Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-31/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., S. o. .. .., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u O. d. M. i J. j.t.d. u O., protiv tuženika K. b. D. Z., Z., A. G. Š. .., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u O. d. R. & pa. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja (odluke o troškovima) sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8448/2020-27 od 07. lipnja 2022., 15. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje (odluka o troškovima) sadržano u točki I. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 8448/2020-27 od 7. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu se naknade troškovi žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku, K. b. D. Z. iz Z., A. G. Š. .., OIB: …, da tužitelju, Z. M. iz Z., S. o. . .., OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 8.702,08 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

• za siječanj 2016. godine, na iznos od 622,08 kuna od 15.02.2016. godine, • za veljaču 2016. godine, na iznos od 672,57 kuna od 15.03.2016. godine, • za ožujak 2016. godine, na iznos od 813,58 kuna od 15.04.2016. godine, • za travanj 2016. godine, na iznos od 692,85 kuna od 15.05.2016. godine, • za svibanj 2016. godine, na iznos od 671,67 kuna od 15.06.2016. godine, • za lipanj 2016. godine, na iznos od 673,80 kuna od 15.07.2016. godine, • za srpanj 2016. godine, na iznos od 746,11 kuna od 15.08.2016. godine, • za kolovoz 2016. godine, na iznos od 790,25 kuna od 15.09.2016. godine, • za rujan 2016. godine, na iznos od 668,17 kuna od 15.10.2016. godine, • za listopad 2016. godine, na iznos od 776,64 kuna od 15.11.2016. godine, • za studeni 2016. godine, na iznos od 654,29 kuna od 15.12.2016. godine, • za prosinac 2016. godine, na iznos od 920,07 kuna od 15.01.2017. godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, te parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 5.750,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 7.6.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

II/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Ovu presudu, u dijelu u kojem je u točki I. izreke odlučeno o troškovima postupka, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da mu se, pored dosuđenih, dosude i troškovi sastava podneska kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu. Žalitelj potražuje i trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud o troškovima postupka odlučio na temelju odredbe čl.154. st.1. i 155. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) a sporni je trošak odbio tužitelju dosuditi obrazlažući da je riječ o sporu male vrijednosti u kojem je tužitelj već u tužbi dužan iznijeti sve navode (čl.461.a st.2. ZPP-a).

6. Žalitelj napada ovakav stav prvostupanjskog suda pozivajući se na Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) kojom je propisana naknada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te se poziva na odredbe članaka 106., 5. st.1., te 14. ZPP-a kojima je propisana mogućnost stranke da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, kao i o propisanom pismenom obliku poduzimanja parničnih radnji izvan ročišta ili usmeno na ročištu.

7. Argumenti žalitelja nisu takvi da bi u pitanje doveli pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Odredbe čl. 155. st.1. i 461.a st.2. na koje se pozvao prvostupanjski sud sadržane su u istom procesnom zakonu (ZPP-a) na odredbe kojeg se poziva žalitelj, pa odredbe na koje žalitelj poziva nemaju jaču snagu niti mogu isključiti primjenu odredbi na koje se pozvao prvostupanjski sud.

7.1 To što je Tarifom propisana naknada za određenu radnju odvjetnika, ne znači još uvijek i da je ta radnja bila potrebna za vođenje konkretnog postupka, pa da bi suprotna strana bila dužna naknaditi sve troškove koje su nastale vezano za taj postupak, a o tome da li je neka radnja bila potrebna odlučuje sud u svakom konkretnom predmetu i u ovisnosti o radnji, odnosno sadržaju podneska.

8. U ovom slučaju pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da sporni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, pa je žalba tužitelja neosnovana, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe čl. 380. toč.2. ZPP-a.

9. Kako žalitelj sa žalbom nije uspio, to nije osnovan niti njegov zahtjev da mu se naknade troškovi žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. ožujka 2023.

Sutkinja:

Josita Begović v.r.