Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž Ovr-1267/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja F. d.o.o., L. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. L., odvjetnica iz Z., protiv ovršenice D. D., L. OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u D. uz sudjelovanje trećih osoba I. D., M. L.-Č. i mldb. L. L., koje zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u D., radi ovrha i iseljenja, odlučujući o žalbama ovršenice i trećih osoba protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-131/2020 od 17. lipnja 2022. godine, dana 15. ožujka 2023. godine
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenice D. D. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-131/2020 od 17. lipnja 2022. godine pod točkom I izreke.
II Odbija se žalba trećih osoba I. D., M. L.-Č. i mldb. L. L. kao neosnovana i potvrđuje se navedeno rješenje pod točkom II izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem i zaključkom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I Odbija se prijedlog ovršenice D. D. za odgodom ovrhe od 25. ožujka 2022. godine, kao neosnovan.
II Odbija se prijedlog trećih osoba I. D., M. L.-Č. i mldb. L. L. od 19. travnja 2022. godine za odgodu ovrhe do odluke kojom će se utvrditi nedopuštenost ovrhe, kao neosnovan.
zaključio je
Upućuju se treće osobe I. D., M. L.-Č. i mldb. L. L. u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog postojanja prava koje sprječava ovrhu."
2. Protiv ovog rješenja pod točkom I izreke žali se ovršenica D. D. iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Protiv ovog rješenja pod točkom II izreke žale se treće osobe iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ s prijedlogom da se u pobijanom dijelu rješenje ukine.
4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Prvostupanjski sud navodi da ovrha se na prijedlog ovršenika može odgoditi u potpunosti ili djelomice, temeljem čl. 65.Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u daljnjem tekstu OZ)ukoliko se kumulativno ispune dva uvjeta. Prvi uvjet je vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Drugi uvjet je da je ovršenik poduzeo neku od deset pravnih radnji koje su taksativno navedene u odredbama iz čl. 65. st.1. toč. 1.- 10. OZ-a.
7. Ukazuje se da je već ranije rješenjem Ovr-131/2020 od01. veljače 2021. godine pravomoćno odbijen prijedlog za odgodu ovrhe, te je u obrazloženju istog navedeno da je u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava P-118/2015 raspravljeno o prigovoru prava na dom, te ocijenjeno da preteže pravo vlasništva ovrhovoditelja nad pravom na dom, koja odluka je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž Ovr-400/2021 od 17. rujna 2021. godine.
8. U ovom prijedlogu za odgodu ovršenica u bitnome navodi iste razloge te dodaje da je došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja jer je bila oboljela od korone i napravila operativni zahvat na oku. Sud ponovno ukazuje da ovršenica ne može ponovno u ovom ovršnom postupku isticati pravo na dom jer je o njemu raspravljeno u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Pogoršanje zdravstvenog stanja nije zakonski razlog za odgodu ovrhe, a ovršenica ne dokazuje vjerojatnost opasnosti da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju ne bi poslije mogao nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Također, ovršenica u podnescima od 12. svibnja 2022. godine i 15. lipnja 2022. godine navodi da se iselila iz dijela nekretnina, pa prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I izreke.
9. Prvostupanjski sud navodi da u smislu čl. 60. st. i 2. OZ-a ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Ako podnositelj prigovora dokaže njegovu opravdanost pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku.
10. U smislu čl. 67. OZ-a na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (članak 60.).
11. Prvostupanjski sud navodi da prijedlog trećih osoba za odgodom ovrhe nije osnovan. Prvenstveno, treće osobe u ovom postupku nisu dokazale vjerojatnost postojanja svog prava, te osim što navode da imaju "pravo na dom" jer žive dulji niz godina na navedenoj adresi, uopće, pa i nakon primjedbi ovrhovoditelja, ne navode osnovu svog stanovanja na predmetnoj nekretnini (npr. neki oblik prava vlasništva, suvlasništva, pridržanog vlasništva, fiducijarno vlasništvo, zabrana otuđenja ili opterećenja neke stvari upisana u javne knjige ili upisnike i sl.). Treće osobe na okolnost postojanja svog prava dostavljaju javne isprave- uvjerenje o prebivalištu. Međutim, iako uvjerenja o prebivalištu jesu javne isprave kojima se dokazuje činjenica prijave i trajanje prebivališta osobe na nekoj adresi, ali ne predstavljaju isprave kojim se dokazuje pravo koje bi sprječavalo ovrhu u smislu čl. 59. OZ-a. Stoga, ovaj sud nalazi da treće osobe nisu dokazale vjerojatnost postojanja svog prava na nekretninama koje su predmet ove ovrhe. U smislu čl. 63. OZ-a kod prijedloga za odgodom ovrhe trećih osoba moraju kumulativno biti ispunjene obje pretpostavke, pa s obzirom da treće osobe nisu dokazale vjerojatnost svog prava koje bi sprječavalo ovrhu to nije bilo potrebe posebno obrazlagati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pa stoga sud odlučuje kao pod točkom II izreke.
12. Zaključkom je prvostupanjski sud, a u smislu odredbe čl. 60. OZ uputio treće osobe na pokretanje parnice uz napomenu da u smislu odredbe čl. 11. st. 5. OZ protiv tog zaključka nije dopuštena žalba, a što u biti treće osobe niti ne čine.
13. Na navode žalbe ovršenice (ovršenica je stavila uz žalbu i prijedlog za odgodom ovrhe a o čemu će odlučiti prvostupanjski sud) a koji ukazuju na nepravilnost u radu suca utoliko što je o prijedlogu za odgodu ovrhe odlučeno nakon skoro tri mjeseca, i to svega nekoliko dana u odnosu na dan kada je određeno da će se ovrha provesti, valja reći da ti navodi sami po sebi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog dijela rješenja.
14. Također, navodi žalbe koji ukazuju na nepravilnu primjenu odredbe čl. 67. OZ (odgoda na prijedlog treće osobe) kao i na kršenje "Konvencije o pravima djeteta i Obiteljskog zakona" valja reći da takve žalbene navode ovršenica nije ovlaštena iznositi već to mogu činiti treće osobe a što one u biti i čine žalbom protiv pobijanog rješenja pod točkom II izreke.
15. Pritom, na navode žalbe valja reći, a što navodi i prvostupanjski sud, ovršenica ne može ponovo u ovršnom postupku isticati svoje pravo na dom jer se o njemu raspravljalo u postupku iz koje potječe ovršna isprava.
16. Osim toga, a što pravilno konstatira i prvostupanjski sud, ovršenica je u dva podneska prije donošenja pobijanog rješenja navela da se je iselila iz dijela nekretnine pa bi onda proizlazilo da je prijedlog za ovrhu podnesen u odnosu na onaj dio nekretnine iz kojeg nije iselila i za kojeg smatra da na njega treće osobe imaju pravo koje bi sprječavalo ovrhu.
17. U odnosu na žalbu trećih osoba neosnovano je njihovo pozivanje na nepravilnu primjenu odredbe čl. 67. st. 1. OZ.
18. Naime, po toj odredbi na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu tog predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjete da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 60. OZ).
19. Dakle, nema automatske odgode ovrhe samo na temelju činjenice što je treća osoba tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, već da bi se ovrha odgodila potrebno je da se ispune već citirani uvjeti iz čl. 67. st. 1. OZ.
20. Na daljnje navode žalbe valja reći da je pravo djeteta da živi sa svojim roditeljima i dužnost je roditelja da se skrbe o djetetu s tim da u smislu čl. 96. st. 1. Obiteljski zakon (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje: OBZ) djetetovo mjesto stanovanja jeste prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja.
21. Treće osobe, roditelji djeteta na okolnost postojanja svog prava su dostavili samo javne isprave – uvjerenja o prebivalištu kojim se dokazuje činjenica prijave i trajanja prebivališta osobe na nekoj adresi, ali se time ne dokazuje vjerojatnost postojanja svog prava na nekretninama koje su predmet ovrhe, a niti su u svom prijedlogu za odgodu ovrhe određeno naznačili o kojem se to pravu radi, pa ukoliko roditelji djeteta kao treće osobe nisu dokazali vjerojatnost postojanja toga prava onda ni interes djeteta, koje ima pravo živjeti s roditeljima, ne može imati onaj apsolutni karakter kako se to navodi u žalbi.
22. Stoga, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 15. ožujka 2023. godine
Sudac:
Marijan Vugić, v.r.
