Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-386/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Jadranke Toša Berečić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Melite Novoselac, te Jadranke Prelić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. V. iz K., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici E. K., odvjetnici iz Š., protiv tuženika C. O. d.d. Z. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. V., djelatnici tuženika, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 21. prosinca 2022., poslovni broj Pn-113/2020-16, u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-113/2020-16 od 21. prosinca 2022..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku "C. O." D.D. Z., OIB: ..., ..., Z., da tužitelju K. V., OIB: ..., ..., K., u roku od 15 dana isplati ukupno novčani iznos od 90.414,00 (devedesettisućačetiristočetrnaest) kuna/ 12.000,00 eura[1] , sve sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana 12. veljače 2016., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku "C. O." D.D. Z., OIB: ..., ..., Z., da tužitelju K. V., OIB: ..., ..., K., u roku od 15 dana isplati, na ime parničnog troška, iznos od 13.500,00 (trinaesttisućapetsto) kuna/ 1.791,76 eura."

2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj poriče osnovanost žalbenih navoda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona na koju žalitelj ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Žalbeni navodi žalitelja, niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je nastala tužitelju podmirivanjem troškova operacijskog zahtjeva u privatnoj klinici u B., a sve kao posljedica prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

9. U postupku je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila 16. studenog 2008., i da je za istu odgovoran osiguranik tuženika; da su parnične stranke sklopile Nagodbu 2012. o naknadi štete vezano za predmetni događaj, te je tuženik isplatio tužitelju iznos od 137.584,70 kn, a koja uključuje i sve eventualne buduće štetne posljedice iz predmetnog događaja; da tužitelj u vrijeme sklapanja nagodbe nije imao saznanja o operaciji koja bi mu u potpunosti vratila funkciju lijeve šake lijeve ruke, a kada je saznao za tu mogućnost, izvršena je operacija u B. za što mu je izdan račun u visini 12.000,00 EUR-a, koji je u cijelosti platio 11. veljače 2016..

10. Nadalje, provedenim vještačenjem po vještaku medicinske struke, utvrđeno je da je Nagodba sklopljena neposredno nakon složenog operacijskog zahtjeva (tri mjeseca nakon), da se tada nije moglo procijeniti kakav će biti ishod operacijskog zahvata jer se procjena složenih operacija presađivanjem živaca daje tek dvije godine nakon zahvata; da je u trenutku operacije 2012. tužitelj imao presječen živac te je njegova lijeva ruka bila u potpunosti nefunkcionalna, a naknadnom operacijom je nadomješten defekt živca tako da je status lijeve ruke u trenutku pregleda za potrebe vještačenja, bio neusporedivo bolji; da je operacija 2016. bila potrebna da bi se lijeva šaka dovela u optimalno stanje; da trošak operacije nije bio predvidiv u vrijeme sklapanja Nagodbe.

11. Pravilnom primjenom materijalnog prava, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Svoje utvrđenje i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu odredbu čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), a i u smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužitelju pripada pravo na navedeni trošak koji je nastao korištenjem privatne specijalizirane zdravstvene ustanove (M. C. u B.), budući mu je tim operativnim zahvatom (vađenjem živca iz noge i spajanjem na lijevu ruku) omogućeno da se koristi odnosno radi s lijevom rukom.

14. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika a zastare potraživanja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 230. ZOO-a, o čemu je dao valjano i potpuno obrazloženje.

15. O žalbenim navodima tuženika a prigovora presuđene stvari (glede sklopljene Nagodbe) te da je tužitelj mogao predmetni operacijski zahvat obaviti i na trošak HZZO-a, sud prvog stupnja se već očitovao na pravilan i zakonit način u pobijanoj presudi.

16. Dakle, nesporno je utvrđeno da kod tužitelja dugotrajno liječenje (od nezgode 2008.) nije dovelo do poboljšanja funkcije šake lijeve ruke, da je došlo i do pogoršanja, da je odlaskom i operacijom u bečkoj privatnoj klinici za kirurgiju perifernih živaca smanjio štetu nakon čega je bio i radno sposoban kao prije štetnog događaja.

17. Ni dotadašnje liječenje tužitelja nije bilo besplatno po HZZO-u, a koji ima pravo regresa za troškove liječenja (naplaćivati) od osiguratelja (ovdje tuženika) a temeljem police auto odgovornosti, jer je nesporno da je za štetu i štetne posljedice odgovoran osiguranik tuženika.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s čl. 155. cit. Zakona, koja isto je potpuno i valjano obrazložena.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 15. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Jadranka Toša Berečić, v.r.