Poslovni broj: Gž-1573/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1573/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja M. Ž., OIB: ..., D. S., protiv tuženika: 1. L. Ž., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., 2. A. B. d.d. OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., 3. B. S. d.o.o. Z., OIB: ..., (kao sljednika ranije H. L. S. d.o.o. Z., OIB: ..., odnosno sljednika B. M. A. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., i 4. E. C. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku D. H., odvjetnici u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj P-939/2019-38 od 12. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj P-939/2019-38 od 12. srpnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je ovrha koja je vođena kod Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu, pod brojem spisa Ovr-2053/10 (sada kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalna služba u Sesvetama poslovni broj spisa Ovr-1244/2015) na temelju prijedloga 2. tuženika A. B. d.d. Z., 3.tuženika H. L. S. d.o.o. Z., i 4.tuženika E. C. d.d., Z., nedopuštena radi postojanja prava treće osobe, tužitelja M. Ž. iz D. S., V. O. i to 1/2 suvlasničkog dijela na nekretnini koja je predmet ovrhe, a upisana je u zk.ul.br.604, k.o. O., kčbr. 299/9 (Z.K. odjel D. S.).

Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju M. Ž. da 2.tuženiku A. B. d.d. naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 9.687,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 12.srpnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju M. Ž. da 3.tuženiku B. S. d.o.o. naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 6.562,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 12.srpnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju M. Ž. da 4. tuženiku E. C. d.d. naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 12.srpnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana."

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosom od 50.000,00 kuna."

 

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje da je ovrha koja je vođena kod Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu, pod brojem spisa Ovr-2053/10 (sada kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna službe u Sesvetama poslovni broj spisa Ovr-1244/2015) na temelju prijedloga 2. tuženika A. B. d.d., Z., 3. tuženika H. L. S. d.o.o., Z., i 4. tuženika E. C. d.d., Z., nedopuštena radi postojanja prava treće osobe, tužitelja za 1/2 suvlasničkog dijela na nekretnini koja je predmet ovrhe, a upisana je u zk.ul.br.604, k.o. O., kčbr. 299/9 (Z.K. odjel D. S.). 

 

6. Uvidom u spis broj Ovr-77/2019, ranije poslovni broj Ovr-2053/10 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na koji su spojeni spisi Općinskog suda u Sesvetama Ovr-3293/09, odnosno Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1066/15 i spis Općinskog suda Sesveta Ovr-920/09, odnosno Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-980/15 utvrđeno je da je postupak ovrhe na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj 604 k.o. O. i to čkbr. 299/9, u naravi kuća broj 45, dvorište i oranica površine 1363 m2 u vlasništvu ovršenika L. Ž. u cijelosti dovršen pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-77/19-101 od dana 4. prosinca 2019. kojim je utvrđeno da je ovrha na nekretnini dovršena. Nadalje, utvrđeno je da je ovršni postupak vođen u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. A. A. B. d.d. sada A. B. d.d., ovrhovoditelja H. L. S. d.o.o. i ovrhovoditelja E. C. d.d. protiv ovršenika L. Ž. Ovrha je dovršena jer je na drugoj javnoj dražbi održanoj 25. listopada 2012. prodana nekretnina ovrhovoditelju H. A. A. B. d.d. sada A. B. d.d. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-2053/10 od 26. kolovoza 2013. godine treća osoba M. Ž., ovdje tužitelj, upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv stranaka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koje rješenje je pravomoćno dana 11.rujna 2013. Nadalje, utvrđeno je da je rješenje o dosudi poslovni broj Ovr-2053/10-58 od 29. listopada 2012. pravomoćno dana 17. svibnja 2016. Uknjižba prava vlasništva u korist 2. tuženika A. B. d.d., Z. izvršena 6. prosinca 2018. rješenjem Zemljišno knjižnog odjela Stalne službe u Dugom Selu tada Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-60001/18.

 

7. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige i Ugovor o kreditu broj 111-47/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 10. svibnja 2006. utvrđeno je da je 1. tuženica L. Ž. bila upisana kao vlasnica za cijelo predmetne nekretnine na dan sklapanja Ugovora o kreditu i uknjižbe založnog prava u korist prednika 2. tuženika H. A.-A.-B. d.d.

 

8. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je:

- da je u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-77/2019 (ranije poslovni broj Ovr-2053/10 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na koji su spojeni spisi Općinskog suda u Sesvetama Ovr-3293/09, odnosno Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1066/15 i spis Općinskog suda Sesveta Ovr-920/09, odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu Ovr-980/15 vođen postupak ovrhe na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj 604 k.o. O. i to čkbr. 299/9, u naravi kuća broj 45, dvorište i oranica površine 1363 m2 u vlasništvu ovršenika L. Ž., koji postupak je u cijelosti dovršen pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-77/19-101 od dana 4. prosinca 2019., kojim je utvrđeno da je ovrha na nekretnini dovršena,

- da je tužitelj upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv stranaka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koje rješenje je pravomoćno dana 11.rujna 2013.,

- da je rješenje o dosudi poslovni broj Ovr-2053/10-58 od 29.listopada 2012. pravomoćno dana 17. svibnja 2016.,

- da je tužitelj 2006. godine znao za kupnju predmetne nekretnine i da je nekretnina dijelom plaćena sredstvima pribavljenim predmetnim ugovorom o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava i da se s tim složio,

- da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu 1. tuženice i njezinog supruga, ovdje tužitelja, svakog u 1/2 dijela, koji zaključak se logično nameće imajući u vidu dugotrajnost braka od 1997. do danas kao i činjenicu da je predmetna nekretnina kupljena tijekom trajanja braka 2006.godine, pa temeljem odredbi čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 i ZPP ‑ „Narodne novine“, broj 25/13) predstavlja bračnu stečevinu, koje su bračni drugovi suvlasnici svaki u 1/2 dijela, jer je predmetna nekretnina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili te

- da tužitelj, sve do podnošenja prigovora kao treća osoba u ovršnom postupku, odnosno do podnošenja tužbe u ovom predmetu, dakle, cijeli niz godina, nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi zaštitio svoje pravo suvlasništva temeljem bračne stečevine, dakle, imao je dovoljno vremena da svoje pravo suvlasništva upiše u zemljišne knjige, odnosno da izvrši zabilježbu, predbilježbu tog prava ili slično, kako bi njegovo pravo bilo vidljivo trećim osobama, već to čini tek šest godina nakon što je upućen u parnicu iz ovršnog postupka, odnosno gotovo dvanaest godina nakon sklapanja ugovora o kreditu sa zasnivanjem založnog prava, što upućuje na zaključak da tužitelj nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, dakle, tužitelj je bio nesavjestan.

 

9. Prema odredbi članka 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga tko je s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri, upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, a sukladno čl. 122. st. 3. ZV-a stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, a nedostatak dobre vjere ne može se prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl.130. ZV).

 

10. U ovom slučaju tuženici 2.,3. i.4. su postupali u dobroj vjeri, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i s načelom povjerenja u zemljišne knjige jer su podnošenjem prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini radi namirenja svoje dospjele tražbine postupili u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige i nisu znali niti morali znati da je ono što je u knjigama upisano nepotpuno ili različito od izvanknjižnog stanja. Tužitelj je prema vlastitom iskazu bio upoznat s kupoprodajom predmetne nekretnine i sklapanjem ugovora o kreditu s prednikom 2. tuženika, odnosno nije mu moglo ostati nepoznato postojanje potraživanja 3. i 4. tuženika jer je i sam naveo da je 1. tuženica bila samo kućanica, iako je obrt P. glasio na njezino ime. Radi toga je tužitelj imao dovoljno vremena pobrinuti se zaštititi svoje interese upisom prava vlasništva kupljene nekretnine u zemljišnim knjigama, što nije učinio, pa posljedično tome nije na odgovarajući način ni zaštitio svoje vlasničkopravne interese. Tužitelj nije dokazao nesavjesnost niti nepoštenje 2. tuženika, niti iz tužiteljeva iskaza proizlazi da bi 3. i 4. tuženici zlouporabili svoja prava u odnosu na tužitelja i novčanu tražbinu koja je predmet ovrhe.

 

11. S obzirom da se tužitelj pozvao na pravo na dom, u parničnim postupcima pokrenutim tužbama sa vindikacijskim zahtjevima u situaciji kada jedna od stranaka ističe prigovor prava na dom, pojam doma za sud je činjenično pitanje, o kojem odlučuje po kriterijima trajnosti i faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Pri tome, zaštita prava na dom nije apsolutna, niti neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije kako materijalnopravne, tako i procesnopravne, sadržane u tzv. testu razmjernosti. S obzirom da su suprotstavljena dva prava i to pravo vlasništva i pravo na dom na podnositelju prigovora prava na dom je teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je u odnosu na pitanja da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na onome tko se poziva na pravo na dom.

 

12. Kod ocjene prava na dom uzima se u obzir test razmjernosti odnosno nužnosti miješanja u pravo na dom provođenjem ovrhe na predmetnim nekretninama u kojima stanuje tužitelj. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj s obitelji živi nesmetano u predmetnoj nekretnini dulji niz godina, Ocjenjujući je li miješanje bilo opravdano sud je ispitao: je li miješanje bilo u skladu sa zakonom, je li miješanje imalo legitimni cilj, je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu i je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju. Pri tome je utvrđeno da tužitelj i 1. tuženica bez valjane pravne osnove koriste nekretninu u vlasništvu tuženika, pa je stoga 2. tuženik, kao vlasnik nekretnine ovlašten tražiti sudsku zaštitu i eventualno njihovo iseljenje, koje u ovom trenutku nije predmet ovog postupka, pa je u ovom trenutku miješanje u pravo na dom tužitelja i 1. tuženice provedeno u skladu sa zakonom. 2. tuženik je, u skladu sa zakonom, kao vlasnik predmetne nekretnine, ovlašten tražiti zaštitu svojeg prava vlasništva, zaštita kojeg je zajamčena odredbama ZV-a i Ustavom Republike Hrvatske jer su predmetno rješenje o ovrsi na predmetnoj nekretnini donijeli sudovi temeljem zakona koji uređuju vlasništvo, pa miješanje u pravo na dom tužitelja i 1. tuženice ima legitimni cilj zaštite prava vlasnika nekretnine. Ocjenjujući razmjernost i nužnost miješanja u pravo na dom tužitelja i 1. tuženice sud je, imao na umu sve okolnosti konkretnog slučaja te je stavljajući u odnos pravo na dom tužitelja i 1. tuženice, pravu vlasništva 2. tuženika, utemeljenog na pravomoćnoj sudskoj odluci, međusobni odnos ovih prava, ocijenio u korist prava vlasništva 2. tuženika, koje je u konkretnom slučaju takvog značaja da preteže nad pravom tužitelja i 1.tuženice na dom.

 

13. Prema odredbi članka 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14, u daljnjem tekstu: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje prava koje bi sprječavalo ovrhu. Radi toga je pravilno tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak kojeg je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora koja je čak i povoljnija za tužitelja od njegove stvarne vrijednosti.

 

14. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u ovršnom postupku nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer tužitelj nije bio stranka u ovršnom postupku već treća osoba koja je bila upućena u parnicu povodom prigovora treće osobe protiv rješenja o ovrsi.

 

15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda i rješenje pobijaju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Split, 25. siječnja 2024.