Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-140/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. G., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 23. studenoga 2020., broj: 13. PpP- 737/2020, u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. D. G. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj okr. D. G. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosima od 500,00 i 3.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.500,00 kuna / 464,53 eura.

1.1. Okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 12. kolovoza 2020. u 14,45 sati do 13. kolovoza 2020. do 02,25 sati, kao šesto kuna novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 2.900,00 kuna / 384,90 eura.

1.2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorija u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

1.3. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 51. stavka 1. i 5. u svezi 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Žalitelj niti sada u žalbi ne dovodi u pitanje objektivni učin djela, dok u odnosu na tvrdnju da bi kritične zgode postupao u krajnjoj nuždi zbog pogoršanja zdravstvenog stanja rođaku i poziva za pomoć, treba istaknuti da je krajnja nužda kao razlog isključenja protupravnosti predviđena u članku 19. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema kojem nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću ne skrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Da bi postojalo pravo na takvu krajnju nuždu, moraju biti ispunjene pretpostavke koje se odnose na opasnost i na otklanjanje opasnosti, međutim koje žalitelj u svojoj obrani pred sudom nije isticao, niti je doprinio ikakvu dokumentaciju o tome, a sukladno odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka. Međutim, takvu okolnost žalitelj i u žalbi ističe samo paušalno i općenito, bez ikakvih konkretnih okolnosti (i dokaza) da bi došlo do izvanredne situacije u smislu citirane zakonske odredbe, pa nema elemenata da bi se moglo zaključivati o eventualnom postojanju opasnosti.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu i opasnost djela počinjenih u stjecaju i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud već u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike okrivljenika te naročito raniju nekažnjavanost, za svako pojedino djelo već odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisanih najnižih mjera kazni, smatrajući da će se u predmetnom slučaju i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

7. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže novčane kazne za predmetne prekršaje. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj Sud nije izmijenio pravne kvalifikacije djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je mišljenja da su novčane kazne za svako pojedino djelo pravilno odmjerene uz primjenu instituta ublažavanja, u velikoj mjeri ispod propisanih kazni za te prekršaje zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje i prema novom zakonu predstavljaju ublažene novčane kazne. Stoga je stav ovog Suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni blažeg propisa, jer novi zakon ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

8. Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Ispitujući u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ovaj Sud nalazi da je ista, s obzirom na značaj i težinu prekršaja, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja, s time da je trajanje zaštitne mjere određeno u minimalno propisanom vremenu trajanja.

10. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog lošijih materijalnih prilika žalitelja ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. ožujka 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.