Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-411/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L. d.o.o., OIB: …, L., koga zastupa punomoćnica I. T., odvjetnica u V., protiv ovršenice V. Š., OIB: …, iz G. L., radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-873/2022-2 od 12. listopada 2022., 15. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja L. d.o.o. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-873/2022- 2 od 12. listopada 2022. pod toč. II/ izreke, tako da se rješava:

I Nalaže se ovršenici V. Š. da ovrhovoditelju L. d.o.o. naknadi daljnji trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 74,00 EUR (557,50 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

II Nalaže se ovršenici V. Š. da ovrhovoditelju L. d.o.o. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 23,23 EUR (175,00 kn) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I/ Nalaže se ovršeniku Š. V. iz G. L., OIB:…, naknaditi ovrhovoditelju L. d.o.o. iz L., OIB: …, troškove izvansudske ovrhe pokrenute podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 16. veljače 2021. temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika L. M. iz V. broj Ovrv-1405/2020 od 23. prosinca 2020. i troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 812,50 kn /107,84 Eur1 (osamstodvanaest kuna i pedeset lipa/stosedam eura i osamdesetčetiri centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2022., kao danom donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje

prethodi

tekućem

polugodištu

za

tri

postotna poena, u roku od 8 dana.

II/ Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka u iznosu većem od dosuđujućeg kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja u odbijajućem dijelu pod toč. II/ izreke žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga, posebice zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i zahtjev za naknadu troškova usvoji u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka, ili, podredno, ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak. U žalbi ističe kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nije ovlašten pokretati postupak izvansudske ovrhe na plaći ili na mirovini ovršenika za vrijeme kad je postupak izravne naplate kod Financijske agencije u tijeku. Odredba članka 284. st. 2. Ovršnog zakona propisuje da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnog novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Međutim, sud nije uzeo u obzir citiranu odredbu, kao ni okolnost da je rješenjem o ovrsi ovrha određena općenito na imovini ovršenika, na novčanim sredstvima ovršenika i na stalnim novčanim primanjima ovršenika, te je ovrhovoditelj u poduzimanju radnji izvansudske provedbe ovrhe bio ovlašten, kako dostaviti rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji na provedbu zapljenom i prijenosom novčanih sredstava na računima ovršenika, tako ga dostaviti i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na provedbu zapljenom i prijenosom mirovine ovršenika. Pritom Ovršni zakon ne ograničava ovrhovoditelja u tome koju radnju u postupku izvansudske provedbe ovrhe će prvu poduzeti, a niti ovrhovoditelj može unaprijed znati da li će dostavom rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji svoju tražbinu naplatiti u cijelosti, ili će to biti tek dostavom rješenja o ovrsi isplatitelju primanja ovršenika I zapljenom njegovih novčanih primanja. Također, odredbe Ovršnog zakona ne ograničavaju ovrhovoditelja da istovremeno mora ograničiti izvansudsku provedbu ovrhe samo na jedan predmet i sredstvo ovrhe, već je ovlašten u izvansudskoj provedbi ovrhe po vlastitom nahođenju poduzimati radnje u cilju naplate svoje tražbine. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju najprije pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi dostavio na naplatu Financijskoj agenciji, a budući da isto nije naplaćeno zapljenom i prijenosom novčanih sredstava na računima ovršenika, niti nakon nekoliko mjeseci od dostave na naplatu, ovrhovoditelj je bio

primoran u poduzimati daljnje radnje u cilju naplate svoje tražbine, a pritom je želio da rješenje o ovrsi ostane upisano u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, kako bi povećao vjerojatnost za naplatom svoje tražbine. Stoga su neosnovani navodi prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nije dokazao da bi naplata njegova potraživanja kod Financijske agencije bila obustavljena ili onemogućena, jer nije naplata potraživanja ovrhovoditelja kod Financijske agencije bila obustavljena ili onemogućena već samo nisu stizale uplate i ovrhovoditelj je poduzimao daljnje radnje u cilju što brže naplate svoje tražbine. Slijedom navedenog je ovrhovoditelj u lipnju 2021. od HZMO-a pribavio potvrdu o tome da ovršenik prima mirovinu, nakon čega je dostavio predmetno rješenje o ovrsi HZMO-u, kao isplatitelju stalnog novčanog primanja ovršenika, na provedbu pljenidbom i prijenosom zakonom propisanog nezaštićenog dijela mirovine. Za ishođenje potvrde o isplatitelju stalnog novčanog primanja ovršenika, ovrhovoditelj je HZMO-u platio naknadu u iznosu od 20,00 kn, što je razvidno iz potvrde koju je priložio zahtjevu za dosudom troškova. Budući da je ovrhovoditelj i dalje nenaplaćeno rješenje o ovrsi želio zadržati u redoslijedu naplate kod Financijske agencije, od javnog je bilježnika pribavio naknadni otpravak rješenja o ovrsi, kako bi ishodio ovršnu ispravu koju je sukladno odredbama Ovršnog zakona dužan u izvorniku dostaviti isplatitelju primanja ovršenika. U vezi s tim, ovrhovoditelju su nastali opravdani troškovi izdavanja naknadnog otpravka rješenja o ovrsi predmetno. Rješenje o ovrsi naplaćeno je putem pljenidbe i prijenosa zakonom propisanog nezaštićenog dijela mirovine ovršenika, što je razvidno iz očitovanja HZMO od 9. srpnja 2021. Stoga je neosnovan i pogrešan zaključak suda prvog stupnja kako nisu opravdani troškovi ovrhe koji se odnose na provedbu ovrhe na mirovini ovršenika, budući da je u konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja naplaćena provedbom ovrhe na mirovini ovršenika, te su opravdane radnje poduzete u postupku izvansudske provedbe ovrhe koje se odnose na pribavu naknadnog otpravka rješenja o ovrsi s PDV-om u iznosu od 37,50 kn, pribavu podataka o zaposlenju ovršenika u iznosu od 250,00 kn, plaćanja upravne pristojbu HZMO-u radi dostave podataka o zaposlenju/isplatitelju primanja ovršenika u iznosu od 20,00 kn, sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja u iznosu od 250,00 kn, a koje je sud prvog stupnja odbio u pobijanom dijelu rješenja. Poziva se na odluke prvostupanjskih sudova u kojima su u identičnoj pravnoj stvari sudovi prvog stupnja zauzeli oprečno mišljenje te su ovrhovoditelju dosuđeni troškovi nastali u izvansudskoj provedbi ovrhe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. I 131/20. – u daljnjem tekstu: OZ) pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovrhovoditelj 16. rujna 2022. Općinskom sudu u Varaždinu, Stalnoj službi u Ivancu podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 1.370,00kn, na ime troška izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kn, izvida pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn te pribave naknadnog otpravka rješenja o ovrsi u iznosu od 30,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV, troška sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi FINA-i u iznosu od 250,00 kn, pribave podataka o zaposlenju ovršenika u iznosu od 250,00 kn, sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja u iznosu od 250,00 kn, naknade FINA-i za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 150,00 kn, naknade HZMO-u za izdavanje potvrde o zaposlenosti ovršenika u iznosu od 20,00 kn te sastava zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 125,00 kn.

7. Prvostupanjski je sud u nepobijanom dijelu rješenja pod toč. I/ izreke ovrhovoditelju pozivom na odredbu čl. 14. st. 4. OZ i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa) ovrhovoditelju priznao trošak u iznosu od 107,84 EUR (812,50 kn) i to za sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi FINA-i u iznosu od 250,00 kn po Tbr. 11/5 Tarife, trošak za izvid pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn po Tbr. 32/ Tarife, trošak za sastav podneska za naknadu nastalog troška u iznosu od 125,00 kn po Tbr. 11/8 Tarife, trošak izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti od strane javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kn te naknadu FINA-e za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 150,00 kn, dok je u pobijanom dijelu pod toč. II/ izreke odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka preko iznosa dosuđenog pod toč. I/ izreke, s obrazloženjem da zahtjev u tom dijelu smatra neosnovanim jer je izravna naplata ovrhovoditeljevog potraživanja još uvijek u tijeku i vodi se kod FINA-e, a ovrhovoditelj nije dokazao da bi eventualna naplata njegovog potraživanja kod FINA-e bila obustavljena ili na drugi način onemogućena, te da ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokretati postupak izvansudske ovrhe na plaći ili mirovini ovršenika za vrijeme dok je postupak

izravne

naplate u tijeku.

8. Po ocjeni ovog suda, ovrhovoditelju je trebalo priznati i daljnje troškove izvansudske ovrhe radi provedbe pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na mirovini ovršenice, a koji se odnose na pribavu naknadnog otpravka rješenja o ovrsi, naknadu HZMO-u za izdavanje potvrde o zaposlenosti ovršenika, pribavu podataka o zaposlenju ovršenice te sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja, jer su ti troškovi bili potrebni i nužni kako bi ovrhovoditelj mogao namiriti svoju tražbinu, koju očito nije mogao namiriti izravnom naplatom putem FINA-e.

9. Naime, radnje koje ovrhovoditelj po punomoćniku-odvjetniku poduzima u svrhu naplate potraživanja priznatog ovršnom ispravom u potpunosti su legitimne, a zahtjev ovrhovoditelja radi naknade troškova koji su mu zbog toga nastali osnovan, pri čemu je ovlašten pokretati više ovršnih postupaka na različitim predmetima ovrhe radi namirenja iste tražbine, sve dok mu tražbina nije u cijelosti namirena.

10. Prema odredbi čl. 284. st. 1. OZ, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji

je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je st. 2. istog čl. propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima.

11. Iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditelj putem punomoćnika 16. veljače 2021. dostavio FINA-i, kao posebnom tijelu kojemu je na temelju odredbe čl. 209. OZ dano ovlaštenje i nadležnost za provođenje postupka izravne naplate novčane tražbine kojim se provodi postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, zahtjev za izravnu naplatu pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, iz spisa slijedi da je ovrhovoditelj 16. lipnja 2021. podnio HZMO-u zahtjev za izdavanje potvrde o dužniku radi pokretanja ovršnog postupka ili postupka osiguranja te 5. srpnja 2021. HZMO-u podnio zahtjev kojim je zatražio postupanje po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. M. iz V. posl. broj Ovrv- 1405/2020 uskratom od mirovine ovršenice i uplatom na račun ovrhovoditelja, sukladno odredbi čl. 173. OZ.

12. Prema tome, ovrhovoditelj osnovano zahtijeva naknadu troškova izvansudske ovrhe u daljnjem iznosu od 557,50 kn (74,00 EUR), i to na ime troška pribave naknadnog otpravka rješenja o ovrsi i naknade HZMO-u za izdavanje potvrde o zaposlenosti ovršenika, jer je navedene troškove dokumentirao, priloživši račun javnog bilježnika na iznos od 37,50 kn i potvrdu HZMO iz koje slijedi da je za izdavanje iste uplaćeno 20,00 kn. Nadalje, ovrhovoditelju je trebalo priznati i trošak pribave podataka o zaposlenju ovršenice po Tbr. 32 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) te sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja po Tbr. 11/5 Tarife. Ovdje treba napomenuti i kako je ovrhovoditelj uz žalbu priložio e-mail korespondenciju između ovrhovoditelja I njegovog punomoćnika iz koje je vidljivo da je potraživanje ovrhovoditelja naplaćeno u cijelosti ustegom mirovine ovršenice, nakon čega je FINA-i podnesen zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu podnesen (24. listopada 2022.).

13. S obzirom da je prvostupanjski sud odbijanjem zahtjeva ovrhovoditelja u dijelu pod toč. II/ izreke pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je usvajanjem žalbe, u smislu čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II/ izreke i naložiti ovršenici da ovrhovoditelju naknadi daljnje troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 557,50 kn (74,00 EUR) tj. odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. Nadalje, obzirom da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, valjalo mu je priznati i trošak na ime sastava žalbe u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 13/1 u vezi s Tbr 10/5 Tarife) i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 50,00 kn, te odlučiti kao u toč. II izreke ovog rješenja.

15. U nepobijanom dijelu pod toč. I/ izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 15. ožujka 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov