Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-385/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 15. travnja 2022., broj K-6/21., u sjednici održanoj 15. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi K. M., za kazneno djelo za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom za kazneno djelo protiv spolne slobode-teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. i članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., u vezi članka 34. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju se na temelju članka 54. KZ/11, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 14. lipnja 2016. do 8. ožujka 2018..
II Žalba optuženog K. M. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru, proglasio je krivim optuženog K. M. da je na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju, iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. i članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., sve u vezi članka 34. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci, a u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode, vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 14. lipnja 2016. do 8. ožujka 2018..
1.1.Na temelju članka 70. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku K. M. je izrečena sigurnosna mjera – obveznog psihosocijalnog tretmana, koja se izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.2.Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenica je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena da isti može ostvarivati u zasebnom parničnom postupku.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 1., 2. i 3. ZKP/08., naloženo je optuženom K. M. podmiriti stvarne troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 30.119,00 kuna te paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, slijedom čega je dužan podmiriti sveukupne troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 31.119,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske i to u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se „prihvati žalba te optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.“
2.1. Optuženi K. M. podnio je žalbu putem branitelja, odvjetnika I. S., zbog „bitne povrede Zakona o kaznenom postupku, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka“, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „uvaži žalbene navode obrane, na način da optuženika oslobodi od optužbe.“
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženika i branitelja optuženika, odvjetnika I. S., koji nisu pristupili, iako su uredno izviješteni o sjednici vijeća.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog K. M. nije osnovana.
O žalbi optuženika osim zbog odluke o kazni
7. Iako optuženik žalbom ističe žalbenu osnovu „bitne povrede Zakona o kaznenom postupku“, istu dodatno ne argumentira, pa je ovaj sud pobijanu presudu ispitao sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., te nisu utvrđeni oblici ove povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, obrana smatra da iskaz oštećenice, na kojem je prvostupanjski sud temeljio svoju presudu, nije vjerodostojan, pozivajući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra dr. D. S. koji je istaknuo mogućnost da je oštećena preuveličala događaj uslijed dijagnoze od koje boluje - graničnog poremećaja sa psihotičnim dekompenzacijama. Smatra da je lažno iskazala da je imala kupaći kostim inkriminiranog događaja, već da je bila gola, s obzirom da od oštećenice nije oduzet taj odjevni predmet niti je vještačen. Također se poziva na nalaz i mišljenje sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. M., koji je naveo da nije pronašao prisutnost ozljeda kod oštećenice, koje bi bile posljedica kontakta sa drugom osobom, iz čega žalitelj izvodi zaključak da nisu dokazane ozljede oštećenice opisane u činjeničnom opisu. Obrana, isto tako, osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik bio ubrojiv tempore criminis, pozivajući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra dr. D. L..
8.1. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da tijekom postupka nije dokazano da je on počinio kazneno djelo za koje je oglašen krivim, jer je prvostupanjski sud raspolagao sa sasvim dostatnim dokazima za utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo upravo na način kao što se to navodi u činjeničnom opisu izreke pobijane presude.
8.2. Naime, u svom iskazu oštećenica L. K. je detaljno i vrlo uvjerljivo opisala inkriminirani događaj da joj je optuženik prišao dok se sunčala na plaži, uhvatio je rukama i više puta bacio u žbunje te legao na nju pokušavajući joj skinuti gaćice kojom prilikom se ona branila i odgurivala ga rukama te nakon što ju je opet srušio na zemlju, odmah ejakulirao po njezinom desnom bedru, tražeći od nje da mu “popuši”, nakon čega je naišao slučajni prolaznik M. P., kojeg je oštećenica zamolila za pomoć a optuženik se biciklom udaljio s mjesta događaja. Ovaj iskaz oštećenice potvrđen je iskazima svjedoka M. P., A. M. i L. C., pa je prvostupanjski sud ispravno iskaz oštećenice prihvatio kao vjerodostojan jer je potvrđen kontrolnim dokazima. Činjenica da nitko od svjedoka koji su se zatekli na mjestu događaja nije naveo da je oštećenica bila gola, osobito svjedok M. P., čiji je dolazak uzrokovao bijeg optuženika, tada su neosnovani žalbeni navodi da je oštećenica lažno iskazivala da je imala kupaći kostim.
8.3. Iskaz oštećenice, protivno žalbenim navodima, potvrđen je i medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr. D. M. koji je kod oštećenice evidentirao višestruke oguljotine po cijelom tijelu, pogotovo po leđima i stražnjici te rukama i nogama, što odgovara kontaktu s hrapavim i stršećim preprekama - grmljem i kamenjem na kojem je oštećenica ležala. Stoga, žalbeni navod da je sudski vještak naveo da nije pronašao prisutnost ozljeda kod oštećenice, koje bi bile posljedica kontakta sa drugom osobom ne dovodi u pitanje ispravna utvrđenja prvostupanjskog suda, jer se ovaj navod sudskog vještaka odnosi na ozljede koje bi oštećenici bile nanesene od strane optuženika, a što se optuženiku niti ne stavlja na teret, već se primjena sile i posljedično nastanak ozljeda kod oštećene odnosi na okolnost da je optuženik oštećenu bacio u žbunje i legao na nju, a što potvrđuje i zapisnik o očevidu, jer su na licu mjesta utvrđeni tragovi u vidu ulegnuća trave, grana i grmlja, površine 70 x 50 cm, a koje područje odgovara navodima oštećenice da je ondje ležala kad je optuženik tamo gurnuo, a nakon čega je optuženik cijelim tijelom legao na nju.
8.4. Stoga, prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje istinitim iskaz oštećenice jer je potkrijepljen prethodno navedenim dokazima.
8.5. Nadalje, optuženik žalbom osporava utvrđeni subjektivni element kaznenog djela navodeći da mu nije bio cilj imati spolni odnošaj, niti spolno izjednačenu radnju, niti je to pokušavao, već da je samo htio zadovoljiti svoj spolni nagon samozadovoljavanjem, pri čemu ne spori ejakulaciju na bedru oštećenice. Prvostupanjski sud s pravom otklanja takvu obranu optuženika, jer je iz provedenih dokaza sasvim razvidno da je optuženik primijenio silu prema oštećenici, gurnuo je na žbunje, legao svojim tijelom na nju, ejakulirao, te potom od iste tražio da ga oralno zadovolji, u čemu je spriječen nailaskom prolaznika kojeg je oštećenica tražila pomoć, pa je optuženik pobjegao. Isto tako, optuženik je imao svijest o trudnoći oštećenice, jer mu je tijekom događaja ona to rekla, što je i sam potvrdio navodima da joj se vidi trbuh. Usprkos navedenom, ustrajao je su svojoj namjeri da s osobom koja je posebno ranjiva zbog svoje trudnoće (o čemu u spisu prileži medicinska dokumentacija, kao i iskaz oštećene da je prije ovog događaja već jednom izgubila dijete te je pet godina od tada planirala trudnoću) bez njezinog pristanka, uporabom sile izvrši spolni odnošaj, poduzimavši radnje koje prostorno i vremenski prethode ostvarenju djela, ali je u svom naumu prekinut zbog nailaska prolaznika.
8.6. Žalitelj neosnovano tvrdi da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, pozivajući se na nalaz i mišljenje dr. D. L., s obzirom da je povodom prigovora na ovaj nalaz i mišljenje, prvostupanjski sud proveo novo psihijatrijsko vještačenje koje je povjereno dr. E. D. H. koja se u svom pisanom nalazu i usmenom iskazu na raspravi (list 365-375, 388-389, 540-541spisa) složila s nalazom dr. D. L., da je optuženik sociopat, međutim navela da nema niti jedan element na kojemu bi vještačenjem mogla utvrditi smanjenu ubrojivost kod optuženika. Nadalje, s obzirom na razlike u nalazima sudskih vještaka dr. D. L. i dr. E. D. H., sud je proveo i treće psihijatrijsko vještačenje optuženika po sudskoj vještakinji za psihijatriju dr. T. K., koja se priklonila vještačenju dr. H. te navela da je kod optuženika razvijen poremećaj osobnosti, ali da je on tempore criminis bio ubrojiv.
8.7. Stoga se žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom, a slijedom toga i žalba zbog povrede kaznenog zakona, jer je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon, i to onaj koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela (točka 25. razloga presude), i optuženika oglasio krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. i članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., sve u vezi članka 34. KZ/11., pa su neosnovani žalbeni navodi optuženika da „bi se moglo raditi o dovršenom kaznenom djelu iz članka 155. Kaznenog zakona, a da bi se ponašanje optuženika moglo svesti i na djelo prekršaja.“
O žalbama zbog odluke o kazni
9. Prilikom donošenja odluke o kazni prvostupanjski sud je imao u vidu oblik krivnje vodeći računa o pogibeljnosti počinjenog djela i svrsi kažnjavanja, a otegotnim je optuženiku cijenio dosadašnju osuđivanost (doduše zbog drugih kaznenih djela), dok je olakotnim cijenjeno djelomično priznanje djela, izraženo kajanje, spremnost na poštivanje društvenih normi, da se u međuvremenu zaposlio, da zajednički sa izvanbračnom suprugom brine o šestoro maloljetne djece od kojih je dvoje maloljetne djece njegovo. Olakotnim je cijenjen i protek vremena od počinjenja djela.
9.1. Optuženik žalbom upire na brojnost utvrđenih olakotnih okolnosti kod optuženika.
9.2. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da su olakotne okolnost precijenjene, te da optuženiku nije otegotnim cijenjeno je predmetno kazneno djelo počinjeno tijekom dana na javnoj plaži, što upućuje na upornost i bezobzirnost, da je oštećena u dobi od 41 godinu, te je prije događaja izgubila dijete i dulje vrijeme pokušala zatrudnjeti, zbog čega je ovaj događaj za nju bio posebno traumatičan, te nakon istog ne želi imati više djece, što upućuje na traumu kao posljedicu ovog kaznenog djela.
9.3. Stoga je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci, izrečena po prvostupanjskom sudu, koja je ispod granice zakonom propisanog minimuma (zakonom je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine), i po stanovištu ovog drugostupanjskog suda prenisko odmjerena, te po stavu ovog suda, usprkos tome što se radi o pokušaju nije bilo mjesta ublažavanju kazne. Zbog toga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ovaj sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, smatrajući da će upravo takovom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja i svrha izricanja kazneno pravnih sankcija uopće, te da upravo ta kazna predstavlja pravednu osudu za ovo teško kazneno djelo.
9.4. Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o primjeni sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, te je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da je ta odluka s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilna i utemeljena na odredbi članka 70. KZ/11. Naime, iako je ovom presudom preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni te optuženik osuđen na tri godine zatvora, dok članak 70. KZ/11., propisuje da ova mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne, ali ne dulje do dvije godine, međutim uzimajući u obzir da je optuženik u ovom postupku bio lišen slobode od 14. lipnja 2016. do 8. ožujka 2018., tada izvršenje sigurnosne mjere neće prijeći dvije godine.
10. Iako optuženik ističe žalbenu osnovu troškova kaznenog postupka, istu dodatno ne argumentira, pa navedena osnova nije razmatrana, jer drugostupanjski sud, sukladno članku 476. ZKP/08., na istu ne pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je žalba državnog odvjetnika osnovana, a žalba optuženika nije osnovana te da je pri ispitivanju pobijane presude utvrđeno da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na što ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.v.r.
