087654321REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-2585/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽELJKA VINCETIĆA, OIB 48762724631, Vir, Stari put 62, kojeg zastupa punomoćnik Boris Trgovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Trgovec & Valenčak d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o., OIB 86889472816, Zagreb, Samoborska cesta 222, kojeg zastupa privremeni zastupnik Vanja Vargec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & Partneri d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika MATE ĐURKOVIĆA, OIB 30076611378, Babina Greda, Josipa Blažekovića 16, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja odluke skupštine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-656/2021 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-656/2021 od 16. svibnja 2022. te se sudi:

I. Utvrđuje se ništetnom odluka skupštine društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o., Samoborska cesta 222, OIB 86889472816, sadržana pod točkom 8 javnobilježničkog zapisnika Kristiana Hukelja od 19. ožujka 2021. pod brojem ovjere Ou-259/2021.

II. Nalaže se tuženiku PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o., naknaditi tužitelju Željku Vincetiću trošak parničnoga postupka u iznosu od 2.495,53 EUR / 18.802,57 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 262,15 EUR (dvjestošezdesetdva eura i petnaest centi) / 1.975, kn (tisućudevetstosedamdesetpet kuna).

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka u iznosu od 232,26 EUR (dvjestotridesetdva eura i dvadesetšest centi) / 1.750,00 kn (tisućusedamstopedeset kuna).

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 179,18 EUR (stosedamdesetdevet eura i osamnaest centi) / 1.350,00 kn (tisućutristopedeset kuna).

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnom odluke skupštine društva tuženika od 19. ožujka 2021. označene kao odluka pod točkom 8 javnobilježničkog zapisnika Kristiana Hukelja od 19. ožujka 2021. pod brojem ovjere Ou-259/2021 te je odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, dok je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn, a umješaču u iznosu od 3.750,00 kn.

2. Iz razloga obrazloženja presude proizlazi da je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnom odluke skupštine društva kojom je na navedenoj skupštini društva odlučeno o podnošenju tužbe radi naknade štete protiv direktora Željka Vincetića, ovdje tužitelja. Sud je iz rezultata dokaznog postupka ocijenio da ne postoje razlozi pobojnosti na kojima tužitelj činjenično temelji tužbeni zahtjev jer predmetna odluka nije donijeta protivno odredbama društvenog ugovora tuženika, odnosno da je donijeta s dovoljnim brojem glasova, a sve s obzirom na utvrđenje da je od prisutnih članova društva čiji udjeli čine 100% temeljenog kapitala društva za odluku glasovao član društva Mato Đurković, dok je članu društva, ovdje tužitelju Željku Vincetiću osnovano uskraćeno glasovanje o predmetnoj odluci primjenom odredbe članka 445. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22; u daljnjem tekstu: ZTD). Prethodno je sud ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja s obrazloženjem da je iz sadržaja javnobilježničkog zapisnika o provođenju navedene skupštine utvrdio da tužitelj nije izričito izjavio svoje protivljenje navedenoj odluci skupštine. Odluka o trošku je donijeta uz primjenu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. U bitnome smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdi da tužitelj nije izrazio svoje protivljenje odluci koja je predmet pobijanja, a prema sadržaju javnobilježničkog zapisnika o provođenju skupštine tuženika od 19. ožujka 2021. i to stoga što je sud odbio saslušati javnog bilježnika Kristijana Hukelja o načinu sastavljanja zapisnika i tada takav iskaz dovesti u vezu s iskazom tužitelja, iz čega je sud trebao zaključiti da je tužiteljev iskaz pred sudom bio zakonit, istinit i valjan glede iskazivanja o činjenici protivljenju donošenja predmetne odluke. Nadalje, sud nije izrazio pravni stav po pitanju uređenja glasovanja na predmetnoj skupštini kako je to uređeno društvenim ugovorom tuženika koji propisuje potrebnu dvotrećinsku većinu za donošenje odluka. Tužitelj ističe kako je na predmetnoj skupštini dano 50% glasova temeljem kapitala tuženika što nije dovoljno, dakle nije postojala propisana većina, a pogrešno je sud primijenio i odredbu članka 445. stavka 5. ZTD-a kada je ocijenio da je zakonito tužitelju uskraćeno pravo glasovati u predmetnoj odluci. Naime, na skupštini se odlučivalo o pokretanju parničnog postupka protiv tuženika u svojstvu direktora društva, a ne u svojstvu člana društva, na što se odnosi predmetna odredba Zakona o trgovačkim društvima pa je tužitelju trebalo priznati pravo glasovanja i za odluku pod rednim brojem 8. Sud je na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a presuda je zahvaćena i bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer sadrži nerazumljive razloge kao npr. o tome da je prvostupanjski sud vodio računa o knjigovodstvenoj dokumentaciji čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio. Ovo nije nikad bilo predmet raspravljanja pa ti navodi iz obrazloženja, kao i o dokaznim prijedlozima u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, nemaju veze s predmetom spora. Sud je također propustio odlučiti o prigovoru tužitelja o sukobu interesa na strani predsjednika skupštine tuženika slijedom čega je presuda zahvaćena bitnom povredom postupka. Pogrešna je odluka i o trošku postupka kada sud dosuđuje tuženikovu zastupniku trošak, a tužitelj je već ranije uplatio iznos od 10.000,00 kn na ime troškova zastupanja tuženika, pogrešna je odluka o dosuđenom trošku umješaču, slijedom čega predlaže žalbu uvažiti i presudu preinačiti, a tuženika i umješača obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode tužitelja, s prijedlogom žalbu odbiti uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. Umješač na strani tuženika je također odgovorio na žalbu s prijedlogom žalbu odbiti te je postavio zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka umješaču.

6. Žalba je osnovana.

7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a u okviru žalbenih navoda, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnoga prava. Presudu je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo preinačiti.

8. Žalitelj prvenstveno pravilno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava u ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva, iako je presuda zahvaćena i bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koja se sastoji u nerazumljivosti razloga na koje ukazuje žalitelj, no ovaj sud je o žalbi odlučivao primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a slijedom čega je i unatoč postojanju bitnih povreda postupka, na temelju isprava u spisu i izvedenih dokaza mogao utvrditi odlučne činjenice i shodno tome pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti prvostupanjsku presudu.

9. Naime, tužitelj tužbom zahtjeva pobijanje odluka skupštine društva tuženika od 19. ožujka 2021. i to one odluke koja je u javnobilježnički zapisnik o održavanju skupštine unijeta pod točkom 8, a odnosi se na odluku o podnošenju tužbe radi naknade štete protiv tužitelja kao direktora društva tuženika. Iz činjeničnih navoda tužbe kojima je sud vezan, proizlazi da razloge pobojnosti tužitelj nalazi u činjenici da je utvrđeno donošenje te odluke protivno odredbama društvenog ugovora tuženika kojim je propisano da je za donošenje odluke na skupštini društva potrebno istu donijeti dvotrećinskom većinom danih glasova, a tužitelje ukazuje i na pogrešnu primjenu odredba Zakona o trgovačkim društvima, konkretno odredbe članaka 445. stavka 5. ZTD-a kada se pri donošenju navedene odluke uskratilo pravo glasovanja o predmetnoj odluci tužitelju kao članu društva koji raspolaže s 50% glasova u odnosu na temeljni kapital, a sve s obzirom na nespornu činjenicu da tužitelj i tuženik drže u društvu svaki po dva jednaka poslovna udjela u temeljnom kapitalu društva koji iznosi 150.000,00 kn. Nesporno je da je za odluku pod točkom 8 glasovao samo drugi član društva Mato Đurković, ovdje umješač na strani tuženika te tužitelj smatra da odluka nije valjano donesena, odnosno da je pri donošenju odluke povrijeđen kako zakon tako i društveni ugovor kojim je uređeno pitanje glasovanja na skupštini tuženika.

10. Prema ocjeni ovoga suda osnovano žalitelj ukazuje na pogrešnu ocjenu isprave, javnobilježničkog zapisnika o provođenju izvanredne skupštine društva tuženika od 19. ožujka 2021. (na listu 13. do 21. spisa) kada ocjenjuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe s obzirom na odredbu članka 362. točke 1. ZTD-a. Naime, iz sadržaja navedenog zapisnika proizlazi da je, nakon što je predsjedavajući skupštine stavio točku na glasovanje i utvrdio da je skupština donijela odluku sa 350 glasova za, kasnije ispravljeno na 375 glasova, a sa 0 glasova protiv i 0 suzdržanih glasova, proizlazi da je tužiteljev punomoćnik odvjetnik Boris Trgovec izjavio da smatra da odluka nije donesena sukladno važećim odredbama Društvenog ugovora, nadalje da Željko Vincetić glasa protiv donošenja te odluke, štoviše da bi se primijenio članak 445. stavak 5. ZTD-a da bi Mate Đurković morao imati punomoć za zastupanje društva, što on nema i da navedeni članak Zakona o trgovačkim društvima nije primjenjiv i odluka nije donesena.

11. Žalitelj s pravom ukazuje na to da je u bitnome nakon donošenja odluke tužitelj izjavio protivljenje odluci i to putem svog punomoćnika, jer je nesporno da je upravo nakon utvrđenja da je ta odluka donijeta tužitelj izjavio da smatra da odluka nije donesena odnosno da nije sukladna važećim odredbama Društvenog ugovora. Ta formulacija je dostatna za zaključak da je tužitelj izjavio protivljenje donijetoj odluci te shvaćanje prvostupanjskog suda da se ne radi o izričitom protivljenju predstavlja pretjerani formalizam koji bi značio da tužitelj treba samo određenim riječima izjaviti protivljenje donijetoj odluci, što ovaj sud ne prihvaća. Smisao je odredbe članka 362. točke 1. ZTD-a koja aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe daje onom članu društva koji je sudjelovao u radu glavne skupštine i svoje protivljenje izjavio u zapisnik, da je nakon donijete odluke član društva izjavio protivljenje donijetoj odluci. Prema dosad prihvaćenoj sudskoj praksi nije bilo dostatno da se prije donošenja odluke u eventualnoj raspravi određeni član društva protivi donošenju te odluke, a da po donesenoj odluci ne izjavi svoje protivljenje. Međutim, ovdje se ne radi o toj situaciji već o situaciji kada je nakon donijete odluke tužitelj kao član društva po svom punomoćniku izjavio protivljenje donijetoj odluci, pri čemu nije odlučno koje razloge protivljenja je tužitelj iznio, što tužitelju daje aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe radi pobijanja sporne odluke.

12. U konkretnom slučaju tužitelj je iznio razloge protivljenja koji se odnose na povredu odredaba Društvenog ugovora i zakona pri donošenju sporne odluke, koje razloge ovaj sud prihvaća kao osnovane. Razlozi koje je pri protivljenju tužitelj iznio pravilno ukazuju na pogrešnu primjenu odredaba Zakona o trgovačkim društvima kada je tužitelju koji je bio prisutan i glasovao kod donošenja ostalih odluka na predmetnoj skupštini, za glasovanje o predmetnoj točki dnevnog reda uskraćeno pravo glasa. Žalitelj, naime, s pravom ukazuje na odredbu članka 445. stavka 5. ZTD-a koja predviđa mogućnost da o odluci ne glasuje onaj član društva kojem se tom odlukom pribavlja neka korist ili se oslobađa neke obveze odnosno da ne glasuje onaj član društva kada se odlučuje o pravnom poslu između člana društva i društva te o pokretanju ili rješenja spora među njima. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se na skupštini može uskratiti pravo glasa članu društva, između ostalog i kada se glasuje o donošenju odluke o pokretanju spora, dakle, parnice između člana društva i društva. Iz zapisnika proizlazi da je u pod točkom 8 donijeta odluka o podnošenju tužbe radi naknade štete protiv direktora društva, ovdje tužitelja. Dakle donijeta je odluka o pokretanju spora protiv člana društva Željka Vincetića, ali ne u svojstvu člana društva nego u svojstvu direktora, što proizlazi i iz rasprave zabilježene u javnobilježničkom zapisniku iz koje proizlazi da se upravo tužitelju kao direktoru stavljaju na teret radnje na štetu društva, slijedom čega se i predlaže donošenje takve odluke. Dakle, žalitelj s pravom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava odredbe članka 445. stavka 5. ZTD-a kada je tužitelju kao članu društva u predmetnoj skupštini uskraćeno glasovati o ovoj točki dnevnoga reda, jer je to protivno citiranoj zakonskoj odredbi. Ukazuje se i na odredbu članka 445. stavka 6. ZTD-a kojom je propisano da nema ograničenja u pravu glasa za člana društva kada se odlučuje o njegovu izboru odnosno imenovanju ili opozivu kao člana uprave, a slijedom toga logično nema niti ograničenja kada se odlučuje o pokretanju postupka protiv njega kao člana uprave odnosno direktora društva, pa je takvim postupanjem na skupštini povrijeđen zakon na štetu tužitelja. I odredbe Društvenog ugovora su jasne te je odredbom članka 7. Društvenog ugovora propisano da skupština odluke donosi dvotrećinskom većinom danih glasova. Stoga je pogrešno utvrđenje da je predmetna odluka donijeta 100% većinom danih glasova jer je tužitelju nezakonito uskraćeno glasovanje u predmetnoj skupštini, a glasovi drugog člana društva, ovdje umješača na strani tuženika, ne čine potrebnu većinu, što odluku čini pobojnom.

13. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP-a presudu valjalo preinačiti kao što je presuđeno u izreci, odnosno prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetne odluke iz razloga pobojnosti propisanih odredbom članka 360. stavka 1. ZTD-a.

14. S obzirom na navedeno na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a valjalo je preinačiti odluku o trošku postupka.

15. Tužitelj koji je uspio u sporu sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troška od tuženika. U konkretnom slučaju sud nije našao da je pojedine troškove posebno uzrokovao umješač na strani tuženika slijedom čega nije umješača bilo potrebno obvezati na naknadu troškova tužitelju.

16. Tužitelju je tako valjalo dosuditi trošak sastavljanja tužbe sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu: OT) i to po Tbr. 7.1 u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn, koja nagrada pripada tužitelju i za sastavljanje podneska od 10. kolovoza 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu, sukladno Tbr. 8. t. 1., kao i za zastupanje na ročištima 26. listopada 2021., 15. veljače 2022. i 12. travnja 2022. po Tbr. 9.1 OT. Nadalje, tužitelju za sastav podneska od 29. travnja 2021. pripada nagrada po Tbr. 8.3, a koju je tužitelj zatražio u manjem iznosu pa mu pripada taj iznos od 13,27 EUR / 100,00 kn, a za sastavljanje podneska od 22. prosinca 2021. također po Tbr. 8.3 pripada mu iznos od 33,18 EUR / 250,00 kn. U prvostupanjskom postupku je tužitelju valjalo dosuditi za zastupanje po odvjetniku iznos od 710,05 EUR što uz pripadajući PDV od 177,52 EUR iznosi 887,57 EUR te mu je valjalo na to dosuditi i trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu za svako po 26,54 EUR / 200,00 kn, a također i uplaćeni predujam za postavljenog privremenog zastupnika tuženiku, na temelju rješenja suda od 26. travnja 2021., u uplaćenom iznosu od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn. Pri tome valja ukazati i na odredbu članka 84. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da će sud u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom postaviti tuženiku privremenog zastupnika na tuženikov teret. Iz navedenog proizlazi da je tužitelju za prvostupanjski postupak trebalo obračunati ukupno trošak u iznosu od 2.267,88 EUR, odnosno 17.087,50 kn dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troška prvostupanjskog postupka valjalo odbiti za iznos od 262,15 EUR / 1.975,00 kn, što se odnosi na previsoko zatražene troškove zastupanja mimo odredaba Odvjetničke tarife na koje je ukazano ovom odlukom. Napokon, tužitelju je valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu koji je također manji od onoga predviđenog Tbr. 10 OT, dakle u ukupnom iznosu od 227,65 EUR ili 1.715,20 kn, slijedom čega je ukupno tužitelju dosuđen iznos od 2.495,53 kn kako je navedeno u izreci ove presude.

17. Zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ocijenjeni su neosnovanim primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas