Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž Ovr-535/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, zastupana po punomoćniku Branimiru Škurli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić, iz Zagreba, protiv ovršenika SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Borislavu Kraljevski, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr-4912/15-79 od 18. veljače 2022., dana 14.ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr-4912/15-79 od 18. veljače 2022. pod toč. II., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja upućen je ovršenik u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4912/15 od 20. listopada 2020. zbog nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, te dostaviti dokaz o pokrenutoj parnici (toč. I. izreke). Nadalje odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim građanskim sudim vodi pod poslovnim brojem P-5694/2020 (toč. II. izreke). Određeno je da se za vrijem odgode neće poduzimati radnje kojima se ovrhe provodi (toč. III. izreke), a odgođena ovrha nastavit će se po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena (toč. IV. Izreke).

2. Protiv navedenog rješenja, sadržajno pod toč. II., III. i IV. izreke žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 –dalje OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

4. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

5. Pobijano rješenje se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi.

6. U ovom predmetu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-702/13 od 18. rujna 2013. određena je temeljem ovršnih isprava i to Ugovora o namjenskom [broj kredita] od **.**.2006. solemniziranog kod javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora dana **.**.2006. pod brojem ... i Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj ... od 11. veljače 2011. solemniziranog kod javnog bilježnika Ive Živković, iz Zagreba dana 18. veljače 2011. pod brojem [broj kredita], radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja ovrha na nekretnini ovršenika. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4912/15-64 od 20. listopada 2020. određena je radi naplate tražbine iz navedenih ovršnih isprava, a koja se odnosi na ugovorene kamate ovrha na nekretnini ovršenika.

7. Ovršenik je dana 5. studenog 2020. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-4912/15-64 od 20. listopada 2020. u kojem je istakao prigovor zastare. Osim toga, u žalbi je podnesen i prijedlog za odgodu ovrhe u kojem se ovršenik pozvao na odredbe Direktive 93/13 o zaštiti potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi te stav zauzet u presudi Suda Europske Unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019., u postupku Kuhar-Addiko bank d.d., predlažući da se ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi radi ništetnosti ovršnih isprava (javnobilježničkih akata) na temelju kojih se traži ovrha, navodeći da predmetnu nekretninu koristi sa obitelji za stanovanje i da se radi o njihovoj jednoj nekretnini, ukazujući i na pogoršane zdravstvene probleme, kao i činjenicu da je do sada platio ovrhovoditelju iznos od 80.000 CHF, a zbog niske cijene na tržištu nekretnine cijena koja bi se postigla prisilnom prodajom njegovog stana ne bi pokrila ovrhovoditeljevu tražbinu pa bi izgubio u cijelosti do sada uplaćena sredstva i depozit.

8. Ovršenik kao tužitelj vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu parnični postupak protiv ovrhovoditelja, kao tuženika radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, pod poslovnim brojem P-5694/20.

9. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-4912/15-64 od 20. listopada 2020. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršnih isprave (javnobilježničkih isprava) i to Ugovora o namjenskom [broj kredita] od **.**.2006. solemniziranog kod javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora dana 3. veljače 2006 pod brojem ... i Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj ... od **.**.2011. solemniziranog kod javnog bilježnika Ive Živković, iz Zagreba dana 18. veljače 2011. pod brojem OV-2238/11 određena ovrha na nekretnini ovršenika, da se vodi postupak radi utvrđenje ništetnosti ovršne isprave pod poslovnim brojem P-5694/20, pozivajući se na presudu suda Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ) ocjenjuje da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ za odgodu ovrhe.

10. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Odredbom čl. 115. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje u tekstu: Ustav) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, dok je odredbom čl. 141. c. st. 2. Ustava propisano da se pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

12. U konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru, sukladno 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09 i 139/09), koji zakon je važio u vrijeme sklapanja ovršnih isprava.

13. Praksom Suda Europske unije uspostavljeno je načelo nadređenosti prava Unije, kojim se osigurava da se pravo Unije ne može ukinuti ili izmijeniti nacionalnim pravom i da u slučaju sukoba ima prednost pred nacionalnim pravom (Costa v. ENEL broj C-6/64), te načelo izravne primjenjivosti prava Europske unije, zbog čega su njegove odredbe potpuno i ujednačeno primjenjive u svim državama članicama (UZ broj C-26/62).

14. Suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, sud prvog stupnja pravilno je prijedlog za odgodu ovrhe cijenio kroz pravni stav izražen u presudi Suda EU-C 407/18 u predmetu S c/a Addiko Bank d.d., s obzirom na to da temeljem presude od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenik nije dužan u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

15. Naime, domaći su sudovi dužni osigurati načelo djelotvornosti i zaštite u skladu s člankom 7. Direktive 93/13 EEZ, koji prema odlukama Europskog suda treba tumačiti na način da novčana naknada za nekretninu nepovratno izgubljenu u ovrsi, nije djelotvorno pravno sredstvo, slijedom čega je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava na temelju koje se provodi ovrha na nekretnini ovršenika, pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz čl. 65. st. 1. OZ, potrebno tumačiti u skladu s pravom EU, odnosno Direktivom 93/13 EEZ, na način da je riječ o opasnosti od nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, imajući pri tome u vidu i to da će o uspjehu parnice koju je pokrenuo ovršenik, ovisiti i visina obveze ovršenika koja proizlazi iz Ugovora o namjenskom [broj kredita] od **.**.2006. i Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj 3222502522 od **.**.2011. u odnosu na koje se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o ništetnosti tih Ugovora.

16. Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenici smatraju ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su i prema ocjeni ovog suda ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. OZ, suprotno žalbenim navodima, neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.

17. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja vezane uz različitost pravnog uređenja odgode ovrhe u Sloveniji i Hrvatskoj treba istaknuti da te razlike pravno nisu odlučne s obzirom na razloge zbog kojih je u ovom ovršnom predmetu ovrha odgođena, a primjenom mjerodavnog prava vezanog uz zaštitu potrošača.

18. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

19. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).

U Zagrebu 14.ožujka 2023.

Sutkinja:

Milena Frankić