Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: 8 Povrv-5/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D J E L O M I Č N A P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja R. H., M. poljoprivrede, OIB …., kojeg zastupa O. državno odvjetništvo u S., protiv tuženika T. L., OIB …, K. C. 153, N. S. P., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik iz S., radi predmeta proslijeđenih od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 100.000,01 kn, nakon održane zaključene glavne rasprave 6. veljače 2023. godine, na kojoj su prisustvovali ZZ tužitelja N. T. iz O. S., tuženik osobno i punomoćnik tuženika I. B., odvjetnik iz S., dana 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. K., broj: Ovrv-69/2021 od 27. srpnja 2021. u dijelu pod točkom I., kojim je naloženo tuženiku T. L., OIB …, K. C. 153, N. S. P. da u roku od 8 dana tužitelju R. H., M. poljoprivrede, OIB …isplati iznos zakonske zatezne kamate u iznosu od 3.195,67 eur/24.077,81 kn[1] a koja je obračunata od dospijeća glavnice u iznosu od 37.060,51 eura/279.232,44 kn pa do 18. veljače 2021..

II. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. K., broj: Ovrv-69/2021 od 27. srpnja 2021. u dijelu pod točkom I., a kojim se nalaže tuženiku T. L., OIB ….., K. C. 153, N. S. P. da u roku od 8 dana tužitelju R. H., M. poljoprivrede, OIB …. isplati zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos glavnice od 37.060,51 eura/279.232,44 kn[2] tekuću od 18. veljače 2021. pa do zaključno 9. studenog 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos glavnice od 21.133,78 eur/159.232,44 kn[3] tekućoj od 10. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. K., broj: Ovrv-69/2021 od 27. srpnja 2021. u dijelu pod točkom I., a kojim je naloženo tuženiku T. L., OIB …., K. C. 153, N. S. P. da u roku od 8 dana tužitelju R. H., M. poljoprivrede, OIB …. isplati iznos glavnice od 67.690,67 eura/510.015,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 18.961,03 eura/142.861,88 kuna obračunatih od dospijeća glavnice pa do 17. veljače 2021., kao i daljnje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 67.690,67 eura/510.015,33 kuna tekućom od 18. veljače 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnje zakonske zatezne kamate na neosporni iznos glavnice od 15.926,74eur/120.000,00 kn tekuće od 10. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

IV. Nalaže se R. H., M. poljoprivrede, OIB…. da tuženiku T. L., OIB …, K. C. 153, N. S. P. naknadi troškove postupka u iznosu od 2.467,25eur/18.589,50 kn[4] u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj kao ovrhovoditelj R. H., M. poljoprivrede, OIB …. (dalje tužitelj), kao zakupodavac, navodi da su tužitelj i tuženik kao ovršenik (T. L., OIB …, K. C. 153, N. S. P.), kao zakupoprimac, sklopili dana 23. studenog 2006. Ugovor o zakupu Klase:945-01/04-01/4, Ur. broja: 2176/05-01-06-106, na vrijeme zakupa od 10 godina, a zakupoprimac se obvezao plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 10.667,98 kuna u roku od 8 dana od dana uvođenja u posjed, odnosno do dospijeća pojedinih iznosa godišnje zakupnine kako je to određeno u čl. 2. Ugovora. Navodi da su tužitelj i tuženik sklopili dana 10. ožujka 2011. Ugovor o zakupu Klase: 320-02/10- 01/6, Ur. broja: 2176/05-01-11-49, na vrijeme zakupa od 20 godina, a zakupoprimac se obvezao plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 93.077,48 kuna u roku od 8 dana od dana uvođenja u posjed, odnosno do dospijeća pojedinih iznosa godišnje zakupnine kako je to određeno u čl. 2. Ugovora. Tužitelj ističe da je na temelju vjerodostojne isprave – Kartice kupaca za partnere od 0133027-0133027 od 17. veljače 2021. ovršenik na dan 17. veljače 2021. dužan platiti ovrhovoditeljici dospjeli iznos od 956.187,46 kuna, od čega 789.247,77 kuna na ime glavnice i iznos od 166.939,69 kuna na ime kamate, kao i zatezne kamate na iznos glavnice od 789.247,77 kuna tekućim od 18. veljače 2021. pa do isplate. Tužitelj tvrdi da budući da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu u roku za dobrovoljno ispunjenje činidbe, ovrhovoditeljica predlaže da javni bilježnik na temelju članka 31., članka 39. stavka 2. i članka 41., a u svezi člankom 279., 280. i 281. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), te glede troškova ovrhe prema članku 14. i članku 30. stavku 3. istog Zakona donese.

2. Na navedeno rješenje tuženik kao ovršenik je pravovremeno podnio prigovor 27. srpnja 2021. navodeći da se prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja za sve tražbine s datumom dospijeća ranijim od 1. travnja 2018. godine odnosno za ukupni iznos od 622.837,47 kuna, sukladno članku 229. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik priznaje dug u visini od 279.232,44 kuna te u odnosu na naplatu istog predlaže mirno rješenje spora odnosno sklapanje nagodbe pri kojoj bi se stranka obvezla dospjeli dug namiriti u razdoblju od 4 godine u 2 godišnje rate, odnosno u ukupno 8 rata po 34.904,05 kune.

3. Rješenjem ovog suda, poslovni broj: 8 Povrv-5/2020-0 od 7. veljače 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. K., poslovni broj: Ovrv- 1896/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojemu je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve za iznos tražbine tužitelja od 676.955,02 kn kao i zakonske zatezne kamate određenom rješenjem o vrsi i troškove postupka.

4. Svojim podneskom od 31. siječnja 2023. tužitelj je konačno odredio svoj zahtjev tako da u konačnici predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. K., broj: Ovrv-69/2021 od 27. srpnja 2021. u dijelu pod točkom I., a za iznos glavnice od 67.690,67 eura/510.015,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 18.961,03 eura/142.861,88 kuna obračunatih od dospijeća glavnice pa do 17. veljače 2021., kao i daljnje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 67.690,67 eura/510.015,33 kuna tekućom od 18. veljače 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i zakonske zatezne kamate u iznosu od 3.195,67 eura/24.077,81 kuna koja je obračunata na nesporni iznos glavnice od 37.060,51 eura/279.232,44 kuna od dospijeća pa do 17. veljače 2021. te daljnje zakonske zatezne kamate na neosporni iznos glavnice od 37.060,51 eura/279.232,44 kuna tekuće od 18. veljače 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u karticu kupaca (str. 11 spisa), presliku Ugovora o zakupu od 23. studenog 2006. (str. 12-15 spisa), presliku Ugovora o zakupu od 10. ožujka 2011. (str. 16-20 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu ili podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (str. 21 spisa), dopis JB I. K. od 5. studenog 2021. (str. 22 spisa), zahtjev za odgodu plaćanja/obročnu otplatu duga i za otpis ili djelomičan otpis potraživanja (str. 34-40, 70-76 spisa), izjavu o imovnom stanu (str. 41, 77 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka od Ministarstva financija (str. 42-47, 78-85 spisa), otvorene stavke kupaca do 14. kolovoza 2018. (str. 48, 86 spisa), zaključak Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalni sustav (str. 49-50, 68-69 spisa), dopis Grada Siska (str. 51 spisa), dopis Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj (str. 52, 65 spisa), odluku Župana Sisačko-moslavačke županije (str. 53 spisa), obročnu otplatu duga OPG Tihomira Lipovca (str. 54-55, 63-64 spisa), dopis gradonačelnice Grada Siska (str. 62 spisa), odluku o obročnoj otplati duga koji je prihod Sisačko-moslavačke županije s osnove zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH OPG-u T. L. iz T. (str. 66 spisa), OPG T. L., zahtjev za odgodu plaćanja duga gradonačelnice Grada Siska (str. 67 spisa), sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu (str. 90-92 spisa), sudsku praksu Visokog trgovačkog suda RH (str. 94-95 spisa), izračun kamata gradonačelnice Grada Siska (str. 103-105 spisa), rješenje Ministarstva financija od 9. lipnja 2022. (str. 116-118 spisa), saslušao svjedokinju M. B., izvršio uvid u spis ovog suda Povrv-184/2021, te saslušao tuženika kao stranku.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je prigovor tuženika djelomično osnovan (u pretežitom dijelu), slijedom istog i zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Među strankama je nesporno da se predmetno potraživanje odnosi na potraživanje po osnovi ugovora o zakupu i to sklopljenog između tužitelja (zastupanog po gradonačelniku Grada Siska) kao zakupodavca i tuženika zakupoprimca i to za kčbr. 449 k.o. Budaševo Topolovac od 26 ha 64 a 33m2 (br ugovora Klasa 945/01-04-01/4 Urbroj: 2176/05-01-06-106: dalje Ugovor 1) te za nekretnine kčbr. 83/1 i kčbr. 88 obje k.o. Prelošćica u ukupnoj površini od 98 ha 16 a 23 m2 (br. ugovora klasa: 320-02/10-01/06, Urbroj: 2176/05-01-11-49, dalje: Ugovor 2). Čl. II Ugovora 1 ugovorena je godišnja zakupnina u iznosu od 10.667,98 kn koja se za prvu godinu zakupa plaća u roku od 8 dana od uvođenja u posjed a za druge godine najkasnije do 15. prosinca tekuće godine za tu godinu. Čl. V Ugovora 1 ugovoren je rok zakupa na 10 godina. Ugovorom 2 čl. II ugovorena je zakupnina godišnja u iznosu od 93.077,48 kn a koja se za prvu godinu plaća u roku od 8 dana od uvođenja u posjed a za drugu i ostale godine najkasnije do 1. travnja i to tako do 2030. godine.

8. Uvidom u karticu kupca od 17. veljače 2021. utvrđeno je da se tuženik vodi kao dužnik po osnovi zakupa poljoprivrednog zemljišta u ukupnom iznosu od 956.187,46 kn i to: kamata (KKT) za period od 31. prosinca 2011. do 31. prosinca 2011. s datumom dospijeća 31. 12. 2011. u iznosu od 10.667,99 kn, zatim dug za 2012. s datumom dospijeća 12. travnja 2012. u iznosu od 1.956,00 kn, zatim dug za zakup za 2013. s dospijećem 1. travnja 2013. u iznosu od 93.077,48 kn, zatim dug rata 8 s dospijećem 15.prosinca 2013. u iznosu od 10.667,98 kn, zatim dug s dospijećem 1. travnja 2014. u iznosu od 93.077,48 kn, zatim dug u iznosu od 10.667,98 kn s datumom dospijeća 15. prosinca 2014., zatim dug po osnovi kamate s dospijećem 5. ožujka 2015. u iznosu od 62.308,35 kn, zatim nastavno dug po osnovi zakupa s dospijećem 1. travnja 2015. u iznosu od 93.077,48 kn, zatim dug po osnovi zakupa u iznosu od 10.667,98 kn s dospijećem 15. prosinca 2015., nadalje obračun kamate s dospijećem 15. veljače 2016. u iznosu od 28.458,32 kn, nadalje dug po osnovi zakupa s dospijećem 1. travnja 2016. u iznosu od 93.077,48 kn, nastavno obračun kamate s dospijećem 15.veljače 2017. u iznosu od 22.055,47 kn, nadalje rata zakupa u iznosu od 93.077,48 kn s dospijećem 1. travnja 2018. godine, nadalje obračun kamata s dospijećem 28. veljače 2019. u iznosu od 17.718,00 kn, nadalje dug po osnovi zakupa u iznosu od 93.077,48 kn s dospijećem 1. travnja 2019., nadalje obračun kamata s dospijećem 28. veljače 2020. u iznosu od 16.372,97 kn, te u konačnici dug po osnovi zakupa s dospijećem 1. srpnja 2020. u iznosu od 93.077,48 kn.

9. Svojim prigovorom tuženik je priznao dug u iznosu od u visini od 279.232,44 kune, a za tražbine koje dospijevaju nakon 1. travnja 2018., zbog čega je upravo u tom iznosu (u tom dijelu) sud svojim zaključkom od 18. siječnja 2022. poslovni broj Povrv-184/2021-3 utvrdio pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska poslovni broj: Ovrv-69/2021 od 27. srpnja 2021..

10. U tijeku ovog postupka tuženik je nastavno svojim podneskom od 17. studenog 2022. je priznato i dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu zakonske zatezne kamate u iznosu od 24.077,81 kn, slijedom čega je ovaj sud, bez daljnjeg raspravljanja, u odnosu na taj priznati dio tužbenog zahtjeva donio djelomično presudu na temelju priznanja a temeljem čl. 331. ZPP, a u svezi čl.329. st. 1. ZPP je djelomično održao na snazi platni nalog u nespornom dijelu za iznos od 3.195,67 eur/24.077,81 kn te je odlučio kao u toč. I izreke ove presude. Ovdje sud ističe da je tijekom postupka, a na prijedlog stranaka, sud zatražio od Grada Siska izračun zakonskih zateznih kamata a na nesporni iznos glavnice od 279.232,44 kn i to tekućim od dospijeća pa do zaključno 17. veljače 2021. (dana kada je izvršen obračun istih kamata vezano za potrebe ovršnog prijedloga i od kojeg dana je tužitelj tražio isplatu daljnjih kamata na iznos glavnice kako je vidljivo iz kartice kupca od 17. veljače 2021. navedene pobliće u toč. 8. ove presude) slijedom čega je financijska služba Grada Siska ovom sudu dostavila izračun takve kamate i kamatni list a iz kojeg proizlazi da na nesporni iznos glavnice od 279.232,44 kn a koji je dospijevao, počevši na prvi iznos od 1. travnja 2018. pa do 18. veljače 2021. (dakle upravo obračun kamata na nesporni nezastarjeli iznos tražbine) te je takvim kamatnim listom i obračunom utvrđeno da taj iznos zakonske zatezne kamate iznosi ukupno 24.077,81 kn, dakle upravo iznos koji je svojim podneskom od 17. studenog 2022. tuženik priznao.

10. U smislu čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a st. 2. istog članka je propisano da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

11. U smislu čl. 215.st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

12. Čl. 216. ZOO je propisano da zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

13. U smislu čl. 229. ZOO tražbine zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremen, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijevaju za tri godine.

14. U smislu čl. 240. st. 1. ZOO zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a čl. 241. ZOO da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15. U konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu a radi naplate predmetnom potraživanja, podnesen je dana 31. ožujka 2021. godine kojim činom je tužitelj, a u smislu čl. 241. ZOO prekinuto zastaru za godišnje iznose zakupa koji dospijevaju 31. ožujka 2018. i kasnije.

16. Uvidom u karticu kupca za predmetni zakup a koja se odnosi upravo na tuženika (vidi toč. 8. presude) utvrđeno je da su svi godišnji iznosi zakupa, izuzev godišnjeg iznosa zakupa koji dospijeva 1. travnja 2018. u iznosu od 93.077,48 kn, zatim dospijeva 1. travnja 2019. u iznosu od 93.077,48 kn te koji dospijeva dana 1. srpnja 2020. u iznosu od 93.077,48 kn, odnosno ukupno u iznosu od 279.232,44 kn (a koji iznos je nesporan i priznat prigovorom tuženika) dospjeli prije 31.ožujka 2018. slijedom čega podnošenje ovršnog prijedloga od strane tužitelja dana 31.ožujka 2021. nije prekinulo zastaru u odnosu na njih slijedom čega bi svi preostali iznosi zakupa (uključujući i zakonsku zateznu kamatu koja teče na takve iznose a obzirom na zastarni rok iz čl. 226. st. 1. ZOO od tri godine u kojima iste zastarijevaju) su zastarjeli.

17. No, tijekom postupka je tužitelj isticao da je tuženik tužitelju podnio zahtjev za obročnu otplatu predmetnog duga, slijedom čega je takvim činom tuženik priznao dug pa i time, temeljem čl. 240.st. 1. ZOO, prekinuo zastaru.

18. Radi utvrđivanja takve okolnosti sud je tijekom postupka saslušao svjedokinju M. B. te tuženika kao stranku.

19. U svome iskazu svjedokinja M. B. je iskazala da poznaje tuženika jer je po struci veterinar i dugo godina je radila u struci slijedom čega je kao veterinar dolazila i kod tuženika. Naime, svjedokinja je iskazala da tuženik uzgaja krave i bavi se poljoprivredom i to u N. S. P.. Nastavno je iskazala da nakon dolaska na novo radno mjesto i to u Grad Sisak 8. travnja 2019. svjedokinja je ponovno došla u kontakt sa tuženikom, a vezano upravo za to radno mjesto. Pojašnjava da je u travnju 2019. 5 dana radila s kolegicom koja je odlazila sa tog radnog mjesta te ju je ona uvela u dio posla. U srpnju iste godine, svjedokinja B. je iskazala, da se prvi upoznaje s predmetom tuženika, a kada je stigla suglasnost od Sisačko-moslavačke županije da se tuženiku odobri obročna otplata duga, a po zahtjevu koji je tuženik podnio 24. srpnja 2017. u kojem trenutku je dug tuženika bio oko 735.000,00 kn. Svjedokinja je iskazala da je vidjela tu suglasnost, a u vrijeme kada je tuženik podnosio zahtjev nije radila na tom radnom mjestu, stoga joj nisu poznate okolnosti oko podnošenja samog zahtjeva. U listopadu 2019. svjedokinja navodi da zaprimaju dopis Ministarstva poljoprivrede, a u kojem se navodi da se ne može odobriti obročna otplata duga tuženiku. U svezi tog duga, svjedokinja je iskazala da osobno nije kontaktirala sa tuženikom niti je tuženik pokušavao kontaktirati nju. Ništa drugo joj nije poznato u svezi tog duga osim onoga što se upoznala iz samog predmeta tuženika. Nastavno, sljedećih godina, a obzirom da ugovor o zakupu nije raskinut, svjedokinja je iskazala da je dobivala od financijske službe popis dužnika za poljoprivredno zemljište, a među kojima je bio upravo i tuženik a svjedokinja je nadalje takve podatke prosljeđivala Općinskom državnom odvjetništvu. Iskazala je da su 13. svibnja 2022. obavijestili tuženika pisanim dopisom da je ugovor o zakupu raskinut. Tuženik je nakon toga, a po svom punomoćniku, ih obavijestio da je suglasan sa raskidom no da će nekretnine predati u posjed po skidanju usjeva, najkasnije do 1. studenog 2022. Svjedokinja dodaje da su prijedlog tuženika prihvatili te su pisano 5. rujna 2022. obavijestili tuženika da ih obavijesti o skidanju usjeva, a kako bi mogli putem povjerenstva preuzeti nekretnine u posjed. Kako se tuženik nakon toga nije javio 27. siječnja 2023. pozvali su tuženika putem punomoćnika da se u roku od 7 dana javi, a radi predaje u posjed nekretnine. Svjedokinja pojašnjava da je dopis o kojem je iskazivala je mišljenje Ministarstva poljoprivrede a koje je bila adresirano na Ministarstvo financija i u kojem je Ministarstvo poljoprivrede navelo da smatra da ne treba prihvatiti zahtjev za obročnu otplatu. Takav dopis je dostavljen na znanje SMŽ i Gradu Sisku. Nastavno navodi da je o zahtjevu tuženika za obročnu otplatu rješenje donijelo Ministarstvo financija 23. srpnja 2021. a kojim je zahtjev tuženika odbijen. Iskazala je da iz spisa predmeta joj je poznato da je tuženik zahtjev za obročnu otplatu podnio zbog lošeg imovinskog stanja. Navodi da ne zna sa sigurnošću je li tuženik cijelo vrijeme koristio zemlju koju je imao u zakupu, no pretpostavlja da jest a obzirom da je do kraja prošle godine imao zasijane usjeve na toj zemlji. Svjedokinja navodi da se u odluci Ministarstva financija navelo da tuženik nije zadovoljio kriterije čl.14. Uredbe odnosno u trenutku podnošenja zahtjeva imovina tuženika je prelazila 6 osnovica. Svjedokinja je iskazala da tuženik, a prema kartici kupca, nije podmirio dug po osnovi ugovora o zakupu, za period od 2013. pa nadalje, a prije toga perioda je postojao još dug po osnovi kamata, a kako je to navedeno u kartici kupca. Svjedokinja je iskazala da koliko je njoj poznato da tuženik, od kada je ušao u dug, nije platio ništa po osnovi zakupa te je tek 2022., ne zna sada točno kada, platio 120.000,00 kn, ne zna točno po kojem osnovu. Navodi da još nije taj iznos uveden u karticu kupca, jer nije poznata svrha uplate odnosno za koji period je plaćeno. Dodaje da je iznos plaćen bez navođenja ikakvog opisa. Svjedokinja navodi da je evidencija naplate uvijek bila u službenim evidencijama jedinica lokalne samouprave, a što je svjedokinja pročitala u jednom dopisu Ministarstva poljoprivrede, iako je do 2018. postojala Agencija za poljoprivredno zemljište, a koja je obavljala poslove vezano za zakup državnog zemljišta., 2011. kada je tuženik sklopio predmetni ugovor o zakupu, poslove vezane za zakup državnog zemljišta je obavljala jedinica lokalne samouprave, a kao i u konkretnom slučaju kada je ugovor o zakupu sklopio sa tuženikom, gradonačelnik grada Siska. Iskazala je da je ugovor o zakupu sklopljen 2011. a zahtjev za obročnu otplatu duga tuženika je podnesen 2017. te svjedokinja navodi da nema pisanog traga da bi se u tom predmetu na bilo koji način pokušalo naplatiti dug tuženika.

20. U svom iskazu tuženik navodi da je ugovor o zakupu sklopio negdje 2009.- 2010. sada se više ne sjeća, za dvije table, a nastavno su sklopili još i Aneks ugovora, ne zna točno koje godine, čini mu se za godinu dana za ostali dio zemljišta za još tri table. U početku tuženik navodi da je plaćao zakupninu, no tada još nije bilo velike štete, a koja je naknadno nastala od divljači. Ne zna točno kada je prestao plaćati zakup. Iskazao je da kada je prestao plaćati zakup, više nije niti djelomično plaćao zakup jer je morao plaćati dugove dobavljačima repromaterijala. Iskazao je da je tražio da mu se odobri plaćanje duga na rate, no ne sjeća se sada kada je to bilo i koliko se sjeća netko je to odobrio, a netko nije, sada ne zna tko je, a tko nije. Nastavno je iskazao da je prošle godine platio jedan dio tog duga i to dio duga koji nije bio u zastari, čini mu se oko 100 i nešto tisuća kuna. Tuženik je iskazao da je jednom prilikom došao u Grad Sisak upravo radi duga po osnovi zakupa, jer mu je Grad Sisak prebacio taj dug na sina. U to vrijeme je na tom zakupu radila gospođa N. B.. Dodaje da su nešto razgovarali i nakon toga je ona opet prebacila dug na tuženika. Tuženik je iskazao da je rekao N. B. da zašto ne zablokira njegov račun, obzirom da je u dugu, no oni to i dalje nisu napravili. Iskazao je da je dug prebačen na njegova sina 2015. ili 2016. ali sada nije siguran točno. Nastavno je dodao da je svake godine obrađivao i sijao zemlju, no svake godine je imao štetu od divljači. Dodaje da je 2018. ili 2019. počeo razgovarati sa Gradom Siskom o obročnoj otplati duga, a i o drugim modalitetima otplate duga. Naime, ističe da je i tada prilikom tih razgovora rekao da je dio duga u zastari, a da ostatak duga ću platiti u ratama. Iskazao je da su prošle godine su tražili od tuženika da preda u posjed nekretnine, a tuženik je tražio da još skine usjeve. Tuženik navodi da je u zakupu od 2009., 2010. ili 2011. jer je najprije ušao u posjed dvije table, a naknadno u posjed preostalih tabli. Iskazao je da su prve dvije table bile površine jedna 15, a druga 20 ha, a sa ostalim tablama sveukupna površina je 90 i nešto ha. Nastavno je iskazao da je po osnovi zakupa platio ukupno 120.000,00 kn a koji iznos je platio prošle godine, a koji je platio po osnovi zakupa za nezastarjelu tražbinu, ne zna za koju godinu.

21. Ocjenjujući iskaz tužitelja te svjedokinje B., ovaj sud nije našao proturječnosti u istima, slijedom čega iste smatra danim logično i istinito. Naime, i svjedokinja B. i tužitelj potvrđuju da je tužitelj podnosio zahtjev za obročnu otplatu duga, no svjedokinja B. nije imala osobnih saznanja o načinu podnošenja takvog zahtjeva (dakle niti svrhu niti obim takvog zahtjeva) dok tužitelj ističe da je podnosio zahtjev samo za nezastarjelu obvezu (navodi da je takvu činjenicu i izričito rekao prilikom podnošenja zahtjeva) a koje pregovore u svezi obročne otplate je vodio 2018. ili 2019.. Nastavno osnovom iskaza tužitelja, a isto potvrđuje i svjedokinja B., 2022. tužitelj je platio dio duga u iznosu od 120.000,00 kn a po predmetnoj pravnoj osnovi (za nesporni dio duga kako sam tuženik navodi).

22. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izvršio u konačnici i uvid u pisani zahtjev tužitelja za obročnu otplatu duga i za otpis ili djelomičan otpis potraživanja te je utvrdio da je isti zahtjev podnesen dana 24. srpnja 2017., a kojim podnositelj zahtjeva, ovdje tuženik, zahtjeva obročnu otplatu duga radi teške materijalne situacije. No, ovdje sud ističe da u takvom zahtjevu, pod toč. 7. istog, a gdje bi trebali biti navedeni podaci o dugu ili potraživanju čija se odgoda/obročna otplata traži, nisu navedeni nikakvi podaci, odnosno niti iznos duga, niti period ali niti osnova duga. Sami prilozi uz takav zahtjev a koji se odnose na imovinu tuženika u trenutku podnošenja zahtjeva (Izjava o imovnom stanju te potvrda o visini dohotka i primitka Porezne uprave tužitelja i njegove bračne družice) ne potvrđuju takvu spornu činjenicu. Nastavno, uz takav zahtjev priložen su (odnosno dostavljene ovom sudu od strane Grada Siska, a na traženje suda) i otvorene stavke do kupca za tuženika ali na dan 14. kolovoza 2018. dakle stavke koje obuhvaćaju i potraživanje po osnovi zakupa koje dospijevaju 1. travnja 2018. slijedom čega nije logično niti životno da bi upravo u skladu s tim stavkama (prema njima dug je na taj dan ukupno 735.941,53 kn) tuženik zatražio obročnu otplatu tog duga jer je zahtjev za obročnu otplatu podnesen gotovo godinu dana prije toga te nije mogao uključivati i iznos koji dospijeva nakon podnošenja zahtjeva. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da se zahtjev za obročnu otplatu duga od 24. srpnja 2017. (jedini datum koji se iz takvog zahtjeva može utvrditi je taj datum sa prijamne štambilje Grada Siska, dok sam tuženik nije datirao zahtjev iako se to u zahtjevu navodi kao stavka, datum podnošenja zahtjeva) se u smislu čl. 240. ZOO ne može smatrati izjavom o priznanju duga niti konkludentnom radnjom koja na to upućuje jer se iz zahtjeva ne mogu utvrditi bitne (sada sporne) činjenice a to je iznos duga kao i period na koji se dug odnosi.

23. Uvidom u zaključak Grada Siska od 22. rujna 2017. klasa: 363-03/17- 05/79, urbroj: 2176/05-04-01/03-17-2 utvrđeno je da se u istom poziva tuženik na nadopunu dokumentacije a vezano za zahtjev za obročnu otplatu a za koji zahtjev se u tom zaključku navodi da je podnesen na propisanom obrascu upravo dana 24. srpnja 2017. (dakle kako je to i utvrđeno u toč. 21. ove presude). Osim iznesenog u zaključku se ne navodi bilo kakav podatak na koji dug i u kojem iznosu se odnosi zahtjev (osim činjenice da se odnosi na zakup). Uvidom u suglasnost Grada Siska od 15. listopada 2018. klasa: 363-03/17-05/79, urbroj: 2176/05-01-18-3 utvrđeno je da je istom Grad Sisak dao suglasnost da se odobri obročna otplata duga tuženiku kao zakupoprimcu zemljišta u vlasništvu RH i to u iznosu od 735.941,53 kn. Ovdje sud naglašava da unatoč navođenju Grada Siska o visini duga, takva činjenica se ne može smatrati aktom i priznanjem tuženika već isključivo jednostranom odlukom Grada Siska, a na koju tuženik nije imao utjecaja. Nastavno uvidom u dopis i Odluku o obročnoj otplati duga Sisačko moslavačke županije od 10. svibnja 2019. klasa 320- 02/19-01/01, ur broj: 2176/01-02-19-25 utvrđeno je da je istom Sisačko-moslavačka županija dala suglasnost za obročnu otplatu duga tuženiku kao zakupoprimcu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Niti u toj odluci ali ni u popratnom dopisu županije ne navodi se visina duga niti period na koji se odnosi. U konačnici uvidom u očitovanje Ministarstva poljoprivrede od 26. rujna 2019. klasa: 320-02/19-02/201, urbroj: 525-07/0182-19-2 utvrđeno je da je nadležno ministarstvo dalo svoje očitovanje na zahtjev tuženika za obročnu otplatu duga, kako se u tom očitovanju navodi, u iznosu od 735.941,53 kn, a u kojem očitovanju isto ministarstvo smatra da se ne može odobriti obročna otplata duga budući da tuženik ne ispunjava kriterije za isto. I u svezi tog očitovanja, a kako je već ranije navedeno kod suglasnosti Grada Siska, ovaj sud ističe da se radi isključivo o navodima ministarstva (jednostrani akt u odnosu na visinu duga) dok pisani zahtjev tuženika ne potvrđuje takvu činjenicu (visinu duga i period za koji je dug nastao).

24. No, bez obzira na utvrđenja iz toč. 21. i 22. ove presude, ovaj sud ističe da sve i da sud zahtjev za obročnu otplatu duga smatra priznanjem pa time i prekidom zastare spornog potraživanja, a u smislu čl. 240. st. 1. i 2. ZOO, ovaj sud ističe da je takav zahtjev podnesen dana 27. srpnja 2017. godine te da je mogao obuhvatiti dug koji je do tada dospio (prema kartici kupca uključivao zakupnine sve do zakupnine koja dospijeva 1. travnja 2017.). U smislu čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. U smislu čl. 245. st. 2. ZOO zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Dakle, u tom slučaju od podnošenja zahtjeva za obročnu otplatu, dakle od 27.srpnja 2017., zastara počinje iznova teći, a kao u smislu čl. 245. st. 6. ZOO daljnji rok zastare se iznova računa temeljem čl. 229. ZOO (trogodišnji zastarni rok), jasno je da je podnošenjem tužbe (odnosno ovršnog prijedloga) dana 31. ožujka 2021. predmetni dug, odnosno svi iznosi koji su dospjeli prije 31. ožujka 2018. su zastarjeli pa tako i kompletan dug koji je postojao na dan podnošenja zahtjeva za obročnu otplatu duga (kako glavnice tako i kamata).

25. Slijedom iznesenog ovaj sud je odbio kao neosnovan taj dio zahtjeva tužitelja (zastarjeli) u iznosu od 67.690,67 eura/510.015,33 kuna (iznos duga, a koji je, što je vidljivo iz toč. 8. i 22-24.,u zastari, ) jer je tužitelju prestalo pravo zahtijevati ispunjenje te obveze, kao i iznose zakonske zatezne kamate na isti iznos kako je to tužitelj potraživao, odnosno zakonske zatezne kamate u iznosu od 18.961,03 eura/142.861,88 kuna obračunatih od dospijeća glavnice pa do 17. veljače 2021., kao i daljnje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 67.690,67 eura/510.015,33 kuna tekućom od 18. veljače 2021. pao do isplate te odlučio kao u toč. III. izreke.

26. Nastavno ovdje sud ističe da je uvidom u nalog za plaćanje od 10. studenog 2022. godine je utvrđeno da je tuženik platio po osnovi zakupa zemlje u državnom vlasništvu, a kako u opisu plaćanja kako je navedeno, zakupninu po pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Sisku povrv-184/2021 (dakle nespornog dijela glavnice u iznosu od 279.232,44 kuna, vidi toč. 8. ove presude). Iako se u nalogu navodi da je nalog poslan na izvršenje dana 10.studenog 2022. u 7:47 h, no da još nije proveden, ovaj sud ističe da je tijekom postupka utvrđeno, a temeljem iskaza tuženika kao stranke ali i svjedokinje M. B., da je navedeni nalog i proveden te da je novac i sjeo na račun po kojem su se vršile uplate po osnovi predmetnog zakupa. Slijedom iznesenog ovaj sud nije mogao ignorirati takvu činjenicu, odnosno da je dio duga i to za iznos od 120.000,00 kn i plaćen od strane tuženika po predmetnom pravnom osnovu odnosno po osnovi nespornog dijela glavnice (kako je to i naveo sam tuženik u opisu plaćanja, te sud, temeljem čl. 171.st. 1. ZOO, tako i uračunao), slijedom čega je i na nesporni dio potraživanja tužitelja na iznos od 15.926,74eur/120.000,00 kn odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće od 10. studenog 2022. (kao dana plaćanja tog dijela duga) pa nadalje. Ovdje sud ističe da je kao datum uplate utvrdio iznos zadavanja naloga za takvu uplatu jer je u konačnici potvrđeno da je uplata i provedena osnovom iskaza svjedokinje koja nema pravnog interesa iskazivati u prilog tuženika. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

27. Obzirom da o nespornom dijelu glavnice u iznosu od 279.232,44 kuna već donesena pravomoćna i ovršna odluka (vidi toč. 9. ove presude) a tužitelj je i na takva iznos potraživao zakonsku zateznu kamatu (dijelom koja je i priznata toč. I izreke presude), sud je i dosudio tužitelju temeljem čl. 29. st. 1.ZOO zakonsku zateznu kamatu na isti iznos i to, toč. I izreke dijelom koji je priznat, te toč. II izreke u preostalom dijelu i to na ukupan iznos od 279.232,44 kuna tekućoj od 18. veljače 2021. (do kada je izvršen obračun nominalnog dijela takve kamate i koji je priznat točkom I izreke) pa do zaključno 9. studenog 2022., a nadalje na iznos glavnice od 21.133,78 eur/159.232,44 kn (dakle nesporni dio glavnice umanjen za plaćeni iznos od 120.000,00 kn) tekući od 10. studenog 2022. (kao dana plaćanja dijela glavnice, vidi toč. 26. obrazloženja) pa sve do isplate i to u u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. 28. Stoga je odlučeno kao u izreci.

29. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog sud je, izvan platnog naloga, odlučio o troškovima postupka u toč. 3. ove presude.

30. Obzirom da je tužitelj samo djelomično uspio svojim zahtjevom (pritom uspjeh tužitelja je uračunat i priznati dio zahtjeva), a koji uspjeh je sud utvrdio u omjeru od 32% a od koji uspjeh je valjalo oduzeti od omjera uspjeha samog tuženika od 68% u konačnici je sud, a temeljem čl. 154. st. 2. ZPP, tuženiku priznao trošak ovog postupka i to u omjeru od 36%.

31. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.682,26 eur/12.675,00 kn (Tbr 11/1 , 42, 48/3 i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 126/22 dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 31. svibnja 2022. i 20. rujna 2022. za svako u iznosu od 1.682,26 eur/12.675,00 kn (tbr9/1, 48/3, 42 i 50 Tarife), trošak sastava podneska od 17. studenog 2022. u iznosu od 1.682,26 eur/12.675,00 kn (Tbr 8/1, 42, 48/3 i 50 Tarife) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 124,43 eur/937,50 kn (Tbr 9/3, 48, 42, 50 Tarife) odnosno ukupan trošak zastupanja tuženika po punomoćniku koji je odvjetnik u iznosu od 6.853,47eur/51.637,50 kn[5] . Obzirom na omjer uspjeha tuženika a u kojem mu, temeljem čl. 154.st. 2. ZPP, pripada tako odmjeren trošak od 36% u konačnici je tuženiku dosuđen trošak upravo u tom omjeru u iznosu od 2.467,25eur/18.589,50 kn[6] a koji je naloženo da plati tužitelj.

32. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska u postupku pred ODO Sisak R- DO-111/2020 od 1.prosinca 2022. jer takav podnesak tuženik nije niti dokazao da je sastavio niti je takav podnesak a u smislu čl.155. ZPP a u svezi Tbr 28. Tarife bio nužan za vođenje ovog postupka.

33. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Sisku 15. ožujka 2023.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel,v.r

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po z.z.

2. Tuženiku po punomoćniku