Poslovni broj: Usž-737/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja O. M. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik I. V., odvjetnik u P., protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, Z., radi isplate novčane naknade žrtvi kaznenog djela, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI- 595/22-13 od 25. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja O. M. iz P. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-595/22-13 od 25. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-595/22-13 od 25. studenog 2022. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, klasa: UP/I-702-02/21-01/25, urbroj: 514-05-02-02-02/02-22-02 od 18. ožujka 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je potpuno nepravilno o njegovoj sposobnosti i mogućnosti da podnese zahtjev, zaključivati na temelju aktivnosti koje je poduzimao 15 dana nakon dana u kojem je kao žrtva kaznenog djela pretrpio tjelesne ozljede. Temeljem odredbe članka 25. stavka 1. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela imao je pravo sve do 16. studenog 2019. podnijeti zahtjev, te je njegovu zdravstvenu sposobnost za podnošenje tog zahtjeva prvostupanjski sud trebao utvrditi tijekom trajanja cijelog tog šestomjesečnog perioda. Tumačenjem suda, koji očito zaključuje da je u lipnju 2019. bio sposoban podnijeti zahtjev, njemu se šestomjesečni rok za podnošenje zahtjeva skraćuje za 15 dana od dana počinjenja kaznenog djela na njegovu štetu, što predstavlja povredu materijalnog prava. Ističe da je u tužbi vrlo detaljno opisao tijek svojeg liječenja, priložio medicinsku dokumentaciju o provedenom liječenju iz koje proizlazi intenzivno liječenje u cijelom šestomjesečnom periodu i periodu nakon toga, brojnost vrlo teških posljedica koje trpi iz kojih je i više nego razvidno da on objektivno, zbog opravdanih razloga nije bio u mogućnosti podnijeti zahtjev unutar roka od šest mjeseci, a ponavlja se, obzirom na njegovo pravo da zahtjev podnese unutar roka od šest mjeseci, pa i zadnji dan toga roka, upravo je u odnosu na tu činjenicu trebalo odlučivati o pravodobnosti njegovog zahtjeva. U tom smislu je predlagao provođenje dokaza njegovim saslušanjem i saslušanjem njegovog oca koji se o njemu brine i pruža mu pomoć i njegu, ali i medicinsko vještačenje kojim bi se utvrdila odlučna činjenica o mogućnosti da podnese zahtjev. Ukazuje na to da je nepravilan stav prvostupanjskog suda da je pobijana odluka podržana i mišljenjem članice odbora dr. T. L., jer se upravo to mišljenje temelji na procjeni njegove sposobnosti za podnošenje zahtjeva, međutim iz obrazloženja pobijane presude nije moguće utvrditi koja je specijalnost dr. L., jer nije svejedno je li ista ginekolog, ortoped, oftalmolog i dr., jer njezina "stručna" procjena naprosto ne može pokrivati sve moguće medicinske grane. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, te mu dosudi zatraženi trošak upravnog spora uvećan za trošak sastava žalbe.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika od 18. ožujka 2022. odbačen zahtjev tužitelja za novčanu naknadu kao žrtve kaznenog djela teške tjelesne ozljede počinjenog 15. lipnja 2019. od strane G.
V., koji je podnesen 22. studenog 2021., kao nepravodoban pozivom na odredbu članka 25. stavka 1. i 2. Zakona u vezi s člankom 33. točkom 1. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela ("Narodne novine", 80/08. i 27/11. – dalje: Zakon).
7. Nadalje, iz stanja spisa predmeta, a posebno medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da je tužitelj u razdoblju trajanja šestomjesečnog roka za podnošenje zahtjeva nakon štetnog događaja bio kratko hospitaliziran u razdoblju od 15. lipnja do 19. lipnja 2019., a potom je otpušten kući od kuda je i dalje povremeno dolazio obaviti različite kontrolne, ambulantne i bolničke preglede bez hospitalizacije.
8. Prema odredbi članka 8. stavka 2. Zakona propisano je da ovlaštenici iz članka 5. i 7. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu neovisno o tome je li počinitelj kaznenog djela poznat i bez obzira na pokretanje kaznenog postupka.
9. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona propisano je da se zahtjev mora podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana kada je počinjeno kazneno djelo koje se navodi u zahtjevu za naknadu, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da ako žrtva iz opravdanih razloga nije u mogućnosti podnijeti zahtjev u roku iz stavka 1. ovoga članka, zahtjev mora podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kada su prestali postojati razlozi zbog kojih nije bila u mogućnosti podnijeti zahtjev, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je počinjeno kazneno djelo.
10. Člankom 33. točkom 1. Zakona propisano je da će odbor odbaciti zahtjev kao nepravodoban ili ne dopušten.
11. Iz utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku proizlazi da zdravstveno stanje tužitelja nije bilo takvo da bi ga onemogućavalo u podnošenju zahtjeva u redovnom zakonskom roku od šest mjeseci, a na temelju medicinske dokumentacije je utvrđeno i da zdravstveno stanje tužitelja, te njegovi liječnički pregledi nisu predstavljali razloge zbog kojih tužitelj nije bio u mogućnosti podnijeti zahtjev unutar trajanja zakonom propisanog roka od šest mjeseci.
12. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda osnovano zaključuje tuženik i prvostupanjski sud da je tužitelj predmetni zahtjev podnio nepravodobno, radi čega je isti pravilno odbačen, jer nisu postojale formalne pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti predmetnog zahtjeva, s obzirom da je isti podnesen izvan zakonom propisanog roka.
13. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. Nisu osnovani prigovori tužitelja vezani uz potrebu provođenja njegovih dokaznih prijedloga u upravnom sporu, jer je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazne prijedloge tužitelja, s obzirom da istu nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, pri čemu je dao obrazloženje za takvu svoju ocjenu s kojim obrazloženjem se slaže i ovaj Sud.
15. Žalbeni navodi tužitelja kojim osporava ocjenu članice odbora dr. T. L., treba istaknuti da je riječ o prigovoru koji je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojem prigovoru se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, te se sa argumentacijom prvostupanjskog suda u potpunosti slaže i ovaj Sud.
16. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
17. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
18. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, prvostupanjski sud pravilno je odbio iz istih razloga i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
U Zagrebu 15. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.
