Poslovni broj: Usž-4125/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliske i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz G., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa opunomoćenica T. F., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18UsI-252/22- 10 od 8. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18UsI-252/22-10 od 8. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141- 02/21-03/01193959786, urbroj: 341-99-06/2-21-7027, broj spisa 514065 od 26. studenog 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa:
UP/I 141-02/20-03/01193959786, urbroj: 341-25-06/2-20-62231 od 14. lipnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da mu nije dana mogućnost da sudjeluje u provedenom postupku, a niti je pozvan da bude pregledan u postupku vještačenja koji se provodi povodom njegovog zahtjeva za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Smatra da je trebao biti pozvan da dostavi novu dokumentaciju, a koja bi bila potrebna za utvrđivanje njegovog stvarnog zdravstvenog stanja. Osim toga, s obzirom da je predmet rješavanja u tome postupku bila ocjena njegovog zdravstvenog stanja, a koje utvrđuje Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom da je trebao biti osobno pozvan na pregled. Ističe da nije medicinski ekspert da bi znao za koju konkretnu dokumentaciju vještaci smatraju da nedostaje. Nadalje ističe da upravno tijelo nije niti pokušalo utvrditi postojanje objektivne spriječenosti već mu je temeljem prebivališta uskratilo pravo da sudjeluje u provedenom upravnom postupku, tim više što je u žalbenom postupku tuženiku jasno dao do znanja da je dostupan za osobni pregled. Također ističe da je Uredba o metodologijama vještačenja podzakonski akt te je po svojoj pravnoj snazi ispod zakona i kao takva ne bi trebala biti korištena kao podloga da mu se uskrati prava koja proizlaze iz Zakona o općem upravnom postupku. Iz danih obrazloženja nigdje ne proizlazi jasan razlog zašto nije sukladno važećim propisima pozvan barem na dopunu liječničke dokumentacije za koju je nesporno od tuženika utvrđeno da nedostaje u provedenom postupku. Slijedom navedenog, predlaže Sudu da usvoji žalbu, preinači presudu, podredno da ukine i vrati predmet na ponovni postupak.
4. Tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje u tekstu: ZUS-a), pazeći po službenoj dužnosti na ništavost pojedinačne odluke, ovaj sud nalazi da nisu odlučni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Prvostupanjski sud je, sukladno ovlasti na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj hrvatski državljanin, da je bio pripadnik postrojbe HVO-a, da je ranjen od krhotina granate u desnu potkoljenicu, te je zadobio uganuće skočnog zgloba, povredu kičme i oštećenje sluha, da mu je rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Županije Z., Općine G., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: 10-02-41-56/5 od 22. ožujka 2005. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta trajno počevši od 1. siječnja 2005. i da kod tužitelja kao posljedica navedenog ranjavanja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio da je radna sposobnost tužitelja, pravilno utvrđena u upravnom postupku na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja te da je na činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na invalidsku mirovinu sukladno članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., u nastavku teksta ZOHBDR), uz obrazloženje da kod tužitelja prema hrvatskim propisima (članak 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15.,120/16., 18/18., 62/18.,115/18. i 102/19.-dalje ZOMO)ne postoji invalidnost čiji je uzrok ranjavanje.
9. I prema ocjeni suda nalaz vijeća viših vještaka Zavoda dostatno je obrazložen i sukladan postojećoj medicinskoj dokumentaciji te Uredbi o metodologijama vještačenja (Narodne novine, 67/17. i 56/18.) pa ovaj Sud nalazi da je mogao biti valjana činjenična osnova za donošenje rješenja tuženika.
10. S obzirom na ocjenu tijela vještačenja tuženika da zdravstveno stanje tužitelja ne umanjuje radnu sposobnost u smislu članka 39. ZOMO-a, ne ispunjava uvjet za priznanje prava temeljem članka 142. stavka 1. ZOHBDR-a pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
11. Prvostupanjski sud je naveo odlučne činjenice koje proizlaze iz dokaza provedenih u upravnom postupku i pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnih zakona te je otklonio tužbene prigovore. Očitovao se o prigovoru da tužitelj nije neposredno pregledan pozivom na članak 14. stavak 5. Uredbe, sukladno kojoj odredbi nema obveze neposrednog pregleda vještaka prilikom davanja ocjene radne sposobnosti ukoliko se stranka nalazi u inozemstvu, a vještak pregled ne smatra potrebnim te se dakle u ovom slučaju ne radi o postupovnoj povredi.
12. Tužitelj u žalbi prigovara da nije bio pozvan da dostavi noviju medicinsku dokumentaciju, s obzirom da je vijeće viših vještaka obrazložilo da je dokumentacija iz 2005., pa da nema dokumentacije koja ide u prilog pogoršanja. Navedeni prigovor tužitelja, Sud ocjenjuje neodlučnim jer je tužitelj imao mogućnost dostaviti tijekom spora noviju medicinsku dokumentaciju, koju nije dostavio tijekom upravnog postupka ukoliko istom raspolaže. Nije odlučan ni prigovor tužitelja da su rješenja tuženika donesena suprotno odredbi članka 30. i članka 52. stavaka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) jer se radi o činjenicama medicinske naravi koje su stručne i o kojima nije odlučno izjašnjavanje tužitelja, a osim toga tužitelju je dana mogućnost na raspravi 1. rujna 2022. pred prvostupanjskim sudom izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora sukladno članku 6. ZUS-a.
13. Slijedom iznesenog, žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude
14. Stoga je trebalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 15. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
