tužitelj do 17.1.1999. po uputama i primjedbama stranka sačinio više verzija kupoprodajnog ugovora; da je za stranke tog kupoprodajnog ugovora drugi odvjetnik sačinio ugovor koristeći tužiteljevu verziju uz neznatne izmjene; da je tuženiku pod 7) izdao račun za odvjetničke usluge.

1.1.Podneskom od 26.11.2002. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u kunama, a podneskom od 8.5.2003. je protiv V. M. i tuženika pod 6) postavio zahtjev za solidarnu isplatu iznosa, dok je raniji zahtjev od 26.11.2002. postao podredni tj. eventualno kumulirani.

1.2.Podneskom predanim na ročištu 17.5.2013. tužitelj je precizirao, odnosno dijelom preinačio tužbu potražujući viši iznos.

2.Tadašnji tuženici su na ročištu 9.7.1999. dali odgovor na tužbu predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva te je tuženik pod 7) naveo da nije pasivno legitimiran.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. Z- 3698/02 (i njemu pripojeni Z-5844/99, Z-4094/02, Z-4093/02), III P-2/02, klasa 944- 05/97-01/00029, te saslušanjem stranaka, svjedoka N. M., Z. B.,

R. P. I., B. S..

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu odvjetničke naknade. U odnosu na tuženicu pod 4) je već ranije pravomoćno odbačena tužba.

4.1.Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja.

4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), kao i tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, dalje: OT/93).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

V. M. i M. M. su s tužiteljem 19.3.1996. sklopili ugovor o visini naknade za rad odvjetnika kojim su se obvezali isplatiti tužitelju 20% od realizirane naknade za deposedirano zemljište, što je vidljivo iz tog ugovora.

5.1.V. M. i M. M. su, temeljem nagodbe od 4.11.1998. sklopljene

u upravnom postupku, vraćene u vlasništvo nekretnine upisane u ZU 8241 k.o.S. i to u omjerima 3/4 naprama 1/4. Dotične je tužitelj zastupao na tom ročištu.

U upravnom postupku tužitelj je za V. M. i tuženika pod 6) poduzeo sljedeće radnje: sastavio je zahtjev od 13.3.1997., podneske od 8.5.1997., 27.6.1997., odgovor na žalbu od 20.5.1998., te ih zastupao na ročištima 28.3.1997., 30.4.1997., 13.6.1997., 16.7.1998., 4.11.1998.

Navedeno je utvrđeno pregledom preslika spisa klasa 944-05/97-01/00029.

5.2.V. M. te tuženici pod 6) i 7) su 11.2.1998. ovjerili potpise na

Predugovoru o prodaji. U tom ugovoru je navedeno da se iznos odvjetničke naknade tužitelju uvećava za iznos poreza u visini od 10%, a da bi taj iznos odvjetničke naknade tuženik pod 7) trebao neposredno isplaćivati tužitelju prilikom svake isplate novčanog iznosa kupoprodajne cijene prodavateljima. Nadalje, u tom ugovoru je navedeno da sve troškove oko povrata zemlje snose prodavatelji do trenutka pravomoćnosti rješenja o povratu, a nakon pravomoćnosti rješenja o povratu snosi kupac.

5.3.Tužitelj je sastavio nacrt kupoprodajnog ugovora od 19.1.1999. koji nisu potpisale stranke tog ugovora (V. M. te tuženici pod 6. i 7.) već su potpisale ugovor

od 27.1.1999. koji je sastavila odvjetnica R. P. I., a kojim ugovorom su nekretnine prodane tuženiku pod 7) za iznos od 4.736.500,00 DEM prema prodajnom tečaju S. banke na dan plaćanja. U tom ugovoru je navedeno da kupac snosi sve troškove u vezi zaključenja tog ugovora. Račun br. 5/99 od 6.12.1999. (list 29B) za sastavljanje tog ugovora je odvjetnici P. I. platio tuženik pod 6).

5.4.Tužitelj je dopisom od 1.4.1999. pozvao tuženika pod 7) na podmirenje dugovanja za sastav kupoprodajnog ugovora, a istog dana mu je izdao i račun na iznos od 100.500,00 kuna što uvećano za PDV iznosi 122.610,00 kuna. Visina usluge je obračunata prema vrijednosti od 4.736.500,00 DEM prema prodajnom tečaju S. banke na dan plaćanja. Tuženik pod 7) je uz dopis od 3.4.1999. vratio račun tužitelju otklanjajući obvezu plaćanja.

5.5.Na papiru s memorandumom L. P. d.o.o. su pisane bilješke u svezi teksta kupoprodajnog ugovora (površina nekretnine i stanova, datumi isplate obroka cijene i sl.), a B. S. je u iskazu pred sudom i u izjavi danoj policiji (150- 152) naveo da su vjerojatno pisane njegovim rukopisom.

5.6.Tužiteljeva kaznena prijava protiv tuženika je odbačena što je vidljivo iz dopisa br. DO-K-49/00 od 3.12.2003.

5.7.Svjedokinja N. M. (koja je kao odvjetnik s tužiteljem radila u zajedničkom odvjetničkom uredu do 31.7.1996.) u iskazu je navela da je ugovor od 20.3.1996. potpisala te je napisano u istom bila stvarna volja stranaka.

5.8.V. M. je naslijedila za dio imovine (1.414,56 EUR na računu i tražbinu prema HZMO) supruga V. M.-M., a za ostali dio imovine (stan

površine 82,02 m2) tuženik pod 6) M. M..

V. M.-M. su naslijedili tuženici pod 1), 2), 3), 5) i S. L., a potonjeg su naslijedile tuženice pod 4) i 8).

Navedeno je razvidno iz rješenja br. O-1758/04 od 10.4.2006., O-2028/06 od 26.1.2007., br. O-2033/11 od 12.9.2011. i br. O-6771/15 od 6.5.2016.

5.9.B. S. je prilikom davanja izjave rekao policijskim službenicima da je

M. M. imao primjedbe na visinu naknade tužitelju i s njim prekinuo daljnju

suradnju. M. M. je policijskim službenicima kazao da je prema tadašnjem dogovoru tuženik pod 7) trebao platiti tužitelju troškove sastava kupoprodajnog ugovora.

5.10.Spis br. Z-3698/02 (i njemu pripojeni Z-5844/99, Z-4094/02, Z-4093/02) po svom sadržaju (uknjižba predmetnih nekretnina sa tuženika pod 7. dalje na D.-koning d.o.o.) nije od značaja za ovaj spor. Isto vrijedi i za spis br. III P-2/02 u kojemu je sin tuženika pod 6) tražio povišenje iznosa uzdržavanja.

Također, iskaz svjedokinje Z. B. nije doprinio utvrđivanju činjenica bitnih za odlučivanje.

6.Drugostupanjski sud je u rješenju br. Gž-252/05 od 28.9.2007. iznio pravno stajalište kako je odredba članka 1. Ugovora o visini naknade od 19.3.1996. jasna i sukladno odredbi članka 99. stavak 1. ZOO treba je primijeniti i izvršavati onako kako glasi, bez potrebe za dodatnim utvrđivanjem volje stranaka. Iz navedene ugovorne odredbe nedvosmisleno proizlazi da su tužitelj i tuženik pod 6) te V. M.

naknadu za odvjetničke usluge dogovorili u visini od 20% od ostvarenog iznosa naknade za deposedirane nekretnine, te izmjena ove ugovorne odredbe bi se mogla izvršiti samo uz pismeni pristanak stranaka iz ovog ugovora, a ne ugovorom između trećih osoba tj. Predugovorom od 11.2.1998. Kako upravni postupak nije završen na način naveden u Ugovoru o visini naknade za rad odvjetnika, već zaključenjem sudske nagodbe prema kojoj su umjesto isplaćene naknade predmetne nekretnine dane u vlasništvo, ne može se primijeniti Ugovor o visini naknade pri obračunavanju odvjetničke nagrade tužitelju u odnosu na tuženike pod 6) te pod 1), 2), 3), 5) i 8) kao nasljednike V. M. budući da taj ugovor nije predviđao način plaćanja za slučaj zaključene nagodbe i povrata nekretnina, već valja poći od odredbi OT/93 kao temelja za obračun obveze prema tužitelju s osnova navedenog zastupanja i sukladno tim odredbama utvrditi nagradu za obavljeni rad tužitelja, kao i naknadu troškova u svezi s obavljenim radom.

Ovaj sud dijeli navedeno mišljenje drugostupanjskog suda u pogledu tumačenja odredbi Ugovora o visini naknade i Predugovora o prodaji.

6.1.S obzirom na radnje navedene pod točkom 5.1., te uzimajući u obzir vrijednost imovine koja je vraćena (4.736.500,00 DEM tj. 17.880.287,50 kuna na dan prodaje), tužitelju bi za svaku od 9 radnji zastupanja u upravnom postupku temeljem odredbi Tbr.20 i 21. u vezi s Tbr.7 OT/93 (uzimajući u obzir pritom u spis dostavljena tumačenja HOK-a o primjeni OT/93) pripadao iznos od 100.500,00 kuna koji iznos bi trebalo uvećati za 10% (zbog zastupanja 2 stranke) pa se dobije iznos od 994.950,00 kuna, a nakon uvećanja za tadašnji PDV od 22% dobije se iznos od 1.213.839,00 kuna, odnosno nakon konverzije valute 161.104,12 EUR. Navedeni iznos tužitelju bi solidarno dugovali V. M. i tuženik pod 6) i to temeljem odredbe čl.764.ZOO jer su njih dvojica kao nalogodavci dali tužitelju nalog da ih zastupa pa su solidarno odgovorni. Ovaj sud ne dijeli mišljenje drugostupanjskog suda iz ukidne odluke br. Gž-252/05 od 28.9.2007. da dotična dvojica ne bi bili solidarno odgovorni. To stoga jer postoji suprotno stajalište VSRH iz odluke br. Rev-2424/10 u kojem predmetu je dvojici nalogodavaca naloženo solidarno platiti odvjetniku nagradu utvrđenu ugovorom u postotku.

6.2.Kako je V. M. umro, to su njegovi nasljednici tuženici pod 1), 2), 3), 5)

i 8) solidarno obvezani skupa s tuženikom pod 6) podmiriti dugovanje tužitelju. Što se tiče prigovora odgovornosti tuženika pod 1), 2), 3), 5) i 8) za dugove ostavitelja, treba reći da njihova odgovornost ovisi o tome koliko je njihova pravna prednica V. M.-M. naslijedila iza V. M.. Iz rješenja

proizlazi da je naslijedila 1.414,56 EUR na računu i tražbinu prema HZMO u neutvrđenom iznosu, a niti jedna od stranaka nije dokazala koliko je iznosilo to potraživanje prema HZMO. U takvim okolnostima, tuženici pod 1), 2), 3), 5) i 8) su dužni solidarno s tuženikom pod 6) platiti tužitelju iznos od 1.414,56 EUR, a za više traženo u odnosu na njih je odbijen tužbeni zahtjev. Također, preostali iznos od 159.689,56 EUR tuženik pod 6) je dužan sam platiti.

6.3.Zatezne kamate na dosuđeni iznos su dosuđene od 9.4.1999. do isplate sukladno čl.277.st.1.ZOO-a. Naime, do tog datuma su sve radnje zastupanja obavljene pa su ovi tuženici od 9.4.1999. u svakom slučaju u zakašnjenju s plaćanjem dugovanog iznosa.

6.4.Glede tužbenog zahtjeva spram tuženika pod 7), treba reći da je nelogična tvrdnja tužitelja da bi taj tuženik u situaciji kad ima odvjetnika s kojima surađuje (R. P. I.) i kod kojeg kao vježbenik radi sin z.z.tuženika pod 7)

išao angažirati baš tužitelja (koji zastupa prodavatelje, tj. tuženika pod 6. i njegovog strica) da mu sastavi kupoprodajni ugovor.

Nadalje, ugovorna odredba iz Predugovora o prodaji po kojoj bi tuženik pod 7) snosio "sve troškove" od trenutka pravomoćnosti rješenja o povratu, a u svezi mogućih troškova, je neodređena i nejasna. To što je tužitelj kao sastavljač Predugovora odredbu o troškovima sročio poprilično apstraktno umjesto da izričito navede npr. "odvjetničke troškove sastavljanja glavnog kupoprodajnog ugovora snosit će kupac" predstavlja kršenje načela savjesnosti iz čl.12.ZOO (a osim toga i po Zakonu o odvjetništvu odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno) te tužitelj ne bi smio iz takvog postupka crpiti nekakvu korist nauštrb stranke koja bi po toj odredbi trebala imati neka davanja. Uostalom, s pravom se može postaviti pitanje tko bi za uslugu sastavljanja ugovora koji se sastavlja po uobičajenim obrascima (uz nekakve sitnije dopune i izmjene, ovisno o okolnostima pojedine kupoprodaje) plaćao oko 120.000,00 kuna i svjesno potpisao ugovornu odredbu kojom će prihvatiti obvezu plaćanja takve naknade? Glede izjave tuženika pod 6), citirane u toč.5.9., ovaj sud je mišljenja da je dotični policijskim službenicima govorio štošta samo da od sebe otkloni bilo kakvu financijsku obvezu, a izbjegavanju plaćanja je očito sklon jer preko 24 godine od sklapanja nagodbe on tužitelju nije platio niti eventualni nesporni dio duga.

Utoliko je ovaj sud mišljenja da tuženik pod 7) nije angažirao tužitelja da mu sastavi predmetni kupoprodajni ugovor niti preuzeo obvezu podmirenja troškova sastava tog ugovora pa je u odnosu na ovog tuženika odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 9.4.1999. do isplate.

6.5.Što se tiče odluke u izreci rješenja, treba reći da je presudom ovog suda br. II P- 880/99 od 27.5.2004. tuženiku pod 7) naloženo isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 9.4.1999. do isplate, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev prema ovom tuženiku odbijen kao neosnovan. Odbijajući dio ove presude tužitelj nije pobijao pa je presuda u tom odbijajućem dijelu preko 100.000,00 kuna (za 22.610,00 kuna) postala pravomoćna. Ponovnim naknadnim potraživanjem iznosa od 122.610,00 kuna tužitelj potražuje i iznos glede kojeg je pravomoćno presuđeno pa je temeljem čl.333.st.2.ZPP tužba djelomično odbačena.

6.6.O podrednom tužbenom zahtjevu iz podneska od 17.5.2013. ovaj sud nije odlučivao budući da je iz sadržaja postavljenih zahtjeva vidljivo da je tužitelj za slučaj da sud ne obveže tuženika pod 6) i nasljednike V. M. da solidarno plate cijeli dug, taj iznos duga u podrednom zahtjevu razdijelio u omjerima 3/4 naprama 1/4, ovisno o suvlasničkim udjelima vraćene imovine.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

Tužitelj je u ovom sporu, u kojemu je bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, uspio u odnosu na tuženike pod 1), 2), 3), 5) i 8) u neznatnom dijelu (manje od 1%), ali ovi tuženici nisu ni potraživali troškove. Nadalje, u odnosu na tuženika pod 6) je uspio 67%, a tuženik pod 6) 33% pa bi mu taj tuženik trebao naknaditi 34% nastalog troška. Konačno, tužitelj bi tuženiku pod 7) trebao naknaditi trošak nastao tom tuženiku.

Vrijednost predmeta spora prema tuženiku pod 6) je od 8.6.1999. do 9.6.2004. bila 4.043.076,40 kuna, a nakon 9.6.2004. (zbog djelomično pravomoćno odbijenog zahtjeva) iznos od 3.675.136,00 kuna.

7.1.Tužitelju je trebalo priznati sljedeći trošak: po 3800 bodova za ročišta od 9.7.1999., 4.6.2002., 26.11.2002., 5.2.2003., 8.5.2003., 9.9.2003., 13.11.2003., 21.1.2004., 25.5.2004., po 3676 bodova za podnesak od 4.3.2013. i ročišta od 17.5.2013., 12.3.2021., 24.10.2022., 30.1.2023., po 50 bodova za ročišta od 17.9.2002., 9.6.2004., 31.1.2008., 25.2.2013., 27.2.2018., 16.6.2020., 3.9.2020., 12.11.2020., 14.12.2022., što zbrojeno, pretvoreno u novčani iznos i uvećano za PDV od 25% iznosi 994.312,50 kuna tj. nakon konverzije 131.967,95 EUR. No, 34% od tog iznosa je 44.869,10 EUR koliko bi mu tuženik pod 6) trebao naknaditi.

Tužitelju nisu priznati kao nepotrebni (čl.155.ZPP) podnesci predani na ročištu niti podnesci od 18.10.2021., 29.6.2022. i 27.10.2022. koji se ne tiču merituma stvari. Pristojbe mu nisu priznate budući da iste nije platio, a naplata je zastarjela. Također se napominje da je tužitelj tražio za neke radnje manje nego ga pripada.

7.2.Tuženiku pod 7) je trebalo priznati sljedeći trošak: po 250 bodova za podnesak od 3.11.2020., žalbu od 21.9.2004. i ročišta od 9.7.1999., 20.9.1999., 4.6.2002., 5.2.2003., 8.5.2003., 9.9.2003., 13.11.2003., 21.1.2004., 4.3.2004., 25.5.2004., 31.1.2008., 17.5.2013., 12.3.2021., 24.10.2022., 30.1.2023., po 50 bodova za ročišta od 9.6.2004., 25.2.2013., 27.2.2018., 12.11.2020., 25 bodova za ročište 14.12.2022., što zbrojeno, pretvoreno u novčani iznos i uvećano za PDV od 25% iznosi 55.937,50 kuna tj. nakon konverzije 7.424,18 EUR.

7.3.Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 15.ožujka 2023.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika pod 3)

-pun.tuženika pod 6)

-pun.tuženika pod 7)

-tuženicima pod 1), 2), 5) i 8)