Poslovni broj: 4 P- 310/20-26
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A.C. OIB iz V.,
B. V. N., zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku iz
V., protiv tuženika P.M. d.o.o., Z., OIB .,
zastupani po T. B., odvjetniku u odvjetničkom društvu S.,
K., B. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja H. P. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice
S. P., 15. veljače 2023. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 15. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 0153, sklopljenog 18. listopada 2007., između tužitelja i tuženika i članka 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, koji je zaključen dana 30. listopada 2007., kod javnog bilježnika Mirodara Kovač, Trg bana J. Šokčevića 1, Vinkovci, istoga dana zaveden pod brojem OV-22875/07.
II. Nalaže se tuženiku P. M. d.o.o. OIB, V.
Š. , Z., da tužitelju A. C. OIB , Blok V.
N. , V., s naslova povrata preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 5.191,43 eura /39.114,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:
1,02 eura/7,65 kn počevši od 16.12.2007. do isplate 4,42
eura/33,30 kn počevši od 16.01.2008. do isplate 4,43
eura/33,41 kn počevši od 16.02.2008. do isplate
11,60 eura/87,37 kn počevši od 16.03.2008. do isplate 11,33 eura/85,34 kn počevši od 16.04.2008. do isplate 4,05 eura/30,51 kn počevši od 16.05.2008. do isplate
4,94 eura/37,19 kn počevši od 16.06.2008. do isplate 5,51
eura/41,50 kn počevši od 16.07.2008. do isplate 2,04
eura/15,40 kn počevši od 16.08.2008. do isplate
2,77 eura/20,88 kn počevši od 16.09.2008. do isplate 8,43 eura/63,65 kn počevši od 16.10.2008. do isplate 19,52 eura/147,07 kn počevši od 16.11.2008. do isplate
16,29 eura122,77 kn počevši od 16.12.2008. do isplate
28,66 eura/215,91 kn počevši od 16.01.2009. do isplate
31,86 eura/240,05 kn počevši od 16.02.2009. do isplate
33,32 eura/251,03 kn počevši od 16.03.2009. do isplate
29,66 eura/223,51 kn počevši od 16.04.2009. do isplate
27,79 eura/209,37 kn počevši od 16.05.2009. do isplate
24,52 eura/184,73 kn počevši od 16.06.2009. do isplate
21,94 eura/165,34 kn počevši od 16.07.2009. do isplate 21,95 eura/165,40 kn počevši od 16.08.2009. do isplate 24,71 eura/186,19 kn počevši od 16.09.2009. do isplate 23,08 eura/173,87 kn počevši od 16.10.2009. do isplate 22,98 eura/173,17 kn počevši od 16.11.2009. do isplate 23,84 eura/179,60 kn počevši od 16.12.2009. do isplate 27,61 eura/208,02 kn počevši od 16.01.2010. do isplate 30,11 eura/226,83 kn počevši od 16.02.2010. do isplate 30,32 eura/228,46 kn počevši od 16.03.2010. do isplate 38,19 eura/287,71 kn počevši od 16.04.2010. do isplate 34,74 eura/261,72 kn počevši od 16.05.2010. do isplate 38,07 eura/286,82 kn počevši od 16.06.2010. do isplate 50,72 eura/382,18 kn počevši od 16.07.2010. do isplate 46,32 eura/348,97 kn počevši od 16.08.2010. do isplate 60,60 eura/456,59 kn počevši od 16.09.2010. do isplate 54,30 eura/409,12 kn počevši od 16.10.2010. do isplate 49,18 eura/370,53 kn počevši od 16.11.2010. do isplate 64,29 eura/484,38 kn počevši od 16.12.2010. do isplate 78,56 eura/591,90 kn počevši od 16.01.2011. do isplate 68,57 eura/516,65 kn počevši od 16.02.2011. do isplate 72,41 eura/545,54 kn počevši od 16.03.2011. do isplate 62,97 eura/474,48 kn počevši od 16.04.2011. do isplate 68,47 eura/515,85 kn počevši od 16.05.2011. do isplate 88,68 eura/668,19 kn počevši od 16.06.2011. do isplate 82,24 eura/619,64 kn počevši od 16.07.2011. do isplate 119,71 eura/901,94 kn počevši od 16.08.2011. do isplate 126,85 eura/955,74 kn počevši od 16.09.2011. do isplate 88,28 eura/665,16 kn počevši od 16.10.2011. do isplate 91,48 eura/689,23 kn počevši od 16.11.2011. do isplate 89,93 eura/677,59 kn počevši od 16.12.2011. do isplate 93,86 eura/707,18 kn počevši od 16.01.2012. do isplate 98,36 eura/741,13 kn počevši od 16.02.2012. do isplate 97,15 eura/731,98 kn počevši od 16.03.2012. do isplate 95,06 eura/716,20 kn počevši od 16.04.2012. do isplate 95,88 eura/722,41 kn počevši od 16.05.2012. do isplate 98,08 eura/739,01 kn počevši od 16.06.2012. do isplate 96,40 eura/726,30 kn počevši od 16.07.2012. do isplate 96,82 eura/729,49 kn počevši od 16.08.2012. do isplate
94,18 eura/709,63 kn počevši od 16.09.2012. do isplate
92,34 eura/695,75 kn počevši od 16.10.2012. do isplate 95,60 eura/720,27 kn počevši od 16.11.2012. do isplate 93,79
eura/706,69 kn počevši od 16.12.2012. do isplate 96,18
eura/724,69 kn počevši od 16.01.2013. do isplate 90,73
eura/683,58 kn počevši od 16.02.2013. do isplate 93,08
eura/701,33 kn počevši od 16.03.2013. do isplate 94,72
eura/713,68 kn počevši od 16.04.2013. do isplate 93,14
eura/701,77 kn počevši od 16.05.2013. do isplate 88,00
eura/663,04 kn počevši od 16.06.2013. do isplate 85,37
eura/643,23 kn počevši od 16.07.2013. do isplate 88,92
eura/669,94 kn počevši od 16.08.2013. do isplate 90,96
eura/685,34 kn počevši od 16.09.2013. do isplate 94,20
eura/709,74 kn počevši od 16.10.2013. do isplate 92,29
eura/695,33 kn počevši od 16.11.2013. do isplate 93,98
eura/708,06 kn počevši od 16.12.2013. do isplate,
sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015.godine po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 1.658,53 eura/ 12.496,19 kuna, a sve u roku 15 dana.
III. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 210,92 eura, 1.589,15 kuna tužitelj se odbija kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita 30. 10. 2007. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br., kojim mu je stavljeno na raspolaganje iznos od 26.290,13 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, na rok otplate 7 godina odnosno 84 mjeseci. Nadalje navodi da čl. 3. predmetnog Ugovorom ugovorena kamatna stopa u visini od 6,20% godišnje, realna godišnja kamatna stopa na kredita 7,24%, da je čl. 3. Ugovora glavnica u iznosu od 26,290,13 CHF trebala biti otplaćena u 84 jednaka mjesečna anuiteta , s tim da je za cijelo razdoblje otplate kredita uz ugovorenu kamatu trebao vratiti iznos od 143.013,19 kuna, a da je stvarno vratio 40.704,00 kuna više. Navodi da je tijekom otplate kredita tečaj CHF rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalnog iznosa iskazanog u HRK, tako da je 27. 11. 2007. iznosio 1.720,53, dok je dana 30. 4. 2010. iznosi 1.966,54 kuna. Tužitelj nadalje smatra da e odredba o valutnoj klauzuli o kreditu nepoštena, neodrediva i da je izazvala neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača. Nadalje se tužitelj poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. 6. 2018. godine, kojom je pravomoćno presuđeno da su tužen poslovne banke u razdoblju od 1.01. 2004. do 31. 12. 200.8, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu sud utvrdi ništetnost odredbe čl. 2. Ugovora te obveže tuženika da mu isplati na ime preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja CHF iznos od 5.191,43 eura, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani. Prije svega ističe prigovor zastare potraživanja, navodeći da zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za povratom plaćenog (stečenog) bez osnove, da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga, da je posljednji obrok isplaćen j u svibnju 2014.g., a tužba je podnesena tek u rujnu 2020.g., to tuženik smatra da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Nadalje tuženik navodi da su u konkretnom slučaju, sve odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi, također ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Također navodi da su tužitelju objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u CHF. Nadalje tuženik navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka, da pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa tuženikom, te da ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, već uopće nije banka, te da se u ovom sporu ne mogu koristiti pravna utvrđenja iz tog postupka. Nadalje tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da mu naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama.
Tuženik se podneskom od 23.1. 2023. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, odnosno ne pristaje na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 0153, otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještak ., te je izveden dokaz
saslušanjem svjedoka M.G. i M.P..
4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 2.635,26 eura, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.
5.Nesporno je:
- da su tužitelj i tuženik 30. 10. 2007. sklopili Ugovor o kreditu br. . na iznos od 26.290,13 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da je ugovorena kamatna stopa od 6,20% godišnje, realna godišnja kamatna stopa na kredit 7,24% koja se utvrđuje jednostrano, sukladno odredbama čl. 9. t. 1. Ugovora
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 384,06 CHF,
- da se redovna kamatna stopa mijenjala
6.Sporno je:
-
da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.
-
da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK,
-
da li je nastupila zastara utuženog potraživanja
-
da li tužitelj ima svojstvo potrošača
7. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu utvrđeno je da su stranke dana 18.
10. 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 01053. U navedenom ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge te se u tom smislu ima primijeniti mjerodavno potrošačko pravo.
Na predmetni pravni posao u konkretnom slučaju primjenjuje se ZZP 96 /03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
Prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača sud je ocijenio neosnovanim imajući u vidu da je čl. 5. toč. 15. ZZP-a propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj je tijekom postupka iznio činjenice i dostavio dokaze iz kojih proistječe da je svrha ugovora o kreditu financiranje troškova kupnje automobila marke Škoda, Octavia, Tour 1.6. Stoga je tuženik, ukoliko je smatrao da tužitelj nije potrošač i da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, bio dužan predložiti i dokaze kojima bi to eventualno dokazao. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu čl. 5. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača, a predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor.
8.Svjedok M. G. u danom iskazu je naveo da je zaposlenik u firmi
Š. d.o.o. V., na radnom mjestu voditelja prodaje, da koliko se on sjeća gospodin A. C. nije kupio automobil u trgovačkom društvu Š. d.o.o. , da on nema nikakvih saznanja o zaključenju ugovora za kupnju automobila s gospodinom A. C., s tim da navodi da je u 2007. nudio usluge tuženika, odnosno da je tvrtka Š. d.o.o. je kao i drugo automobilske kuće prodavala automobile na leasing preko Porsche leasinga odnosno P. m.. Nadalje je izjavio da su u to vrijeme uglavnom zaključivali ugovori u valutu Eur i CHF , da su stranke mogle same birati u kojoj će valuti zaključiti ugovor, da je svaka stranka, u trenutku kada je imala namjeru kupiti automobil putem laesinga, bila upoznata s načinom i modelima financiranja, da su nudili izbor da li će zaključiti ugovor s valutom Eur ili CHF. Također je izjavio da su imali univerzalni obrazac u koji bi unosili podatke o stranci i potom poslali leasing kući radi odobravanja kredita za kupnju vozila. Također, je izjavio da želi naglasiti da gospodina koji je uzeo predmetni kredit uopće ne poznaje, da mu nije poznato da li su i njemu i na koji način u nekoj auto kući objasnili o čemu se konkretno radi, ako i o uvjetima kreditiranja, da su on i njegovi kolege dobili naputak od P., da se to klijentima objasni, da P. redovito vrši edukacije u vezi svojih proizvoda.
Ističe da stranci objasni koju dokumentaciju je dužna priložiti te da ovisno o tome u kojem roku stranka priloži dokumentaciju ugovor se šalje, te u roku 72 sata budu spremni za potpisivanje, s im da oni daju upute stranci u kojem roku je stranka dužna ovjeriti ugovor. Također ističe da mu nije poznato s kim je tužitelj kontaktirao u vezi kupnje vozila i postupka za dobivanje kredita, s obzirom da u njihovoj auto kući nije kupio automobil, odnosno da on tome nema saznanja.
8.1.Svjedok M. P. u danom iskazu navodi da je on posljednjih 19
godina zaposlenik P. L., a da je 2007. bio zaposlenik i P. M.
Navodi da se ne sjeća postupka zaključenja predmetnog ugovor o kreditu s tužiteljem, s obzirom da je tužitelj taj ugovor zaključio s njihovim partnerom auto kućom I.
V., da su autokućama bili u stalnom kontaktu, a sa konkretnom kućom I. minimalno dva puta tjedno. Nadalje je izjavio da je njegov posao je bio edukacija prodavača i trgovaca i to na način da bi došao u njihov salon i isprezentirao financijske proizvode, da je postupak kupnje vozila na kredit da stranka izabere vozilo, i kada odluči da će platiti putem financiranja, da mu trgovac radi ponudu financiranja, da su trgovci uvijek radili ponude u valuti euro i CHF, da je u to vrijeme za CHF bila niža kamata i jednostavnija kreditna sposobnost, da kada stranka pristane na jednu od ponuda da ga prodavača uputi o tome što mu je potrebno od dokumentacije, a potom kompletnu dokumentaciju šalje u P. M. u ugovorni odjel gdje se sastavlja ugovor, odnosno popunjava standardni obrazac sa svim potrebnim elementima. Također je izjavio da se ne može sjetiti konkretnog slučaja s obzirom, da su te godine imali 1000 ugovora, da mu je nemoguće sjetiti se konkretnog slučaja, te da on osobno, kao tada zaposlenik P. M. nije osobno kontaktira sa ovim klijentom. Naveo je da bi stranaka prilikom pregovaranja dobila informativnu ponudu sa svim elementima poput visine kamatne stope, otplatni plan u valuti, u konkretnom slučaju je to bilo u CHF, da se ugovor dostavljao prodavaču koji bi uputio stranku da ugovor ovjeri kod javnog bilježnika, koji je prilikom ovjere strankama pročitao ugovor i dao im određene upute. Nadalje je izjavio da ako određenom klijentu nešto nije bilo jasno prodavač bi tada kontaktirao njega, ili dao njegov kontakta kako bi klijent mogao dobiti određene upute i dobiti odgovore na pitanja, da su stranke uvijek upoznate sa valutnom klauzulom od plaćanja prve rate, da nisu mogli stranke upozoriti na rizike u CHF, jer da ni sami nisu znali za rizike, te da su se i sami zaduživali u matičnoj banci u valuti CHF. Također je izjavio da ukoliko se stranke ne bi slagale s nekom od odredbi standardnih ugovora da bi mu omogućili promjenu tog standardnog ugovora, ako bi dalje imali obostrani interes za zaključenje tog ugovora, da je on imao slučajeve gdje su određeni klijenti tražili izmjenu i s obzirom na obostrani interes ugovor je izmijenjen. Nadalje je izjavio da je P. M. prije uvođenje kredita u CHF uvijek imao kredit u eurima, međutim da je V. prva uvela financiranje odnosno kreditiranje u CHF, te je P. M.
prihvatio i takvu vrstu kreditiranja s obzirom da je tržišna utakmica bila takva, te da su počeli padati portfelji pa su stoga bili prisiljeni uzeti kreditiranja s valutnom klauzulom u CHF. Svjedok je istaknuo da nije osobno kontaktirao s tužiteljem, te ga tako nije niti mogao upozoriti na eventualne rizike, a sve uzimajući u obzirom da ni sami nisu znali da postoje.
9. Iz iskaza svjedoka M. G. proistječe da isti nije zaposlenik tuženika već je bio prodajni savjetnik za prodaju vozila u A. k. Š.V., da je
prilikom prodaje vozila nudio kupnju vozila na leasing ili zajam preko tuženika, te da nije prilikom prodaje vozila razgovarao s tužiteljem.
10. Svjedok M. P., navodi da je on zaposlenik tuženika ali da nije osobno kontaktirao s tužiteljem, te da ga nije mogao niti upozoriti na eventualne rizike, da je tužitelj zaključio ugovor s njihovim partnerom A. k. I.V., a da je njegov posao bio edukacija prodavača i trgovaca. Svjedok je naveo da su trgovci klijentu uvijek radili ponude u valuti euro i CHF, da je u to vrijeme za CHF bila niža kamata i jednostavnija kreditna sposobnost, da kada stranka pristane na jednu od ponuda i nakon pribave kompletne dokumentacije ista se šalje u Porsche Mobiliti u ugovorni odjel, koji je sastavljao ugovor, odnosno popunjavali standardni obrazac sa svim potrebnim elementima. Osim toga, navodi da su sugerirali uzimanje kredita u CHF, da je tržišna utakmica bila takva, da su im počeli padati portfelji pa su stoga bili prisiljeni uzeti kreditiranja s valutnom klauzulom u CHF.
11.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
12. U pravu je tuženik da nije bio stranka kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, slijedom čega presude donesene u tom kolektivnom sporu nemaju direktni obvezujući učinak u ovom postupku, a u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 41/14 i 110/15; dalje ZZP/14), no pravna shvaćanja zauzeta u presudama donesenima u tom kolektivnom sporu primjenjiva su i na prava i interese ovdje tužitelja kao potrošača, a budući su navedena pravna shvaćanja utemeljena na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ, te odredbama ZZP/03 i ZZP/07.
12.1. Također je točno kako to ističe tuženik, da isti u formalno pravnom smislu nije banka, no nedvojbeno je da je tuženik kao pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj, i obavlja djelatnost potrošačkog kreditiranja .
13.Iz pravnih utvrđenja presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koja utvrđenja se primjenjuju i ovom postupku, slijedi zaključak da stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredaba, niti je tužitelj kao korisnik kredita imao utjecaj na sadržaj ugovora, pa je time, suprotno načelima obveznoga prava tužitelju, kao potrošaču, nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede ekonomskih posljedica ugovaranja zaštitne klauzule u CHF. Naime, o odredbama ugovora o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi, kojima mu je nametnuta obveza, a koju obvezu tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu, radi čega takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tuženika kao korisnika kredita, u odnosu na davatelja kredita.
Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu proistječe i iz iskaza svjedoka M. P., zaposlenika tuženika, da je tuženik sastavljao standardni obrazac i popunjavao ga u skladu s pribavljenom dokumentacijom. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. je propisano, kako se smatra da ako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ i odredbi unaprijed formiranog standardnog ugovora trgovaca.
14.Slijedom navedenog sud je ocijenio da je odredba čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu citiranog čl. 81. st. 1 ZZP-a , slijedom čega je ista ništetna i zbog čega je sud odnio odluku kao u točci I izreke.
15.Sud je ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim.
U konkretnom slučaju radi se restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a , u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja nišetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana donošenja presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i slučaju kada je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu ( čl. 12.ZPP-a).
Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. IV- 47/2020 od 30. 1. 2020. – " zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđene nišetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništenosti ugovora"
Stoga u smislu čl. 225. ZOO predmetna tražbina nije zastarjela.
16.Budući je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik, kao nepošteni stjecatelj, povrijedio prava tužitelja kao potrošača koristeći ništene i nepoštene ugovorne odredbe, dužan je vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredba već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
17. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po sudskom vještaku
financijsko knjigovodstvene struke.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je tužitelj A. C. zaključio je dana 18.10.2007. godine sa P. M. d.o.o. Z.: Ugovor o kreditu broj
i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnine. Nadalje navodi da je iznos kredita 26.290,13 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize R. A. d.d. Z.
za CHF vrijedećem na dan plaćanja, da je redovna kamatna stopa po ugovoru 6,20% godišnje, rok otplate kredita : 84 mjeseca, da je Banka odobrava kredit za kupnju vozila ŠKODA OCTAVIA, TOUR 1,6 da se kredit otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, u iznosu od 384,06 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize R. A.d.d. Z.za CHF na dan plaćanja, da ukupni iznos
svih mjesečnih obroka kredita po početnom otplatnom planu iznosi 32.261,04 CHF,(384,06 x 84 rate), da je kredit isplaćen dana 31.10.2007. godine, a prodajni tečaj RBA banke na dan realizacije kredita iznosio je 4,432813 kuna za 1 CHF, datum vidljiv po otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici.
Iz zaključka nalaza proistječe da pretplata zbog povećanja tečaja CHF-a kojeg je tuženik primjenjivao prilikom obračuna plaćanja svakog mjesečnog obroka, naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznosi 39.114,85 kuna, a pretplaćeni mjesečni iznosi vidljivi su iz tablice br. 3.
Vještak također navodi da nije bilo negativnih razlika, tj. da nije bio ni u jednom mjesecu tečaj CHF-a niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit. Ukupna pretplata (zbirno) iznosi 39.114,85 kuna ili preračunato u EUR-e 5.191,43 EUR-a.
18.Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja iznos na ime razlike po osnovi tečajne razlike 5.191,43 eura.
U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je stekao bez osnove iznose koje je tužitelj više platio zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.
Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.
19.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te je donio odluku kao u točci II izreke.
20.Tužitelj je podneskom od 27. 12. 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje s naslova preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike iznos od 5.191,43 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu.
20.1.Međutim tuženik se protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. Sukladno čl. 193.st. 1.ZPP-a, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika, prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, ili sukladno st. 2. istoga članka tužbu može povući sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane.
Budući tuženik nije pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva sud je meritorno odlučio o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva, te je stoga donio odluku kao u točci III izreke.
21.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik sukladno čl. 154. st. 3. ZPP-a , dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.
Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 100 bodova, za sastav dva obrazložena podneska od 22. 2. 2021. i 27.
12. 2022. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 23. 11. 21., 26. 10. 2022. i 15. 2. 2023. po 100 bodova, odnosno ukupno 600 bodova, što čini novčani iznos od 1.194,00 eura.
Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 eura, te na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 99,54 eura.
Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u 1.658,53 eura.
U Vinkovcima, 15. ožujka 2023.
sudac; Marija
Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST;
1. punomoćnik tužitelja
2. punomoćnik tuženika
Broj zapisa: 9-30855-a5f38
Kontrolni broj: 0ea7e-3ad08-f4f2a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MARIJA PAVLOVIĆ, L=VINKOVCI, O=OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vinkovcima potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
