REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-24/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. V. iz Z., T. M. M., OIB:..., koju zastupa punomoćnica M. T.-B., odvjetnica u Z., protiv tuženika F. B. d.o.o., O., M. T., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1335/2021-55 od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1335/2021-55 od 4. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 25. kolovoza 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje i od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Toč. II. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.787,50 kn/768,13 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Toč. III. je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe, u bitnome, počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP), da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a u odnosu na odlučne činjenice o kojima su navedeni razlozi, oni su nejasni i proturječni, da postoji i proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer je presudom prekoračio tužbeni zahtjev, budući da je prvotno u presudi zbog ogluhe donesenoj protiv A. K., a potom i u presudi donesenoj protiv tuženika F. B. d.o.o., iako je tužbenim zahtjevom tražena solidarna isplata iznosa od 10.000,00 Eura od oba tuženika, odlučeno kako su dužni isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 Eura, bez naznake solidarnosti obveze dužnika. Povrijeđena su i pravila parničnog postupka jer je sud izveo dokaz samo saslušanjem tužiteljice na ročištu 27. listopada 2022., iako je punomoćnik žalitelja ispričao izostanak s ročišta zbog spriječenosti, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 264. ZPP-a. Pogrešno je utvrđeno i činjenično stanje na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer sud prvog stupnja ne obrazlaže tumačenje ugovora o preuzimanju duga od 25. siječnja 2013. kojim je tužitelj potvrdio da ne postoji utuženo potraživanje na temelju ugovora o zajmu, kako to proizlazi iz čl. 2. Ugovora o preuzimanju duga. Potpisom predmetnog ugovora 25. siječnja 2013. tužiteljica je potvrdila kod javnog bilježnika da nema nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku s osnove ugovora o projektnom investiranju, ali ni s bilo koje druge osnove. Zato ne stoji zaključak prvostupanjskog suda da "drukčije ne proizlazi niti iz njezine izjave sadržane u čl. 2. Ugovora o preuzimanju duga od 25. siječnja 2013. koja se ne odnosi na sporni ugovor o zajmu...". Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka i troškove žalbe. Podredno, predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika (kao pravnog sljednika društva F. C. usluge d.o.o. iz Z.), kao jamca po ugovoru o zajmu kojeg je zaključila sa zajmoprimcem A. K. na iznos od 10.000,00 Eura, traži ispunjenje (solidarnu isplatu uz tuženika A. K.) iznosa od 10.000,00 Eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po propisanoj stopi od 25. kolovoza 2012. do isplate.
6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice, naloživši tuženiku isplatu iznosa od 10.000,00 Eura tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od 25. kolovoza 2012. pa do isplate po propisanoj stopi. Zaključuje kako je tuženik dužan, s obzirom na činjenicu da pozajmljeni iznos nije vraćen po zajmoprimcu A. K. prema ugovoru o zajmu od 24. srpnja 2012., a pravni je sljednik društva koje se tužiteljici obvezalo kao solidarni jamac, vratiti obvezu iz ugovora o zajmu od 24. srpnja 2012., budući da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjen, sve prema odredbi čl. 43. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje: ZOO-a).
7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tuženik.
8.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Također, ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.
8.2. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a u vezi s čl.264. ZPP-a. Prema odredbi čl. 264. st.1. ZPP-a sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati saslušanjem stranaka. Odredbom čl. 265. st.2. ZPP-a propisano je da se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Prvostupanjski sud doista nije saslušao zakonskog zastupnika tuženika, a saslušao je tužiteljicu koja se odazvala pozivu na ročištu za saslušanje stranaka. Punomoćnik tuženika nesporno je obavijestio sud kako se zakonski zastupnik tuženika ne odaziva pozivu „zbog spriječenosti“, ali bez iznošenja opravdanih razloga neodazivanja pozivu suda, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. U takvoj situaciji je prvostupanjski sud mogao saslušati i samo tužiteljicu prema odredbi čl. 265. st.2. ZPP-a (ocijeniti nedolazak zakonskog zastupnika neopravdanim) i time nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a.
8.3. Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev odlučivši o obvezi tuženika na isplatu traženog iznosa po tužiteljici ne naznačivši posebno solidarne te obveze. Tužiteljica je nesporno u tužbi tražila solidarno ispunjenje obveze po oba dužnika. Međutim, time što takvu solidarnost prvostupanjski sud u izreci pobijane presude nije naznačio, tužbeni zahtjev nije prekoračen. Naime, prema odredbi čl. 43. st.1. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. U ovoj pravnoj stvari je o obvezi tuženika A. K. već odlučeno pravomoćnom presudom zbog ogluhe koja se više ne može ispitivati u ovom postupku (u njoj nije naznačena solidarnost dužnika). Okolnost da solidarnost nije naznačena niti u pobijanoj presudi u pogledu ovdje tuženika ne znači prekoračenje tužbenog zahtjeva. Naprotiv, odlučeno je o manjem od traženog. Naime, cilj pasivne solidarnosti je jačanje položaja vjerovnika jer mu više dužnika pruža veću sigurnost ispunjenja činidbe pa izostavljanje te solidarnosti ne ide na štetu žalitelja. Zato nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP-a. Osim toga, kad jedan od solidarnih dužnika (a tuženici jesu solidarni dužnici), ostali solidarni dužnici se oslobađaju obveze pa tuženik prema tužiteljici može isticati prigovor ispunjenja i kad bi obvezu koja je predmet spora ispunio drugi solidarni dužnik.
9. Između stranaka nije sporno da je tuženik pravni sljednik društva F. C. usluge d.o.o. koje je 7. ožujka 2013. pripojeno tuženiku koji od tad posluje pod tvrtkom F. B. d.o.o.; da se to društvo tužiteljici na temelju ugovora o zajmu 24. srpnja 2012. obvezalo kao solidarni jamac za obveze zajmoprimca A. K.; da je 25. siječnja između tužiteljice, kao vjerovnika, A. K., kao preuzimatelja duga i pravnog prednika tuženika, kao dužnika, zaključen ugovor o preuzimanju duga nespornog sadržaja; da je u odnosu na zajmoprimca A. K. donesena pravomoćna presuda zbog ogluhe kojom mu je naloženo isplatiti tužiteljici isto potraživanje koje ona u ovoj parnici zahtijeva i od tuženika, kao solidarnog jamca.
10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, utvrdio i sljedeće odlučne činjenice:
- da pozajmljeni iznos tužiteljici, nesporne visine, nije vraćen (ni po A. K. ni po tuženiku);
- da iz njezine izjave sadržane u čl.2. Ugovora o preuzimanju duga od 25. siječnja 2013. ne proizlazi drugačije;
- da ugovor o prijenosu poslovnih udjela, što su ga 4. veljače 2012. sklopili prenositelji A. K. i J. B. te stjecatelji N. B. i L. B., u odnosu na tužiteljicu predstavlja stvar o kojoj je odlučeno između drugih jer nije bila ugovorna strana tog ugovora (res inter alios iacta) i nema nikakav utjecaj na ovlaštenje tužiteljice kao zajmodavateljice iz ugovora o zajmu od 24. srpnja 2012.
11. Na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 9., 43. st. 1. u vezi s čl. 499. st. 1. i 29. ZOO- a, odlučivši o obvezi tuženika na ispunjenje njegove obveze prema zaključenom ugovoru o zajmu, odnosno jamstvu tuženika, o vraćanju dužnog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama po propisanoj stopi.
12. Protivno žalbi tuženika, iako je čl.2. st. 1. ugovora o preuzimanju duga, zaključenog 25. siječnja 2013. između tužiteljice, kao vjerovnice, A. K., kao preuzimatelja duga i F. C. usluge d.o.o., kao dužnika, ugovoreno da će preuzimatelj preuzeti i predmetni dug dužnika prema vjerovnici s osnove ugovora o projektnom investiranju od 5. srpnja 2012. i stupiti na njegovo mjesto, a dužnik se u potpunosti osloboditi obveze podmirenje duga vjerovniku, st.2. da se preuzimatelj obvezao podmiriti predmetni dug vjerovniku, sukladno čl. 6. ugovora o projektnom investiranju od 5. srpnja 2012., počevši od 1. ožujka 2013., odnosno st.3. da potpisom tog ugovora i uplatom iznosa iz čl. 2. vjerovnik izjavljuje kako nema nikakvih drugih potraživanja prema preuzimatelju (kao jamcu po ugovoru o projektnom investiranju) i/ili dužniku s osnove ugovora o projektnom investiranju od 5. srpnja 2012. ili iz bilo koje druge osnove, to ne znači da je prema st. 3. došlo do prestanka obveze tuženika. Naime, iako je točno da je prema čl.2. st.3. tog ugovora vjerovnica, ovdje tužiteljica, izjavila kako potpisom i uplatom dužnog iznosa izjavljuje kako nema nikakvih drugih potraživanja prema preuzimatelju i/ili dužniku s osnove ugovora o projektnom investiranju ili s bilo koje druge osnove, nesporno do uplate dužnog iznosa od 10.000,00 Eura nije došlo, a to je (uz potpis ugovora po vjerovnici) bila pretpostavka prestanka obveze žalitelja. Tek plaćanje dužnog iznosa, kumulativno, uz potpisivanje ugovora predstavlja situaciju u kojoj vjerovnica više ne bi imala nikakvih drugih potraživanja prema dužniku (ovdje tuženiku). Kako do spomenute uplate nesporno nije došlo, ne može se smatrati da je vjerovnica izjavila kako nema nikakvih drugih potraživanja prema dužniku s bilo koje druge osnove pa i s osnove spomenutog ugovora o zajmu.
13. Slijedom svega navedenog, kako je na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st.1. ZPP-a.
U Puli, 15. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća
Zoran Šarić, v.r.