Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-3825/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja sveučilišta, K., OIB:…, protiv tuženice J. Č. (ranije B.) iz V., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Povrv-328/19-14 od 18. listopada 2021., dana 15. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Povrv- 328/19-14 od 18. listopada 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi L. M., javne bilježnice u V., poslovni broj: Ovrv-1665/2019 od 23. rujna 2019. u dijelu u kojem je tuženici J. Č. (ranije B.) naloženo isplatiti tužitelju sveučilištu iznos od 1.608,41 kunu/213,47 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2015. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja sveučilišta odbijen, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja sveučilišta za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna/26,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi L. M., javne bilježnice u V., poslovni broj: Ovrv-1665/2019 od 23. rujna 2019. u dijelu u kojem je tuženici J. Č. (ranije B.) naloženo isplatiti tužitelju sveučilištu iznos od 213,47 EUR/1.608,41 kunu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici J. Č. (ranije B.) naknaditi tužitelju sveučilištu trošak parničnog postupka u iznosu od 26,54 EUR/200,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja sveučilišta kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Povrv-328/19-14 od 18. listopada 2021. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja sveučilišta za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 387,50 kuna/51,43 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Povrv-328/19-14 od 18. listopada 2021. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi L. M., javne bilježnice u V., poslovni broj: Ovrv-1665/2019 od 23. rujna 2019. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.658,43 kune/352,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2015. do isplate, dok je u preostalom dijelu platni nalog ukinut te je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom. Stavkom II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je navedeni platni nalog ukinut u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.608,41 kunu/213,47 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2015. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj snosi svoj trošak parničnog postupka, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 4.725,19 kuna (627,14 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženice temeljem Ugovora broj … o studiranju izvanrednog studenta za akademsku godinu 2015/16 prema kojem je utvrđen iznos godišnje školarine od 5.225,19 kuna (693,50 EUR), a kako je tuženica platila 500,00 kuna (66,36 EUR), preostaje utuženi iznos od 4.725,19 kuna (627,14 EUR).

5. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno izvatka iz otvorenih stavaka na dan 28. kolovoza 2019. (list 6 spisa), odluke Povjerenstva od 5. studenog 2015. (list 9 spisa), matičnog lista (list 20 spisa), upisnog lista (list 21 spisa), Ugovora broj … (list 22 spisa), kartice partnera (list 24 spisa), silabusa za kolegij menadžment (list 25 spisa), e-mail korespondencije između tuženice i I. D. (list 29-39 spisa), iskaza svjedokinje I. M. (list 42-43 spisa), te tuženice kao stranke (list 44-45 spisa) utvrdio sljedeće:

- da su tužitelj i tuženica dana 22. listopada 2015. sklopili Ugovor broj … o studiranju izvanrednog studenta za akademsku godinu 2015/16 (dalje: Ugovor), prema kojem se tuženica obvezala platiti školarinu u iznosu od 5.225,19 kuna (693,50 EUR) jer je kao student u akademskoj godini 2015/16 upisala ukupno 57 ECTS bodova (vrijednost jednog boda je 91,67 kuna/12,67 EUR),

- da se tuženica kao student obvezala ispunjavati svoje studentske obveze na način i rokovima kako je to propisano Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Statutom, Pravilnikom o studiranju i dr. Općim aktima sveučilišta,

- da se, prema Ugovoru, iznos školarine uplaćuje na rate ili jednokratno na žiro račun Sveučilišta, uz napomenu da Sveučilište pridržava pravo u slučaju kada student kasni sa ispunjenjem svojih financijskih obveza i za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu,

- da je tuženica prilikom upisa platila 500,00 kuna (66,36 EUR),

- da tužitelj od tuženice potražuje isplatu preostalog iznosa od 4.725,19 kuna (627,14 EUR),

- da tuženica zbog poslovnih obveza nije mogla odlaziti u K. na predavanja i vježbe jer je živjela u V., te je zatražila od Povjerenstva za izradu postupka i upravljanje postupkom rješavanja žalbi studenata (dalje: Povjerenstvo) da joj se omogući polaganje ispita i u slučaju manje izlaznosti na predavanja i seminare od zatraženih 50%,

- da je Povjerenstvo na temelju zamolbe ovdje tuženice donijelo prijedlog da joj se odobri prisustvovanje na predavanjima i seminarima 30% od ukupnog nastavnog opterećenja uz obavezan dogovor s nositeljem kolegija o nadoknađivanju obveze,

- da tadašnji nositelj kolegija menadžment, prof. K. B., nije uvažio navedeni prijedlog, već je za kolegij menadžment tražio 100% prisustva na vježbama da bi studentica (ovdje tuženica) mogla dobiti potpis u indeks i pristupiti polaganju ispita,

- da je odredbom iz čl. 358. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO/05) propisano da u dvostrano obveznim ugovorima ni jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proistječe iz naravi posla,

- da u odnosu na kolegij menadžment dolazi do primjene odredbe iz čl. 358. st. 1. ZOO/05 jer je tuženica opravdano mogla vjerovati da će joj biti omogućen izlazak na ispit ako bude prisutna sukladno prijedlogu Povjerenstva do 30% predavanja i seminara od ukupnog nastavnog opterećenja, no da na konkretnom kolegiju tadašnji nositelj navedeno nije ispoštovao (iako je on osobno i potpisan na odluci Povjerenstva od 5. studenog 2015.),

- da je tuženica za odslušane i položene kolegije, i to: komunikologija 4 ECTS boda, povijest 20. st. 4 ECTS boda, medijski engleski jezik 4 ECTS boda, javno mnijenje 4 ECTS boda, medijska istraživanja 4 ECTS boda, korporativne komunikacije 4 ECTS boda i medijska pismenost i masovno komuniciranje 5 ECTS boda, dakle ukupno 29 ECTS bodova, dužna platiti tužitelju iznos od 2.658,43 kune/352,83 EUR (1 bod je 91,67 kuna/12,67 EUR) jer je i odslušala i položila navedene ispite,

- da preostali iznos tuženica ne treba platiti jer joj nije bilo omogućeno, iako je dobila preporuku Povjerenstva da manje prisustvuje predavanjima i seminarima odnosno 30% od ukupnog nastavnog opterećenja, izaći na ispit kolegija menadžment jer je voditelj kolegija zatražio prisustvovanje 100%, a što tuženica nije mogla ispuniti jer je bila izvanredni student i zaposlena.

7. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je tuženica u obvezi podmiriti školarinu za nesporna 52 ECTS boda (a ne za 29 ECTS bodova), odnosno ukupno 4.266,84 kune (566,31 EUR), pri čemu valja uzeti u obzir da je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen iznos od 2.658,43 kune (352,83 EUR).

8. Naime, tužitelj je podneskom od 8. rujna 2021. (list 40-41 spisa) naveo da je tuženica, uz sporni kolegij menadžment koji nosi 5 ECTS bodova (458,35 kuna/60,83 EUR), te uz odslušane i položene kolegije: komunikologija 4 ECTS boda, povijest 20. st. 4 ECTS boda, medijski engleski jezik 4 ECTS boda, javno mnijenje 4 ECTS boda, medijska istraživanja 4 ECTS boda, korporativne komunikacije 4 ECTS boda i medijska pismenost i masovno komuniciranje 5 ECTS boda, koji zbrojeno iznose 29 ECTS bodova, odslušala i sljedeće kolegije: povijest novinarstva 4 ECTS boda, mikroekonomija 5 ECTS bodova, poslovna i medijska etika 4 ECTS boda, medijske industrije EU 5 ECTS bodova, i računarstvo 5 ECTS bodova, odnosno zbrojeno daljnjih 23 ECTS boda.

9. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom tužitelju dosudio iznos od 2.658,43 kune (352,83 EUR) za odslušane i položene kolegije (29 ECTS bodova), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio s obrazloženjem da na konkretni slučaj valja primijeniti odredbu iz čl. 358. st. 1. ZOO/05, jer tuženici nije bilo omogućeno izaći na ispit kolegija menadžment, iako je tuženica opravdano mogla vjerovati da će joj biti omogućen izlazak na ispit ako bude prisutna sukladno prijedlogu Povjerenstva do 30% predavanja i seminara od ukupnog nastavnog opterećenja.

10. No, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da se odredba čl. 358. st. 1. ZOO/05 odnosi na sljedeće odslušane kolegije: povijest novinarstva, mikroekonomija, poslovna i medijska etika, medijske industrije EU, i računarstvo (ukupno 23 ECTS boda).

11. Naime, prvostupanjski sud pogrešno tumači da je osnova za naplatu školarine vezana uz polaganje kolegija. Navedeno iz razloga što je tužitelj organizacijom nastave i ispitnih rokova u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu iz čl. 2. Ugovora i pružio ugovorenu uslugu tuženici, dok je odluka o pristupanju ispitima bila isključivo na studentu (ovdje tuženici). Iz predmetnog spisa proizlazi da je ranije navedene kolegije (ukupno 23 ECTS boda) tuženica uredno odslušala te da joj pristupanje ispitima iz tih kolegija nije bilo onemogućeno. Prema tome, tuženica je prisustvom na nastavi konkretnih kolegija konzumirala usluge obrazovanja tužitelja, te joj je ujedno omogućeno pristupiti i ispitima na odslušanim kolegijima, a što je ovisilo o odluci ovdje tuženice kao studentice, koja svojom voljom nije pristupila polaganju konkretnih ispita.

12. Nadalje, odredbom iz čl. 5. Ugovora jasno je određeno da se potpisom predmetnog ugovora student obvezuje na uplatu cjelokupnog iznosa školarine. Valja istaknuti i da je odredbom iz čl. 107. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 02/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15. i 131/17., dalje: ZZDVO) propisano da se visoka učilišta financiraju, između ostalog, i iz školarina, pri čemu još jednom valja naglasiti da je za naplatu školarine odlučno to da je sveučilište u cijelosti ispunilo svoju ugovornu obvezu organiziranja nastave i ispitnih rokova, dok nije odlučno jesu li ispiti i položeni, jer bi u tom slučaju naplata školarine, bez obzira na zaključeni ugovor o studiranju, ovisila isključivo o odluci i volji studenta da uopće pristupi ispitima, a onda i da iste položi, što je u potpunosti nelogično i pravno neprihvatljivo.

13. Stoga, a s obzirom da je tuženica u obvezi podmiriti tužitelju školarinu za 52 ECTS boda (4.766,84 kune/632,67 EUR), te imajući pritom u vidu da je prilikom upisa platila iznos od 500,00 kuna (66,36 EUR), i da je tužitelju prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 2.658,43 kune (352,83 EUR), valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi L. M., javne bilježnice u V., poslovni broj: Ovrv-1665/2019 od 23. rujna 2019. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.608,41 kunu/213,47 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2015. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, te održati na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 213,47 EUR/1.608,41 kunu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2015. pa do isplate, budući da navedeni iznos tužitelj od tuženice osnovano potražuje sukladno odredbama iz čl. 5. Ugovora, čl. 107. st. 1. ZZDVO-a, te čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), u svezi Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 156/22).

14. U odnosu na trošak parničnog postupka valja reći sljedeće. Tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kuna (21,23 EUR), uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 40,00 kuna (5,31 EUR), odnosno ukupno 200,00 kuna (26,54 EUR), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2023. pa do isplate, sukladno odredbama iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 156/22), čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

15. Tužitelj nema pravo nema pravo na naknadu troška dviju dostava u iznosu od 30,00 kuna (3,98 EUR), uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 7,50 kuna (1,00 EUR), kao ni na naknadu materijalnog troška i troška poštarine u iznosu od 50,00 kuna (6,64 EUR), odnosno ukupno 87,50 kuna (11,61 EUR) budući da isti u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

16. Također, tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištima održanima 19. svibnja 2021., 13. rujna 2021. i 16. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 300,00 kuna (39,82 EUR), budući da na istima nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku.

17. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 26,54 EUR/200,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2023. pa do isplate, dok isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 387,50 kuna/51,43 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

18. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 15. ožujka 2023.

Sutkinja:

Jadranka Travaš, v.r.