REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 2 Us I-1418/2022-5
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice S. L. iz B. L. R. B. i H., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Službe za državljanstvo, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, koga zastupa službena osoba R. P. M., radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 14. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-224-04/21-01/91, Urbroj: 511-01-203-22-3 od 20. rujna 2022. i rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko – posavske, Policijske postaje Nova Gradiška, broj: 511-11-06-5/8- UP/I-156-21 od 6. kolovoza 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-224-04/21-01/91, Urbroj: 511- 01-203-22-3 od 20. rujna 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko – posavske, Policijske postaje Nova Gradiška, broj: 511-11-06-5/8-UP/I-156-21 od 6. kolovoza 2021., kojim je tužiteljici, državljanki R. B. i H., rođenoj ….. u B.G.i, R. B i H., odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
2. Tužiteljica u tužbi navodi kako osporava obrazloženje pobijane odluke iz razloga što se navodi da je tužiteljica predmetni zahtjev podnijela na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91. – ispravak, 28/92., 130/11., 110/15. i 102/19.), iako je ista prestala važiti, dok u drugom dijelu obrazloženja proizlazi kako se ta odredba ne može primijeniti na tužiteljicu obzirom da je rođena prije stupanja na snagu tog Zakona, a to je 8. listopada 1991. Smatra i kako je pogrešno tumačenje tuženika da odredbe navedenog Zakona propisuju načelo pravnog kontinuiteta te je mišljenja kako nigdje nije propisano da se odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne odnose na osobe koje su rođene prije stupanja na snagu tog Zakona. Stoga se radi o pogrešnoj primjeni citiranih odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući istovremeno kod nje ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. tog Zakona. Zatim osporava stajalište kako nije mogla istovremeno imati državljanstvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i Socijalističke Republike Hrvatske, a na što se poziva tuženik te smatra da isto niti ne može biti predmet ovog upravnog spora. Ističe i kako je iz spisa vidljivo da je starija od 21 godine, a što je i jedan od zakonskih uvjeta i da je zahtjev podnijela u zakonom propisanom roku. Navodi i kako tuženik uopće nije provjeravao postojanje zapreka iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a kako te zapreke ne postoje, to i tužiteljica ispunjava sve uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno članku 5. stavku 2. tog Zakona. Zbog toga je mišljenja kako su pobijana rješenja nezakonita pa predlaže njihovo poništavanje i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužbeni navodi nisu osnovani, jer tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Osporava navode tužiteljice o pogrešnoj primjeni članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu te ističe da je u konkretnom slučaju primijenjena odredba članka 30. stavka 1. tog Zakona i da ne postoji mogućnost neograničene primjene odredbe članka 5. stavka 2. Ponavlja kako je u odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano da se radi o osobama rođenim u inozemstvu te da se odredba ne odnosi na osobe rođene prije 8. listopada 1991. Na kraju navodi kako tužitelj, s obzirom na datum rođenja i primjenu ranijih propisa, ne može biti u istoj pravnoj poziciji s osobama na koje se doista primjenjuje odredba članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Stoga predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
4. Dana 14. ožujka 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Na raspravu nisu pristupili tužiteljica i tuženik pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) održana u njihovoj odsutnosti.
6. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
9. Tužiteljica je rođena …. te je u trenutku njenog rođenja na snazi bio Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 13/65.).
10. Prema odredbi članka 2., tada važećeg, Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske, dijete čija su oba roditelja državljani Socijalističke Republike Hrvatske stječe rođenjem državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske, ako roditelji u vrijeme rođenja djeteta imaju prebivalište u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Ukoliko nisu ispunjeni uvjeti iz prethodnog stavka, dijete stječe državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske, ako se roditelji o tome sporazume.
11. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je otac tužiteljice J. D. rođen ... godine i nije bio upisan u knjigu hrvatskih državljana. Tužiteljičina majka M. D., rođena …. godine u G., hrvatska je državljanka, redovno upisana u knjigu državljana Matičnog ureda O., pod rednim brojem….
12. U spisu je priloženo uvjerenje o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine za tužiteljicu, broj: 01-204-1-1141/20 od 27. siječnja 2020., iz kojeg proizlazi kako je tužiteljica podrijetlom stekla državljanstvo B. i H. te se takav upis vodi za mjesto N. T., na strani …., pod rednim brojem …, za …. godinu.
13. Dakle, nesporno je da je tužiteljici …. godine utvrđeno državljanstvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, navedenim upisom tadašnjih javnopravnih tijela Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, gdje je tužiteljica imala prebivalište.
14. Stoga, tužiteljici po rođenju nije upisano državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske niti je ista činjenica naknadno upisana u javne evidencije, dok je državljanstvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine tužiteljici utvrđeno …. godine na temelju tada važećih propisa Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
15. Pri tome sud naglašava kako je nesporno da je prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu tužiteljica imala državljanstvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i nije mogla istovremeno imati dvojno državljanstvo bivših republika SFRJ, iz čega slijedi da nije mogla biti ujedno i hrvatski državljanin. 16. Prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, hrvatskim državljaninom se smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno do 8. listopada 1991.
17. Slijedom iznijetog, čak i ako bi se uzelo u obzir da je tužiteljica u trenutku rođenja mogla biti hrvatski državljanin, jer u tužbi navodi kako joj je majka hrvatska državljanka, sud smatra kako su javnopravna tijela u ovom upravnom postupku pravilno utvrdila da je …. godine, upisom u republičko državljanstvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine prestala mogućnost utvrđivanja hrvatskog državljanstva tužiteljice na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
18. Ocjena zakonitosti i valjanosti odnosno preispitivanje upisa u državljanstvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine izvršenoga od strane tada nadležnih tijela Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine …. godine ne može biti predmetom upravnog postupka u upravnoj stvari utvrđivanja hrvatskog državljanstva, koji upis je prema tada važećim propisima značio prestanak eventualnog drugog republičkog državljanstva.
19. Prema tome, uzimajući u obzir da je tužiteljica odmah po rođenju bila upisana u državljanstvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine te mjesto rođenja, odnosno prebivalište, na strani tužiteljice ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva pa se na njega ne može odnositi odredba članka 30. stavka 1. važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu.
20. Na kraju je potrebno naglasiti kako tužiteljica u tužbi neosnovano traži primjenu odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući se ista odredba na nju ne može primijeniti, a kako je to pravilno obrazložio i tuženik u pobijanoj odluci. U skladu s navedenim u odnosu na tužiteljicu niti nisu utvrđivane eventualne zapreke za stjecanje hrvatskog državljanstva, kada ista ne ispunjava osnovni uvjet za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
21. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je stajališta kako je pobijana odluka valjano obrazložena te u istoj nema nikakvih nepravilnosti niti je donošenjem iste došlo do povrede primjene materijalnog prava na štetu tužitelja.
22. S obzirom na iznijeto, a u skladu s člankom 57. stavkom 1. ZUS, sud je odlučio kao u izreci presude.
23. Sud u smislu odredbe člaka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
U Osijeku 14. ožujka 2023.
Sudac
Berislav Babić .r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.
