Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:12 Gž-87/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dijane Hofer kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. H., OIB: … iz Z., i tužitelja M. H., OIB: … iz Z., oboje zastupani po punomoćnici A. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. Z., OIB:… Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u O. uredu G. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB:…, Zagreb, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1194/2022-8 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1194/2022-8 od 30. studenog 2022. u toč. I. i III. izreke.

II. Nepobijana toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 33.220,00 kn/4.409,05 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 30.000,00/3.981,68 EUR teče od 18. lipnja 2015. do isplate, a na iznos od 3.220,00 kn/427,37 EUR od 30. studenog 2022. do isplate, toč. II. izreke djelomično je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa u visini od 6.000,00 kn/796,34 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2015. do isplate. Toč. III. izreke tuženiku je naloženo da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u visini od 18.292,00 kn/2.427,77 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2022. do isplate.

2. Navedenu presudu pod toč. I. i III. izreke pravovremeno podnijetom žalbom pobija tuženik kako navodi iz svih zakonskih žalbenih razloga, dakle zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/22 - dalje: ZPP). dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353. st.1. ZPP- a, uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Pobijanom presudom sud je usvojio tužbeni zahtjev pravnih slijednika prvobitne tužiteljice koja je tijekom prvostupanjskog postupka preminula, radi naknade štete koju je prednica sada tužitelja pretrpjela padom na nogostupu Z. 13. veljače 2015. iz razloga što je nogom zapela za deniveliranu kocku koja je u odnosu na ostale kocke koje su dijelovi javne površine bila izbočena oko 10 cm, kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede.

6. Sud je usvojio tužbeni zahtjev utvrđujući:

- da je prvobitna tužiteljica dana 13. veljače 2015. pala uobičajeno hodajući nogostupom O. ulice kojom prilikom je na nogama imala gležnjače ravnih potplata, jer je zapela na izdignuto/deniveliranu kocku u odnosu na ostale kocke kojima je popločen nogostup,

- da je pad prvobitne tužiteljice kao i navod iz tužbe o izdignutoj kocki u odnosu na ostale na nogostupu u O. ulici potvrdio svjedok K. M. u svojem iskazu koji je bio očevidac štetnog događaja,

- da na mjestu pada niti u njegovoj blizini nije bilo nikakvih radova, a niti je mjesto na kojem je pala prvobitna tužiteljica na bilo koji način bilo ograđeno ili označeno,

- da je na fotografijama priloženim u spis razvidno kako je nogostup na kojem je prvobitna tužiteljica pala popločen kockama, time da se jedna od njih vidljivo značajno izdiže iznad nivoa ostalog popločenog dijela, da u trenutku štetnog događaja je bilo suho vrijeme, nogostup nije bio prekriven ni snijegom ni ledom, a niti je tužiteljica prije štetnog događaja imala bilo kakvih problema sa ravnotežom,

- da je prvobitna tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom ramena i nosne kosti,

- da je tražbina prvobitno tužiteljice sukladno čl. 1105. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) nakon smrti prvobitne tužiteljice prešla na njezine nasljednike koji su nastavili postupak,

te na temelju ovih utvrđenja zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda prednice sada tužitelja i samog štetnog događaja kao i činjenicu da prednica tužitelja nije neoprezno hodala niti da ne bi upotrijebila dužnu pažnju, dakle otklonio je bilo kakav doprinos prvobitne tužiteljice nastanku štetnog događaja, te zaključuje da je u održavanju mjesta štetnog događaja došlo zbog propusta tuženika.

7. Sud nadalje ističe da je u vrijeme štetnog događaja bio na snazi Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015 – dalje: ZKG) koji je određivao da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba i da su jedinice lokalne samouprave i pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti i održavati komunalne objekte i uređaje u stanju funkcionalne sposobnosti, time da u smislu čl. 3. st. 1. toč. 6. navedenog Zakona komunalnu djelatnost između ostalog čini i održavanje javnih površina – zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, trgova, parkova, dječjih igrališta i dr. Slijedom navedenog kako je tuženik kao jedinica lokalne samouprave bio dužan osigurati kvalitetno i trajno obavljanje komunalnih djelatnosti, time i održavanje javne površine na kojoj je stradala prednica tužitelja to je isti i odgovoran u smislu čl. 1045. st. 1. u vezi čl. 1084. ZOO-a za naknadu štete prednice sada tužitelja, jer je propustio održavati nogostup da bude siguran za nesmetano kretanje osoba koje njime prolaze, pri čemu ne nalazi u ponašanju prednice tužitelja nikakvog doprinosa nastanku štetnog događaja.

8. Tijekom postupka proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. M. J., dr. sc. M. F. i prof. prim. dr. sc. T. B. čime je utvrđeno da je pok. A. H. pretrpjela prijelom nosnih kostiju bez pomaka s nagnječenjem kože nosa kao i komplicirani lom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti. Objedinjenim nalazom vještaka proizlazi da su kod prednice tužitelja nakon štetnog događaja zaostale trajne posljedice u visini od 10%, da je strah jakog intenziteta trpjela 2 dana, srednjeg 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana, a bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg jakog intenziteta 15 dana, manjeg intenziteta 30 dana, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć kroz 40 dana liječenja po 2 sata dnevno, te 1 sat dnevno kroz slijedećih 60 dana, kod tužiteljice nije došlo do naruženja. Stranke nakon usmenog očitovanja vještaka nisu na njihov nalaz i mišljenje imale primjedbi.

8.1. Temeljem nalaza medicinskih vještaka uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti sud dosuđuje tužiteljima u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a kao pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, njihove prednice iznos od 30.000,00 kn i 3.220,00 kn na ime imovinske štete radi potrebe joj pružanja pomoći i njege obzirom da je vještačenjem utvrđeno da je istoj bilo potrebno 140 sati tuđe pomoći i njege, time da sud visinu cijene sata pružanja nestručne pomoći procjenjuje u visini od 23,00 kn/h.

9. Osporavajući prvostupanjsku odluku u dosuđujućem dijelu toč. I. izreke, kao i u dijelu dosuđenih troškova postupka pod toč. III. izreke tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a citirajući navedenu zakonsku odredbu bez bilo kakvog pobližeg navođenja u čemu konkretno istu nalazi, no ispitivanjem pobijane presude u smislu na ovaj način istaknute bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč.11 ZPP-a ovaj sud istu nije našao počinjenom jer je presuda jasna, razumljiva nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti su razlozi temeljem kojih je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja nejasni ili proturječni.

10.Tuženik tijekom postupka kako u prvostupanjskom postupku tako i sada u žalbi osporava svoju pasivnu legitimacija koju negira iz razloga što nadzor nad javnim površinama u G. Z. vrši komunalno redarstvo, a prema njihovom nalogu poslove održavanja i popravaka na javnim površinama koje nisu nerazvrstane ceste povjereno je tvrtki G. prema ugovoru od 18. studenog 2014.

10. Pasivnu legitimaciju tuženika sud prvog stupnja osnovano utemeljuje na odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (NN 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015) i to čl. 1. i 2. navedenog Zakona kojima je propisano da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog Zakona i posebnih propisa, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, a da su komunalne djelatnosti sukladno čl. 3. istog Zakona između ostalog i održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta, time da se pod održavanjem javnih površina razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnomu zakonu. Na isti način je održavanje nerazvrstanih cesta prema tome i pješačkih staza i pješačkih zona regulirano i Odlukom o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba koja je bila važeća u vrijeme štetnog događaja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 18/2013) time da prema čl. 7. navedene Odluke upravo tuženik – G. Z. upravlja nerazvrstanim cestama a pod upravljanjem u smislu navedene odluke smatra se građenje, rekonstrukcija te održavanje nerazvrstanih cesta. Obzirom na navedene zakonske i podzakonske propise nesporna je pasivna legitimacija tuženika koji upravlja i odgovoran je za održavanje između ostalih pješačkih staza i pješačkih zona u G. Z. pa time, s obzirom na neodržavanje pješačke zone na dijelu na kojem je pala prednica tužitelja jer je kocka o koju je prednica tužitelja zapela hodajući bila znatno uzdignuta od ostalog dijela pješačkog prolaza. Na istom stajalištu o odgovornosti jedinice lokalne samouprave, su brojne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako npr. Rev-1203/2016-2 od 19. svibnja 2021., (Rev-340/2011 od 2. travnja 2013., Revx-542/2015 od 2. srpnja 2014) u kojoj se između ostalog navodi da je Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete; pa samim time prenošenjem tuženika na tvrtku G. poslova održavanja i popravaka na javnim površinama Grad se ne oslobađa odgovornosti da preko svojih komunalno redarstvenih službi poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a niti se time oslobađa odgovornosti za štetu koja nastaje zbog nepridržavanja ove obveze.

10.1. Daljnju žalbenu tvrdnju da je do pada prednice tužitelja došlo zbog njezine krivnje jer da je imala druge zdravstvene smetnje koje su uzrokovale pad ili nije upotrijebila dužnu pažnju, tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao, time da suprotno proizlazi kako iz iskaza tijekom postupka očevica K. M. kao i iskaza same prvobitno tužiteljice.

11. Što se tiče iznosa na ime naknade štete dosuđenih tužiteljima čija se visina također žalbom osporava po pojedinim kvalifikatornim okolnostima (strah, fizički bolovi, smanjenje životne aktivnosti) isto je sud pravilno zasnovao na objedinjenom nalazu provedenih vještačenja po sudsko-medicinskim vještacima u postupku, na koji objedinjeni nalaz tuženik nije imao primjedbi ni prigovora već ga je prihvatio, to imajući u vidu nalaz liječnika vještaka, priloženu medicinsku dokumentaciju tužiteljice i njezin iskaz sud je utvrdio jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, okolnosti i način liječenja, omjer trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, pa je i ovaj sud stava da je prvostupanjski sud imajući sve prethodno u vidu kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VS RH pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade neimovinske kao i visinu imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći tužiteljici.

12. Kako razmatranjem pobijane presude u smislu bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl.365. st.2 istog Zakona, iste nisu utvrđene obzirom je presuda jasna, logična, zasnovana na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju u zakonito provedenom dokaznom postupku s time da su sve utvrđene činjenice i provedeni dokazi analizirani na način kako to propisuje čl. 8. ZPP-a, te kako žalbeni navodi tuženika nisu nađeni osnovanim, a ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja kao i primjenu materijalnog prava po prvostupanjskom sudu time da je i odluka o troškovima valjano zasnovana na odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a, prema omjeru uspjeha u sporu od 85% a glede visine na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i plaćenih troškova vještačenja, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st.1 ZPP-a.

U Varaždinu, 15. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.