Poslovni broj: Usž-667/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. B. iz T., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu L.-V. & partneri d.o.o, u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi najniže mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1156/22-4 od 30. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1156/22-4 od 30. rujna 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/21-01/03147753628, urbroj: 341-99-05/3-21-9367 od 30. ožujka 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., klasa: UP/I 140-02/21-01/03147753628, urbroj: 341-18-05/3-21-45210 od 25. studenoga 2021. i vraćanje prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. od 25. studenoga 2021., kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata određena, počevši od 1. listopada 2019. starosna mirovina u svoti od 1.366,31 kn mjesečno, umjesto koje je određena najniža mirovina prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u iznosu od 2.891,47 kn mjesečno, koja od 1. srpnja 2021. iznosi 3.042,91 kn mjesečno. Isplata te mirovine tužitelju pripada počevši od 1. listopada 2019., te se tim rješenjem mijenja rješenje Područne službe u S., broj: 114402 od 8. lipnja 2018.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara da mu nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za rješenje predmetne upravne stvari, te da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke. Smatra da rješenje tuženika nije u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, te prigovara što nije proveden poseban ispitni postupak. Navodi da mu je pogrešno utvrđen datum od kojeg mu pripada mirovina od 1. listopada 2019. Ne osporava da ranije nije imao utvrđen status hrvatskog branitelja – dragovoljca, no budući da je prvi zahtjev podnio 2011. godine, smatra da mu pravo na isplatu mirovine treba priznati od 4. travnja 2011. pa nadalje, od kad mu je priznata starosna mirovina. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1201/18 od 4. srpnja 2019 i U-III-5989/13 od 9. veljače 2016., na predmet Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske, te navodi pojedina stajališta iz navedenih odluka prema kojima između ostalog propise treba primjenjivati drugačije, uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja te njihovu svrhu i smisao kao i odnos prema drugim propisima. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da usvoji njegov tužbeni zahtjev, te mu naknadi trošak uvećan za sastav žalbe, svaka radnja od 414,75 eura/3.125,00 kn uvećano za PDV.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod razloga osporenih rješenja i pobijane presude, te predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 139. stavkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 115/18, dalje: ZOMO) propisano je da će se novo rješenje donijeti kada se saznaju nove činjenice koje utječu između ostalih na pravo korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište. Prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. toga članka pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je žalitelj rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj spisa: 0114402 od 25. studenoga 2011., počevši od 4. travnja 2011. ostvario pravo na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98. do 121/10.). Kasnijim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. od 8. lipnja 2018., počevši od 1. veljače 2018. određena mu je starosna mirovina umjesto koje je određena najniža mirovina prema odredbama ZOMO-a, jer je naknadno uračunato određeno razdoblje staža osiguranja nakon što su uplaćeni dužni doprinosi.
9. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-31/21-12 od 7. listopada 2021., kojim su bila poništena ranija rješenja tuženika od 3. prosinca 2020. i 2. rujna 2020., te je predmet vraćen na ponovni postupak radi određivanja najniže mirovine žalitelja prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., dalje: ZHBDR) jer je žalitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca u borbenom sektoru od 158 dana (prema potvrdi PS-2 Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S.-d. od 15. listopada 2019. iz koje je vidljivo da je sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 15. siječnja 1991. do 21. lipnja 1991.). Stoga mu je u skladu s navedenom presudom, od 1. listopada 2019. određena starosna mirovina na osnovu sveukupnog mirovinskog staža od 28 godina, 5 mjeseci i 22 dana, umjesto koje je određena najniža mirovina, kao povoljnija mirovina u većem iznosu prema članku 27., 49. i 55. ZHBDR-a.
10. Pravilno je u postupku utvrđeno da žalitelju ovako određena mirovina pripada od 1. listopada 2019., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za određivanje starosne mirovine prema odredbi članka 139. stavku 3. ZOMO-a. Naime, prema podacima spisa proizlazi da je žalitelj zahtjev za ponovo određivanje mirovine prema odredbama ZHBDR-a na osnovu naknadno ostvarenog statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca, podnio 3. rujna 2019., pa nema uvjeta da mu se mirovina odredi od ranije, odnosno od 4. travnja 2011. Pritom se žalitelju napominje da se pravo na mirovinu i opseg davanja utvrđen konačnim i pravomoćnim rješenjem mjerodavnog tijela može mijenjati samo pod uvjetima i primjenom izvanrednih pravnih lijekova, pa kada proteknu rokovi propisani odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) moguće je iznimno izmijeniti rješenje prema odredbama 134. i 139. ZOMO-a, s tim da prava utvrđena novim rješenjem pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca od dana podnošenje zahtjeva.
11. Žalitelj u podnesenoj žalbi ponavlja navode dane tijekom postupka, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se sud pozvao na odredbu članka 36. stavak 4. ZUS-a, te naveo da je u konkretnom predmetu činjenice nisu sporne, već primjena prava, a prema podacima spisa proizlazi da žalitelj u tužbi i tijekom spora nije izričito predložio održavanje rasprave.
12. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
13. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka, nije osnovan zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 15. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
