REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-437/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. iz D., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik

u Z., protiv tužene R. H., M. f.,

OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zz tužene, dne 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se R. H., M. f., OIB:…,

zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, tužiteljici R. B. iz D., …, OIB: …, na ime

razlike plaće isplatiti ukupan iznos od 762,42 eura/5.744,48 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 25,75 eura/194,04 kn od 16.04.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,01 eura/776,16 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 70,82 eura/533,61 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 237,75 eura/1.791,30 kn od 16.12.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 43,23 eura/325,71 kn od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa do isplate,

- 19,5 eura/146,93 kn od 16.12.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 13,00 eura/97,95 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 32,50 eura/244,88 kn od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 24,82 eura/187,02 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 27,98 eura/210,84 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 24,34 eura/183,36 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 27,98 eura/210,84 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 53,31 eura/401,64 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 21,24 eura/160,07 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,18 eura/280,13 kn od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do 31. 12. 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.410,93 eura/18.165,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 15. ožujka 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 14.lipnja 2019. podnijela pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlenica tužene, djelatnik P. c. u. S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno

Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20.ožujka 2013. do 5.travnja 2018. tužiteljica je ostvarivala prekovremeni rad koji joj nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebala raditi u smjeni i turnusu duže od 12 sati, koliko je trebala raditi u turnusu) i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužiteljica je radila tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u R. H., koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene određeno je što se smatra prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužiteljica ostvarivala na drugačiji način, jer je ostvarivala sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Navodi se da je tužiteljica ostvarivala prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji joj nije plaćen, pošto su joj tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužiteljica se obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je ista dopisom tužene odbijena u cijelosti. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužiteljici, a nakon konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 10. lipnja 2021. iznos od 5.744,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27.studenoga 2020.god. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti predlaže isti odbiti kao neosnovan jer tužiteljica u utuženom razdoblju nije ostvarila niti jedan prekovremeni sat rada. Navodi kako je između tužitelja i rukovoditelja službi u spornom razdoblju postignut je dogovor prema kojem je tužiteljica sate u mjesecu kada je radila više od mjesečnog fonda radnih sati koristila u narednom mjesecu na način da je radila manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno kompenzirala sate od prethodnog mjeseca.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.travnja 2018.god., odgovora tužene na zahtjev tužitelja od 4.srpnja 2018.god., evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća (list 35-179 spisa), očitovanje B. J. od 26.lipnja 2018.god., L.

Š. od 26.lipnja i 26.srpnja 2018.god., I. R. od 26.lipnja 2018.god.,

D. T. od 26.lipnja 2018.god., J. U. od 26.lipnja 2018.god., M.

A. od 26.lipnja 2018.god., tumačenja odredbi KU za državne službenike i namještenike, saslušanjem svjedoka D. T., B. J., J. U.,

saslušanjem svjedoka te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, financijskim vještačenjem po C. z. v. d.o.o., a po stalnoj sudskoj vještakinji za

financije, računovodstvo i poreze I. L. od 2. lipnja 2021. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužiteljica zaposlenica tužene i to Područnog carinskog ureda na radnom mjestu carinika, sve prema rješenju o rasporedu na radno mjesto.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženica pravilno obračunala i isplatila prekovremene sate rada tužiteljice koje je tužiteljica u pojedinom mjesecu odradila duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te koje je tužiteljica odradila na blagdane i druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati u utuženom razdoblju.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovu neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god.

8. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica, koja radi na radnom mjestu carinika, smatra da joj tužena u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. nije u cijelosti platila prekovremeni rad koji je ostvarivala u redovnom radu, radeći u smjenskom radu duže od redovne smjene ili turnusa, kao i prekovremeni rad kojeg je ostvarivala radeći na blagdane i na druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, pa je ista dne 5.travnja 2018.god. podnijela tuženici zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tužena odbila.

9. Zakon o državnim službenicima ( Narodne novine broj 49/12 – pročišćeni tekst, 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR).

10. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104 /13) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni s prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog članka prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje, prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana.

11. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 89/12, 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednak način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 112/17 i 12/18 ).

12. Ovaj sud je mišljenja da u ovom slučaju treba primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, a tuženik je u ovom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.

12.1. Za istaknuti je da se za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca, što znači ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome, redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ), ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati. Sve to dovodi do zaključka ovog suda da tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav je i tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod državnih službenika, konkretno tužitelja evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca, što znači da službenicima, kakav je i tužitelj nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, što znači da u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013. g. u odnosu na rad u smjenama.

13. Tužena tvrdi kako je između tužiteljice i nadređenih rukovoditelja službi u utuženom razdoblju egzistirao dogovor prema kojem je tužiteljica sate u mjesecu kada je radila više od mjesečnog fonda radnih sati koristila u narednom mjesecu na način da je radila manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno kompenzirala sate od prethodnog mjeseca, međutim, takove tvrdnje tužene sud smatra neutemeljenim.

14. Iz iskaza svjedoka D. T., B. J. i J. U. proizlazi kako se

naknada za prekovremene sate isplaćuje radnicima tužene temeljem mjesečne evidencije rada koja se dostavlja Službi za obračun plaće, a temeljem čega se onda vrši obračun plaće i radnicima isplaćuju prekovremeni sati, ukoliko ih je bilo. 15. Dakle, u konkretnom slučaju, kako proizlazi iz iskaza tužiteljice saslušane kao parničnu stranku, do dogovora između tužiteljice i nadređenih prema kojem bi tužiteljica sate u mjesecu kada je radila više od mjesečnog fonda radnih sati koristila u narednom mjesecu, odnosno da je vršena kompenzacija sati iz prethodnog mjeseca nije bilo, a da je postojao takav dogovor ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka predloženih po tuženici T., J. i U.. Iz njihovih iskaza samo proizlazi način rada na graničnim prijelazima, odnosno o organizaciji rada u turnusu 12-24-12- 48, o preraspodjeli viška sati, o načinu preraspodjele koja se po svjedoku J. vrši na način da se prilikom izrade rasporeda smjene vodi računa o prekovremenim satima da se ne bi stvarali viškovi, odnosno manjak sati ili po svjedoku U. koji kada radi raspored rada uzme u obzir sve okolnosti koje su tog trenutka poznate, a ako unatoč tome dođe do nepredviđenih okolnosti onda radi preraspodjelu za pojedinog službenika u tom mjesecu.

15.1. Da je postojao dogovor između tužiteljice i rukovoditelja službi, kako tvrdi tužena, takav dogovor bi, po mišljenju ovog suda, zasigurno bio i evidentiran. Stoga tvrdnje tužene da je u utuženom razdoblju postignut dogovor između tužiteljice i rukovoditelja službi ovaj sud smatra neutemeljenim i ničim dokazanim pa ni priloženim očitovanjima rukovoditelja službi (T., J., U., Š.,

R., A.), a ni njihovim iskazima.

15.2. Tužena, dakle nije dokazala da je u utuženom razdoblju postignut dogovor između tužiteljice i rukovoditelja službi prema kojem je tužiteljica sate u mjesecu kada je radila više od mjesečnog fonda radnih sati koristila u narednom mjesecu na način da je radila manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno o kompenziranju sati od prethodnog mjeseca i da je tužiteljica na to izričito i nedvosmisleno pristala. Osim toga, za istaknuti je kako obračun plaće i evidenciju radnog vremena vrši tužena, a iz obračunskih listića plaće i evidencije o korištenju radnog vremena za tužiteljicu po vještaku C. z. v. d.o.o. nesumnjivo proizlazi kako tužiteljici u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja nije vršen obračun plaće za sve odrađene sate prekovremenog rada.

16. Radi utvrđenja je li tuženica obračunala i isplatila tužiteljici ostvareni prekovremeni rad u utuženom razdoblju u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po C. z. v. d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku financije, računovodstvo i poreze I. L..

17. C z. v. d.o.o. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. lipnja 2021. navodi kako je uvidom u dokumentaciju razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata uvećana za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad, kao i da je tužena evidentirala i obračunavala dodatke za rad tužiteljice za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužiteljica radila, primijenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora, te ne isključujući međusobno dodatke, što se prikazuje na primjeru nasumično odabranog obračuna plaće za travanj 2015., iz kojeg proizlazi da su dodaci obračunati na broj sati koji odgovara određenom broju sati ovisno o danu kada je tužiteljica radila, kao i ovisno o danu u tjednu te blagdanu kada je tužiteljica radila. Po osnovu prekovremenog rada, tužena je obračunala iznos koji se odnosi na umnožak u obračunskim listama iskazanog broja prekovremenih sati i vrijednost osnovnog sata uvećanog za pripadajuća uvećanja te dodatak za prekovremeni rad (50%). Vještak je za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati izvršivši usporedbu sati rada iz obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena. U Tabeli 1. dao je prikaz mjesečnog fonda radnih sati i izračun neobračunatih prekovremenih sati rada u Obračunskim ispravama u odnosu na Evidencije o korištenju radnog vremena, a u Tabeli 2 izračun potraživanja po osnovu neobračunatih i neisplaćenih prekovremenih sati. U tom razdoblju tužena nije tužiteljici u Obračunskim ispravama za isplatu plaće iskazivala slobodne dane, niti ih je tužiteljica koristila. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike navodi kako umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje Rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

Tabela 3. prikazuje izračun razlike u potraživanju po osnovu prekovremenog rada nakon obračuna i isplate slobodnih dana u tekućem mjesecu. Vještak je, a temeljem stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, mišljenja kako su potraživanja tužiteljice po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada u iznosu od 5.744,48 kn.

18. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju C. z. v. d.o.o. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od 5.744,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok tužena nije imala primjedbi na vještačenje, ali osporava postojanje prekovremenog rada.

19. Imajući u vidu vještačenje C. z. v. d.o.o., koje vještačenje je sud prihvatio kao stručno, objektivno, jasno obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a iz kojeg nesumnjivo proizlazi da bi tužiteljicu po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. pripadao bruto iznos od 5.744,48 kn, to se onda ukazuje osnovanim potraživanje tužiteljice za isplatom iznosa od 762,42 eura/5.744,48 kn.

20. Slijedom prednjeg, tužiteljici je dosuđen ukupan iznos od 762,42 eura/5.744,48 kn. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate, a u smislu odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2., te čl. 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15; dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 73/13) i čl. 92. st. 3 Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14 i 127/17) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tužena je pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, do isplate, kako je to i tužiteljica zatražila, a kao u točki I izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP). Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, to je istoj, u smislu odredbi čl. 154.st.1. ZPP, priznat trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 75 bodova, za sastav tužbe 75 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 4.ožujka i 29. studenoga 2021.god., 5.svibnja; 12. rujna i 7. studenoga 2022., te 30. siječnja 2023. po 75 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 37,5 bodova, za sastav podnesaka od 28. prosinca 2020., 10. lipnja i 23. prosinca 2021. po 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn iznosi 1.716,38 eura/12.932,07 kn, uvećano za PDV (iznos od 429,10 eura/3.233,05 kn) i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura/2.000,03 kn daje sveukupan iznos od 2.410,93 eura/18.165,15 kn. Na dosuđeni iznos, tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate počev od 15. ožujka 2023., kao dana presuđenja, pa do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu 15. ožujka 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tužene