Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž R-46/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja N. T. iz Z., (ulica...) OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., (ulica...) protiv tuženika S. U. Z., R.-G.-N. F., Z., (ulica...) OIB: ..., koga zastupa dekan V. B., a ovoga punomoćnik D. B., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. B. i M. P. V., Z., (ulica...) radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9515/2020-32 od 20. siječnja 2023. u toč. I., II. i IV. izreke, 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika S. U. Z., R.-G.-N. F., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9515/2020-32 od 20. siječnja 2023. u toč. I., II. i IV. izreke

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku S. u Z., R.-g.-n. f., Z., (ulica...) OIB ... da tužitelju N. T., Z., (ulica...) OIB ..., isplati iznos od 1.033,57 eura/ 7.787,45 kn, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 66,51 eura/ 501,12 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 66,51 eura/ 501,13 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 66,51 eura/ 501,13 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 66,51 eura/ 501,13 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 66,51 eura/ 501,13 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 66,51 eura/ 501,13 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 66,51 eura/ 501,13 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 80,14 eura/ 603,83 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 80,14 eura/ 603,83 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 80,30 eura/ 605,03 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 80,49 eura/ 606,48 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 80,49 eura/ 606,48 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 94,34 eura/ 710,82 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 72,08 eura/ 543,08 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.245,31 eura/ 9.382,81 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovanim."

2. Protiv citirane presude u toč. I., II. i IV. izreke, tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da pretpostavke iz čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama nisu nastupile jer je došlo do odgode uskladbe za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a. Osobito je neosnovano usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na razdoblje od 16. studenoga 2016. do 16. veljače 2017. jer je sve do 29. prosinca 2016. u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto na temelju Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Tuženik je javna ustanova koja sredstva za plaće svojih radnika isplaćuje isključivo iz sredstava državnog proračuna i njegova obveza prema radniku nastaje kada mu Republika Hrvatska osigura sredstva iz "kolektivnih ugovora". Osporava pravo tužitelja na naknadu troška postupka, osobito u dijelu gdje mu je priznat trošak za podnesak od 2. studenoga 2022. kojim je tužitelj iskazao dvojne iznose (s konverzijom) jer je riječ o podnesku koji nije bio potreban i nužan za ovaj postupak. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer su u obrazloženju presude navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava tako da se presuda u pobijanom dijelu može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.033,57 eura (7.787,45 kn) s osnove razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01.) te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju pogrešno isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporno je primjenjuje li se na tužitelja Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te slijedom toga obračunava li se plaća tužitelja s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn, s time da visina tužbenog zahtjeva nije sporna u žalbenom dijelu postupka.

9. Prvostupanjski sud ocijenio je valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., uz napomenu da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je ikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da su neosnovani prigovori tuženika vezano za ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja jer iako navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), navedeno ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, jer bi navedeni sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da ovaj sindikat nije potpisnik Izmjena, slijedom čega su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite pravno valjane i proizvode određene pravne učinke, a isto tako navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. – čl. 51. st. 4. („Narodne novine“, broj 141/12.; dalje: TKU), koji je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune.

10. Daljnje je utvrđenje prvostupanjskog suda što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna da se odredbe članka VII Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen čl. IV dok je čl. III (do V) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da u vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (na koje se čl. III poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2 % + 2,8 % = 4 % : 2 = 2 %) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

11. Iznesena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 12. Naime, u utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do 26. siječnja 2017.) bio je na snazi TKU, koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

13. Isto tako, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine", broj 93/14.; dalje ZR/14) propisano je, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11. i 73/13.; dalje ZR) da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

14. Ujedno je u čl. 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

15. Također, 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Isto tako, čl. XI navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. ZR/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017., a ne kako to pogrešno tuženik ističe u žalbenim navodima da je trajanje isteklo 26. listopada 2016.

16. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se čl. III mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama".

17. Također, u čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom čl. V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i dopuna, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %, slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine", broj 25/13.; dalje Uredba), kojom je umanjila koeficijente za 3 %, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

18. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine", broj 39/09. i 124/09.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine", broj 115/10.; dalje TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., a u vezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

19. Pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade Republike Hrvatske je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn. 20. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, Vlada Republike Hrvatske i sindikati dogovorili su da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95:100, iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

21. Pri tome valja reći da je odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5 Izmjena Dodatka Sporazumu i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

22. Na temelju iznesenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

23. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i kod odluke o trošku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa) time što je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.245,31 eura (9.382,81 kn), pravilno priznajući tužitelju za sastav podneska od 2. studenoga 2022. kojim je dvojno iskazan tužbeni zahtjev iznos od 281,25 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife za sastav ostalog podneska koji je bio potreban za vođenje ove parnice.

24. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu u pobijanom dijelu u toč. I., II. i IV. izreke, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

25. U nepobijanom dijelu u toč. III. izreke, ista presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 15. ožujka 2023.

Sudac

Igor Delin, v.r.