Poslovni broj: 4 P- 201/21-23

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz V., OIB

., zastupane po punomoćniku H. P., odvjetniku iz V.,

protiv tuženika N. h. b. d.d. Z., OIB 5, zastupana po

odvjetničkom društvu Ž. & p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,

nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika H. P. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice K. P., 15. veljače 2023. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-

a, 15. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 771550, sklopljenog 26. srpnja 2005.g. između tužiteljice i prednika tuženika S. d.d., koji je istog dana kod javnog bilježnika Mirodara Kovača zaveden pod brojem OV-14212/05.

II Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj: 771550, sklopljenog 26. srpnja 2005.g. između tužiteljice i prednika tuženika, koji je istog dana kod javnog bilježnika Mirodara Kovača zaveden pod brojem OV-14212/05.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog anuiteta kredita temeljem ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 1.996,32 eura/15.041,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne pretplaćene iznose i to:

3,56 eura/26,81 kn počevši od 01.02.2009. do isplate

13,53 eura/101,92 kn počevši od 01.03.2009. do isplate

11,79 eura/88,82 kn počevši od 01.04.2009. do isplate

11,41 eura/85,95 kn počevši od 01.05.2009. do isplate

9,36 eura/70,53 kn počevši od 01.06.2009. do isplate

9,73 eura/50,71 kn počevši od 01.07.2009. do isplate

7,64 eura/57,57 kn počevši od 01.08.2009. do isplate

8,97 eura/67,59 kn počevši od 01.09.2009. do isplate

7,46 eura/56,19 kn počevši od 01.10.2009. do isplate

7,14 eura/53,83 kn počevši od 01.11.2009. do isplate

9,50 eura/71,65 kn počevši od 01.12.2009. do isplate 11,62 eura/87,58 kn počevši od 01.01.2010. do isplate

13,24 eura/99,74 kn počevši od 01.02.2010. do isplate

12,85 eura/96,80 kn počevši od 01.03.2010. do isplate

16,88 eura/127,20 kn počevši od 01.04.2010 do isplate

15,59 eura/117,43 kn počevši od 01.05.2010. do isplate

17,65 eura/132,96 kn počevši od 01.06.2010. do isplate

27,53 eura/207,39 kn počevši od 01.07.2010. do isplate

25,11 eura/189,22 kn počevši od 01.08.2010. do isplate

33,54 eura/252,73 kn počevši od 01.09.2010. do isplate

29,26 eura/220,49 kn počevši od 01.10.2010. do isplate

25,43 eura/191,58 kn počevši od 01.11.2010. do isplate

36,44 eura/274,57 kn počevši od 01.12.2010. do isplate

42,39 eura/319,36 kn počevši od 01.01.2011. do isplate

36,95 eura/278,38 kn počevši od 01.02.2011. do isplate

37,61 eura/283,40 kn počevši od 01.03.2011. do isplate

35,22 eura/265,35 kn počevši od 01.04.2011. do isplate

37,96 eura/286,04 kn počevši od 01.05.2011. do isplate

46,63 eura/351,32 kn počevši od 01.06.2011. do isplate

48,93 eura/368,69 kn počevši od 01.07.2011. do isplate

63,25 eura/476,52 kn počevši od 01.08.2011. do isplate

58,73 eura/442,48 kn počevši od 01.09.2011. do isplate

52,84 eura/398,12 kn počevši od 01.10.2011. do isplate

50,00 eura/376,76 kn počevši od 01.11.2011. do isplate

49,24 eura/371,00 kn počevši od 01.12.2011. do isplate

53,29 eura/401,50 kn počevši od 01.01.2012. do isplate 54,19 eura/408,29 kn počevši od 01.02.2012. do isplate 56,18 eura/423,32 kn počevši od 01.03.2012. do isplate 54,42 eura/410,01 kn počevši od 01.04.2012. do isplate 55,14 eura/415,42 kn počevši od 01.05.2012. do isplate 56,19 eura/423,36 kn počevši od 01.06.2012. do isplate 55,05 eura/414,80 kn počevši od 01.07.2012. do isplate 55,15 eura/415,54 kn počevši od 01.08.2012. do isplate 54,10 eura/407,62 kn počevši od 01.09.2012. do isplate 52,16 eura/392,98 kn počevši od 01.10.2012. do isplate 54,53 eura/410,84 kn počevši od 01.11.2012. do isplate 55,39 eura/417,31 kn počevši od 01.12.2012. do isplate 55,04 eura/414,71 kn počevši od 01.01.2013. do isplate 51,59 eura/388,67 kn počevši od 01.02.2013. do isplate 53,98 eura/406,73 kn počevši od 01.03.2013. do isplate 54,53 eura/410,86 kn počevši od 01.04.2013. do isplate 53,45 eura/402,74 kn počevši od 01.05.2013. do isplate 50,27 eura/378,74 kn počevši od 01.06.2013. do isplate 48,29 eura/363,82 kn počevši od 01.07.2013. do isplate

50,04 eura/377,06 kn počevši od 01.08.2013. do isplate

a sve sa zateznom kamatom od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g., a od 01.01.2008. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a nakon toga pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku N. h. b. d.d. ( Oib:. ), V. .,

., da tužiteljici s naslova povrata preplaćenih anuiteta kredita temeljem ništetnih ugovornih odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope isplati 638,94 eura/ 4.814,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne preplaćene iznose i to:

4,08 eura/30,77 kn počevši od 01.09.2007. do isplate

4,03 eura/30,38 kn počevši od 01.10.2007. do isplate

4,03 eura/30,34 kn počevši od 01.11.2007. do isplate

4,06 eura/30,62 kn počevši od 01.12.2007. do isplate

4,07 eura/30,65 kn počevši od 01.01.2008. do isplate

4,14 eura/31,17 kn počevši od 01.02.2008. do isplate

4,20 eura/31,65 kn počevši od 01.03.2008. do isplate

4,26 eura/32,07 kn počevši od 01.04.2008. do isplate

4,13 eura/31,14 kn počevši od 01.05.2008. do isplate

4,09 eura/30,83 kn počevši od 01.06.2008. do isplate

4,15 eura/31,24 kn počevši od 01.07.2008. do isplate

4,06 eura/30,58 kn počevši od 01.08.2008. do isplate

4,07 eura/30,68 kn počevši od 01.09.2008. do isplate

4,14 eura/31,22 kn počevši od 01.10.2008. do isplate

4,49 eura/33,81 kn počevši od 01.11.2008. do isplate

4,50 eura/31,87 kn počevši od 01.12.2008. do isplate

8,77 eura/66,09 kn počevši od 01.01.2009. do isplate

8,85 eura/66,67 kn počevši od 01.02.2009. do isplate

8,90 eura/67,09 kn počevši od 01.03.2009. do isplate

8,80 eura/66,34 kn počevši od 01.04.2009. do isplate

8,78 eura/66,17 kn počevši od 01.05.2009. do isplate

8,66 eura/65,28 kn počevši od 01.06.2009. do isplate

8,51 eura/64,14 kn počevši od 01.07.2009. do isplate

8,57 eura/64,54 kn počevši od 01.08.2009. do isplate

8,64 eura/65,11 kn počevši od 01.09.2009. do isplate

8,56 eura/64,46 kn počevši od 01.10.2009. do isplate

8,54 eura/64,32 kn počevši od 01.11.2009. do isplate

8,67 eura/65,35 kn počevši od 01.12.2009. do isplate

8,80 eura/66,27 kn počevši od 01.01.2010. do isplate

8,89 eura/66,97 kn počevši od 01.02.2010. do isplate

8,87 eura/66,80 kn počevši od 01.03.2010. do isplate

9,10 eura/68,55 kn počevši od 01.04.2010. do isplate

9,02 eura/67,99 kn počevši od 01.05.2010. do isplate

9,14 eura/68,88 kn počevši od 01.06.2010. do isplate

9,71 eura/73,17 kn počevši od 01.07.2010. do isplate

9,57 eura/72,12 kn počevši od 01.08.2010. do isplate

10,06 eura/75,78 kn počevši od 01.09.2010. do isplate

9,81 eura/73,92 kn počevši od 01.10.2010. do isplate 9,59 eura/72,26 kn počevši od 01.11.2010. do isplate

10,22 eura/77,04 kn počevši od 01.12.2010. do isplate

10,57 eura/79,62 kn počevši od 01.01.2011. do isplate

10,25 eura/77,26 kn počevši od 01.02.2011. do isplate

10,29 eura/77,55 kn počevši od 01.03.2011. do isplate

10,15 eura/76,51 kn počevši od 01.04.2011. do isplate

10,31 eura/77,70 kn počevši od 01.05.2011. do isplate

10,81 eura/81,46 kn počevši od 01.06.2011. do isplate

10,94 eura/82,46 kn počevši od 01.07.2011. do isplate.

11,77 eura/88,68 kn počevši od 01.08.2011. do isplate

11,51 eura/86,71 kn počevši od 01.09.2011. do isplate

11,17 eura/84,16 kn počevši od 01.10.2011. do isplate

11,01 eura/82,93 kn počevši od 01.11.2011. do isplate

10,96 eura/82,60 kn počevši od 01.12.2011. do isplate

11,20 eura/84,35 kn počevši od 01.01.2012. do isplate

11,25 eura/84,74 kn počevši od 01.02.2012. do isplate

11,36 eura/85,61 kn počevši od 01.03.2012. do isplate

11,26 eura/84,84 kn počevši od 01.04.2012. do isplate

11,30 eura/85,16 kn počevši od 01.05.2012. do isplate

11,36 eura/85,61 kn počevši od 01.06.2012. do isplate

11,30 eura/85,12 kn počevši od 01.07.2012. do isplate

11,30 eura/85,16 kn počevši od 01.08.2012. do isplate

11,24 eura/84,71 kn počevši od 01.09.2012. do isplate

11,13 eura/83,86 kn počevši od 01.10.2012. do isplate

11,27 eura/84,89 kn počevši od 01.11.2012. do isplate

11,32 eura/85,26 kn počevši od 01.12.2012. do isplate

11,30 eura/85,11 kn počevši od 01.01.2013. do isplate

11,10 eura/83,61 kn počevši od 01.02.2013. do isplate

11,23 eura/84,65 kn počevši od 01.03.2013. do isplate

11,27 eura/84,89 kn počevši od 01.04.2013. do isplate

11,20 eura/84,42 kn počevši od 01.05.2013. do isplate

11,02 eura/83,04 kn počevši od 01.06.2013. do isplate

10,91 eura/82,18 kn počevši od 01.07.2013. do isplate

12,59 eura/94,83 kn počevši od 01.08.2013. do isplate

a sve sa zateznom kamatom od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g., a od 01.01.2008. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a nakon toga pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana. „

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1. 049,89 eura/ 7.910,40 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da su ona i tuženik 26. 7. 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 771550, da joj je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kreditu u iznos od 17.140,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, na rok otplate 8 godina odnosno 96 mjeseci. Nadalje navodi da predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa u visini od 6,50% koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana, pa je takva odredba ugovora, prema mišljenju tužiteljice, protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. Tužiteljica nadalje smatra da je jednako tako ništetna i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to iz razloga jer tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama. Nadalje se tužiteljica poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2104. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, te je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu sud utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora, te obvezno pravni zahtjev radi isplate zakonskih zateznih kamata s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 638,94 eura, te na ime preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja CHF iznos od 1.996,32 eura, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani. Prije svega ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nije primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a i da kad bi bila primjenjiva, da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS i automatskoj vezanosti ovoga sud utvrđenjima iz Presude VTS. Također navodi da i kad bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnosti nisu utvrđene ništetnim u parnici Potrošač. Nadalje navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među stankama. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik također prigovora i visini tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tuženika da naknadni tuženiku troškove parničnog postupka

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 771550 otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku.

Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br. Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

Pored navedenog, valja navesti da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni dokaz koji se provodi u situaciji kada nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim dokazima sud utvrdi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica.

U konkretnom slučaju, važne činjenice su utvrđene pisanim dokazima i nisu se mogle utvrđivati saslušanjem tužitelja jer je važno utvrditi jesu li osporene ugovorne odredbe bile razumljive prosječnom potrošaču, a ne svakom pojedinom potrošaču, a upravo to je utvrđeno kolektivnom presudom čiji učinak je obvezujući.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 2.635,26 eura, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.

5.Nesporno je:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika 26. 7. 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 771550 na iznos od 17.140,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Nove hrvatske banke d.d., te na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,50%,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 229,44 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 1. 9. 2005. do 1. 8. 2007. 6,50%, od 1. 9. 2007. do 1.12.2008 7,50%, od 1. 1. 2009. do 1. 8. 2013. 8,70%.

6.Sporno je:

-

da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

-

da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK,

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

7.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

8.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo

9.Nadalje st. 4. čl. 81. ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 1. 2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

Slijedom navedenog sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti djela odredbi članaka 2.1. i čl. 8. predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-249/15 od 9. 4. 2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog suda RH Rev 18/2018 od 26.

5. 2020. prema kojoj sporazum o konverziji sukladno ZID ZKP ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes radi utvrđivanja ništetnosti osnovnog ugovora o kredita pa tako i utvrđivanja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora, kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br. Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

10.U odnosu na istaknuti prigovor zastre, za navesti je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjev iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora , s tim da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare, te je zastara individualni restitucijskih zahtjeva počela teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a.

Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod br. SU-4-33/22 od 31. 1. 2022. da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđene ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite.

Kako je u ovom predmetu tužba tužitelja podnijeta 28. 4. 2021. godine , a u konkretnom slučaju zastrani rok iznosi 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, koji počinje teći u odnosu na dio zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH br. PŽ- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu pravomoćnošću navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. pod br. PŽ-6632/7 očito je da je dio tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope u zastari, dok nije u zastari dio zahtjeva za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule.

10.1.Stoga je sud ocijenio istaknuti prigovor zastre osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na za isplatu preplate s osnova promjenjive kamatne stope

11. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku

financijsko knjigovodstvene struke.

Vještaku u pismenom nalazu i mišljenju navodi da je uvidom u predmetni spis (str.7-10 spisa) utvrdio da su tužena tada pod nazivom V. d.d. Z. kao

Kreditor i tužitelj dana 26.07.2005. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 771750, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 17.140,00 CHF protuvrijednosti u HRK po kupovnom tečaju za devize Kreditora na dan isplate kredita, da je kredit odobren kao nenamjenski kredit., da je Ugovor zaključen s rokom otplate od 8 godina, odnosno 96 mjeseci, da je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 229,44 CH kunske protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

Nadalje navodi da je člankom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 6,50 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama banke kreditora, da anuiteti otplate kredita dospijevaju na naplatu svakog 01. (prvog) u mjesecu počevši od 01.09.2005. godine. Vještak nadalje navodi da je kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen važeći kupovni tečaj za devize Kreditora na dan odobrenja - isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 26.07.2005. za 1 CHF = 4,6308 kn. Nadalje u zaključku nalaza i mišljenja vještak navodi, da Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 771550 utvrđen u visini od 4.184,11 kn protuvrijednosti 638,94 eur. Također navodi da ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 26.07.2005. za 1 CHF = 4,6308 kn utvrđen u visini od 15.608,07 kn, protuvrijednosti 2.071,55 EUR prema službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 EUR = 7,53450 kn. Vještak nadalje u nalazu navodi da ukupan iznos manje plaćenih anuiteta (tzv. „negativna tečajna razlika“) uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 26.07.2005. za 1 CHF = 4,6308 kn utvrđen je u visini od – 566,81 kn, protuvrijednosti - 75,23 EUR prema službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 EUR = 7,53450 kn.

Vještak nadalje navodi da razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene su u ukupnom iznosu od 15.041,26 kn, protuvrijednosti 1.996,32 EUR prema službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 EUR = 7,53450 kn.

12.Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja iznos na ime razlike više uplaćene kamate iznos od 638,94 eura, te se po osnovi tečajne razlike 1.996,32 eura.

Tužitelj podneskom od 21.11. 2022. i 12.1. 2023. potražuje na ime više uplaćene kamate iznos od 638,94 eura, te po osnovi tečajne razlike iznos od 1.996,32 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu.

Tužbeni zahtjev sud je ocijenio djelomično osnovanim u dijelu zahtjeva za ništetnost odredbi čl. 1. i 2. Ugovora te za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule u iznosu od 1.996,32 eura.

13.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 5,10% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 6,50%% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 1. i 2. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

14.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

15.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i sukladno uspjehu u postupku. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.635,26 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 100 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 28. 5. 2021. i 21. 11. 2022. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 18. 10. 2022. i 15. 2. 2023. po 100 bodova, te za neobrazloženi podnesak od 12. 1. 2023. 25 bodova, odnosno ukupno 525 bodova, što čini novčani iznos od 1.044,75 eura. Sud je nadalje priznato tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 54,42 eura, te na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 54,42 eura. Stoga tužitelju pripada ukupan trošak u iznosu od 1.153,59 eura.

Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) sa 68%, ( 1.996,32 eura od 2.635,26 eura ), a u pogledu osnove u cijelosti, pa ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 84% (100% + 68% =168% dijeljeno 2 =84%), a tuženikov 16 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 68% ( 84,00 % - 16,00%).Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 68% pa mu pripadaju troškovi postupka u svoti od 784,44 (68% od 1.153,59 eura), uvećano za troškove vještačenja u svoti od 265,45 eura iznosi ukupno 1. 049,89 eura/ 7.910,40kuna.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u 1. 049,89 eura/ 7.910,40kuna, kao u točci V izreke.

U Vinkovcima, 15. ožujka 2023.

Sudac: Marija

Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika

Broj zapisa: eb319-aa9f9

Kontrolni broj: 0d541-bea5f-8197f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARIJA PAVLOVIĆ, L=VINKOVCI, O=OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vinkovcima potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.