REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 382/2020-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. veljače 2020. broj K-14/2019-42, u sjednici održanoj 15. ožujka 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog J. B. i branitelja optuženika, odvjetnika A. D.,
r i j e š i o j e:
I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog J. B., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. B. su bespredmetne.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 26. veljače 2020 broj K-14/2019-42 Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog J. B. zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga je za navedeno kazneno djelo na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 7. ZKP/08.-19., a koji se odnose na
I Kž 382/2020-6
troškove paušala u iznosu od 2.000,00 kuna, na troškove prometnog vještačenja u iznosu od 7.026,50 kuna, na troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članak 467. točka 4. ZKP/08.-19.), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u odluci o kazni te da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju i da mu, temeljem članka 72. stavka 1. KZ/11., izrekne sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.
2.1. Žalbu je podnio i optuženi J. B. po branitelju, odvjetniku A. D. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe odnosno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08.-19. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog J. B. i njegovog branitelja, odvjetnika A. D., a u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, iako je, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješten pa je sjednica, na temelju članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.-22.), održana u njegovoj odsutnosti.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.
7. Ispitujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-22., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-22. jer postoji proturječje između izreke pobijane presude i razloga presude u odnosu na pravnu oznaku kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen.
7.1. Naime, u izreci pobijane presude optuženik je proglašen krivim što je počinio kazneno djelo koje je pravno označeno kao kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.), iako mu se činjeničnim opisom inkriminira radnja izvršenja ovog kaznenog djela od 28. studenog 2015., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 118/18. od 27. prosinca 2018. – IV. Novela), a koji zakon je stupio na snagu 4. siječnja 2019.
I Kž 382/2020-6
7.2. S druge strane, u razlozima pobijane presude, a kada sud prvog stupnja obrazlaže pitanje pravnog kontinuiteta kod ovog kaznenog djela (stranica 12., 5. odlomak odozgo obrazloženja), navodi se kako je člankom 30. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) u članku 227. stavku 4. Kaznenog zakona riječ „dvanaest“ zamijenjena riječju „petnaest“, pa kada se, slijedom navedenog, imaju u vidu odredbe članka 3. stavka 1. i 2. KZ/11. da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti kazneni zakon koji je bio na snazi u trenutku počinjenja ovog kaznenog djela, a prije izmjena i dopuna iz 2018. ( koje su stupile na snagu 4. siječnja 2019.) jer je taj zakon, po ocjeni prvostupanjskog suda, blaži za počinitelja.
7.3. Iz navedenog proizlazi da je optuženik izrekom pobijane presude proglašen krivim i osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, zaključno s izmjenama i dopunama od 27. prosinca 2018. („Narodne novine“ broj 118/18.), a koje za ovo kazneno djelo propisuju kaznu zatvora od tri do petnaest godina, dok se u razlozima pobijane presude navodi kako je, sukladno odredbama članka 3. stavka 1. i 2. KZ/11., u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dakle, prije izmjena i dopuna iz 2018., kada je za ovo kazneno djelo bila propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, odnosno taj blaži zakon.
7.4. S obzirom na to da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude koji se odnose na primjenu odgovarajućeg Kaznenog zakona, ona se, zbog navedenih nedostataka, u tom dijelu ne može ispitati.
8. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, utvrđeno je kako ona nema razloga o odlučnoj činjenici u odnosu na subjektivna obilježja ovog kaznenog djela, a oni koji su dani nisu u dovoljnoj mjeri jasni i razumljivi, čime je također počinjena postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-22.
8.1. Naime, iz činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenog djela iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu odnosno ugrožavanje sigurnosti prometa postupao s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera. Kod ovakvih kaznenih djela, kada počinitelj postupa s neizravnom namjerom, isti je svjestan da uslijed načina njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica odnosno da može dovesti u opasnost živote i tijela drugih sudionika u prometu ili imovinu velikih razmjera te unatoč tome na tako nešto i pristaje, dok se smrtna posljedica koja u takvim situacijama nastaje ima pripisati nehaju.
8.2. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik upravljao osobnim automobilom ... svjestan činjenice da upravlja neregistriranim vozilom bez važeće prometne dozvole i to tehnički neispravnim vozilom, s neispravnim uređajem za kočenje i lošeg stanja osovine, kotača, pneumatika i ovjesa te motora, da je vozio brzinom od 86,41 km/h, iako je prometnim znakom za taj dio
I Kž 382/2020-6
naselja brzina kretanja ograničena na 40 km/h, pristajući da time ugrozi druge sudionike u prometu…“
8.3. Dakle, iz ovakve izreke pobijane presude proizlazi kako je optuženik proglašen krivim i osuđen iz razloga što je kritične zgode postupao s neizravnom namjerom u odnosu na ugrožavanje drugih sudionika u prometu, ali iz razloga koji su dani u obrazloženju ove presude, a u odnosu na subjektivno obilježje ovog kaznenog djela, nije na jasan i razumljiv način navedeno izvodi li prvostupanjski sud zaključak o ovoj neizravnoj namjeri iz tehničke neispravnosti vozila, prvenstveno neispravnog uređaja za kočenje, ili iz protupropisne brzine kretanja vozila optuženika. Pri tome treba imati u vidu i činjenicu da se prvostupanjski sud u danim razlozima u odnosu na ove okolnosti niti u jednom dijelu nije decidirano očitovao o tome u čemu se ogleda eventualna uzročno-posljedična veza između tehničke neispravnosti vozila (neispravni uređaj za kočenje) i naleta na vozilo oštećenika, osobito imajući u vidu nalaz i mišljenje prometnog vještaka.
8.4. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka ing. A. R. od 12. kolovoza 2016. (list 107– 115 spisa predmeta) proizlazi da su, iako su kočioni uređaji po zapisniku o redovnom tehničkom pregledu vozila (list 36 spisa predmeta) proglašeni kao neispravni, kada se ima u vidu da je prilikom tehničkog pregleda utvrđeno kako je koeficijent kočenja za prednje kotače bio 69% >od 50%, a za pomoćnu kočnicu 22% > od 20%, navedene kočnice, po ocjeni prometnog vještaka, bile ispravne kao klasične kočnice, bez obzira na to što je ABS-sustav kočenja bio neispravan. Dakle, a kada se ima u vidu ovako dani nalaz i mišljenje prometnog vještaka da su kritične zgode kočnice na vozilu optuženika bile ispravne kao klasične kočnice (a ne kao ABS-sustav kočenja) te kako nije nužno da automobil ima ABS-sustav kočenja to se, samo zbog navedenog, a u nedostatku nekih drugih utvrđenih nepravilnosti, ne može smatrati da je uređaj za kočenje bio neispravan, kako se to decidirano navodi u izreci, ali i u razlozima pobijane presude (stranica 13., 2. odlomak odozgo obrazloženja).
8.5. Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, u pobijanoj presudi nisu na jasan i način dani razlozi o odlučnoj činjenici u odnosu na subjektivno obilježje ovog kaznenog djela, jer iz danih razloga nije vidljivo da li se zaključak o postojanju optuženikove neizravne namjere izvodi iz činjenice koja se tiče eventualne tehničke neispravnosti vozila (neispravni uređaj za kočenje) ili iz činjenice što je optuženik upravljao neadekvatnom i brzinom većom od dopuštene na tom dijelu ceste, odnosno što je u konkretnom slučaju uzrok ove prometne nezgode, a zbog tih nedostataka se pobijana presuda ne može ispitati.
8.6. Slijedom svega naprijed navedenog trebalo je, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
8.7. Uslijed takve odluke žalbe državnog odvjetnika i optuženika postale su bespredmetne.
I Kž 382/2020-6
9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-22., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
