Poslovni broj: Usž-1328/22-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. B. iz P., zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. R. iz R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1416/21-9 od 17. rujna 2021., na sjednici održanoj 15. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1416/21-9 od 17. rujna 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/21-03/03432214041, URBROJ: 341-99-06/2-21-244 od 12. siječnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., KLASA: 140-02/19-03/03432214041, URBROJ: 341-24-06/2- 19-13659 od 10. studenog 2020. Točkom II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., KLASA: 140- 02/19-03/03432214041, URBROJ: 341-24-06/2-19-13659 od 10. studenog 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
3. Tužitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ostvario je u Hrvatskoj mirovinski staž od 28. kolovoza 1987. do 1. kolovoza 2006., te ispunjava uvjet od traženih 15 godina mirovinskog staža za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine. Tuženik mu je za razdoblje od 6. listopada 1991. do 31. prosinca 2002. utvrdio da ne ispunjava uvjet staža jer su mu doprinosi za navedeno razdoblje otpisani, sukladno potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. od 11. rujna 2019. Prema članku 13. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje dug s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje se otpisuje zbog zastare prava na naplatu odnosno zbog ispunjavanja uvjeta za otpis dospjelog duga zbog nenaplativosti rješenjem Porezne uprave. Činjenično je stanje utvrđeno temeljem pogrešne isprave. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Upravni postupak je pokrenut zahtjevom tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine podnesenim 15. svibnja 2019. nositelju osiguranja u Republici Makedoniji. U postupku je utvrđeno da je tužitelj ostvario mirovinski staž u trajanju od 14 godina, 3 mjeseca i 20 dana, nedovoljno za priznavanje mu traženog prava jer je staž potrebno ostvariti u minimalnom trajanju od 15 godina. U navedenom računanju staža nesporan je staž tužitelja ostvaren u RH od 7 godina, 8 mjeseci i 11 dana (od 26. kolovoza 1987. do 5. listopada 1991. i od 1. siječnja 2003. do 1. kolovoza 2006.) te u Republici Srbiji od 6 godina, 7 mjeseci i 9 dana (od 1. studenog 1980. do 9. lipnja 1987.).
8. Sporan je staž tužitelja u vremenu od 6. listopada 1991. do 31. prosinca 2002. Navedeno razdoblje mu nije uračunato u staž jer je iz potvrda Porezne uprave i potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. od 11. rujna 2019., koje su priložene spisu tuženika, utvrđeno da je tužitelju, koji je bio sam za sebe obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko, sukladno članku 13. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, navedeno razdoblje otpisano zbog zastare ili nenaplativosti.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.; dalje ZOMO) i Pravilnik o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje („Narodne novine“, 12/14.; dalje Pravilnik), čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju presude.
10. ZOMO propisuje da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (članak 33.); da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija (članaka 110.); mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju se pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji (članak 122. stavak 2.). Pravilnik u članku 13. propisuje da razdoblje osiguranja za koje je rješenjem Porezne uprave uslijed nastupa zastare prava na naplatu odnosno zbog ispunjavanja uvjeta za otpis dospjeloga poreznog duga zbog nenaplativosti otpisan dug s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje ne računa se i ne utvrđuje u staž osiguranja.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenim postupcima, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku i sporu te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
12. Neosnovan je žalbeni navod da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno jer je odluka donesena temeljem isprave koju je izdalo za to nenadležno tijelo. Potvrda tuženikovog Područnog ureda u Z. od 11. rujna 2019 izdana je na temelju podataka nadležne Porezne uprave, a tužitelj tijekom upravnog postupka ni spora nije dokazao da je za razdoblje od 6. listopada 1991. do 31. prosinca 2002. platio doprinose te da bi mu se navedeno razdoblje moglo računati u mirovinski staž.
13. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor u cijelosti, slijedom čega sam snosi sve troškove spora.
14. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
15. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu 15. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
