Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7535/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I. M., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika I. M., podnesenoj po branitelju I. P., odvjetniku iz V., protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 24. svibnja 2021., poslovni broj: 23. Pp P-1494/2020-7, na sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika I. M., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku I. M. za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19, 42/20 i 114/22), uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, činjenično opisanog u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1580,00 (tisućupetstoosamdeset eura[1] ) / 11.904,51 (jedanaesttisućadevetstočetiri kune i pedesetjedna lipa), s time da se okrivljeniku na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), u izrečenu kaznu uračunava vrijeme u kojem je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 14. lipnja 2020. u 06,09 sati do 14. lipnja 2020. do 17,00 sati kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 (tridesetdevet eura[1] i osamdesetdva centa) / 300,00 (tristo) kuna, tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 1540,18 (tisućupetstočetrdeset eura[1] i osamnaest centi) / 11.604,49 (jedanaesttisućašestočetiri kune i četrdesetdevet lipa), s time da se okrivljeniku I. M. na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), određuje da novčanu kaznu u iznosu od 1540,18 (tisućupetstočetrdeset eura[1] i osamnaest centi) / 11.604,49 (jedanaesttisućašestočetiri kune i četrdesetdevet lipa), plati u 4 (četiri) mjesečna obroka i to prvi obrok u iznosu od 340,18 (tristočetrdeset eura[1] i osamnaest centi) / 2.563,09 (dvijetisućepetstošezdesettri kune i devet lipa), a ostala 3 (tri) obroka, svaki u iznosu od po 400,00 (četiristo eura[1] ) / 3.013,80 (tritisućetrinaest kuna i osamdeset lipa), s time da prvi obrok plaća u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 3 (tri) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, a ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I. M., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik I. M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset eura[1] ) / 301,38 (tristojedna kuna i tridesetosam lipa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, s time da je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme u kojem je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 14. lipnja 2020. u 06,09 sati do 14. lipnja 2020. do 17,00 sati kao 300,00 kuna, pa je okrivljeniku ostalo za platiti 11.700,00 kuna. Okrivljeniku je pobijanom presudom određeno da izrečenu kaznu plati u 4 mjesečna obroka.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 1.350,00 kuna, od čega se iznos od 750,00 kuna odnosi na troškove vještačenja, iznos od 400,00 kuna na troškove tužitelja nastale utvrđivanjem prekršaja i iznos od 200,00 kuna na ime paušalnih troškova postupka.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je bitna povreda postupka počinjena time jer da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu, odnosno onemogućeno sudjelovanje u postupku. Sud da pogrešno navodi da se okrivljenik nije odazvao pozivu, niti svoj nedolazak ispričao, te nastavno pogrešno zaključuje da ispitivanje okrivljenika nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, obzirom da je pristupio branitelj istog u zamjeni te ispričao nedolazak okrivljenika. Sud da je bio dužan ponovno pozvati okrivljenika kako bi isti iznio svoju obranu ili ga pozvati na iznošenje pisane obrane, čime je odlučio o krivnji okrivljenika bez provođenja kontradiktornog raspravljanja u postupku. Dokazni postupak samo da je formalno proveden čitanjem dokaza, bez ocjene i analize svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti. Izreka pobijane presude da je u cijelosti nerazumljiva, čime da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke Prekršajnog zakona. Olako da se zaključuje da je okrivljenik izgubio nadzor nad upravljanjem isključivo zbog alkohola. Pri izricanju kazne i zaštitne mjere suda da je nepravilno primijenio materijalno pravo, jer nije uzeo u obzir sve okolnosti koje su odlučne pri odmjeravanju kazne, zanemarujući da je okrivljenik otac jednog maloljetnog djeteta, da je nezaposlen, kao i supruga te da je okrivljenik u cijelosti oštećenicima naknadio štetu.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili alternativno kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 158. stavku 4. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 9.945,54 kune („Narodne novine“, broj: 114/2022), te je člankom 210. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022) sada propisan iznos od 260,00 eura, a što predstavlja iznos od 979,49 kuna, pa je ovaj sud u izreci ove presude po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika, smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njihovog odmjeravanja.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i razlozima na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, o visini izrečene kazne, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

11. Naime, prvostupanjski sudac je na osnovu uvida u materijalnu dokumentaciju navedenu na str. 3. pobijane presude, te analizom iste nesporno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode vožnjom pod utjecajem alkohola skrivio prometnu nesreću u kojoj je putnik u okrivljenikovom automobilu Z. N. zadobio povrede, koje su u Općoj županijskoj bolnici kvalificirane kao laka tjelesna povreda, dok je na automobilu, motociklu reg. oznake xxxx, vlasništvo I. K. i zidu zgrade u V., S. J. xx nastala materijalna šteta.

12. Nadalje, iz nalaza i mišljenja samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja R. F., dr. med., u koji je prvostupanjski sudac također izvršio uvid i dao ocjenu tog dokaza, nesporno proizlazi da je na osnovu izvršenih analiza i podataka okrivljenik bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjenje s obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 1,64 g/kg (%).

13. Vezano za žalbene navode da je okrivljeniku povrijeđeno pravo obrane, valja navesti da isti također nisu osnovani iz razloga što je prvostupanjski sudac osnovano primijenio odredbu članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, pri čemu iz preslike poziva upućenog okrivljeniku za ročište zakazano za 19. svibnja 2021. jasno proizlazi da je okrivljenik, između ostalog, upoznat s time da u postupku može dostaviti i pisanu obranu, pa je potpuno nejasan žalbeni navod da je sud ponovno morao okrivljenika upoznavati s činjenicom da se u postupku može braniti i dostavljanjem pisane obrane, pogotovo ako se ima u vidu načelo ekonomičnosti postupka.

13.1. Također za istaknuti je da je na isto ročište pristupila odvjetnička vježbenica K. K., navedena u punomoći I. P., branitelja okrivljenika u ovom predmetu, koja na navedenom ročištu nije ispričala nedolazak okrivljenika, već naprotiv je nakon provedenog dokaznog postupka izjavila da nema primjedbi na pročitane dokaze, te je i dala završnu riječ, potpisavši zapisnik nakon propisanog upozorenja, sukladno članku 120. stavku 1. Prekršajnog zakona, bez ikakvih primjedbi.

14. Imajući u vidu prethodno navedeno nisu osnovani navodi žalbe da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, kao i povreda postupka iz članka 195. stavka 2. cit. Zakona.

15. Kod u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja činjenično opisanog u izreci, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

16. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi detaljno i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

18. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, koji je počinio jedan od najtežih prekršaja u prometu, za koji je zbog njegove težine alternativno propisana kazna zatvora u trajanju do 60 dana a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, pa će ista utjecati na njega, kao i na sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

19. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura / 301,38 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

20. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. ožujka 2023.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.