Poslovni broj: 65 P-109/2021-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari 1. tužitelja D.V., OIB:… i 2.tužiteljice M.H., OIB: …, oboje na adresi u B., koje zastupa pun. S.M., odvjetnik iz V., OIB …, protiv tužene K.V. iz K., OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u nenazočnosti uredno pozvane tuženice, na ročištu za objavu presude 15. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženici A.V., OIB: … da tužiteljima D.V., OIB: … i M.H., OIB: … isplati novčani iznos od 278,72 eur / 2.100,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu određuje HNB, tekućom od dana podnošenja ove tužbe, 28. siječnja 2021. godine pa do isplate, te joj se nalaže nadoknaditi tužiteljima prouzročen parnični trošak u iznosu od 293,54 eura¹ / 2.211,68 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja 15. ožujka 2023. pa do isplate, a sve navedeno u roku od 8 dana.

ll. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim sud tužitelje odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika 28. siječnja 2021. podnijeli tužbu radi isplate.

2. Tužitelji u tužbi navode da su u dogovoru s tuženicom za poslovni prostor u vlasništvu tuženice pribavili i ugradili novi bojler za plinsko grijanje, trošak koje nabave i ugradnje je iznosio više od 7.000,00 kn, a od tog iznosa se tuženica obvezala platiti tužiteljima iznos od 5.000,00 kn, koja isplata je trebala biti izvršena u B.

Nadalje, od ovog iznosa, tuženica je do danas tužiteljima isplatila tek iznos od 2.900,00 kn, te im je ostala dužna platiti još 2.100,00 kn.

3. Tužitelji su se prije pokretanja ovog postupka obratili tuženici s pozivom da se ovaj dug plati mimo suda, ali je tuženica pisanim putem odgovorila da od istih potražuje određene troškove, a koje potraživanje nije osnovano, te da apelira na nagodbu. Na gore opisan način nastao je i trošak opomene u iznosu od 250,00 kn + PDV, odnosno, ukupno 312,50 kn, a koji tuženica nije podmirila. Odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o parničnom propisu (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je čl. 47. st. 1. ZPP propisano da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište.

4.Stoga, tužbenim zahtjevom tužitelji predlažu da sud naloži tuženici isplatu novčanog iznosa od 2.100,00 kn, sada 278,72 eura, uvećano za trošak opomene u iznosu od 312,50 kn (41,48 eur) s propisanom zateznom kamatom od podnošenja tužbe 28. siječnja 2023. pa do isplate, kao i trošak parničnog postupka kojeg je pun.tužitelja na zaključenom ročištu specificirao u iznosu od 293,54 eura, zajedno sa propisanom zateznom kamatom tekućom od presuđenja dana 15. ožujka 2023. do isplate.

5. U pisanom odgovoru na tužbu od 27.02.2021.(str. 11-13 spisa) tuženica je istakla da je njeno prebivalište u K., a općina K., temeljem čl. 2. st. 1. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj: 67/18) spada pod nadležnost Općinskog suda u Đakovu, a ne Općinskog suda u Osijeku. Stoga, predlaže da naslovljeni sud prije provođenja pripremnog ročišta donese rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim i kojim se ovaj spor upućuje na Općinski sud u Đakovu. Tužena se u odnosu na ostale navode iz tužbe očituje kako slijedi: tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6.Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, u tužbi je kao tužena naznačena „A.V, OIB: …, K.“, dok je od strane suda tužba s pozivom na odgovor na tužbu dostavljena tuženoj „K.V iz K. OIB: …“. Tužena ističe da je A.V njezina pokojna svekrva koja je umrla dana 9.09.2017. g., te da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika B.G. iz N. broj: O-3337/17-5, UPP-OS- 219/17-5 od 6.11.2017. g. kao njezini nasljednici utvrđeni: sin ostaviteljice J.V., sada također pok., te njezini unuci: J. M. i B.V. iz K., stoga se predlaže sudu tužbu odbaciti, podredno pozvati tužitelje da urede tužbu prema odredbama ZPP koje se odnose na sadržaj tužbe i podnesaka.

7.Također, tužena prigovara i aktivnoj legitimaciji tužiteljice M.H. za podnošenje ove tužbe sudu. Naime, sin tužene M.H. je kao vlasnik poslovnog prostora sklopio sa trgovačkim društvom H. & L. j.d.o.o., B., ugovor o zakupu poslovnog prostora, koji je u ime tog društva sklopio član uprave D.V., dok se u sudskom registru društva nigdje ne navodi kao osoba ovlaštena za zastupanje te tvrtke M.H., niti je tužena, niti bilo koji član njezine obitelji ikada s tužiteljicom bilo šta kontaktirao glede predmetnog zakupa, pa stoga tužiteljica nema pravo potraživati bilo kakvu isplatu od tužene.

8. Navedeni je ugovor o zakupu poslovnog prostora svega mjesec dana nakon korištenja predmetnog prostora početkom prosinca 2017. g. naprasno usmenim putem otkazan od strane tužitelja D.V. kao osobe ovlaštene za zastupanje tog društva, bez poštivanja otkaznog roka i bez isplate zakupnine za taj mjesec otkaznog roka u iznosu od 2.700,00 kn, te je tužitelj, odnosno tvrtka koje je član uprave, napustio predmetni prostor. Naposljetku, posebno se osporava potraživanje tužitelja s osnova „trošak opomene od 312,50 kn“ jer za takvo potraživanje nema nikakve osnove jer ti troškovi ne spadaju u pretprocesne troškove, a napose se ne mogu tumačiti kao bilo koji oblik sporednog potraživanja. Naime, Hrvatska odvjetnička komora pozivom na svoj Statut, odnosno Glavu XVIII Statuta u kojima su navedene odredbe o tarifama i gdje je navedeno u uvodnom dijelu same Tarife stoji da je troškove zastupanja dužan platiti naručitelj usluge, odnosno stranka, poslala je zaključak svim odvjetničkim uredima da „odvjetnik nema pravo izravno od protustranke naplatiti nagradu za sastav opomene“.

9.Stoga, tuženica predlaže sudu tužbu odbaciti, podredno tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno sa propisanom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

10. U pisanom očitovanju na odgovor na tužbu (str. 23-25 spisa) tužitelji ističu da je predmetni bojler ugrađen u siječnju 2017. godine o čemu svjedoči račun za nabavku istog bojlera od 17. 1. 2017. godine, kada ugovor o zakupu poslovnog prostora na koji se tuženica poziva (koji je sklopljen između M.V. i tvrtke H.&L.,.) nije niti bio sklopljen jer je isti sklopljen dana 14. 11. 2017. godine. Nasuprot tome, u siječnju 2017. godine je na snazi bio ugovor o zakupu istog poslovnog prostora sklopljen dana 3, 11, 2016. godine između sada pok. A.V. i tvrtke C.t. j.d.o.o., čiji je član uprave i z. z. bila 2. tužiteljica.

11.Tim je ugovorom tvrđena mjesna nadležnost naslovnog suda (čl. 8.). Prigovori nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije nisu osnovani:

Tuženica K.V. je upravo ona osoba koja je sa 1.-tužiteljem, kao predstavnikom novog zakupoprimca i 2.-tužiteljicom kao predstavnikom prijašnjeg zakupoprimca, dogovorila isplatu naknade za predmetni bojler u iznosu od 5.000,00 kn u ratama od kojih je na račun 2.-tužiteljice M.H. i isplatila dio ugovorenog iznosa (ukupno 2.900,00 kn).

12. Dakle, pasivnu legitimaciju potvrđuju uplate tuženice osobno na račun 2.- tuženice i to kako slijedi:

- uplata iznosa od 1.000,00 kn dana 6. kolovoza 2018. godine

- uplata iznosa od 500,00 kn dana 6. rujna 2018. godine

- uplata iznosa od 500,00 kn dana 15. listopada 2018. godine

- uplata iznosa od 500,00 kn dana 19. studenog 2018. godine

- uplata iznosa od 400,00 kn dana 7. siječnja 2019. godine.

Ovo potvrđuje i odgovor koji je upravo osobno tuženica dala na opomenu pred utuženje, u kojem obrazlaže zašto je (ponovno ona osobno) prestala uplaćivati dogovorene rate duga, a koji odgovor je priložen uz tužbu.

13. Pojašnjenja radi, daje se slijed događanja vezanih uz predmetni bojler. U siječnju 2017. godine u poslovnom prostoru je zakupoprimac tvrtka C.t. j.d.o.o. u vlasništvu 1.-tužitelja i tada se prijašnji bojler kvari, pa 1.-tužitelj u suglasju sa tuženicom (jer je vlasnica A.V. bila u poodomakloj životnoj dobi i sve je pregovore oko ovog zakupa za zakupodavca vodila isključivo tuženica), a kako u zimskim uvjetima ne bi ostali bez grijanja, ugrađuje novi plinski bojler čija cijena sa ugradnjom prelazi 7.000,00 kn.

14. Nakon toga, nakon smrti vlasnice poslovnog prostora, A.V. i nakon odlaska i novog zakupoprimca (tvrtke H.&L. ) iz ovog prostora, tuženica osobno moli tužitelje da joj ostave bojler kojeg su isti namjeravali odnijeti sa sobom i obvezuje se na ime tog bojlera platiti im iznos od 5.000,00 kn na nekoliko rata.

Međutim, nakon uplate ukupno 2.900,00 kn, tuženica prestaje sa daljnjim uplatama, što je kasnije pokušala opravdati navodnim dugom na ime zakupnine, vode i smeća, a što nije točno. Slijedom navedenog, tužitelji ostaju u cijelosti kod tužbe i tužbeno zahtjeva predlažući da ga sud usvoji i naloži tuženici isplatu oba utužena iznosa te prouzročeni parnični trošak, sve to s propisanom zateznom kamatom.

15. U ovom parničnom postupku zakazano je i održano bez tuženice koja se opravdala pripremno ročište dana 25.siječnja 2023., a kojoj je dostavljen radi znanja i očitovanja ročišni zapisnik, na kojem je ročištu pun.tužitelja , uslijed promjene službene valute u RH iz kune u eur, a po fiksnom tečaju od 7.53450 kuna za eur označio iznose iz tužbenog zahtjeva i u eurima, a također s obzirom na promjenu odredbe o zateznoj kamati za razdoblje od 1.siječnja 2023. pa nadalje, pun.tužitelja u tom je smislu uskladio tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno na tom ročištu i u izreci ove presude.

16. Nakon tog pripremnog ročišta zakazano je novo pripremno ročište za dan 27.veljače 2023. kojem se tužena, iako uredno pozvana, nije odazvala, a niti je svoj izostanak opravdala uz napomenu da do ročišta, a niti kasnije nije dostavila podnesak kojim bi se očitovala na dotadašnji tijek postupka i usklađenje, odnosno ispravak tužbenog zahtjeva. Drugim riječima, tuženica je postupala pasivno u ovoj parnici s napomenom da je u podnesku od 16.01.2023. (str. 35 spisa) kojim je opravdala svoj nedolazak na pripremno ročište od 25.01.2023. izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu te predložila da sud donese presudu u njenoj odsutnosti, dakle, očito je da je tuženica, kojoj je njena punomoćnica otkazala punomoć, odluku u ovoj parnici prepustila sudu. Također valja napomenuti da je sud odlučio na pripremnom ročištu od 27.veljače 2023. koje je održano u odsutnosti tuženice koja ovaj put svoj izostanak nije opravdala, odmah nastaviti s ročištem za glavnu raspravu, kako se strankama, a i sudu ne bi stvarali daljnji nepotrebni troškovi. Ovo stoga što tuženica u odgovoru na tužbu, a niti kasnije tijekom postupka, de facto nije osporila točnost i valjanost tužiteljevih navoda u vezi osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva a koji se odnosi na njeno dugovanje po osnovi ugrađenog kombi bojlera kojeg je ona očito osobno naručila i koji je ugrađen, a koji je i danas u njenom vlasništvu i posjedu, i za koji je uostalom počela plaćati dug, tako da je preostalo potraživanje koje je predmet ove parnice, a upravo to potraživanje tuženica nije niti pokušala osporiti.

17. Dakle, a budući da se radi o sporu male vrijednosti te s obzirom da tuženica de facto tijekom provedenog postupka nije osporila svoje dugovanje prema tužiteljima po osnovi glavnog tužbenog zahtjeva, odnosno preostalog dugovanja za ugrađen kombi bojler koji je i dalje u njenom posjedu i korištenju , ne prigovarajući za njegovu ispravnost, kao i s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka strana u postupku dužna dokazati one tvrdnje koje iznosi, sud je našao da su tužitelji priloženom dokumentacijom u koju je sud izvršio uvid tijekom dokaznog postupka, a posebice u detalje prometa računa P.b.Z. d.d.,Z., na str. 29-32 spisa, uspjeli dokazati, kako osnovanost, tako i visinu glavnog tužbenog zahtjeva. Stoga je sud tijekom postupka, a prije zaključenja pripremnog ročišta i prethodnog postupka raspravnim rješenjem protiv kojega posebna žalba nije dopuštena, odbio kao nevažne i nepotrebne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka, kako i samih stranaka, koji su predloženi u tužbi i odgovoru na tužbu.

18. Međutim, sud je našao da je tuženica osnovano prigovorila da trošak opomene od 312,50 kn, odnosno 41,48 eur, nije ni procesni, a niti pretprocesni trošak, a niti bilo koji oblik sporednog potraživanja, koji bi tuženica bila dužna naknaditi tužiteljima u ovoj parnici, tako da je taj, sporedni dio tužbenog zahtjeva, kao neosnovan sud odbio, dosuđujući tužiteljima glavni tužbeni zahtjev koji je našao osnovanim, kao u izreci ove presude.

19. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila ovu parnicu,odnosno tužitelji nisu uspjeli samo u neznatnom (sporednom) dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi, dužna je tužiteljima naknaditi prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a.

Trošak se odnosi na zastupanje putem punomoćnika-odvjetnika, i to za sastav tužbe te izradu jednog obrazloženog podneska (od 11. svibnja 2021.) koji je bio nužan

jer su njime tužitelji otklonili tuženičine prigovore mjesne nenadležnosti ovog suda te prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije te pojasnili osnovanost tužbenog zahtjeva, od po 25 bodova, kao i za zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 25.01.2023. i 27.02.2023.), također od po 25 bodova, zatim za zastupanje više osoba (dva tužitelja), dodatak od 10% više od propisane Tarife, odnosno iznos od 150,00 kn (19,90 eur), čemu valja dodati PDV od 25% na naprijed navedene iznose u visini od 412,50 kn, odnosno 54,73 eura, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 273,63 eura na ime zastupanja plus trošak plaćenih pristojbi na tužbu u iznosu od 6,64 eura, odnosno trošak dužne pristojbe na ovu presudu u visini od 13, 27 eura, tako da ukupan trošak iznosi 293,54 eura, sukladno odredbama Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama. Ovo stoga što su tužitelji platili pristojbu na tužbu u roku od 3 dana od podnošenja tužbe pa su platili samo pola dužne pristojbe, dok su pristojbu na tužbu dužni platiti u punom iznosu.

20. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 15. ožujka 2023.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, s tim da će sud tuženici koja nije bila nazočna na ročištu za objavu presude presudu dostaviti u pisanom otpravku, a rok za žalbu tuženici teče od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.1.,2,4,5,6,8,9,10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužiteljima putem punomoćnika

2. Tuženici osobno