Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-3418/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje tužitelja) SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženice) ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tihani Gregov, odvjetnici u Zadru, Široka ulica 14/I, radi utvrđenja prava služnosti na nekretninama, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2089/18-60 od 26. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2089/18-60 od 26. kolovoza 2022. pod točkom II. u cijelosti te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata 11.300,00 kuna / 1.499,77 eura[1] na ime naknade troškova postupka (razlika između preinačenog i odbijenog iznosa od 9.250,00 kuna / 1.227,69 eura i osporenom odlukom dosuđenih 20.550,00 kuna / 2.727,45 eura).

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2089/18-60 od 26. kolovoza 2022. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata iznosa od 9.250,00 kuna / 1.227,69 eura (razlika između potvrđenih 11.300,00 kuna / 1.499,77 eura i osporenom odlukom dosuđenih 20.550,00 kuna / 2.727,45 eura) pa se o tome ovako sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 9.250,00 kn / 1.227,69 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2089/18-60 od 26. kolovoza 2022. suđeno je:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Utvrđuje se da u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji pravo služnosti otjecanja oborinskih voda na teret čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i to kanalom položenim preko ovih nekretnina koji kanal se nalazi u pravcu označenim žutom bojom u skici sudskog očevida koju je izgradila tvrtka GEO LESI j.d.o.o. dana 22. svibnja 2020. godine, koja skica sudskog očevida je sastavni dio ove presude, pa se nalaže tuženoj omogućiti tužitelju vršenje ove služnost i odnosno ukloniti betonsku smjesu ulivenu u postojeću cijev u pravcu u navedenoj skici sudskog očevida označenom od točke 1 do točke 2, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice, koji glasi:

„Obvezuje se tužitelj-protutuženik ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj] suzdržati od svakovrsnih radnji navođenja cijevima oborinskih voda sa svog objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na susjednu nekretninu u vlasništvu tuženika-protutužitelja oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

III. Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 20.550,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika gospodujućeg dobra da u korist njegove nekretnine postoji pravo služnosti otjecanja oborinske vode preko nekretnine tuženice, zahtjev tuženice kao protutužiteljice za zaštitu od pretjeranih imisija, te o naknadi troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] Bregdetti, dvorište i stambena zgrada, ukupne površine 344 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

-tuženica je vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] zgrada i dvorište 87 m2, upisano u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] dvor i zgrada površine 230 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica] dvor površine 171 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

-od spomenute nekretnine tužitelja preko spomenutih nekretnina tuženice pa prema morskoj obali proteže se kanal za otjecanje oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine;

-ovaj kanal, širine oko 40 cm, sagrađen od bočnih stranica ozidanih punom ciglom natkrivenim s kockastim betonskim poklopcima, izrađen je prilikom podjele nekretnina između zajedničkih prednika stranaka 1957. godine tako da od tada kroz ovaj kanal otječe oborinska voda s tužiteljeve nekretnine prema morskoj obali;

-utvrđeno je da se predmetni kanal za oborinske vode proteže od sjeveroistočnog dijela nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] preko sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica], u kojem je dijelu natkriven betonskim pločama, te završava na k. č. br. [katastarska čestica] na kojem je dijelu otkriven, a dijelom i zatrpan (list 80 spisa);

-predmetni kanal nekada je predstavljao kanal za odvod oborinskih voda, ali na dan očevida to uglavnom više nije, jer, pored toga što je isti zatvoren betonskim čepom, kanal na svom završetku nema reguliran izljev;

-iz dopisa Odvodnje d.o.o. [adresa] od 5. lipnja 2020. (78-79) proizlazi da je 2015. u [adresa] izgrađen fekalni i oborinski sustav javne odvodnje;

-pošteni posjednici povlasne nekretnine posjedovali su služnost otjecanja oborinskih voda predmetnim kanalom od 1957. godine, izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnici poslužnih nekretnina nisu se tome protivili sve do incidenta koji se zbio 2012. kad je LH, otac i prednik tuženice, začepio kanala betoniranjem u točki 2 očevidne skice (list 80 spisa);

-nakon što je sagrađen predmetni kanal se izlijevao u more na obližnjoj morskoj obali, ali nakon nasipanja obale i izgradnje [adresa] taj je izljev prekinut, a prema zračnoj snimci dobivenoj od Područnog ureda za katastar Zadar iz 1967. godine vidljivo je kako je tad bila nasuta plitka obala i da je bila u funkciji prometnica [adresa] koja je položena uz završetak predmetnog kanala (list 160 sudskog spisa).

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 110. st. 1., čl. 145. st. 1., čl. 186. st. 1., čl. 229. st. 1., čl. 241. st. 1. i čl. 242. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, dalje: ZV), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i ali nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako iz svih provedenih dokaza proizlazi da je protekao rok od 20 godina za koje se vrijeme služnost nesmetano izvršavala, te da su se na strani tužitelja ostvarile pretpostavke za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću obzirom da je navedenu služnost tužitelj pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine se nije tome protivio. Stoga je po čl. 229. st. 1. ZV osnovana predmetna stvarna služnost pa je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

11. Prema čl. 229. st. 1. ZV stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Istovrsnu odredbu sadržavao je i čl. 54. st. 1. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91, dalje: ZOVO) koji je bio na snazi između 1. rujna 1980. i 31. prosinca 1997. Na sadržajno jednak način moglo je biti osnovano pravo stvarne služnosti i u razdoblju primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., „Narodne novine“ broj: 73/91), korigiranih Načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960., koji su vrijedili od početka ostvarivanja sadržaja predmetne stvarne služnosti 1957. pa do 31. kolovoza 1980.

12. Kako je utvrđeno da se sadržaj predmetne stvarne služnosti izvršavao od 1957. pa nadalje, predmetna stvarna služnost je slijedom navedenih propisa, stečena istekom 1977. pa je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je valjalo primijeniti pravna pravila OGZ-a, a ne propise ZV. Ali kako su oni sadržajno jednaki, to je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu pod točkom I. izreke osporene presude.

13. Osim što je deklarirao postojanje predmetne stvarne služnosti, sud je u točki I. izreke naložio tuženici da ukloni betonsku smjesu ulivenu u postojeću cijev na prostoru između točaka 1 i 2 očevidne skice (listovi 80 – 81 sudskog spisa). Naime, utvrđeno je da je tadašnji vlasnik poslužnog dobra, prvobitni tuženik LH, **.**.2012. spriječio otjecanje oborinske vode s gospodujućeg dobra predmetnim kanalom tako što je zabetonirao dotični kanal na prostoru između točaka 1 i 2 očevidne skice. Pa kako po čl. 177. st. 3. ZV vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti, sud je pravilno pružio zaštitu tužitelju kao vlasniku gospodujućeg dobra i naložio vlasniku poslužne stvari da ukloni dotični beton iz cijevi, to jest kanala, a po čl. 234. ZV.

14. Žalbeni navod tuženice kako se ovdje ne radi o cijevi, već o „starom natkrivenom kanalu“ nije osnovan, jer i jedno i drugo, u okolnostima predmetnog slučaja, označavaju isto. Iz konteksta spora, izreke presude i očevidne skice jasno je o čemu je riječ. Jer se i natkriveni kanal sačinjen od pune opeke na bočnim stranama i betonskih poklopnica - pokrovnih ploča (list 91 spisa) može smatrati nekakvom cijevi. Cijev je širok pojam.

15. Žalbeni navodi u kojima tuženica osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode u pitanje njihovu ispravnost. Fotografije koje spominje tužiteljica, snimljene u nepoznato vrijeme i u okolnostima velikih padavina, samo ukazuju na zaključak da u naselju stranaka oborinska voda očito predstavljala problem lokalnim mještanima. Na to ukazuje i samo postojanje predmetnog kanala jer da ovog problema nema, onda bi i njegova izgradnja bila izlišna. Činjenica do kad je predmetni kanal završavao na obali mora, i kad je ondje obala nasuta, nema utjecaja na činjenicu osnivanja predmetne služnosti na temelju zakona dosjelošću. Predmetni kanal, po prirodi stvari, ima određenu funkciju odvodnje i nakon što je prestao njegov izljev u more, mada ona, prema nalazi i mišljenju vještaka Lovrinova, „danas nema svoju razumnu svrhu jednaku onoj koju je imao u doba kada se voda njime odvodila u more.“ Ali ipak, i danas, prema vještaku Lovrinovu, kanal prihvaća određene količine oborinskih voda, „ali svakako u ovisnosti kolika je količina oborinskih voda usmjerena prema tom kanalu.“

16. Sud je prvog stupnja zaključio kako tuženica nije dokazala da dolazi do imisija oborinske vode s tužiteljeve nekretnine na nekretninu tuženice, osim u predmetni kanal o kome je gore bilo riječi, a pogotovo nije dokazala da bi takve imisije bile prekomjerne s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, zbog čega je odbio tuženicu s protutužbenim zahtjevom. Ovaj viši sud prihvaća pravilnost ovakvih činjeničnih utvrđenja i primjene materijalnog prava.

17. Po čl. 110. st. 1. ZV nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Pa kako nije dokazana prekomjernost, pravilno je sud prvog stupnja odbio ovaj protutužbeni zahtjev.

18. Svojim žalbenim razlozima tuženica ne dovodi u pitanje ispravnost ovog činjeničnog utvrđenja. Nema pretjeranih imisija ako oborinska voda svojim prirodnim tijekom prodire na susjedovo zemljište, a to prodiranje nije prekomjerno u gore navedenom smislu. Odvodnja oborinskih voda je u naselju stranaka očito dugogodišnji problem. Na to ukazuje činjenica što je predmetni kanal uopće izgrađen, i to još 1957., ali i to što je ondje kasnije izgrađen kolektor otpadnih i oborinskih voda koji je u funkciji od 2015. Pa stoga nisu uvjerljive ni tvrdnje tuženice da upravo s tužiteljeve nekretnine na njene nekretnine dotiču pretjerane imisije oborinske vode. Tvrdnja tuženice o ciljanom navođenju cijevima oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine na njene nekretnine nije u skladu s rezultatima vještačenja vještaka Lovrinova.

19. Odluka o troškovima postupka je zakonita po osnovu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, ali po visini samo djelomično, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Ali sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kad nije postupio po odredbi Tbr. 7./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) koja propisuje kako odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova između ostalo i u postupcima radi služnosti.

20. Stoga, pravilno obređena visina potrebnog troška tužitelja izgleda ovako: - jednokratna nagrada odvjetniku – 200 bodova po Tbr. 7/2. Tarife. Broj bodova uvećan vrijednošću boda od 10,00 kuna rezultira iznosom od 2.000,00 kuna, Tome valja pribrojati 25% PDV u iznosu od 500,00 kuna pa ukupan zbir iznosi 2.500,00 kuna. Daljnji potreban trošak čine pristojbe na tužbu i presudu od 800,00 kuna zbirno, te predujam za vještačenje od 8.000,00 kuna. Dakle, sveukupni potreban troška tužitelja iznosi 11.300,00 kuna.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. u cijelosti te pod točkom III. izreke samo u dijelu u kojem je naložena isplata 11.300,00 kuna.

22. Također je valjalo po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata od 9.250,00 kuna (razlika između potvrđenih 11.300,00 kuna i osporenom odlukom dosuđenih 20.550,00 kuna) te odbiti taj dio zahtjeva, jer je prvostupanjski sud utoliko pogrešno primijenio materijalno pravo.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević